{"id":4289,"date":"2015-01-28T08:00:18","date_gmt":"2015-01-28T07:00:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=4289"},"modified":"2015-01-27T21:35:03","modified_gmt":"2015-01-27T20:35:03","slug":"privatizacija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=4289","title":{"rendered":"Protiv idiotizma privatizacije"},"content":{"rendered":"

U Sloveniji se priprema tre\u0107a faza privatizacije od osamostaljenja. Prva faza, s po\u010detka devedesetih, u maniri \u0161ok terapije, vrlo brzo je ubla\u017eena prelaskom na gradualni model koji je Sloveniju u jednom periodu u\u010dinio uspje\u0161nom tranzicijskom pri\u010dom. Taj je model dvijetisu\u0107itih ustupio mjesto novoj fazi privatizacije karakteriziranoj ponajvi\u0161e menad\u017eerskim preuzimanjem poduze\u0107a. Tre\u0107a faza, koja upravo predstoji, ishod je diktata iz Bruxellesa i poku\u0161aj sanacije javnih financija \u010dija je nestabilnost prouzrokovana upravo sanacijom posljedica druge faze. No ovaj put cijela pri\u010da ne\u0107e pro\u0107i bez otpora.<\/strong><\/p>\n

Jesu li na\u0161i politi\u010dari idioti? Izgledaju kao idioti, govore kao idioti, pona\u0161aju se kao idioti, no neka vas to ne zavara, oni stvarno jesu<\/i> idioti. A budu\u0107i da su vladaju\u0107e ideje uvijek ideje vladaju\u0107e klase, i sami se nalazimo u neprestanoj opasnosti zaraze idiotskim idejama. U razdoblju atenske demokracije u anti\u010dkoj Gr\u010dkoj, rije\u010d idiotes<\/em> imala je vrlo preciznu, gotovo tehni\u010dku definiciju. Umjesto ograni\u010denog i op\u0107enito glupog \u010dovjeka, \u0161to je zna\u010denje koje rije\u010d idiot dobiva pri kraju srednjeg vijeka, u vremenu polisa idiot je bila politi\u010dka oznaka. To\u010dnije, politi\u010dka uvreda. Idiot je bio netko tko se mogao, ustvari morao, baviti javnim pitanjima, ali je to svjesno odbijao. Idiot je obuzdavao politi\u010dku \u017eivotinju<\/em> u sebi, odricao se sfere dru\u0161tvenoga te umjesto toga ostajao uronjen u samodovoljnu i samodopadnu privatnost. Idiot je dobrovoljno pristao na ni\u017ei duhovni, to jest politi\u010dki stupanj razvoja. Gledano Freudovim o\u010dima, moglo bi se re\u0107i, poput djeteta koje nikada ne napreduje iz oralne, analne ili genitalne faze. Naravno da atensku demokraciju nipo\u0161to ne treba idealizirati, budu\u0107i je ipak u praksi bila ograni\u010dena na manjinu stanovni\u0161tva \u2013 \u017eene, robovi i ostali bili su isklju\u010deni iz demokratskih procesa. No kod njih se \u2013 za razliku od idiota \u2013 nije radilo o dobrovoljnoj odluci.<\/p>\n

Zanimljivo je da je oznaka idiot predstavljala univerzalnu dru\u0161tvenu kategoriju, svi Grci su bili ro\u0111eni kao idioti, za njih je to bilo prirodno ljudsko stanje, na\u010din na koji ljudi ulaze u svijet. No protiv takvog stanja se moglo i moralo boriti, obrazovanjem je od prirodnog idiota mogao nastati dru\u0161tveni gra\u0111anin. Ustrajavanje na prirodnom stanju \u010dak i onda kada je pojedinac imao mogu\u0107nost i du\u017enost da ga nadi\u0111e, smatrano je stoga infantilnim, zlouporabom vlastitog razuma i dru\u0161tvenih potencijala. Idiotizam je kasnije postao, sve do dolaska prosvjetiteljstva, nametnuta dru\u0161tvena norma. Slobodu nekolicine (aristokracija) zamijenila je sloboda jednoga (monarhija). Pet godina prije Francuske revolucije Kant je stoga, i te kako opravdano, zapisao: “Prosvjetiteljstvo je izlazak \u010dovjeka iz njegove samoskrivljene maloljetnosti. Maloljetnost je nesposobnost poslu\u017eiti se vlastitim razumom bez vodstva nekog drugog.” Maloljetnost, tj. nezrelost, infantilnost, idiotizam. Ta tko se samo ovih osobina ne bi sramio i trudio ih prevazi\u0107i? Unato\u010d svoj turbulentnosti ljudske povijesti ipak se \u010dini da ona napreduje, da idiotizam u 21. stolje\u0107u vi\u0161e nije prihvatljiva dru\u0161tvena praksa, zar ne? Ne. Ne samo da je itekako prihvatljiva dru\u0161tvena praksa, ve\u0107 ju \u2013 za razliku od atenske demokracije koja ju je odbacivala i smatrala sramotnom \u2013 bur\u017eoaska demokracija postavlja na pijedestal te joj se klanja. Posvetimo se sada idiotizmu privatizacije kojega u Sloveniji provode Miro Cerar i njegova desna ruka, ministar financija Du\u0161an Mramor.<\/p>\n

Tri faze privatizacije<\/strong><\/p>\n

Takozvana “divlja privatizacija” bila je prva faza u koju Slovenija ulazi neposredno nakon osamostaljenja od Jugoslavije. Kao \u0161to joj samo ime govori, u toj je fazi prevladavala divlja, netransparentna i \u0161tetna privatizacija do tad dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva. U toj fazi se na razne nezakonite na\u010dine u privatne d\u017eepove slilo \u2013 prera\u010dunato u dana\u0161nje uvjete \u2013 vi\u0161e od milijarde eura. Usporedbe radi, bruto doma\u0107i proizvod Slovenije je u tre\u0107em kvartalu 2014, iznosio 9,6 milijardi eura, a u prvom kvartalu 1995. godine iznosio je 2,3 milijarde eura. Nakon toga slijedi druga, regulirana faza privatizacije. Po tom pitanju oslanjamo se na izvrsnu studiju<\/a> Branka Bembi\u010da “Kolika je borbena spremnost socijalnog partnera?”. Bembi\u010d slovensku tranziciju opisuje kao neprestanu borbu dvaju konkurentnih i me\u0111usobno isklju\u010duju\u0107ih pristupa. Prvi, karakteristi\u010dan za ve\u0107i dio isto\u010dne Europe, bila je zloglasna “\u0161ok terapija” Jeffreya Sachsa. Jezikom politi\u010dke ekonomije, radi se o brzoj stabilizaciji cijena, fiksiranju deviznog te\u010daja, balansiranom prora\u010dunu, administrativnom restrukturiranju poduze\u0107a i banaka te centraliziranoj privatizaciji. Taj je model po\u010detkom devedesetih zagovarao i Lojze Peterle, prvi predsjednik vlade, danas europski zastupnik iz redova demokr\u0161\u0107ana. Pobjedu je odnio gradualni model, koji su zagovarali politi\u010dki ekonomist Jo\u017ee Mencinger, tada\u0161nji ministar u Peterleovoj vladi, a danas prvi potpisnik peticije \u010dasopisa Mladina<\/a> pod nazivom “Sprije\u010dite rasprodaju!” Mencingerov gradualni pristup uvodi decentraliziranu privatizaciju, fleksibilnu ekonomsku politiku s kliznim deviznim te\u010dajem te postupnu izgradnju institucija kapitalisti\u010dkog tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

Konsolidacija vlasni\u0161tva, odnosno drugi val privatizacije poduze\u0107a nastavlja se kroz drugu polovicu devedesetih godina. Do 2004. godine i ulaska Slovenije u Europsku uniju, vlasni\u010dka struktura slovenskih poduze\u0107a ve\u0107 se dramati\u010dno promijenila. Udio velikih dioni\u010dara u prosjeku se pove\u0107ao za tre\u0107inu, dok se istovremeno udio malih dioni\u010dara, tj. radnika, smanjio za tre\u0107inu. Drugi val privatizacije kulminaciju dosi\u017ee u razdoblju izme\u0111u 2004. i 2008. godine, za vrijeme prve vlade Janeza Jan\u0161e. Razdoblje karakteriziraju zloglasna “menad\u017eerska preuzimanja”, kada su zbog rekordno niskih kamatnih stopa brojni menad\u017eeri uzimali kredite kod banaka koje su kasnije servisirali iz redovnog nov\u010danog toka poduze\u0107a. Sve je to jo\u0161 nekako funkcioniralo dok nije do\u0161lo do sloma financijskih tr\u017ei\u0161ta i presu\u0161ivanja nov\u010danih tokova zadu\u017eenih poduze\u0107a. Budu\u0107i da su njihove vlasnice bile banke, morale su snositi teret nenaplativih kredita, to\u010dnije, ti privatni gubici socijalizirani su kroz dokapitalizaciju koju je provela dr\u017eava. Danas postoji SDH \u2013 Slovenski dr\u017eavni holding<\/a>, u kojem su objedinjena sva lo\u0161a potra\u017eivanja, a \u010dija je zada\u0107a rasprodaja, tj. privatizacija tvrtki. Tre\u0107i val privatizacije tema je koja \u0107e sljede\u0107ih tjedana u velikoj mjeri utjecati na stabilnost, odnosno mogu\u0107i pad vlade Mire Cerara.<\/p>\n

Transformacije vlasni\u010dkih odnosa<\/strong><\/p>\n

Poku\u0161ajmo sada spojiti oba kraja lanca, konceptualni idiotizam privatnog vlasni\u0161tva s jedne strane te konkretnu politi\u010dko-ekonomsku situaciju u Sloveniji s druge. U niti jednom drugom na\u010dinu proizvodnje pojedinac nije u rukama dr\u017eao toliko dru\u0161tvene mo\u0107i koliko je danas mo\u017ee imati kapitalist, odnosno kapitalisti\u010dka klasa. Veli\u010danstven upad bur\u017eoazije, poput vihora, na pozornicu svjetske povijesti najbolje opisuje sam Karl Marx u Komunisti\u010dkom manifestu. Za bur\u017eoaziju ka\u017ee kako je u povijesti odigrala nadasve revolucionarnu ulogu te nagovijestila za \u0161to je sve kadra ljudska djelatnost. Egipatske piramide, rimski vodovodi i gotske katedrale padaju u sjenu novih, neslu\u0107enih \u010dudesa modernog razvoja. Nevjerojatna dru\u0161tvena mo\u0107 koju stvara i upre\u017ee kapitalizam temelji se na neprestanom razvla\u0161\u0107ivanju onih koji uistinu proizvode \u2013 radnika. Vlasni\u0161tvo manjine producira se neprestanim razvla\u0161\u0107ivanjem ve\u0107ine. U tom svjetlu treba pristupiti i formuli 99\u20131, 99 posto proizvodi sve, a ne posjeduje ni\u0161ta, dok 1 posto ne proizvodi ni\u0161ta, a posjeduje sve. Kada govorimo o ukidanju privatnog vlasni\u0161tva, dakle, govorimo o ukidanju stanja u kojem ve\u0107ina \u010dovje\u010danstva nema ni\u0161ta osim svojih ruku i glave koje mogu prodavati na tr\u017ei\u0161tu radne snage. \u0160tovi\u0161e, Marx je tvrdio kako je ve\u0107 dioni\u010dko dru\u0161tvo, dakle neposredni oblik dru\u0161tvenog kapitala, ne\u0161to \u0161to prelazi okvire kapitalizma. Radi se o ukidanju privatnog vlasni\u0161tva nad kapitalom u okviru samog kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje (vidi III. tom Kapitala). Dru\u0161tvena proizvodnja kao sadr\u017eaj ve\u0107 nadilazi formu, privatno vlasni\u0161tvo.<\/p>\n

\u0160to da se radi? U svakom slu\u010daju, i privatizacijski i protuprivatizacijski tabor sla\u017eu se u jednome \u2013 potrebne su korjenite promjene. Zagovornici privatizacije, na \u010delu s predsjednikom vlade Mirom Cerarom, ministrom financija Du\u0161anom Mramorom, kao i opozicijskim strankama Slovenskom demokratskom strankom (Janez Jan\u0161a), Savezom Alenke Bratu\u0161ek te Novom Slovenijom (Ljudmila Novak), zajedno s nezaobilaznom falangom vulgarnih ekonomista, u privatizaciji vide kona\u010dno rje\u0161enje. Suprotstavljeni tabor, na \u010delu s Ujedinjenom ljevicom (Zdru\u017eena levica), sindikatima i civilnim dru\u0161tvom, privatizaciji se kategori\u010dki protivi te je uspio prikupiti ve\u0107 vi\u0161e od 12.000 potpisa na peticiji protiv privatizacije. Mlaku sredinu \u010dini koalicija Socijalnih demokrata i Demokratske stranke umirovljenika Slovenije, koji se uvijek okre\u0107u kako vjetar pu\u0161e, pa su od po\u010detne pozicije odlu\u010dne potpore privatizaciji u me\u0111uvremenu odstupili nekoliko skepti\u010dnih koraka u stranu.<\/p>\n

Promjena terapije<\/strong><\/p>\n

Zagovornici privatizacije kao argument navode razne interesne mre\u017ee koje su se priklju\u010dile na dr\u017eavna poduze\u0107a te ustvari djeluju jednako netransparentno i onkraj demokratskog nadzora kao \u0161to bi to \u010dinila i privatna poduze\u0107a. Stoga, predstavljaju\u0107i privatizaciju kao rje\u0161enje, a u biti se radi tek o legalizaciji postoje\u0107ih lo\u0161ih praksi, pona\u0161aju se ba\u0161 poput onog lije\u010dnika koji razdragano kli\u010de: “Operacija uspjela, pacijent je mrtav!” S druge strane, civilno dru\u0161tvo, sindikati i koalicija Ujedinjena ljevica predla\u017eu promjenu “terapije”, koja ima potencijal biti uistinu uspje\u0161na. Ako smo ranije u tekstu uvidjeli kako dioni\u010dka dru\u0161tva u kapitalizmu ve\u0107 nadilaze usku formu privatnog vlasni\u0161tva te da postoje\u0107e stanje, u kojem dr\u017eavnim poduze\u0107ima upravljaju razni strana\u010dki podobnici, nije dobro, onda je potrebno razmisliti o promjeni forme. Ono \u0161to nam je zaista potrebno je preobrazba vlasni\u0161tva u smjeru demokratizacije i ve\u0107eg uklju\u010divanja cjelokupnog stanovni\u0161tva u procese odlu\u010divanja te upravljanja razvojem i zajedni\u010dkom imovinom.<\/p>\n

Poduze\u0107a u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu potrebno je istrgnuti iz ruku svakojakih strana\u010dkih podobnika, a da bismo s njima bili kadri ne\u0161to i u\u010diniti, istovremeno ih ne smijemo prodati. Zbog toga je nu\u017eno svim snagama usprotiviti se privatizaciji i zaustaviti je pod svaku cijenu. Bila bi to tek prva dobivena bitka u ratu za temeljitu transformaciju vlasni\u010dkih odnosa. Zasada stvari izgledaju dobro, prema posljednjim istra\u017eivanjima javnog mi\u0161ljenja privatizaciji se protivi ve\u0107 dvije tre\u0107ine anketiranih (u usporedbi sa samo polovicom anketiranih u novembru pro\u0161le godine). Vi\u0161e od tre\u0107ine anketiranih spremno je i nazo\u010diti prosvjednom skupu koji \u0107e se protiv idiotizma privatizacije odr\u017eati 7. februara.<\/p>\n

Sa slovenskog preveo Goran Mati\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jesu li na\u0161i politi\u010dari idioti? Izgledaju kao idioti, govore kao idioti, pona\u0161aju se kao idioti, no neka vas to ne zavara, oni stvarno jesu idioti…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":4301,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[51,33],"theme":[456,455],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[131],"class_list":["post-4289","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-privatizacija","tag-protest","theme-politika","theme-rad","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4289","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4289"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4289\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4291,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4289\/revisions\/4291"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4301"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4289"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4289"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4289"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=4289"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=4289"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=4289"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=4289"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}