{"id":42858,"date":"2022-09-19T11:43:00","date_gmt":"2022-09-19T10:43:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=42858"},"modified":"2022-09-20T08:15:49","modified_gmt":"2022-09-20T07:15:49","slug":"amerikanac-na-pleju-i-teorija-nacije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=42858","title":{"rendered":"Amerikanac na pleju i teorija nacije"},"content":{"rendered":"\n<p>Slu\u010dajno ili namjerno, velika je vjerojatnost da ste barem jednom svjedo\u010dili kolektivnom gledanju utakmica nogometnih reprezentacija u ugostiteljskim objektima. Taj ritual je sazdan od tipiziranih likova koji mogu varirati, ali uvijek je prisutan onaj de\u017eurni \u0161aljivd\u017eija koji uvjerljivo barata teorijom nacije destiliranom iz popularnog hita Dra\u017eena \u017danka iz devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. \u0160aljivd\u017eija teoriju obznani ostatku kafi\u0107a onda kad igraju na primjer reprezentacije poput Francuske ili Njema\u010dke. Dva su jasna okida\u010da. Kad komentator tamnoputog igra\u010da Francuske &#8220;proglasi&#8221; Francuzom, \u0161aljivd\u017eija mu uzvrati: &#8220;Nisam znao da ima crnih Francuza, haha!&#8221; A kada re\u017eiser prijenosa zumira tamnoputog reprezentativca Njema\u010dke slijedi klasik: &#8220;Hitler bi se okrenuo u grobu da vidi &#8216;ko igra za \u0160vabe!&#8221; S tim da se Hitler nerijetko pretvori u Hi\u0107u, valjda u svrhu pripitomljavanja.<\/p>\n\n\n\n<p>Me\u0111utim, takve opaske nisu rezervirane samo za narodne tribune na nekoliko &#8220;\u017euja&#8221;. U pro\u0161lotjednom <a href=\"https:\/\/www.index.hr\/sport\/clanak\/s-drazenom-sam-bio-prvak-dao-sam-mu-traku-sa-17-godina-ali-doncic-ga-je-nadmasio\/2395589.aspx\" target=\"_blank\" rel=\"noreferrer noopener\">intervjuu<\/a> na portalu Index s proslavljenim srpskim ko\u0161arka\u0161kim trenerom Vladom \u0110urovi\u0107om dao se pro\u010ditati isti uvid iz sfere zagrobnog \u017eivota. U odgovoru na upit o razlozima pada kvalitete ko\u0161arke na (post)jugoslavenskim prostorima u proteklih tridesetak godina \u0110urovi\u0107 se privremeno nalaktio na \u0161ank: &#8220;Danas se sve promijenilo. Sve je manje kvalitetnih mladih doma\u0107ih igra\u010da. Gledam ekipe Partizana i Zvezde. Svaka ima po nekoliko crnaca. U Njema\u010dkoj danas igra nekoliko crnaca. Ru\u017eno je re\u0107i, ali Hitler bi se u grobu okrenuo da vidi kako danas izgleda reprezentacija Njema\u010dke.&#8221; \u0110urovi\u0107 sigurno nije nacist, ali sama \u010dinjenica da nezanemarivom broju ljudi Hitlerovi kriteriji nacije igraju ikakvu ulogu u razumijevanju nacija sugerira da se nalazimo u prili\u010dnom problemu.<\/p>\n\n\n\n<p>Upravo nam je ju\u010der zavr\u0161eno Europsko prvenstvo u ko\u0161arci, a koje je i bilo povod za spomenuti intervju s \u0110urovi\u0107em, priu\u0161tilo novu zanimljivu perspektivu kad su predod\u017ebe nacije u pitanju. Naime, FIBA, krovna svjetska ko\u0161arka\u0161ka organizacija, dopu\u0161ta reprezentacijama naturalizaciju jednog stranog igra\u010da. Uglavnom je rije\u010d o tamnoputom Amerikancu na poziciji pleja. Dosad to pravilo nije bilo naro\u010dito kontroverzno na europskoj razini jer su za strancem posezale uglavnom manje i slabije reprezentacije i to gotovo sve. Me\u0111utim, ove se godine na taj potez odlu\u010dila i \u0160panjolska, najtrofejnija reprezentacija 21. stolje\u0107a koja je i ju\u010der slavila u finalu, i uslijedile su \u017eustre polemike. \u0160panjolska vjerojatno ne bi anga\u017eirala Lorenza Browna da nije bilo ozljeda &#8220;pravih&#8221; \u0160panjolaca koji igraju na njegovoj poziciji, ali sigurno ne bi ni osvojila jo\u0161 jedan naslov da ga nije anga\u017eirala. O nelagodi povodom takvog raspleta i vi\u0161e nego dovoljno svjedo\u010di izbor najboljeg igra\u010da turnira koji uglavnom uvijek ide najboljem igra\u010du pobjedni\u010dke ekipe. Ovaj put nagrada nije dodijeljena Brownu nego njegovom suigra\u010du, &#8220;pravom&#8221; \u0160panjolcu, iako nema spora o tome tko je bio najbolji.<\/p>\n\n\n\n<p>U ovom ko\u0161arka\u0161kom slu\u010daju se na zanimljiv na\u010din isprepli\u0107u sportska i politi\u010dka dimenzija &#8220;normalne&#8221; predod\u017ebe nacije. Naime, zna\u010dajan broj protivnika anga\u017emana stranaca u reprezentaciji svoj stav ne zasniva na striktno etni\u010dki definiranom shva\u0107anju nacije ve\u0107 na privr\u017eenosti tradicionalnom obliku sportske dra\u017ei koju sa sobom nose me\u0111unacionalna takmi\u010denja. Naime, za razliku od klubova, nacionalnim timovima je bazen igra\u010da ograni\u010den. Ako klubu nedostaje kvalitetan igra\u010d mo\u017ee ga kupiti, ali reprezentacija to ne mo\u017ee napraviti i mora se nositi s onim \u0161to &#8220;ima&#8221;. Upravo takve ograni\u010davaju\u0107e okolnosti daju specifi\u010dnu dra\u017e i dodatnu te\u017einu ako manja nacija pobijedi onu ve\u0107u. Ta dra\u017e je prisutna i zato \u0161to se takmi\u010denja poput europskih i svjetskih prvenstava igraju na manji broj utakmica i uz zna\u010dajan broj onih koji donose izravno ispadanje pa je mogu\u0107nost iznena\u0111enja ve\u0107a nego u nacionalnim klupskim prvenstvima koji se igraju na ve\u0107i broj utakmica.<\/p>\n\n\n\n<p>Takav stav, premda razumljiv iz perspektive sportske tradicije u kojoj smo svi odrasli, ima prili\u010dan problem s &#8220;prirodnim&#8221; shva\u0107anjem nacija. Naime, nema ni\u0161ta prirodno u tome da je Njema\u010dka toliko velika i da Nijemaca ima toliko, a da je Hrvatska mala i da Hrvata ima toliko malo. Ne tako davno Njema\u010dka je bila podijeljena, a Hrvatska je bila dio Jugoslavije. \u010cak i da izuzmemo utjecaj &#8220;neprirodnog&#8221; komunizma, nije bilo povijesno determinirano da \u0107e se bezbrojne &#8220;njema\u010dke&#8221; male feudalne dr\u017eavice u devetnaestom stolje\u0107u ujediniti ili da \u0107e na podru\u010dju Hrvatske prevladati hrvatski, a ne jugoslavenski identitet. Nijedna dana\u0161nja nacionalna dr\u017eava nije bila zapisana kao nu\u017ena i sve su ishod razli\u010ditih politi\u010dkih i dru\u0161tvenih procesa i sukoba. Anga\u017eman naturaliziranog tamnoputog Amerikanca koji o dr\u017eavi za \u010diju reprezentaciju igra ne zna ni\u0161ta jest &#8220;neprirodan&#8221; potez. Ali svi oni potezi koji su povijesno doveli do izgleda i veli\u010dine te dr\u017eave tako\u0111er su bili &#8220;neprirodni&#8221;. Neki vi\u0161e neki manje, ali gradacija ovdje nije klju\u010dna.<\/p>\n\n\n\n<p>Radi se o tome da sport igra zna\u010dajnu ulogu u prokazivanju neodr\u017eivih mitova o \u010disto\u0107i nacije. Zbog svoje meritokratske prirode sport najlak\u0161e &#8220;apsorbira&#8221; suvremene migracijske trendove i normalizira druk\u010dije predod\u017ebe nacije. To, naravno, ne zna\u010di i da neutralizira nacionalizam. Naprotiv. Svojedobno je legendarni Mate Parlov izjavio da on ne mo\u017ee biti nacionalist jer je svjetski prvak. Potpuno razumijemo \u0161to je veliki Mate htio re\u0107i i sasvim se sla\u017eemo, ali logika mu je neodr\u017eiva: on je postao svjetski prvak upravo zato jer pobijedio predstavnike drugih nacija koje su se takmi\u010dile za prvo mjesto.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Slu\u010dajno ili namjerno, velika je vjerojatnost da ste barem jednom svjedo\u010dili kolektivnom gledanju utakmica nogometnih reprezentacija u ugostiteljskim objektima. Taj ritual je sazdan od tipiziranih likova koji mogu varirati, ali uvijek je prisutan onaj de\u017eurni \u0161aljivd\u017eija koji uvjerljivo barata teorijom nacije destiliranom iz popularnog hita Dra\u017eena \u017danka iz devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. \u0160aljivd\u017eija teoriju obznani [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":42860,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[25,49],"theme":[458],"country":[495,38],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-42858","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-nacionalizam","tag-sport","theme-drustvo","country-europska-unija","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42858","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42858"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42858\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42861,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42858\/revisions\/42861"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42860"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42858"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42858"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42858"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42858"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42858"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42858"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42858"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}