Nakon proljetne odgode zagreba\u010dke su gradske vlasti javnosti predstavili novi model odvoza sme\u0107a. Promjene zapravo i nisu toliko zna\u010dajne. Mijenja se na\u010din naplate koji \u0107e se sastojati od fiksnog i varijabilnog dijela. Fiksni, koji iznosi 45 kuna za ku\u0107anstva i 90 kuna za poslovne korisnike, predstavlja zakonom definiranu minimalnu cijenu te javne usluge, dok se varijabilni ti\u010de kesa koje \u0107e se koristiti za zbrinjavanje mije\u0161anog komunalnog otpada, a njihova cijena ovisi o volumenu. \u0160to se ti\u010de ostatka otpada koji se reciklira i zbrinjava u posebnim kontejnerima, promjena zapravo nema. Smisao uvo\u0111enja standardiziranih kesa za mije\u0161ani komunalni otpad le\u017ei u stimulaciji: \u0161to vi\u0161e odvajate otpad manje \u0107ete koristiti te kese i samim tim \u0107e vam ukupni tro\u0161ak odvoza otpada biti manji.<\/p>\n\n\n\n
Novi model je izazvao salve kritika i prili\u010dno u\u017earene rasprave na dru\u0161tvenim mre\u017eama. U nemalom je broju slu\u010dajeva iza tih kritika i rasprava stajala neupu\u0107enost u osnove najavljenog modela zbrinjavanja otpada. Vjerojatni razlozi su dru\u0161tveno njegovana politi\u010dka lijenost, tendenciozna oprema \u010dlanaka na portalima ili ideolo\u0161ke predrasude prema stranci Mo\u017eemo!. Iz raznih tvitova, statusa, objava i komentara moglo se ste\u0107i dojam kako \u0107e zagreba\u010dka vlast oformiti nekakav oblik zelenog Gestapoa koji \u0107e i\u0107i po stanovima i maltretirati ljude jer ne znaju ili ne \u017eele odvajati otpad. \u010cak i u slu\u010dajevima razrje\u0161avanja konfuzije i nedoumica brojne kritike su ostale. Ovdje \u0107emo se osvrnuti samo na one koje dolaze s ljevice. I to ne nekakve slu\u017ebene ili potpisane, ve\u0107 u izvedbi onih korisnika dru\u0161tvenih mre\u017ea u \u010dijoj je argumentaciji primjetan lijevi senzibilitet, bilo da se radi o moralnim nagnu\u0107ima, bilo o upotrebi lijevog politi\u010dkog leksika.<\/p>\n\n\n\n
U tim se kritikama isti\u010du dvije klju\u010dne zamjerke novom modelu zbrinjavanja otpada. Prva se ti\u010de nov\u010dane kazne za one koji u kontejnere za mije\u0161ani komunalni otpad bacaju nestandardizirane kese. U tom je slu\u010daju problem dodatno nagla\u0161en u vi\u0161estambenim zgradama u kojima je te\u0161ko otkriti “krivca”. Kritika napla\u0107ivanja kazni za nesavjesno zbrinjavanje otpada \u010desto se svodi na problem “individualizacije krivnje”. Takav tip kritike s ljevice uvrije\u017een je u raznim raspravama kada se \u017eeli naglasiti da pojedinci nisu (jedini) krivci za svoj dru\u0161tveni status ve\u0107 da postoje brojni sistemski mehanizmi i klasne razlike koji ko\u010de razvoj pojedinaca i dru\u0161tvenih grupa u \u017eeljenom smjeru. Me\u0111utim, nije ba\u0161 jasno kako bi se ta uvjerljiva argumentacija bezbolno prenijela u problematiku zbrinjavanja otpada. Za po\u010detak, nije jasno kako se to\u010dno zami\u0161lja de-individualizacija zbrinjavanja otpada u stanovima. Grad da plati ljude koji \u0107e nakon svakog ru\u010dka, ve\u010dere ili tuluma ulaziti u stanove razvrstavati otpad? Sama organizacija stanovanja i dru\u0161tvene reprodukcije je ure\u0111ena tako da je zbrinjavanje otpada naprosto individualizirano po ku\u0107anstvima. Mogu\u0107a je, naravno, druk\u010dija raspodjela, ali ona ovisi o zna\u010dajnijim dru\u0161tvenim promjenama u stambenim i socijalnim politikama. Dio zbrinjavanja otpada socijaliziran je ve\u0107 \u010dinjenicom da djeca idu u vrti\u0107 i da se tamo hrane. Daljnji korak u socijalizaciji zbrinjavanja otpada mo\u017ee biti, na primjer, uvo\u0111enje subvencioniranih javnih restorana. Me\u0111utim, individualizirani na\u010din zbrinjavanja neminovno ostaje i on se ne mo\u017ee promijeniti lijevim apstrakcijama koje smo nau\u010dili u marksisti\u010dkoj literaturi.<\/p>\n\n\n\n
Pored same individualizacije krivnje kao problemati\u010dan aspekt novog modela \u010desto se isti\u010de implicirano “cinkanje” susjeda koji nepropisno odla\u017eu otpad \u0161to dovodi do kazne za cijelu zgradu ili ulaz. Nema spora da se radi o krajnje nelagodnoj i nepo\u017eeljnoj praksi. Me\u0111utim, argument koji u eventualnom “cinkanju” vidi toksi\u010dni element koji \u0107e ugroziti zajednicu mo\u017ee se i preokrenuti. Ako ve\u0107ina \u010dlanova stambene zajednice uredno odla\u017ee otpad onda mo\u017ee i kao zajednica u\u010diniti pritisak na one koji to ne \u010dine bez da ih prijavljuju nadle\u017enima. Jer smisao zajednice nije u tome da se svatko pona\u0161a kako \u017eeli bez ikakvih posljedica ve\u0107 da svojim pona\u0161anjem pridonese ostvarivanju interesa zajednice, \u0161to, naravno, uklju\u010duje i redefiniranje samih interesa. Pogotovo to vrijedi u ovom slu\u010daju u kojem je dodatni trud zaista minimalan. No, treba priznati da vlast nije u\u010dinila dovoljno u promociji druk\u010dijeg “pridobivanja” nesavjesnih pojedinaca osim ka\u017enjavanja i impliciranog “cinkanja”. Spominje se, dodu\u0161e, edukacija, ali naglasak na zajednici kao kontrolnom mehanizmu i sna\u017enije poticanje rje\u0161avanja problema bez kazni i \u0161pijuniranja definitivno bi pridonio ubla\u017eavanju kritika.<\/p>\n\n\n\n
Naredni element kritika novog modela ti\u010de se klasnog aspekta zbrinjavanja otpada. Naime, ispravno se pretpostavlja da siroma\u0161nijim sugra\u0111anima koji \u017eive u prili\u010dnoj socijalnoj neizvjesnosti postupak odvajanja otpada predstavlja ve\u0107i teret nego onima bogatijima, socijalno relaksiranijima. Unato\u010d ispravnosti pretpostavke te\u0161ko se mo\u017ee zamisliti kako iz nje slijedi nu\u017ean “lijevi” zaklju\u010dak o odustajanju od odvajanja otpada. Bez obzira na dodatni teret, odvajanje bi trebalo shvatiti kao “novi paket” higijenskih mjera koje obavljamo rutinizirano. Tako\u0111er, ozbiljne ekolo\u0161ke politike koje bi ugrozile interese kapitala i usmjerile dru\u0161tvo prema odr\u017eivosti ne mogu se provoditi bez zna\u010dajnijeg anga\u017emana narodnih masa. Ne treba se zanositi time da \u0107e financijski stimulirano odvajanje otpada u\u010diniti \u0161ire pu\u010danstvo ekolo\u0161ki svjesnijim i anga\u017eiranijim, ali radi se o jednom od neminovnih koraka ako \u017eelimo i\u0107i u tom smjeru. U kona\u010dnici, njihov ku\u0107anski rad kad je odvajanje otpada posrijedi prvenstveno \u0107e se smanjiti proizvodnjom manje koli\u010dine otpada u samim proizvodima koje konzumiraju. A do toga \u0107e dovesti politi\u010dki pritisak na vlasti i kapital.<\/p>\n\n\n\n
Ova klasna kritika odvajanja otpada u sebi nosi problemati\u010dan aspekt na\u010delnije naravi kad je odnos ljevice i ekologije u pitanju. Naime, ona neodoljivo podsje\u0107a na desnu kritiku ekolo\u0161kih pokreta. Srpska premijerka Ana Brnabi\u0107 je za vrijeme ekolo\u0161kih protesta u Srbiji po\u010detkom ove godine ustvrdila da su oni indikator da ekonomiji ide nabolje. Drugim rije\u010dima, Brnabi\u0107 je poru\u010dila da je bavljenje ekolo\u0161kim pitanjima svojevrsna klasna privilegija, da je to hobi bogatih. Sli\u010dan sentiment gaje i neke od lijevih kritika zagreba\u010dkog zbrinjavanja otpada: to je zapravo malo “\u0161treberski” i “pederski”, kako glase dje\u010dje \u0161ifre za klasni prijezir prema bogatijim u\u010denicima. To \u0161to srednje klase znaju koristiti ekolo\u0161ku svijest kao klasnu distinkciju ne zna\u010di da ne treba raditi na ekolo\u0161kom osvje\u0161tavanju naroda. Ne samo da tako ne\u0107e ostati prostora za klasnu distinkciju omra\u017eenijim dru\u0161tvenim grupama ve\u0107 \u0107e i sam taj “autenti\u010dni narod” imati ve\u0107e \u0161anse da pre\u017eivi klimatske neda\u0107e. Odvajanje otpada ne zna\u010di izdaju interesa radni\u010dke klase. Izdaji njenih interesa puno je bli\u017ea imaginacija njene autenti\u010dnosti sazdana od predrasuda i nedefiniranog prkosa koja se promovira na dijelovima ljevice.<\/p>\n\n\n\n
Vratimo se na kese. Mo\u017eda stvarno najavljeni model zbrinjavanja otpada ne\u0107e dobro funkcionirati i mo\u017eda postoje bolji \u2013 i efikasniji i socijalno osjetljiviji. Osobno nisam upu\u0107en u tu problematiku, ali ne vidim da su predlo\u017eene uvjerljivije alternative. Ali svakako jednu stvar treba pozdraviti. Iako se rasprave o kesama \u010dine zamornima, sama \u010dinjenica da su u nekoliko dana postale klju\u010dna tema i da se u tim raspravama prelamaju neka klju\u010dna dru\u0161tvena pitanja, kako god bila postavljena, predstavlja dru\u0161tveni i politi\u010dki pomak. Svaki dan u kojem glavna tema nisu nacionalisti\u010dke ludorije ili libertarijanske fantazije nosi u sebi malu politi\u010dku pobjedu bez obzira na ishod prijedloga koji je glavna tema.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Nakon proljetne odgode zagreba\u010dke su gradske vlasti javnosti predstavili novi model odvoza sme\u0107a. Promjene zapravo i nisu toliko zna\u010dajne. Mijenja se na\u010din naplate koji \u0107e se sastojati od fiksnog i varijabilnog dijela. Fiksni, koji iznosi 45 kuna za ku\u0107anstva i 90 kuna za poslovne korisnike, predstavlja zakonom definiranu minimalnu cijenu te javne usluge, dok se […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":42766,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[66,992],"theme":[457],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-42764","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-klasa","tag-mozemo-2","theme-klima","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42764","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42764"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42764\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42786,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42764\/revisions\/42786"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42766"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42764"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42764"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42764"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42764"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42764"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42764"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42764"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}