Iako Slovenija na papiru ima dobro ure\u0111eno podru\u010dje reproduktivnih prava, od financijske krize 2008. mno\u017ee se satelitske organizacije koje ih nastoje ograni\u010diti, a sa svakom koalicijom desnog centra resursi se sve vi\u0161e slijevaju u njihove ruke. Tonja Jerele pi\u0161e o kronologiji i ustroju konzervativnog pokreta u Sloveniji. <\/p>\n\n\n\n
Povijest neovisne Slovenije tako\u0111er je povijest poku\u0161aja ograni\u010davanja seksualnih i reproduktivnih prava i borbe za njihovo o\u010duvanje. Na po\u010detku treba naglasiti da je Slovenija jedna od zemalja s relativno dobro ure\u0111enim podru\u010djem reproduktivnih prava. Pravo na samostalno odlu\u010divanje o ra\u0111anju zajam\u010deno je \u010dlankom 55. Ustava koji glasi: “Odlu\u010divanje o ra\u0111anju djece je slobodno. Dr\u017eava omogu\u0107uje ostvarivanje te slobode i stvara uvjete koji roditeljima omogu\u0107uju da donose odluke o ra\u0111anju svoje djece.” Podru\u010dje je pobli\u017ee ure\u0111eno Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlu\u010divanje o ra\u0111anju djeteta (ZZUUP), koji je malo mijenjan od 1977. Hormonska kontracepcija, poba\u010daj i druge usluge povezane s reproduktivnim zdravljem uklju\u010dene su u popis usluga koje pokriva zdravstveno osiguranje. \u010cak 72% stanovni\u0161tva podr\u017eava pravo na poba\u010daj, a broj poba\u010daja svake je godine sve manji. Ukupno se u Sloveniji na godi\u0161njoj razini izvr\u0161i otprilike 3.000-3.500 poba\u010daja). Priziv savjesti ostvaruje samo 10 ginekologa, \u0161to iznosi oko 3% svih ginekologa u Sloveniji. Institucija u kojoj takav ginekolog radi zakonski je du\u017ena \u017eeni omogu\u0107iti pristup tra\u017eenoj usluzi. Nema dobne granice za prekid trudno\u0107e, a maloljetnici ne treba dopu\u0161tenje roditelja.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, to ne zna\u010di da reproduktivna prava nisu ugro\u017eena ili da sve \u017eene imaju jednaku mogu\u0107nost pristupa uslugama reproduktivnog zdravlja. Trenutno 200.000 \u017eena u Sloveniji nema odabranog primarnog ginekologa, jer nacionalnoj razini nedostaje ginekologa\/inja. Ne znamo \u0161to je sa \u017eenama koje nemaju zdravstveno osiguranje, poput migrantica, besku\u0107nica, itd., ima li dovoljno prilago\u0111enih ambulanti za \u017eene s invaliditetom i sli\u010dno. Drugi problem koji se javlja je nedostatak informacija \u2013 u \u0161kolama nema sustavnog spolnog odgoja, a informacije o abortusu dostupne na slovenskom jeziku uglavnom pru\u017eaju konzervativne ili crkvene web stranice i mediji.<\/p>\n\n\n\n
U Sloveniji je konzervativni aktivizam protiv poba\u010daja i drugih reproduktivnih prava usko povezan sa strankama desnice i desnog centra, kao i s Rimokatoli\u010dkom crkvom i njezinim vodstvom. To se odnosi na parlamentarne stranke Slovenska demokratska stranka (SDS, stranka Janeza Jan\u0161e), Nova Slovenija (NSi), Slovenska ljudska stranka (SLS), te prije nekoliko godina osnovanu vanparlamentarnu stranku Pokret za djecu i obitelj (Gibanje za otroke in dru\u017eino – GOD). NSi i SLS jedine su parlamentarne stranke \u010diji se zastupnici otvoreno protive poba\u010daju u javnom prostoru.<\/p>\n\n\n\n
Rimokatoli\u010dka crkva (RKC) je od sredine 1980-ih na valu rastu\u0107eg nacionalizma po\u010dela govoriti o ograni\u010davanju pristupa poba\u010daju zbog straha od izumiranja slovenske nacije. Godine 1987. u pojedinim osnovnim \u0161kolama prikazan je film protiv poba\u010daja “Nijemi krik\u201c. To se poklopilo s promjenom nacionalne ideologije i ideologa koji su pripremali teren za promjenu dru\u0161tvenog ure\u0111enja. Poba\u010daj je tako postao simbol prethodnog re\u017eima, jo\u0161 jedan alat za totalitarno uni\u0161tenje slovenske nacije. Pravo na poba\u010daj predstavljalo je jedan od ve\u0107ih kamena spoticanja i tijekom osamostaljenja, jer su razli\u010dite politi\u010dke struje dovodile u pitanje uvr\u0161tavanje prava na slobodno odlu\u010divanje u ustav. Zbog toga je sastavljanje ustava kasnilo, i do glasanja 23. prosinca 1991. nije se znalo ho\u0107e li ustav biti usvojen. Iako su tada politi\u010darke, aktivistice i akademkinje uz puno truda, zalaganja, manifestacija i demonstracija uspjele zadr\u017eati reproduktivna prava koja su dotad imale u Jugoslaviji, reproduktivna prava su u novoj dr\u017eavi ponovno postala predmetom prijepora. Najve\u0107a prekretnica za \u017eene tijekom tranzicije tako se doga\u0111a na razini ideologije, jer na te\u017eini sve vi\u0161e dobivaju nacionalizam, ideje o istinskoj \u017eenskosti, brizi za naciju i autohtone Slovence. Ljiljana Burcar stoga pi\u0161e o tom razdoblju kao o razdoblju retradicionalizacije i repatrijarhalizacije slovenskog dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n
Napadi na reproduktivna prava intenziviraju se nakon 2000. godine, a pristup poba\u010daju ostaje relevantnim politi\u010dkim pitanjem. Ve\u0107 2000. godine do\u0161lo je do prvog ograni\u010denja reproduktivnih prava, kada je ministar Andrej Bajuk (NSi) ograni\u010dio pravo na biomedicinsku oplodnju, koja je postala dostupna samo heteroseksualnim parovima, dok je prethodno to pravo bilo dostupno svim \u017eenama, uklju\u010duju\u0107i solo \u017eene i lezbijke. Sljede\u0107a vlada poku\u0161ala je izmjenama vratiti prethodnu verziju zakona, ali neuspje\u0161no. Konzervativne parlamentarne stranke raspisale su referendum (lipanj 2001.) i promjene su ostale. Godinu dana kasnije Slovenska ljudska stranka (SLS) predla\u017ee zakon kojim se s popisa usluga koje pokriva zdravstveno osiguranje bri\u0161u sve usluge vezane uz porod, kontracepciju, sterilizaciju i prekid trudno\u0107e, \u010dime se svi tro\u0161kovi biolo\u0161ke reprodukcije prebacuju na \u017eene. Uslijedili su prosvjedi i zakon je pao, no novi je poku\u0161aj ograni\u010denja stigao ve\u0107 2006. Za vrijeme prve vlade Janeza Jan\u0161e (SDS, 2004.-2008.) ministar rada, doma, obitelji, socijalnih pitanja i jednakih mogu\u0107nosti Janez Drobni\u010d (iz NSi) predla\u017ee Strategiju za pove\u0107anje nataliteta u Republici Sloveniji utemeljenu na nacionalizmu i natalizmu, koja ponovno prebacuje tro\u0161kove poba\u010daja na \u017eene. Uslijedili su prosvjedi, a premijer je pozvao ministra na ostavku. Sve u svemu, svaki put kad je koalicija desnog centra na vlasti, dolazi do poku\u0161aja ograni\u010davanja seksualnih i reproduktivnih prava.<\/p>\n\n\n\n
Konzervativni aktivizam u na\u0161oj zemlji ima nekoliko specifi\u010dnih karakteristika: diskurs crkve je sekulariziran zbog izrazito negativnog javnog mnijenja o crkvi (istra\u017eivanja pokazuju da \u010dak 77,5% ljudi u Sloveniji ne vjeruje RKC i vjerskim organizacijama), a konzervativni aktivisti tako\u0111er koriste naizgled racionalan i znanstveni diskurs, ali pritom krivotvore znanstvene \u010dinjenice. Glavne zna\u010dajke tog diskursa su: homogenizacija (stvaranje diskursa “mi protiv njih\u201c), univerzalizacija (predstavljanje vlastitih stavova kao univerzalnih i to\u010dnih), emocionalizacija (jako emocionalno obojen jezik), viktimizacija (“oni\u201c ugro\u017eavaju “nas\u201c ), okrivljivanje dr\u017eave s jedne strane i branitelja prava na izbor i LGBT zajednice s druge strane te kriminalizacija LGBT i feministi\u010dkih aktivista. Kako bi postigli svoje ciljeve, usredoto\u010dili su se na osnivanje satelitskih organizacija. Budu\u0107i da slovensko stanovni\u0161tvo dr\u017ei do odvojenosti dr\u017eave od crkve, predstavnici se svojoj publici predstavljaju kao antisistemski borci protiv neoliberalizma, globalizacije, homoseksualaca i feministi\u010dkih lobija, za koje tvrde da su suu\u010desnici u razgradnji tradicionalnih vrijednosti jer provode tzv. rodnu ideologiju.<\/p>\n\n\n\n
Kako bi se postigla ve\u0107a klerikalizacija dru\u0161tva, krajem 2001. Plenarna skup\u0161tina Crkve u Sloveniji izradila je strate\u0161ki akcijski plan “Izaberi \u017eivot” koji sadr\u017ei preporuke za osnivanje organizacija katolika laika, koje bi trebale pomo\u0107i u \u0161irenju poruka crkve – dokument odra\u017eava vatikansku doktrinu borbe “za \u017eivot” i protiv “rodne teorije”. Od tada do danas niknule su brojne institucije i medijski portali, od kojih \u0107emo predstaviti najutjecajnije.<\/p>\n\n\n\n
“Zavod Iskreni” prvo se pojavio kao web portal iskreni.net, ali je kao institut osnovan 2007. godine i trenutno ima 5 stalnih i 40 honorarnih djelatnika. Sebe opisuju kao neprofitnu kr\u0161\u0107ansku konzervativnu privatnu instituciju koja odr\u017eava doga\u0111aje i edukacije za roditelje i obitelji te objavljuje online sadr\u017eaje o obitelji ili partnerskim temama, a aktivan je i na dru\u0161tveno-politi\u010dkom planu. Od 2015. godine izdaju internetski medij Domovina.je. U 2021. godini po\u010deli su izdavati i tiskano izdanje “Domovine\u201c kao tjednika (za \u0161to su navodno tako\u0111er dobili sredstva od Ministarstva kulture). Redovito organiziraju i “Festival obitelji\u201c na kojem se \u010desto pojavljuju najvi\u0161i predstavnici NSi-ja. Aktivno su se protivili dono\u0161enju Obiteljskog zakona, a 2012. su vladi RS predlo\u017eili \u0161tednju tako \u0161to \u0107e tro\u0161kove biolo\u0161ke reprodukcije (poput kontracepcije i abortuse) svaliti na \u017eene. “Zavod Iskreni\u201c povezan je s politi\u010dkom strankom NSi \u2013 jedan od osniva\u010da bio je i Janez Cigler Kralj koji je napustio poziciju kada je u o\u017eujku 2020. postao ministar rada, doma, obitelji, socijalne skrbi i jednakih mogu\u0107nosti. Isto ministarstvo krajem 2020. pod njegovim vodstvom Zavodu je dodijelilo vi\u0161e od 130.000 eura natje\u010dajnih sredstava. Ministra su optu\u017eivali za koruptivne radnje, \u0161to je on negirao. U istom razdoblju Zavod je dobivao i sredstva za ogla\u0161avanje od nacionalne televizije (RTV) i Ministarstva obrane na \u010dijem je \u010delu predsjednik NSi Matej Tonin, kao i od Katoli\u010dke crkve. <\/p>\n\n\n\n
“Zavod \u017divim\u201c osnovan je 2011. godine, a sebe opisuju kao “privatnu ustanovu koja poma\u017ee obiteljima u potrebi, \u017eenama u kriznoj trudno\u0107i, \u017eenama pred neplaniranom trudno\u0107om i roditeljima koji pate od gubitka djeteta”. Poznati su prije svega po protivljenju poba\u010daju i raznim akcijama, pa su tako u listopadu 2016. u Dje\u010djem tjednu. Kada su se u Poljskoj odr\u017eavali masovni prosvjedi protiv dodatnih ograni\u010denja pristupa poba\u010daju, na pro\u010delju franjeva\u010dke crkve na Pre\u0161ernovom trgu u Ljubljani tjedan dana prikazivali su film “\u010cudo \u017eivota\u201c koji abortus prikazuje<\/a> kao ubojstvo. Unato\u010d burnim reakcijama javnosti, nisu odustali od prikazivanja filma, a akciju je podr\u017eala i Slovenska biskupska konferencija. U 2019. proveli su plakatnu kampanju s emotivnim porukama “za \u017eivot\u201c.<\/p>\n\n\n\n “Institut Bo\u017eja djeca\u201c (Zavod Bo\u017eji otroci) su katoli\u010dki “pro-life” aktivisti, koji su prvenstveno poznati po organiziranju molitvi ispred ljubljanske ginekolo\u0161ke klinike i skupovima protiv poba\u010daja po uzoru na one iz SAD-a pod nazivom “Mar\u0161 za \u017eivot”. Na prosvjednom skupu protiv stru\u010dne konferencije Me\u0111unarodnog udru\u017eenja strukovnih udruga za poba\u010daj i kontracepciju u Ljubljani 3. listopada 2014. pripremili su transparente s fotografijama abortiranih fetusa uz natpis “Istina o poba\u010daju\u201c, a nazo\u010dilo je oko 50 ljudi. Sljede\u0107i skup je odr\u017ean 3. listopada 2020. u sredi\u0161tu Ljubljane, na kojem je bilo oko 200 ljudi, a prosvjednici su se susreli s protuprosvjednicima i zagovornicima prava na poba\u010daj. S molitvama ispred ginekolo\u0161ke klinike zapo\u010deli su 2015. i od tada ih redovito odr\u017eavaju. Molitve su dio me\u0111unarodnog projekta “40 dana za \u017eivot” koji je zapo\u010deo u SAD-u 2004. godine, a odr\u017eavaju se dva puta godi\u0161nje – u prolje\u0107e i jesen. Svaki put se prosvjednim pismima javlja civilno dru\u0161tvo, lije\u010dnici i drugi, kao \u0161to je to bio slu\u010daj 2016. (i pismo je dobilo burnu protureakciju na portalu 24kul.si i sudski epilog<\/a>), a 2017. \u010dlanovi Radnog odbora za feminizam Studentske organizacije Iskra organizirali su kontramiting<\/a> na istom mjestu, pa se “45 dana feminizma\u201c odr\u017ealo istovremeno s “40 dana za \u017eivot”.<\/p>\n\n\n\n “Institut za obitelj i kulturu \u017eivota\u201c (Zavod za dru\u017eino in kulturo \u017eivljenja)<\/em> – KUL.si je, vlastitim rije\u010dima, neprofitna organizacija civilnog dru\u0161tva koja je nastala 2009. godine, a suosniva\u010d joj je dr. sc. Tadej Strehovec, \u010dlan Komisije za pravdu i mir te generalni tajnik i glasnogovornik Slovenske biskupske konferencije, koji informira javnost o stajali\u0161tima RKC. KUL.si je 2011. godine zajedno s Gra\u0111anskom inicijativom za obitelj i prava djece (Civilna iniciativa za dru\u017eino in pravice otrok) osnovao portal 24kul.si kao reakciju na novi prijedlog liberalnog Obiteljskog zakona.<\/p>\n\n\n\n “Gra\u0111anska inicijativa za obitelj i prava djece\u201c koju je osnovao Ale\u0161 Primc 2009. i “Koalicija To je za djecu!\u201c (Koalicija Za otroke gre!) koju su osnovali Ale\u0161 Primc i Metka Zevnik 2012. nastale su u kontekstu poku\u0161aja legalizacije homoseksualnih brakova i izjedna\u010davanja drugih prava. Te su inicijative origrale klju\u010dnu ulogu u kampanjama protiv izmjena zakona, oba puta skupljaju\u0107i potpise za referendume na kojima su prijedlozi propali. Primc i Zevnik su 2017. godine osnovali novu krajnje desnu politi\u010dku stranku “Glas za djecu i obitelj\u201c (Glas za otroke in dru\u017eine – GOD), koja u svojoj programskoj deklaraciji tra\u017ei provo\u0111enje “prava na \u017eivot svakog nero\u0111enog djeteta\u201d.<\/p>\n\n\n\n Neokonzervativna nacionalisti\u010dka populisti\u010dka retorika zasad je uglavnom ograni\u010dena na medije povezane s desni\u010darskim strankama i RKC, ali to ne zna\u010di da ona ostaje na margini. Od financijske krize 2008. mno\u017ee se satelitske organizacije koje se bore protiv reproduktivnih prava, \u0161to se o\u010dituje i u promjeni stava mladih prema poba\u010daju (osobito mladih \u017eena). Jer sa svakom koalicijom desnog centra puno resursa slijeva se u ruke glavnih protivnika reproduktivnih prava koji sve vi\u0161e ja\u010daju. Zabrinjava \u010dinjenica da Slovenija od osamostaljenja nije u\u010dinila ni\u0161ta na podru\u010dju reproduktivnih prava, a istovremeno su s promjenom nacionalnog sustava i ideologije politike emancipacije izgubile mjesto u javnom diskursu. U tome ulogu igraju i mainstream mediji koji provode na\u010delo uravnote\u017eenog medijskog izvje\u0161tavanja, kojim umjesto nedvosmislenog stava o \u017eenskim ljudskim pravima (poput abortusa) inzistiraju na tome da obje strane zaslu\u017euju da ih se \u010duje (pro et contra). Tako se javni diskurs u Sloveniji stalno pomi\u010de udesno.<\/p>\n\n\n\n Tijekom kampanje za parlamentarne izbore 2022. tema poba\u010daja je za kandidate ve\u0107 postala relevantno politi\u010dko pitanje civilnog dru\u0161tva, a samo je pitanje vremena kada \u0107e stranke tendenciju ograni\u010davanja reproduktivnih prava po\u010deti uvr\u0161tavati u svoje programe. Za kraj nemamo \u0161to drugo nego ponoviti da borba za reproduktivna prava nikada nije gotova.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Iako Slovenija na papiru ima dobro ure\u0111eno podru\u010dje reproduktivnih prava, od financijske krize 2008. mno\u017ee se satelitske organizacije koje ih nastoje ograni\u010diti, a sa svakom koalicijom desnog centra resursi se sve vi\u0161e slijevaju u njihove ruke. Tonja Jerele pi\u0161e o kronologiji i ustroju konzervativnog pokreta u Sloveniji. Povijest neovisne Slovenije tako\u0111er je povijest poku\u0161aja ograni\u010davanja […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":42758,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[551,1706,1484,552,591],"theme":[456],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[1707],"class_list":["post-42748","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-abortus","tag-hod-za-zivot","tag-konzervativizam","tag-pobacaj","tag-slovenija","theme-politika","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42748","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42748"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42748\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42763,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42748\/revisions\/42763"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42758"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42748"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42748"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42748"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42748"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42748"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42748"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42748"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Neutralno desno<\/strong><\/h2>\n\n\n\n