Hrvatski prijevod romana Annie Ernaux “Doga\u0111aj\u201c u kojem autorica tematizira svoje iskustvo ilegalnog poba\u010daja u Francuskoj 1963. prvu promociju imao je u sklopu Kina Katarina u Puli po\u010detkom ovog mjeseca. Vesna Vukovi\u0107 isti\u010de va\u017enost lekcija iz romana za suvremeni kontekst te donosi osvrt na promociju, s naglaskom na na\u010din obrade teme abortusa u u romanu i njegovoj ekranizaciji. <\/p>\n\n\n\n
Moglo bi se re\u0107i da recepcija Annie Ernaux ima osebujnu temporalnost, barem ako je suditi po kritikama i prikazima u kojima se redovito nagla\u0161ava oka\u0161njelost prijevoda, pa i prepoznavanja na francuskoj knji\u017eevnoj sceni. Pa ipak, pro\u0161li smo mjesec dobili jo\u0161 jedno hrvatsko izdanje, \u010detvrto u nizu u zadnje dvije godine, stoga mo\u017eemo zaklju\u010diti kako Annie Ernaux u Hrvatskoj prolazi kroz fazu iznimnog interesa ili “poja\u010dane vidljivosti\u201c, da se izrazim rje\u010dnikom marketinga dru\u0161tvenih mre\u017ea. Iako je od objavljivanja knjige “L’\u00c9v\u00e9nement“.<\/strong><\/em> pro\u0161lo ravno 22 godine, njezino hrvatsko izdanje i vi\u0161e je nego aktualno u trenutku u kojem se u Saboru poziva na izmjenu u Ustavu RH, a kojom bi se u njega upisalo “pravo \u017eena na slobodno i samostalno odlu\u010divanje o ra\u0111anju\u201c, dakle pravo na poba\u010daj. To pravo, izboreno nedugo nakon uspostavljanja socijalisti\u010dke dr\u017eave, bilo je kona\u010dno upisano i u Ustav tada\u0161nje Socijalisti\u010dke Republike Hrvatske 1974. godine, no pri izradi Ustava RH 1990. ta je odredba izba\u010dena. Iako zakonski dozvoljen, poba\u010daj je u Hrvatskoj sve te\u017ee dostupan i sve vi\u0161e javno stigmatiziran. Pokrenuta od Radni\u010dke fronte, inicijativa koja je okupila lijevu i liberalnu saborsku opoziciju najavljuje vru\u0107u jesen.<\/p>\n\n\n\n “Doga\u0111aj\u201c je knjiga iz 2000. o poba\u010daju koji je Ernaux kao 23-godi\u0161nja studentica napravila 1963. godine, u vrijeme kad je poba\u010daj u Francuskoj bio kriminaliziran. Knjiga-izvje\u0161taj prati protagonisticu kroz \u010ditav proces, od trenutka napetog i\u0161\u010dekivanja menstruacije u listopadu 1963. do poba\u010daja u sije\u010dnju 1964. godine, uz stalne prolepse kojima nas upu\u0107uje na svoju kasniju, naj\u010de\u0161\u0107e trenutnu poziciju, onu iz koje pripovijeda. “Doga\u0111aj\u201c je jo\u0161 jedna od njezinih knjiga koje tematiziraju izabrane sekvence iz autori\u010dina \u017eivota, prijelomne doga\u0111aje<\/em>, a koje povezuje isti makro-narativ: autori\u010din vlastiti razvojni put od odrastanja u ruralnoj provinciji (u radni\u010dkoj obitelji u Normandiji) do \u201cpreseljenja\u201c u knji\u017eevni svijet (u srednjoklasni \u017eivot emancipirane \u017eene, profesorice knji\u017eevnosti i spisateljice). Ili, sociolo\u0161kim rje\u010dnikom re\u010deno, prikaz njezine uzlazne dru\u0161tvene mobilnosti. Njezinu prozu kriti\u010dari svrstavaju u \u017eanr autofikcije, a sama Ernaux je naziva “autosociofikcijom\u201c, nagla\u0161avaju\u0107i sociolo\u0161ku svijest koju duguje prije svega lektiri Bourdieua. “Jedino pismo koje mi se \u010dinilo po\u0161tenim jest takvo koje u potpunosti odbacuje fikciju, a koje sam kasnije nazvala autosociobiografijom<\/em> jer sam samu sebe gotovo oduvijek smje\u0161tala na susreti\u0161te li\u010dnosti i dru\u0161tveno-historijske realnosti.\u201c 1<\/a><\/sup><\/p>\n\n\n\n To terminolo\u0161ko cjepidla\u010denje nije samo distinkcija<\/em>, ve\u0107 i signal anga\u017eiranosti njezinoga pisma. Autofikcija, postmoderni nasljednik autobiografije, uzdi\u017ee individualca kao perspektivu iz koje se mo\u017ee zahvatiti dru\u0161tvenu stvarnost. Prema nekim kritikama, \u017eanr biografije reproducira ideju o individuumu koji ima svoju vlastitu stvarnost, sam kro\u010di svoj put i koji je otu\u0111en od historije, strukturne odre\u0111enosti, svake dru\u0161tvenosti. No Ernaux u svojoj autosociofikciji ide uz dlaku ovoj \u017eanrovskoj tendenciji. Njezin je osobni historijat u makro-narativu, kao i iskustvo poba\u010daja u mikro-romanu, neodvojiv od konteksta poslijeratne Francuske, njezinog politi\u010dko-ekonomskog ure\u0111enja i klasne strukture. Historijsko je konstitutivni moment ove u osnovi ne-osobne autobiografije: “Pisanje datuma za mene je nu\u017enost; u njima se ogleda stvarnost doga\u0111aja. Jer ba\u0161 datum za svakoga od nas u nekome trenutku, za Johna Fitzgeralda Kennedyja to je bio 22. studenog 1963., dijeli \u017eivot od smrti.\u201c<\/p>\n\n\n\n U \u010ditavom njezinom opusu nema tog aspekta iskustva (osobnog) koje ne nosi pe\u010dat dru\u0161tvenog totaliteta, i ta ga perspektiva toliko duboko pro\u017eima, upravo konstituira, da je i sama prizma neosobna, neobi\u010dno bezli\u010dna. Naime, kako bi osobno iskustvo (literarno) transformirala, poop\u0107ila i u\u010dinila historijskim, Ernaux je razvila specifi\u010dnu strategiju, stil bez afekta, distanciran i ohla\u0111en, upravo izvje\u0161taj, postupak koji sama zove “plosnato pisanje\u201c (l’\u00e9criture plate<\/em>). U slu\u010daju “Doga\u0111aja\u201c, nije samo vremenski odmak i retrospektivna pozicija ono \u0161to je distancira od doga\u0111aja<\/em>, ve\u0107 i takav hladan stil koji joj omogu\u0107ava pripovjednu strpljivost koja ne\u0107e zaobi\u0107i nijedan detalj iz okoline. Jer upravo je okolina ono o \u010demu Ernaux govori kad nas izvje\u0161taja o doga\u0111aju<\/em>, odnosno o njegovoj mu\u010dnoj prirodi. Trauma poba\u010daja pritom ne proizlazi iz individualnog do\u017eivljaja, ve\u0107 iz objektivnih okolnosti koje prate njegovu zabranu: izlaganje opasnosti i sebe i pomaga\u010da, lije\u010dni\u010dke prepreke, nedostupnost kontracepcije (prodaja kontracepcije u Francuskoj je legalizirana tek 1967.) , izostanak partnerove pomo\u0107i, seksualno licemjerje i osuda najbli\u017ee okoline te strahovita osamljenost. Ovo je va\u017eno \u010duti danas, 22 godine nakon objavljivanja knjige i gotovo 60 godina od doga\u0111aja<\/em>, kad se i u lijevo-o\u010dito-vi\u0161e-liberalnim krugovima govori o “najte\u017eoj odluci\u201c, \u010dime se, makar i neosvije\u0161teno, upada u zamku vra\u0107anja diskusije iz politi\u010dkog u moralni registar, odnosno s op\u0107edru\u0161tvene, kolektivne na individualnu razinu.<\/p>\n\n\n\n I dok je roman “L’\u00c9v\u00e9nement\u201c u doba objavljivanja pro\u0161ao donekle ispod radara, \u0161to se mo\u017ee objasniti \u010dinjenicom da tad abortus vi\u0161e nije u fokusu feministi\u010dkog aktivizma, kao \u0161to je to bio slu\u010daj neposredno nakon doga\u0111aja<\/em>, kasnih 1960-ih i 1970-ih godina, istoimeni film snimljen prema romanu 2021. izazvao je sna\u017enu pa i eufori\u010dnu recepciju te je i ovjen\u010dan presti\u017enim nagradama, Zlatnim lavom i Nagradom Lumi\u00e8res. Ova se razlika u recepciji lako izvodi iz dru\u0161tveno-politi\u010dkog konteksta: ja\u010danje konzervativnog udara na ne tako davno izboreno pravo na poba\u010daj i najnoviji doga\u0111aji na pravosudnom planu, kao \u0161to je nedavna odluka Vrhovnog suda SAD-a o ukidanju ustavne za\u0161tite za prekid trudno\u0107e koju je uspostavio slu\u010daj Roe vs. Wade 1973., uvo\u0111enje “registra trudno\u0107a\u201c u Poljskoj, zemlji s gotovo potpunom zabranom poba\u010daja od 2020. Tako\u0111er, redateljica Audrey Diwan je i aktivistkinja, jedna od istaknutih podupirateljica Le Collectif 50\/50, feministi\u010dkog kolektiva koji se bori protiv strukturne diskriminacije, potpla\u0107enosti i nasilja u filmskoj industriji.<\/p>\n\n\n\n Film, kako i naslov nala\u017ee, slijedi roman, \u0161tovi\u0161e redateljica i ko-scenaristica se i redovito konzultirala s Annie Ernaux. Pa ipak, za razliku od knjige koja inzistira na historizaciji, bilo uvo\u0111enjem bitnih povijesnih datuma (ubojstvo Kennedyja), pop-kulturnih referenci (pjesma ne-autane dominikanske redovnice S\u0153ur Sourire, ali i pri\u010da o njezinom samoubojstvu, brojni filmski naslovi i reference) ili prolepsama u vrijeme pisanja na izmaku 1990-ih, Diwan se odlu\u010dila na donekle a-historijski pristup i film organizirala iz perspektive Annie, slobodne mlade \u017eene koja stremi uzlaznoj dru\u0161tvenoj mobilnosti i koju u tome ni\u0161ta ne\u0107e sprije\u010diti. Film tako otvara scenom priprema za izlazak na plesnjak na kojem protagonistkinja po prvi put sre\u0107e mladog vatrogasca, “preru\u0161enog\u201c u studenta (bijela kravata i ko\u0161ulja kao klasni simbol), ali ga odbija. U knjizi ga nema, no on se u filmu vra\u0107a i tako podvla\u010di Annienu odlu\u010dnost da, unato\u010d seksualnoj \u017eudnji, ne dopusti da je odvu\u010de natrag tamo odakle je prebjegla. Ta se optika podvla\u010di u jednoj od scena s lije\u010dnikom u kojoj mu molbu da joj pomogne poja\u0161njava time da je “studij za nju od su\u0161tinske va\u017enosti\u201c, a kona\u010dno zaokru\u017euje zadnjom scenom u kojoj Annie pristupa zavr\u0161nom ispitu koji je trudno\u0107a i te\u017eina poba\u010daja umalo omela. Iz istih je razloga Diwan odustala i od pripovjeda\u010dice, koja bi nas nu\u017eno vratila u trenutak doga\u0111aja, dok je njezina namjera bila u\u010diniti ga suvremenim, ako ne i sve-vremenim.<\/p>\n\n\n\n Upravo iz te anga\u017eirane pozicije proizlaze i politi\u010dke nevolje s filmom. U namjeri da naglasak stavi na pro\u017eivljeno iskustvo, zajedno sa svim njegovim popratnim u\u017easima, film se uvla\u010di u tijelo protagonistice, stoga imamo dojam neobi\u010dne bliskosti, zbivanja \u010desto gledamo preko njezinog ramena. U kritikama se taj “\u017eenski pogled\u201c isti\u010de kao ono \u0161to nam kona\u010dno donosi \u017eensko iskustvo i osloba\u0111a nas objektifikacije “mu\u0161kog pogleda\u201c koji je predugo odre\u0111ivao ne samo reprezentaciju \u017eena u umjetnosti, ve\u0107 i “odnos \u017eena prema samima sebi\u201c 2<\/a><\/sup>. Ta namjera da se uhvati i prenese stvarno iskustvo druga\u010dije rezonira u romanu u kojem se upravo dosljednim ukidanjem individualisti\u010dke perspektive pribli\u017eavamo iskustvu ilegalnog abortusa kao dru\u0161tvenom problemu. U filmu pak taj formalni aspekt, dramatur\u0161ka i redateljska odluka da nas bez historijskih smetnji uvede u tjelesno iskustvo protagonistice ima dalekose\u017ene u\u010dinke: on na nas ostavlja dojam prije svega traumati\u010dnog iskustva, i tako u osnovi osna\u017euje predod\u017ebu o abortusu kakva ide na ruku onima koji se zala\u017eu za uskra\u0107ivanje reproduktivnih prava jer hrani narativ o “najte\u017eoj odluci\u201c. Me\u0111u izbrisanim “detaljima\u201c u filmu tako je i onaj o mre\u017eama pomo\u0107i koje su omogu\u0107avale abortus u vrijeme njegove kriminalizacije, a koje u knjizi reprezentira kompleksan i problemati\u010dan lik \u2013 Jean, \u010dlan ilegalne organizacije koja se zala\u017ee za kontrolu ra\u0111anja. Nadalje, klasna perspektiva u filmu blijedi jer, iako prisutno pa i (pre)nagla\u0161eno, klasno odre\u0111enje u njemu prelazi u osobnu stvarnost, a na koncu u pitanje individualnog napora da se iza\u0111e iz strukturne zadatosti porijekla. “Doga\u0111aj\u201c je, sasvim sa\u017eeto, film o \u017eeni iz radni\u010dke klase koju ni zabrana poba\u010daja ne mo\u017ee zaustaviti u klasnom usponu. Taj aspekt \u0107e zamra\u010diti i sve one dru\u0161tvene okolnosti koje prate zabranu poba\u010daja i njezino iskustvo \u010dine te\u0161kim, a koje su nam u knjizi hladno servirane. Taj plosnati stil, odlu\u010duju\u0107i formalni aspekt knjige koji otvara politi\u010dko \u010ditanje jer osobno transformira u socijalno, u filmu se uslijed redateljske odluke da se fokusira na tijelo obr\u0107e u plosnatost okoline kao slike.<\/p>\n\n\n\n Prvo lokalno predstavljanje knjige “Doga\u0111aj\u201c dogodilo se po\u010detkom mjeseca u okviru programa Kino Katarina. Okvir i vi\u0161e nego pristao jer kao gerilsko pop-up kino i jedan od posljednjih javnih prostora u turistificiranoj i privatiziranoj Istri, Kino Katarina “od po\u010detka njeguje feministi\u010dku perspektivu<\/a> i kritiku\u201c. Specifi\u010dnost ovog ljetnog kina le\u017ei u tome \u0161to svoju funkciju shva\u0107a \u0161iroko i anga\u017eirano, stoga organizatorice naglasak stavljaju “na kratka uvodna predavanja te na otvorenu diskusiju nakon filma\u2026 na taj na\u010din poti\u010de se rasprava o aktualnim temama koje se u prvom redu ti\u010du polo\u017eaja \u017eene u dru\u0161tvu\u201c. Uvodni razgovor tako ovom je prilikom ugostio prevoditeljicu Milenu Ostoji\u0107, povjesni\u010darku i f.AKTIVku Anu Lovrekovi\u0107 uz moderaciju sociologinje Dore Leva\u010di\u0107, a uz “Doga\u0111aj\u201c projiciran je i kratki, sasvim doma\u0107i dokumentarac “A B\u201c autorice Ljubice Jankovi\u0107 iz 1977. Na programskoj liniji o\u017eivljavanja javnih prostora i njihove socijalizacije i politizacije, doga\u0111aj<\/em> se odvio na dvori\u0161noj terasi starog pulskog rodili\u0161ta. Izbor lokacije, dakako, usko je povezan s temom i ima funkciju da je “usidri\u201c u lokalni kontekst.<\/p>\n\n\n\n Poput pomno koncipiranog programa, i razgovor se kretao u vi\u0161e registara i na nekoliko historijskih ravni: od romana i njegovog francuskog konteksta 1960-ih i 1970-ih, preko jugoslavenskog socijalisti\u010dkog iskustva pa sve do najnovijih konzervativnih udara i mogu\u0107nosti organiziranog odgovora na njih. Na ovom mjestu \u010dini se primjerenim istaknuti tek poneke za najavljenu vru\u0107u jesen va\u017ene politi\u010dke uvide. Ana Lovrekovi\u0107 izlo\u017eila je povijest zakonske regulacije poba\u010daja u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji, stavljaju\u0107i ga u okvire zdravstvene politike (a ne prava na izbor), neodvojiva od infrastrukture u vidu \u0161irenja mre\u017ee zdravstvenih centara, edukacije i kontracepcije. Nadalje, te je jasno socijalisti\u010dke mjere stavila i u njihov politi\u010dki kontekst: s jedne strane tada\u0161nje kriminalizacije poba\u010daja u ve\u0107ini zapadnih zemalja, ali i \u2013 za danas jo\u0161 indikativnije \u2013 vatikanskog pritiska da se zdravstvenim radnicima omogu\u0107i pravo na priziv savjesti koji tada\u0161nja Jugoslavija bez skrupula odbija. Prevoditeljica Milena Ostoji\u0107 poantirala je zaklju\u010dkom kako u predstoje\u0107oj borbi valja razgrani\u010diti filozofske od politi\u010dkih rasprava, usredoto\u010diti se na reproduktivna prava i pitanje zdravlja i zdravstvene za\u0161tite, ukratko maknuti se iz retorike moraliziranja. Upravo je ovaj roman, ka\u017ee Ostoji\u0107, dobar primjer transformacije osobnog iskustva u javno.<\/p>\n\n\n\n Isto se mo\u017ee ustvrditi i za kratki dokumentarni film Ljubice Jankovi\u0107 “A B\u201c (Zagreb film, 1977.) prikazan nakon razgovora. Redateljica u njemu opservacijskom metodom, bez naracije, prati mladu \u017eenu od odluke do abortusa. Distanciran i ohla\u0111en, poput knjige-izvje\u0161taja Annie Ernaux, film izla\u017ee njezin doga\u0111aj<\/em> u dru\u0161tvu u kojem je abortus ne samo dozvoljen, ve\u0107 se i obavlja u sustavu javnog zdravstva. Me\u0111utim, ne bez sistemskih nedosljednosti i kontradikcija. Abortus je u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji mogu\u0107e napraviti, ali uz dodatno pla\u0107anje. Nezaposlenoj protagonistici ta je svota previsoka pa se obra\u0107a ve\u0107 zadu\u017eenoj majci. U savjetovanju s lije\u010dnicom doznajemo i to da jo\u0161 uvijek \u017eivi s roditeljima u jednosobnom stanu, da svi spavaju u istoj sobi i da su roditelji zapravo razvedeni, ali da umirovljeni otac alkoholi\u010dar nema materijalnih mogu\u0107nosti za samostalan \u017eivot. Suo\u010dit \u0107e nas u istoj sceni protagonistica i sa sistemskom diskriminacijom: ukoliko odlu\u010di zadr\u017eati dijete, ne\u0107e dobiti obe\u0107ani posao ako se za trudno\u0107u sazna unaprijed. Lije\u010dnica, o\u010dito dobro upoznata s takvim prilikama, obe\u0107ava joj izdati potvrdu bez spomena drugog stanja. Film otvoreno govori o nedosljednostima dru\u0161tva koje je osiguravalo siguran poba\u010daj i s dana\u0161nje historijske distance o tome da ni pravo ni zdravstveni sustav nisu dovoljni u situaciji u kojoj su pritisci ekonomske i politi\u010dke krize preveliki. Ususret vru\u0107oj jeseni i inicijativi da se pravo na abortus unese u Ustav ta je lekcija iznimno vrijedna. Ne samo da nas u\u010di da je pravo izboreno, ve\u0107 i da ga je mogu\u0107e opozvati kad se odnosi politi\u010dkih snaga preslo\u017ee. Uski liberalni tropi privatnosti, izbora, prava i traume samog abortusa tad nisu od politi\u010dke koristi, \u0161tovi\u0161e pothranjuju desni\u010darske narative. Eho, gotovo anticipaciju, tih uvida nalazimo i u “Doga\u0111aju\u201c, u meta-ulomcima u kojima se autorica bavi refleksijom svoje tada\u0161nje pozicije, pozicije one koja o abortusu pi\u0161e 35 godina kasnije: “\u010cinjenica da sam iskustvo abortusa pro\u017eivjela u vrijeme kada je bio ilegalan, \u0161to je sada stvar pro\u0161losti, ne \u010dini mi se dovoljno valjanim razlogom da ga ostavim skrivenim. Paradoks pravednog zakona jest u tome \u0161to nerijetko u\u0161utkava negda\u0161nje \u017ertve jer ‘s tim je sada gotovo’ pa isti tajac kao i prije obavija ono \u0161to se dogodilo. Upravo zato \u0161to poba\u010daj vi\u0161e nije zakonom zabranjen, danas si mogu priu\u0161titi da razgrnem kolektivne nazore i nu\u017eno pojednostavljene fraze kojima se vodila borba sedamdesetih \u2013 ‘nasilje nad \u017eenama’, itd. \u2013 i suo\u010dim se, u svoj njegovoj stvarnosti, s ovim nezaboravnim doga\u0111ajem.\u201c<\/p>\n Hrvatski prijevod romana Annie Ernaux “Doga\u0111aj\u201c u kojem autorica tematizira svoje iskustvo ilegalnog poba\u010daja u Francuskoj 1963. prvu promociju imao je u sklopu Kina Katarina u Puli po\u010detkom ovog mjeseca. Vesna Vukovi\u0107 isti\u010de va\u017enost lekcija iz romana za suvremeni kontekst te donosi osvrt na promociju, s naglaskom na na\u010din obrade teme abortusa u u romanu […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":42702,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[551,1015,1704,1110,1605],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[62],"class_list":["post-42693","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-abortus","tag-annie-ernaux","tag-kino-katarina","tag-knjizevnost","tag-pravo-na-pobacaj","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42693","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42693"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42693\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42707,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42693\/revisions\/42707"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42702"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42693"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42693"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42693"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42693"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42693"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42693"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42693"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Osobno nije individualno<\/h2>\n\n\n\n
Neuspjeli “\u017eenski pogled” <\/h2>\n\n\n\n
Kino Katarina: Protiv retorike moraliziranja <\/h2>\n\n\n\n