Otkako je pro\u0161le godine nova zagreba\u010dka zeleno-lijeva vlast najavila ukidanje mjere “roditelj odgojitelj”, pa do ovog ljeta kada joj je Visoki upravni sud u Zagrebu nalo\u017eio da to mora u\u010diniti postupno i uz kompenzacijske mjere, u\u017earena javna rasprava o ovoj pseudo-pronatalitetnoj mjeri ne jenjava. Podsjetimo \u2013 rije\u010d je o mjeri koju je 2016. godine bez \u0161ire rasprave i konzultacija sa strukom uveo tada\u0161nji gradona\u010delnik Bandi\u0107 i koja je roditeljima troje ili vi\u0161e djece (pod uvjetom da je roditelj korisnik mjere nezaposlen, a djeca ne poha\u0111aju vrti\u0107) osiguravala naknadu od 4.850 kn mjese\u010dno. Dok desnica brani mjeru kao varijantu pla\u0107anja ku\u0107anskog rada i njezino ukidanje predstavlja kao mjeru \u0161tednje, kriti\u010dari mjere smatraju je \u0161tetnom alternativom ulaganju u javno dostupne servise i bolje uvjete rada. Ovaj koloplet argumenata poku\u0161ale smo rasplesti uz pomo\u0107 Ivane Dobroti\u0107 s Katedre za socijalnu politiku pri Studijskom centru socijalnog rada na Pravnom fakultetu u Zagrebu, koja se u svom radu posebno posve\u0107uje podru\u010dju obiteljske politike, rodne ravnopravnosti i antidiskriminacijskih politika.<\/p>\n\n\n\n
Jedan od klju\u010dnih argumenata za ukidanje mjere “roditelj odgojitelj” utemeljen je u njezinoj neuspje\u0161nosti u poticanju nataliteta \u2013 podaci pokazuju da je u\u010dinak mjere u tom smislu u najmanju ruku dvojben. Koliku bi va\u017enost tom kriteriju prema Vama trebalo davati \u2013 bi li i eventualan pozitivan ishod po natalitet bio dovoljno opravdanje za zadr\u017eavanje ovakve mjere unato\u010d njezinim ostalim dugoro\u010dnim posljedicama po korisnice i njihovu djecu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Radi se o mjeri koja je poprili\u010dno kompleksna promatramo li njezine mogu\u0107e u\u010dinke, a cjelokupna se rasprava kod nas svela tek na jedan aspekt, aspekt njezina eventualnog doprinosa stopi fertiliteta. Brojna druga i po meni iznimno va\u017ena pitanja jednostavno ostaju van fokusa, ponajprije pitanja prava i dobrobiti djece. Kao \u0161to je dobro poznato, po samoj prirodi te mjere djeca njenih korisnika ne mogu poha\u0111ati sustav ranog i pred\u0161kolskog odgoja i obrazovanja (RPOO) koji je za njih iznimno va\u017ean. Stavimo li to u \u0161iri kontekst same dobi ulaska djece u osnovnu \u0161kolu te iznimno kratkog programa obavezne pred\u0161kole u Hrvatskoj, mjerom “roditelj odgojitelj” jednostavno se pove\u0107ava rizik lo\u0161ijih obrazovnih ishoda kod djece korisnika mjere i o tom bi aspektu trebalo posebice voditi ra\u010duna i dati mu puno ve\u0107u va\u017enost. Tu je i pitanje samog polo\u017eaja \u017eena u hrvatskom dru\u0161tvu te op\u0107enito rodne ravnopravnosti i sve prekarnijeg tr\u017ei\u0161ta rada. Tako se \u017eene, koje su dominantno korisnice te mjere, izla\u017eu klasi\u010dnim posljedicama dugih dopusta kao \u0161to su preuzimanje cjelokupne skrbi i ku\u0107anskih poslova na sebe, ote\u017eana ponovna integracija na tr\u017ei\u0161te rada, gubitak vje\u0161tina, nemogu\u0107nost napredovanja na bolja radna mjesta te ni\u017ea budu\u0107a primanja i rizik siroma\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n Iz tih se razloga, ali i iz razloga kako upravo priu\u0161tivi i kvalitetni programi RPOO-a imaju va\u017enu ulogu u prevenciji dje\u010djeg siroma\u0161tva i siroma\u0161tva op\u0107enito, na europskoj razini sve vi\u0161e zagovara upravo suprotno – univerzalni pristup RPOO-u. Tako se unutar Europskog stupa socijalnih prava isti\u010de pravo djece na pristup priu\u0161tivim i kvalitetnim programima RPOO-a, a EU donosi i Europsko jamstvo za djecu, koje tra\u017ei da svako dijete u riziku od siroma\u0161tva i socijalne isklju\u010denosti ima pristup RPOO-u. Trenutno se revidiraju i tzv. barcelonski ciljevi<\/a> te \u0107e se tra\u017eiti jo\u0161 ve\u0107e stope obuhva\u0107enosti djece pred\u0161kolskim programima, a posebice djece jasli\u010dke dobi. Drugim rije\u010dima, takva mjera jednostavno ide u suprotnom smjeru od onoga koji je na europskoj razini prepoznat da je u interesu djece te u mogu\u0107nosti unaprijediti polo\u017eaj \u017eena na tr\u017ei\u0161tu rada. Odva\u017eemo li sve njezine aspekte, pa onda i implikacije za gradski prora\u010dun koji takvo ne\u0161to jako te\u0161ko mo\u017ee dugoro\u010dno izdr\u017eati, jasno je da postoje bolji na\u010dini da se stvori okru\u017eenje u kojem \u0107e se roditeljima omogu\u0107iti da imaju djecu.<\/p>\n\n\n\n Mjera “roditelj odgojitelj” je u usporedbi s drugim zemljama puno izda\u0161nija \u2013 i prema visini naknade i prema trajanju \u2013 mo\u017eete li nam navesti nekoliko primjera sli\u010dnih mjera iz inozemstva i, ako je poznato, njihovih posljedica po djecu i roditelje koji su je koristili? <\/strong><\/p>\n\n\n\n Istina, radi se o mjeri koja je daleko izda\u0161nija od bilo koje mjere tog tipa implementirane u europskim zemljama. Primjerice, nordijske zemlje te Njema\u010dka imale su mjeru sli\u010dnog karaktera koja bi se ispla\u0107ivala do tre\u0107e godine i bila bi daleko manjeg iznosa nego ova u Gradu Zagrebu. Ka\u017eem imale, jer su primjerice \u0160vedska i Njema\u010dka tu mjeru ukinule te ona vi\u0161e ne postoji kao takva na dr\u017eavnoj razini, dok je Norve\u0161ka smanjila dob do koje se naknada mo\u017ee primati, a sve kako bi se prednost dala pravu djeteta na rani i pred\u0161kolski odgoj i obrazovanje. Tako da, ako gledamo europske zemlje, mjera se sli\u010dnog karaktera jo\u0161 uvijek mo\u017ee na\u0107i u Norve\u0161koj gdje se ispla\u0107uje izme\u0111u prve i druge djetetove godine, Finskoj gdje se ispla\u0107uje do tre\u0107e godine te u Ma\u0111arskoj gdje se ispla\u0107uje od tre\u0107e do osme godine i gdje se uz tu naknadu mo\u017ee i raditi do 30 sati tjedno. Naime, radi se o tek 67 eura mjese\u010dno, a \u0161to nije niti 10% prosje\u010dne neto pla\u0107e. Slijedom toga te\u0161ko je uspore\u0111ivati i u\u010dinke. Ono \u0161to znamo iz nordijskih istra\u017eivanja jeste da su se u pravilu isticali aspekti poput njezina negativnog utjecaja na ponudu radne snage, zatim negativnih posljedica du\u017eeg izbivanja \u017eena kao glavnih korisnica mjere s tr\u017ei\u0161ta rada (npr. gubitak vje\u0161tina, te\u017ea integracija na tr\u017ei\u0161te po zavr\u0161etku mjere), ali i sam rizik upadanja korisnika mjere u siroma\u0161tvo, a koji je izra\u017eeniji u slu\u010daju razvoda. Isticalo se i da se radi o “zamci” za \u017eene budu\u0107i da ona ja\u010da tradicionalnu podjelu poslova u privatnoj sferi te slabi polo\u017eaj \u017eena na tr\u017ei\u0161tu rada imaju\u0107i negativne posljedice na njihove pla\u0107e, mogu\u0107nosti napredovanja te op\u0107enito rodnu ravnopravnost. Osim toga, podaci su, primjerice za \u0160vedsku, pokazivali kako je vjerojatnije da \u0107e pravo koristiti \u017eene slabije vezane uz tr\u017ei\u0161te rada (npr. na ugovoru na odre\u0111eno vrijeme) te \u017eene ni\u017eeg socioekonomskog statusa i obrazovanja i imigranti, a zbog \u010dega se upozoravalo i na rizik rastu\u0107e polarizacije u dru\u0161tvu. Posebice se isticala zabrinutost zbog \u010dinjenice kako upravo djeca ni\u017eeg socioekonomskog statusa te migranata zbog takve mjere ne polaze program ranog i pred\u0161kolskog odgoja i obrazovanja.<\/p>\n\n\n\n U <\/strong>razgovoru<\/strong><\/a> za Deutche Welle krajem pro\u0161le godine ukazali ste na problem neprilago\u0111enosti tr\u017ei\u0161ta rada roditeljima male djece, pogotovo majkama, te na \u010dinjenicu da roditelji male djece \u010desto rade na slabo pla\u0107enim poslovima za koje je upitna mogu\u0107nost fleksibilnosti, zbog \u010dega je mjera “roditelj odgojitelj” i bila privla\u010dna. I dostupni podaci pokazuju da je ve\u0107ina korisnica mjere prethodno bila nezaposlena ili su radile u slabo pla\u0107enim sektorima poput prera\u0111iva\u010dke industrije, trgovine i smje\u0161tajnih i ugostiteljskih poslova. Desno orijentirani politi\u010dari koji su stali u obranu mjere upravo na tome grade svoju argumentaciju, pa optu\u017euju gradske vlasti da “stvaraju socijalne slu\u010dajeve”. Ako se u tom smislu mjera “roditelj odgojitelj” zapravo pokazala kao prvenstveno socijalna mjera, ne bismo li se trebali zalagati za bolje uvjete rada za sve, umjesto za zadr\u017eavanje mjere koja obuhva\u0107a samo roditelje troje ili vi\u0161e djece? S druge strane, je li samo izgradnja dje\u010djih vrti\u0107a, o kojoj gradska vlast govori kao alternativi za mjeru, dostatno rje\u0161enje za sve navedene probleme s kojima je ova konkretna skupina (uglavnom) \u017eena suo\u010dena? <\/strong><\/p>\n\n\n\n Izgradnja dje\u010djih vrti\u0107a te rad na pobolj\u0161anju njihove kvalitete i priu\u0161tivosti jako su bitni. Ali da, treba raditi i na drugim podru\u010djima. Kao \u0161to i sami spominjete, prije svega na unaprje\u0111enju polo\u017eaja roditelja te svih ostalih na tr\u017ei\u0161tu rada, ali i, primjerice, na unaprje\u0111enju obrazovnog i zdravstvenog sustava koji se suo\u010davaju sa sve vi\u0161e goru\u0107ih problema. U ranoj fazi primjene mjere “roditelj odgojitelj” u Gradu Zagrebu radili smo fokusne skupine s korisnicama mjere, a koje su nam ukazale kako ih je ve\u0107ina iza\u0161la s tr\u017ei\u0161ta rada koje je bilo potpuno nepodr\u017eavaju\u0107e za roditelja male djece. Primjerice, neke od njih su isticale kako bi odlazile na posao u pet ujutro i vra\u0107ale se u \u0161est nave\u010der, dok ve\u0107ina njih zbog nesigurnih ugovora o radu i straha od otkaza nije mogla koristiti zakonski prepoznato pravo na bolovanje kada bi se dijete razboljelo ili izuze\u0107e od prekovremenog rada. U ve\u0107ini slu\u010dajeva, vidljivo je bilo i potpuno odsustvo podr\u0161ke partnera oko raspodjele obaveza skrbi i ku\u0107anskih poslova, o \u010demu se kod nas uop\u0107e ne govori, tek pone\u0161to u okviru uvo\u0111enja o\u010deva dopusta. Na sli\u010dne izazove ukazuje i moje zadnje istra\u017eivanje u okviru InCARE projekta<\/a> koje se bavilo upravo majkama u nekom od nesigurnih ili netipi\u010dnih oblika zaposlenja. Majke zaposlene s ugovorom na odre\u0111eno jednostavno su izlo\u017eene brojnim diskriminatornim praksama na tr\u017ei\u0161tu rada, poput nemogu\u0107nosti kori\u0161tenja osnovnih prava vezanih uz trudno\u0107u i porod, a kasnije i brigu o djetetu. Primjerice, praksa je neprodu\u017eivanja ugovora trudnicama uobi\u010dajena, dok se one zbog straha za kakvu-takvu sigurnost svog zaposlenja ne usude tra\u017eiti pravo na slobodni radni dan za prenatalni pregled koje im zakonski pripada ili koristiti pravo na bolovanje u slu\u010daju rizi\u010dne trudno\u0107e iako im je ono predlo\u017eeno od strane lije\u010dnika.<\/p>\n\n\n\n Osim toga, majke zbog straha od gubitka zaposlenja potpisuju suglasnosti za prekovremeni rad od kojeg bi se imale pravo izuzeti do tre\u0107e godine, ne koriste bolovanje za njegu bolesnog djeteta kako zbog straha od otkaza tako i zbog \u010dinjenice da zbog prekida u radnoj karijeri nemaju pravo na primjerenu naknadu tijekom bolovanja te si isto ne mogu priu\u0161titi itd. I tu treba biti sasvim jasan da takve prakse nisu vezane isklju\u010divo uz privatni sektor. Apsurdne situacije sve vi\u0161e nalazimo i u javnom sektoru. Primjerice, u odgojno-obrazovnom sustavu, gdje dominantno rade \u017eene, ve\u0107 godinama bilje\u017eimo pove\u0107an priljev nezaposlenih na HZZ u ljetnim mjesecima. Drugim rije\u010dima, ugovori na odre\u0111eno vrijeme prekidaju se po zavr\u0161etku pedago\u0161ke ili \u0161kolske godine i onda se ti isti ljudi ponovno zapo\u0161ljavaju u jesenskim mjesecima. Ti prekidi u radnim karijerama direktno utje\u010du na njihova socijalna prava, primjerice pravo na bolovanje ili primjereno pla\u0107en rodiljni\/roditeljski dopust. Tako da imamo niz nepodr\u017eavaju\u0107ih praksi na tr\u017ei\u0161tu rada i kr\u0161enja postoje\u0107ih propisa, a koje inspekcija rada ne ka\u017enjava.<\/p>\n\n\n\n Predstavnici desnice poku\u0161avali su braniti mjeru kao su\u0161tinski feministi\u010dku jer pru\u017ea \u017eenama “mogu\u0107nost izbora”, pritom kritiziraju\u0107i Mo\u017eemo! za dociranje \u017eenama koje same najbolje znaju \u0161to \u017eele raditi, a mnoge od njih “samo \u017eele biti kod ku\u0107e sa svojom djecom”. Pritom su se neki predstavnici Mosta \u010dak pozivali i na kampanju nadnica za ku\u0107anski rad<\/a> kojom su feministkinje tra\u017eile prepoznavanje vrijednosti ku\u0107anskog rada koji uglavnom obavljaju \u017eene. Smatrate li da je ta paralela izme\u0111u kampanje za vrednovanje ku\u0107anskog rada i mjere “roditelj odgojitelj” odr\u017eiva? Mo\u017eemo li govoriti o slobodnom izboru roditelja (prvenstveno majki) da ostaju kod ku\u0107e s djecom ako imamo na umu ostale mogu\u0107nosti koje su im na raspolaganju? \u0160to bi prema Vama predstavljalo mogu\u0107nost izbora za roditelje male djece, koje bi mjere i politike bile za to potrebne?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mogu\u0107nost ili “sloboda izbora” u javnom diskursu zvu\u010di jako primamljivo, \u010dak i pomalo utopijski, ali klju\u010dno je pitanje \u0161to to zapravo zna\u010di. \u0160to je sloboda izbora? Da li stvarno imamo slobodu izbora kada moramo birati izme\u0111u radnog mjesta s lo\u0161im radnim uvjetima i mjere “roditelj odgojitelj”? Radi se o narativu koji naj\u010de\u0161\u0107e koriste zagovornici familisti\u010dkih, konzervativnih politika \u010diji je cilj smje\u0161tanje \u017eena primarno u privatnu sferu, ali i zagovornici neoliberalnih politika, \u0161to su \u010desto jedno te isti akteri. No, sva istra\u017eivanja jasno pokazuju kako u praksi te\u0161ko mo\u017eemo govoriti o slobodi izbora. Primjerice, vratimo li se na pitanje valorizacije skrbi i ku\u0107anskog rada, iskustva nekih zemalja pokazuju kako su naknade koje idu u tom smjeru u pravilu niske te niti jedna od zemalja nema uvjete koji \u0107e omogu\u0107iti stvarnu slobodu izbora. Dakle, ako skroz pojednostavimo taj izbor, u niti jednoj zemlji nemamo s jedne strane nov\u010danu naknadu za skrb koja \u0107e u potpunosti kompenzirati visinu izgubljenog dohotka te s druge strane dovoljnu ponudu kvalitetnih usluga i radnih mjesta koji \u0107e onda svima i omogu\u0107iti taj izbor. U kona\u010dnici ta tzv. sloboda izbora lako poprima i klasni element te ponajprije ovisi o materijalnim resursima samog pojedinca i njegove obitelji.<\/p>\n\n\n\n