Preduvjet bilo kakvog politi\u010dkog djelovanja je vrijeme provedeno zajedno. A to se vrijeme mora provoditi u nekakvim prostorima koji su danas \u010desto komercijalni. O politi\u010dkom potencijalu zajedni\u010dkih prostora za zabavu i dru\u017eenje pi\u0161e Nata\u0161a Antulov, a pritom nas vra\u0107a u anti\u010dku Gr\u010dku, socijalisti\u010dku Jugoslaviju i u kafane.<\/p>\n\n\n\n
U posljednje se vrijeme u Hrvatskoj pone\u0161to u\u010destalije vode rasprave o izradi kulturnih strategija na lokalnoj razini. Iako je fokus \u010desto usmjeren na upravljanje postoje\u0107im resursima i stvaranju novih, o jednoj stvari se propu\u0161ta dovoljno misliti: stvaranju minimalnih uvjeta za susret ljudi razli\u010ditih dru\u0161tvenih statusa i svjetonazora koji provode odre\u0111eno vrijeme skupa i na taj na\u010din razvijaju eventualno drugarstvo, a posljedi\u010dno mo\u017eda i neku kompleksniju organizacijsku strukturu. Radi se o tome da je nu\u017eno promi\u0161ljati kako ostvariti neformalne odnose u kojima se mo\u017ee bolje pregovarati o razli\u010ditim pozicijama koje zastupamo. Jedino na taj na\u010din mo\u017eemo razbistriti \u0161to je nu\u017eno formalizirati i institucionalizirati.<\/p>\n\n\n\n
U takve prostore trenutno spadaju komercijalni klubovi. Vlasnici klubova i voditelji programa u Zagrebu svoje klubove opisuju kao mjesta u kojima se isprepli\u0107u glazba, umjetnosti, edukativni sadr\u017eaji i gastronomija. Na temelju tih opisa lako ih mo\u017eemo zamisliti kao ugodna mjesta na koja bi voljeli po\u0107i. Ali financijski gledano, tamo ne mo\u017ee oti\u0107i studentica koja ima smje\u0161taj u domu na Savi ili penzioner, strastveni ljubitelj slam poezije. Klubovi su osmi\u0161ljeni za ljude koji mogu platiti upad, jelo i pi\u0107e. S druge strane okupljanje ve\u0107eg broj ljudi oko HNK i Dr\u017eavnog arhiva u Zagrebu, koje se nastavilo i nakon pandemije, ukazuje na to da Zagreb, kao ni ostali ve\u0107i gradovi u Hrvatskoj, nema predvi\u0111ena mjesta za zabavu za one koji nemaju para ni \u017eelje ostavljati pla\u0107u u klubu ili kafi\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
Da bih ukazala na problem postoje\u0107eg modela provo\u0111enja dokolice u ugostiteljskim objektima izdvojit \u0107u tri ideje socijalizacije koja uklju\u010duje hranu i pi\u0107e: model Aristotelove sisitije<\/em>, model kantina u Jugoslaviji i ulogu kafane i kavane kao javnog dru\u0161tvenog prostora. Prvi je model u kojem dr\u017eava intervenira u dru\u0161tvene spone me\u0111u ljudima na na\u010din da ure\u0111uje ve\u0107 postoje\u0107i obi\u010daj, drugi je model dr\u017eavne intervencije u kojem kantina postaje dio ideolo\u0161kog programa, dok je tre\u0107i model primjer neformalnog dru\u017eenja i okupljanja koji osna\u017euje i ostvaruje stremljenja prva dva modela.<\/p>\n\n\n\n U Kartagi, Sparti i Kreti prakticirala se sisitija. Sisitiju opisuje Aristotel, a rije\u010d je o zajedni\u010dkom objedovanju koji uklju\u010duje sve gra\u0111ane, neovisno o njihovom ekonomskom statusu. Svrha sisitija bila nije osiguravanje toplog obroka. Oni koji su imali status gra\u0111ana u Aristotelovom su polisu imali vlastita sredstva, imali su rije\u0161eno stambeno pitanje i imali su zemlju koju su mogli obra\u0111ivati. Dakle, mogli su se samostalno prehraniti i nisu se morali oslanjati na pomo\u0107 grada, zbog \u010dega sisitija nije mi\u0161ljena kao javna kuhinja. Aristotel odvaja osiguravanje hrane onima koji je nemaju i zajedni\u010dko objedovanje kao dvije razli\u010dite stvari u zami\u0161ljaju idealnog grada.<\/p>\n\n\n\n Tirani su \u010desto zabranjivali sisitiju jer im je vi\u0161e odgovaralo nepovjerenje me\u0111u gra\u0111anima kao i smanjen kontakt. Sudjelovanje u takvim zajedni\u010dkim objedovanjima nije bilo obavezno i izostanak nije bio ka\u017enjiv. Poanta je u tome da gra\u0111ane veseli sudjelovanje u sisitiji.<\/p>\n\n\n\n Sisitije su se u razli\u010ditim gradovima financirale na razli\u010dite na\u010dine. Za razliku od Spartanaca koji su bili obavezni pla\u0107ati svoje obroke neovisno o financijskom statusu, u Kreti su zajedni\u010dki obroci bili javno financirani. Praksa u Sparti rezultirala je time da u sisitiji nisu sudjelovali svi gra\u0111ani, zbog \u010dega je izgubila svoj demokratski karakter. Upravo zato je za Aristotela bilo va\u017eno da zajedni\u010dki obroci budu javno financirani, kao u slu\u010daju Krete. Aristotel uklju\u010duje mogu\u0107nost da ne\u0107e svi gra\u0111ani imati sre\u0107e ili sposobnosti kvalitetno raspolagati imovinom i da \u0107e mnogi gra\u0111ani zbog razli\u010ditih okolnosti biti egzistencijalno ugro\u017eeni. Takva politika je omogu\u0107avala gra\u0111aninu osje\u0107aj samopouzdanja. Osim toga, gra\u0111anin je znao da njegov ekonomski status ne\u0107e ugroziti dru\u0161tvene odnose, odnosno da ne\u0107e postati gra\u0111anin drugog reda.<\/p>\n\n\n\n Dakle, jedan od temelja demokracije je da svi mogu sjesti za isti stol i na taj na\u010din razviti temelje gra\u0111anskog prijateljstva.<\/p>\n\n\n\n No prije nego \u0161to vidimo mo\u017ee li se \u0161togod od ideje sisitije imaginirati danas, \u010dini se vrijednim po\u0107i u 1947., u Jugoslaviju, i prisjetiti se modela prvog jugoslavenskog petogodi\u0161njeg plana i osnivanja kantina diljem zemlje. Neki od ciljeva petogodi\u0161njeg plana bili su pobolj\u0161ati opskrbu, osigurati dostatnu ugostiteljsku ponudu, napredovati u prehrambenoj industriji, posti\u0107i vi\u0161i \u017eivotni standard. Istovremeno, godine u kojima se plan trebao provoditi poklapaju se s razdobljima gladi i su\u0161e te padom poljoprivredne proizvodnje. U takvim okolnostima \u010desto je dolazilo do nesre\u0107a povezanih s radom, pokazalo se da su radnici previ\u0161e iscrpljeni za rad, a da radnice nisu mogle pomiriti ku\u0107ni rad s radom u tvornici. Mnogi radnici za ru\u010dak nisu imali ni\u0161ta osim kruha i mlijeka, dok za ve\u010deru nisu imali ni\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to se obja\u0161njava u zborniku “Brotherhood and unity at the kitchen table: Food in Socialist Yugoslavia”, petogodi\u0161nji plan je podrazumijevao radni entuzijazam, stvarala\u010dku inicijativu radni\u010dke klase i pove\u0107anu radnu produktivnost. Takav plan nije bilo jednostavno provesti s gladnim radnicima i radnicama optere\u0107enim ku\u0107anskim radom. Da bi se stvar pokrenula bilo je nu\u017eno organizirati prehranu u zajednici. Omogu\u0107iti radnicima hranu bio je zadatak koji je pripadao procesu organizacije rada. Za razliku od sisitije, u Jugoslaviji se govorilo o obvezi kori\u0161tenja javne prehrane.<\/p>\n\n\n\n Organizirana javna prehrana je, izme\u0111u ostalog, zanimljiva jer nam pru\u017ea uvid u to kako su vlasti zacrtale jedan sustav i kako su se njegova na\u010dela primjenjivala u praksi. Iako je sam plan podrazumijevao zna\u010dajno bolje uvjete, njih je bilo izuzetno te\u0161ko posti\u0107i u datim ekonomskim okolnostima. Osim nedostatka infrastrukture i tehnolo\u0161ke opremljenosti, ljudski faktor je, tako\u0111er, odigrao zna\u010dajnu ulogu realizaciji plana. Osoblju je nedostajala disciplina, nisu bili upoznati s pravilima pona\u0161anja, nisu pokazali spremnost za u\u010denje, niti za sindikalno udru\u017eivanje. Korisnici kantine \u010desto su se \u017ealili na jednoli\u010dnu hranu koja nije bila pripremljena na zadovoljavaju\u0107i na\u010din. Bilo je tu i needuciranih konobara, neupu\u0107enih u knjigovodstvo i skladi\u0161tenje. Mnogi od tih problema rje\u0161avani su putem i uskoro organizirani su te\u010dajevi, mentorstva i natjecanja s ciljem unaprje\u0111enja u vo\u0111enju poslovanja i podizanju motivacije.<\/p>\n\n\n\n Ipak, najzanimljiviji podatak vezan je upravo uz me\u0111uljudske odnose i slu\u010dajeve klasnog raslojavanja. Prema dokumentima, u Bosni i Hercegovini, primjerice, u gra\u0111evinskom poduze\u0107u Romanija u Visokom primije\u0107eno je da uprava nikada nije ru\u010dala u kantini poduze\u0107a. U Kakanjskim rudnicima zabilje\u017eeno je da su direktori imali slobodan pristup skladi\u0161nim prostorima i koristili ih za svoje privatne potrebe.<\/p>\n\n\n\n Iako su protokoli drugarstva sna\u017eno poticani, drugarstvo je izgleda lak\u0161e zamisliti nego posti\u0107i. Jesu li kantine mogle biti mjesto gra\u0111anskog prijateljstva? Mogu\u0107i problem kantine u odnosu na stremljenja sisitije bio taj \u0161to je uklju\u010divala uvijek istu zajednicu istog radnog kolektiva. Zato je mo\u017eda va\u017eno imaginirati mjesto koje je vi\u0161e izlo\u017eeno uplivima druga\u010dijih iskustava i raznolikijeg dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n Mo\u017eemo li onda vi\u0161e nau\u010diti iz kafane? Ili kavane?<\/p>\n\n\n\n Kafana <\/em>kao turcizam dolazi od starijega oblika “kahva”. Rije\u010d je o mjestu gdje se piju kafa<\/em>, \u010daj i eventualno neka alkoholna pi\u0107a. Sredinom sedamnaestog stolje\u0107a kavane u Europi stvorile su poseban dru\u0161tveni prostor koji je pridonio \u0161irenju prosvjetiteljske kulture. Za razliku od tradicionalnih konoba i kr\u010dmi, kavane su nudile nova, netom uvezena dobra: kavu, \u010daj i \u010dokoladu \u010dime se stvarala nova forma dru\u017eenja jer je iz nje izostajao alkohol. Ubrzo su se elite odvojile od prizemne, razularene, alkoholom obavijene kulture narodnih masa.<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to tvrdi Habermas, te su kavane postale javni prostor u kojem privatne osobe razmjenjuju svoje ideje o \u0161irokom rasponu javnih pitanja, od onih ekonomskih do knji\u017eevnih, kulturnih i politi\u010dkih. Tako se u kavanama stvorilo novi identitet i kultura, ona bur\u017eujska, koja se postupno uzdigla, i pozicionirala javnu sferu pribli\u017eno mo\u0107nu kao sudovi i vlade.<\/p>\n\n\n\n Kafana je, s druge strane, ta kr\u010dma i konoba u kojoj se pije, ali koja je klasno propusnija. U zborniku “Kafanologija” Dragoljub B. \u0110or\u0111evi\u0107 tvrdi da kafanu \u010dini besklasno dru\u0161tvo te da u nju svra\u0107aju ljudi svih slojeva i zanimanja. Ipak, postojale su jasne razlike izme\u0111u kafana\/ kavana u gradovima i onima na periferiji.<\/p>\n\n\n\n Ideja kafanske kulture \u010desto ima negativan prizvuk jer nas podsje\u0107a na pajda\u0161ke dogovore koji se mimo procedura prelijevaju u institucije i od res publice<\/em> stvaraju cosa nostru<\/em>. Istovremeno, ona stvara odre\u0111enu javnu sferu koja nam je nu\u017eno potrebna. Neovisno o tome \u0161to dru\u0161tvene mre\u017ee ostvaruju svojevrsnu funkciju javne sfere, one su rijetko kada mjesto kvalitetne rasprave, \u0161to zbog tzv. eho komore, \u0161to zbog izostanka fizi\u010dkog kontakta i verbalnog iskaza koji uvelike mijenja prirodu rasprave.<\/p>\n\n\n\n \u0110or\u0111evi\u0107 nudi \u010detiri glavna neprijatelja kafane: televizija, restorani brze hrane, kladionice i kafi\u0107i. Dok za prva tri \u201cneprijatelja\u201d nije te\u0161ko prona\u0107i razlog, suprotstavljanje kafi\u0107a kafani mo\u017ee djelovati zbunjuju\u0107e jer \u0107e mnogi re\u0107i da je kafi\u0107 isto kao kafana, ali su protokoli ipak druga\u010diji. Prije svega, kafi\u0107i su postali svrha samima sebi. Promovira se ure\u0111enje interijera i ponuda hrane i pi\u0107a koju si mo\u017ee dopustiti samo mala skupina ljudi. U centru grada kafi\u0107i do te mjere zasi\u0107uju javni prostor da ne postoji mjesto na koje mo\u017eete sjesti, a da to sjedenje ne morate platiti. U kafi\u0107ima se buka stvara namjerno, naj\u010de\u0161\u0107e glasnom glazbom. U kafani buka nastaje slu\u010dajno, naj\u010de\u0161\u0107e glasnim razgovorom. Kafi\u0107i se mijenjaju takvom brzinom da ni ne uspije\u0161 stvoriti odnos s tim mjestom dok su kavane bile dio obiteljske tradicije. Kafi\u0107i su obi\u010dno i male kvadrature pa je mala vjerojatnost da \u0107ete tu sjediti s ve\u0107om grupom ljudi ili da \u0107e dvije ve\u0107e grupe ljudi u\u0107i u razgovor s tre\u0107om. Naravno da ima kafi\u0107a koji se pona\u0161aju kao kafana, ali njih mo\u017eemo nabrojati na prst jedne ruke. Kafi\u0107i nemaju meze, a ako i imaju, onda u pitanju nekakav finger food za koji ve\u0107inom nema ni para ni interesa. Osim kafi\u0107a postoje i tajni klubovi poput onog u Slovenskoj 9, \u0161to je puno bli\u017ee kafi\u0107u nego kafani ba\u0161 zbog izostanka tog elementa javne dostupnosti i mogu\u0107nosti sudjelovanja.<\/p>\n\n\n\n U zemlji koja sve svoje nade pola\u017ee u turizam te\u0161ko je zamisliti razgovor o sisitiji, a jo\u0161 manje njeno prakticiranje. Svejedno, ne bi trebalo od nje sasvim odustati. Grad mo\u017eda mo\u017ee planski sniziti cijenu najma ugostiteljima koji su spremni ponuditi cijene i sadr\u017eaje koji \u0107e biti uklju\u010diviji od ovih kojih imamo sada. Kao u polisu i u Jugoslaviji, dr\u017eava mo\u017ee stvoriti formalne uvjete da se razvije neformalna javna sfera, takva da \u0107e biti va\u017eno biti njenim dijelom.<\/p>\n\n\n\n Tko zna, mo\u017eda u takvim okolnostima ljevica postane zabavnija i atraktivnija od politi\u010dkih konkurenata.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Preduvjet bilo kakvog politi\u010dkog djelovanja je vrijeme provedeno zajedno. A to se vrijeme mora provoditi u nekakvim prostorima koji su danas \u010desto komercijalni. O politi\u010dkom potencijalu zajedni\u010dkih prostora za zabavu i dru\u017eenje pi\u0161e Nata\u0161a Antulov, a pritom nas vra\u0107a u anti\u010dku Gr\u010dku, socijalisti\u010dku Jugoslaviju i u kafane. U posljednje se vrijeme u Hrvatskoj pone\u0161to u\u010destalije […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":42648,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[440,1697],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1699],"class_list":["post-42645","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ljevica","tag-zabava","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42645","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42645"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42645\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42649,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42645\/revisions\/42649"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42648"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42645"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42645"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42645"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42645"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42645"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42645"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42645"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\u0160to nudi Aristotel?<\/h2>\n\n\n\n
Socijalisti\u010dki napori<\/h2>\n\n\n\n
Potencijal kafane<\/h2>\n\n\n\n