Kao i bilo koja druga dru\u0161tvena aktivnost tako je i zabava pro\u017eeta odnosima mo\u0107i. U praksi to zna\u010di da mnogi prostori zabave nisu sigurni za \u017eene ili LGBTQ osobe. Ta se nesigurnost \u010desto omalova\u017eava ili diskreditira: “Pretjeruje”. Pritom se uglavnom koriste dva obrasca – zabava se poistovje\u0107uje sa spontano\u0161\u0107u koja je navodno li\u0161ena politike, a sporne situacije se relativiziraju jer eto postoje i gori oblici nasilja. O problemima ravnopravne zabave i izostanku sustavnih rje\u0161enja pi\u0161e Ana Lovrekovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Rasprave o zabavi iz feministi\u010dke perspektive opetovane su, ali i kratkog vijeka. Uglavnom su potaknute situacijom u kojoj netko progovori ili upre prstom u nasilnika, odnosno konkretnim lo\u0161im iskustvom koje postane viralno. Iskustva koja se potom krenu vezati na prvotno pokrivaju sve nijanse u spektru uni\u0161tene zabave – od zamornog seksizma pa do seksualnog nasilja.<\/p>\n\n\n\n
Ba\u0161 kao nedavno ispri\u010dan niz slu\u010dajeva iz zagreba\u010dkog kluba Masters, zaslu\u017enih za otvaranje posljednje rasprave o tome koliko \u010desto je \u017eenama ili LGBTQ osobama zabava u kojoj sudjeluju uistinu zabavna, a koliko puta nosi dozu optere\u0107enja i podrazumijeva barem kolutanje o\u010dima, ako ne i verbalne okr\u0161aje te smi\u0161ljanje strategija izmicanja iz neugodnih ili prijete\u0107ih situacija. Raspon reakcija je s vremenom postao predvidljiv, kako onih feministi\u010dkih, tako i onih koje se proziva i kritizira, naj\u010de\u0161\u0107e organizatora ili vlasnika mjesta zabave u kojem se sporno iskustvo odvilo, ali i ostalih aktivnih sudionika rasprave koji su u danom momentu mo\u017eda igrali pasivnu ulogu, poznaju aktere ili se iz (ne)odre\u0111enih razloga osje\u0107aju prozvanima.<\/p>\n\n\n\n
Potraje li rasprava, naj\u010de\u0161\u0107e epilog dobije u obliku tribine, \u010diji uspjeh mo\u017eemo mjeriti kroz razinu postignute nelagode u dijelu predvi\u0111enom za upliv publike u temu ili eskalaciju razgovora. Uzmemo li u obzir da se ovaj, iako krajnje pojednostavljen scenarij prili\u010dno jasno ocrtao i u posljednjoj raspravi, prije nego \u0161to se ona potpuno ugasi, ostaje nam otvoreno pitanje \u2013 za\u0161to se ovom temom ne bavimo sustavno, ve\u0107 isklju\u010divo sporadi\u010dno. Prije nego razmotrimo uzroke, vrijedi pobli\u017ee odrediti \u0161to zabava u kojoj bi svi imali priliku ravnopravno sudjelovati uop\u0107e podrazumijeva.<\/p>\n\n\n\n
Odmaknemo li se od nasilja i seksualnog zlostavljanja, a koji \u0107e prete\u017eno biti osu\u0111eni kao neprihvatljivi, sfera ravnopravne zabave kao i da dalje ostaje prili\u010dno nejasnih obrisa. Upravo ta nedore\u010denost omogu\u0107ava normalizaciju seksizma, uznemiravanja, ne\u017eeljenih dodira i drugih neprihvatljivih obrazaca pona\u0161anja. Odgovor koji se name\u0107e na prvu, iako se mo\u017ee \u010diniti kao odvi\u0161e jednostavan, sasvim je to\u010dan. Zabava bi trebala biti li\u0161ena mizoginije, seksizma i \u0161ovinizma, homofobije i transfobije, ba\u0161 kao \u0161to se zala\u017eemo da ih budu li\u0161eni i svi drugi aspekti na\u0161ih \u017eivota. Prostori zabave moraju biti principijelni te svoju ulogu u osiguravanju sigurne i bezbri\u017ene zabave iskazivati u dva smjera \u2013 preventivnim mjerama koje \u0107e mogu\u0107nost lo\u0161eg iskustva svesti na minimum i kontroliranjem narativa \u0161to je prihvatljivo pona\u0161anje, a \u0161to nije, ba\u0161 kao i adekvatnim reakcijama nakon \u0161to do\u0111e do problemati\u010dne situacije, bilo na licu mjesta bilo naknadnim intervencijama.<\/p>\n\n\n\n
Raspon pona\u0161anja kojima se uni\u0161tava zabava izuzetno je \u0161irok pa reakcije \u010desto polaze od kategoriziranja lo\u0161ih iskustava. Vratimo li se tvrdnji da \u0107e seksualno nasilje uglavnom rezolutno biti okarakterizirano kao neprihvatljivo, razli\u010diti oblici uznemiravanja ipak su u nemalom broju slu\u010dajeva popra\u0107eni propitkivanjem seksualnih konotacija konkretnog \u010dina. Prosu\u0111ivanje ozbiljnosti iskustva radi njegova rangiranja vrlo brzo mo\u017ee poprimiti relativiziraju\u0107i smjer i implikacije da je odre\u0111eno iskustvo manje problemati\u010dno jer nije u istom rangu s nasiljem. U praksi: “Pretjeruje.”<\/p>\n\n\n\n
Zabava nije dru\u0161tveno izolirana pa samim tim i reproducira dominantne dru\u0161tvene obrasce mo\u0107i i sukobe koji iz njih proizlaze. Dodatan uteg raspravi o zabavi predstavljaju nerazumijevanje i prijepori u onim krugovima na koje \u010desto ra\u010dunamo kao svoje ili, u najmanju ruku, savezni\u010dke. Niti jedna zajednica nije imuna na seksizam, mizoginiju i nasilje prema \u017eenama pa tako niti zabava koju proizvodi nije po\u0161te\u0111ena istih problema. \u0160tovi\u0161e, raspravu \u010desto diktira prioritiziranje privatnih odnosa nad politi\u010dkim principima i solidarnim djelovanjem. Gotovo svaki poku\u0161aj problematiziranja pitanja zabave posljednjih godina na prvi kamen spoticanja redovito je nailazio u reakcijama ili izostanku reakcije ljudi s kojima dijelite \u0161ank, prostor ispred stejd\u017ea u klubu ili redakciju.<\/p>\n\n\n\n
Trolanje i poku\u0161aji ismijavanja ljutnje kako bi se diskreditirala rasprava dozlaboga su naporni te nipo\u0161to ne zaslu\u017euju osvrt. Ba\u0161 kao ni namjerno umanjivanje i osporavanje politi\u010dnosti problema, naj\u010de\u0161\u0107e postavljeno tako da klju\u010dni problem vidi u feminizmu koji gubi vrijeme bave\u0107i se trivijalnim pitanjima poput zabave umjesto da se posveti onim problemima koji te\u017ee poga\u0111aju \u017eene. No, vrijedi se dotaknuti \u010desto prisutnog kontraargumenta po kojem inzistiranje na tome da svi moraju imati pravo na jednako sudjelovanje zapravo dovodi do toga da se zabava ograni\u010dava ili, jo\u0161 gore, uni\u0161tava. Reakcije koje inzistiranje na promjeni parametara zabave poistovje\u0107uju s njezinim ograni\u010davanjem jer joj se tako nu\u017eno oduzima spontanost i name\u0107u pravila, ne ukazuju ni na \u0161to doli na nesamokriti\u010dnost i izbjegavanje odgovornosti.<\/p>\n\n\n\n
A prili\u010dno nam govore i o odnosima mo\u0107i \u2013 onima kojima je zabava (pre)\u010desto uni\u0161tena predbacuje se da odjednom \u017eele svima uni\u0161titi zabavu. U tom svjetlu promjena bi uzrokovala reme\u0107enje postoje\u0107ih odnosa, mo\u017eda ne idealnih, ponekad \u0107e se slo\u017eiti redovi onih kojima sad prijeti da \u0107e se morati solidarnije zabavljati, ali o\u010dito dovoljno utabanih i prihvatljivih da bi se u njih zadiralo. \u010cak i kada ne govorimo isklju\u010divo o seksualnom i drugim oblicima nasilja u kontekstu zabave, ova se rasprava uvelike preklapa s jo\u0161 jednom koja se isto tako \u010desto \u010dini bezizlaznom \u2013 onom o nasilju u vlastitim redovima. <\/p>\n\n\n\n
Simptomi su sli\u010dni pa tako oba pate od poricanja ili impliciranja razli\u010ditih tuma\u010denja, iako je problem i vi\u0161e negoli jasno artikuliran, manjka volje za uva\u017eavanjem feministi\u010dkih principa i praksi te umanjivanja problematike njezinim neprestanim svo\u0111enjem na individualne situacije i pona\u0161anja. Opresivne situacije prikazuju se kao izdvojeni ekscesi, \u010dije se eventualno rje\u0161enje uglavnom vidi isklju\u010divo kroz vidanje rana, ali ne i kroz suo\u010davanje sa strukturnim uzrocima koji dovode do njihove pojave, toleriranja i normaliziranja.<\/p>\n\n\n\n
Lo\u0161a iskustva nisu isklju\u010divo lo\u0161a samo zbog konkretnog \u010dina, ve\u0107 i zbog nedostatnog dru\u0161tvenog odgovora na seksizam, maltretiranje ili nasilje. I dok ta manjkavost ponekad jest rezultat neznanja i nerazumijevanja, pre\u010desto proizlazi iz pukog konformizma i \u017eelje za o\u010duvanjem postoje\u0107ih pozicija i odnosa mo\u0107i. O tome svjedo\u010di u\u010destala reakcija koja se javlja nakon \u0161to svjedo\u010danstva po\u010dnu kolati mre\u017eama – indirektno predbacivanje osobama koje su podijelile svoje lo\u0161e iskustvo na tome \u0161to nisu svoju pri\u010du u\u010dinile eksplicitnijom uklju\u010divanjem konkretnih imena. <\/p>\n\n\n\n
Inzistiranje na upiranju prsta, iako na\u010delno priznaje \u010din uznemiravanja ili maltretiranja, vi\u0161e je puta odigralo samo produ\u017eenu ruku reduciranja problema na specifi\u010dno pona\u0161anje odre\u0111enog pojedinca koje je dovelo do izoliranog incidenta. Svjedo\u010danstvima koja direktno ne prozivaju nasilnika zamjera se \u0161to ostaju u domeni tra\u010da i kuloara, ali i nu\u017eno uzrokuju poistovje\u0107ivanje i mjesta zabave i drugih koji su njoj sudjelovali s izri\u010dito negativnim kontekstom koji proizlazi iz pojedina\u010dnog slu\u010daja. Paradoksalno je da, kada imena i budu obznanjena, u\u010destalo uslijedi opravdavanje nasilnika i umanjivanje krivnje, to\u010dno u onolikoj mjeri koliko posjeduje socijalnog kapitala u zajednici.<\/p>\n\n\n\n
Nije lako dati odgovore na pitanje za\u0161to jo\u0161 uvijek nismo stvorili sustavnije mehanizme borbe za uklju\u010divu zabavu za sve. Iako jedan od odgovora le\u017ei u kapacitetima, umoru od upozoravanja i vlastitih lo\u0161ih iskustava, razo\u010daranja s kojima se redovito susre\u0107emo u povremenim intervencijama ne mogu biti opravdanje. Tako je i na svim drugim poljima s kojima se sistemati\u010dnije bavimo. Kona\u010dan odgovor treba tra\u017eiti u tome da se borba, iako naoko mo\u017eda nevidljiva, zasad odvija kroz mikroprakse. Vodimo ju tako da nastojimo izvojevati da se nasilnike izbaci s tuluma, zadr\u017eavanjem pogleda na svakoj potencijalnoj spornoj situaciji u klubu, razmijenjenim lokacijama nakon \u0161to se rastanemo po afterima, pru\u017eanjem podr\u0161ke u suo\u010davanju s do\u017eivljenim uznemiravanjem i nasiljem. Dok ne razvijemo solidarnije kolektivisti\u010dke prakse koje ne\u0107e prezati od preuzimanja odgovornosti te vi\u0161e ili manje pre\u0161utno pristajati na zabavu u kojoj svi ne mogu sudjelovati, uvijek nam preostaje zdu\u0161no uni\u0161tavati zabavu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kao i bilo koja druga dru\u0161tvena aktivnost tako je i zabava pro\u017eeta odnosima mo\u0107i. U praksi to zna\u010di da mnogi prostori zabave nisu sigurni za \u017eene ili LGBTQ osobe. Ta se nesigurnost \u010desto omalova\u017eava ili diskreditira: “Pretjeruje”. Pritom se uglavnom koriste dva obrasca – zabava se poistovje\u0107uje sa spontano\u0161\u0107u koja je navodno li\u0161ena politike, a […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":42624,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[440,1697],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1698],"class_list":["post-42622","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ljevica","tag-zabava","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42622","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42622"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42622\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42628,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42622\/revisions\/42628"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42624"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42622"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42622"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42622"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42622"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42622"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42622"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42622"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}