U posljednjoj epizodi stvaranja slovenskog nacionalnog identiteta krajem pro\u0161log stolje\u0107a sport je imao va\u017enu ulogu. Taj se identitet prvenstveno zasnivao na razlikama prema ostalim jugoslavenskim narodima: Slovenci su disciplinirani i radi\u0161ni individualci koji vole skijanje, dok su Hrvati, Srbi i Bosanci korumpirani kolektivci koji vole nogomet.<\/p>\n\n\n\n
Reprezentativni nogomet nerijetko ima tu zanimljivu karakteristiku da i pogled sto godina unatrag \u010dvrsto ukazuje na \u010dinjenicu da se odnos snaga izme\u0111u pojedinih dr\u017eava ba\u0161 i nije toliko promijenio. To, na primjer, va\u017ei za Sloveniju i Hrvatsku. Usprkos bezbrojnim generacijama nogometa\u0161a i nespornim uspje\u0161nijim ekonomskim razvojem Slovenije u tom periodu, ona ostaje nekoliko koraka iza svoje ju\u017ene susjede na nogometnim travnjacima.<\/p>\n\n\n\n
Osim za vrijeme vrhunca slovenskog reprezentativnog nogometa po\u010detkom 2000-ih, nikad nije bilo sumnje da je hrvatski nogomet dominantniji i onaj koji posjeduje vi\u0161e talenta. To su potvrdila i posljednja dva kvalifikacijska susreta reprezentacija. Iako je Slovenija \u0161okirala Hrvatsku u Ljubljani, pobijediv\u0161i 1:0 (gol je postigao Sandi Lovri\u0107, ina\u010de sin hrvatskih roditelja), u Splitu je Hrvatska lagano pobijedila 3:0. Takav omjer snaga va\u017ei za 2022. godinu, ali mogao bi isto tako i za 1922., ako za potrebe usporedbe u obzir uzmemo utakmice izme\u0111u tada\u0161njih najja\u010dih klubova Zagreba i Ljubljane. Sad, ba\u0161 kao i tada, Slovenci se u najboljem slu\u010daju nadaju remiju, a pobjeda nije ni\u0161ta manje od senzacije.<\/p>\n\n\n\n
Slovenskoj mu\u0161koj nogometnoj reprezentaciji trebalo je \u010dak 20 godina i isto toliko utakmica da bi uop\u0107e upisala prvu pobjedu protiv neke od reprezentacija zemalja biv\u0161e Jugoslavije. Iako su pred svijetom Slovenci u godinama prije te pobjede ve\u0107 izgradili status nogometne nacije, o\u010dito je da su pred nekada\u0161njim sunarodnjacima jo\u0161 dugo ostali Janezi <\/em>ili pak skija\u0161i<\/em>. Takvi i sli\u010dni nazivi, namijenjeni vrije\u0111anju navodno atletski manje nadarenih Slovenaca, zapravo su se perpetuirali s obje strane. Slovenci su se naime s njima identificirali – i distancirali – od preostatka Jugoslavije. Skijanje je igralo va\u017enu ulogu u izgradnji slovenskog nacionalnog identiteta u 80-im godinama, dok je u istom procesu najpopularniji sport na svijetu bio sveden na sport za tzv. ju\u017enjake <\/em>i \u010defurje <\/em>– status koji, iako u znatno manjoj mjeri, dr\u017ei jo\u0161 do danas.<\/p>\n\n\n\n Premda je Slovenija jo\u0161 za vrijeme SFRJ imala niz odli\u010dnih nogometa\u0161a poput Braneta Oblaka, Danila Popivode, Vilija Amer\u0161ka, Marka Elsnerja i Sre\u010dka Katanca, u op\u0107em pam\u0107enju najsjevernija republika igra perifernu ulogu u povijesti jugoslavenskog nogometa. U rezultatima ili u broju reprezentativaca Slovenija je uvijek zaostajala za Hrvatskom, Srbijom ili Bosnom i Hercegovinom, a dodatnu \u0161tetu povijesnom pam\u0107enju nogometa nanio je slovenski nacionalizam koji je uspje\u0161no \u0161irio mit o tome kako nogomet nije sport koji bi bio blizak slovenskom karakteru, em zbog “balkanskosti” same igre em zbog neregularnosti takmi\u010denja te korupcije koja se ne poklapa sa slovenskim po\u0161tenim duhom. Za demonta\u017eu tog mita o navodnom fair play<\/em> duhu slovenskih klubova potra\u017eite samo pri\u010du pri\u010du o “aferi proljev” koja je istovremeno i pri\u010da o podrijetlu momentalno najuspje\u0161nijega slovenskog kluba NK Maribor.<\/p>\n\n\n\n Bli\u017ee od nogometa Slovencima su navodno individualni sportovi u kojima se vidi njihov rad i disciplina – a time i pripadnost srednjoeuropskom kulturnom prostoru. Takvom percepcijom radila se velika nepravda povijesti slovenskog nogometa, koji je u pro\u0161losti bio prostor \u0161irenja nacionalnih ideja i radni\u010dkog pokreta, ali i budu\u0107em razvoju tog sporta koji je zbog predrasuda bio dugo godina u drugom planu.<\/p>\n\n\n\n Slovenci su postali skija\u0161i <\/em>zapravo tek u 80-im godinama pa je taj sport poslu\u017eio kao sredstvo za promociju slovenskog nacionalizma. U javnom prostoru slovenski se nacionalizam nikad nije manifestirao tako nasilno kao srpski ili hrvatski nacionalizam, me\u0111utim, ideje o jedinstvenosti i superiornosti jednog naroda u odnosu na konkurente zajedni\u010dke su svima. Uspjesi Bojana Kri\u017eaja, a zatim i Jureta Franka, Roka Petrovi\u010da te Mateje Svet, tu jedinstvenost su samo potvrdili, a skijanje je dobilo status slovenskog sporta broj jedan.<\/p>\n\n\n\n Taj se status dodatno utvr\u0111uje i na ekonomskoj bazi uz pomo\u0107 jo\u0161 i danas vrlo poznate medijske kampanje “Podarim dobim”, u okviru koje su se ljudi takmi\u010dili za nagrade, a pri tome skupljali novac za slovenske sporta\u0161e, primarno skija\u0161e. Oni su se u akciji, koja je imala sna\u017enu podr\u0161ku doma\u0107e privrede, \u010desto pojavljivali s natpisima Slovenija umjesto Jugoslavija i sa zelenim listom lipe, jo\u0161 jednim nezvani\u010dnim simbolom slovenskog nacionalnog pokreta. Radilo se o projektu koji je djelovao sasvim nezavisno od ostatka dr\u017eave i kao takav je tako\u0111er slu\u017eio kao megafon narativu o Slovencima koje Jugoslavija zapravo usporava te ih iskori\u0161tava.<\/p>\n\n\n\n U vrijeme homogenizacije naroda, slovenski nacionalni karakter se tako zapravo sve vi\u0161e izjedna\u010davao s gorenjskim karakterom, \u0161to naravno nije slu\u010dajnost. Gorenjska, slovenska sjeverozapadna regija, alpsko je podru\u010dje, \u0161to zna\u010di da se radi o kulturnom krugu koji ima najmanje veza ostatkom Jugoslavije i najvi\u0161e s famoznom Mitteleuropom<\/em>. Stereotipna ideja ruralnog Gorenjca tako postaje prototip Slovenca ili pak Janeza koji voli skijanje i harmoniku te \u017eivi u jednoj od alpskih dolina. Polarnu suprotnost mu predstavlja Bosanac koji \u017eivi u gradu, voli nogomet i slu\u0161a narodnjake.<\/p>\n\n\n\n Usprkos lo\u0161em renomeu ali i kaoti\u010dnoj klupskoj sceni (prva sezona slovenske nogometne lige imala je 21 predstavnika jer je Olimpija pet do dvanaest odlu\u010dila da ne\u0107e nastupati u jugoslavenskom prvenstvu 1991\/92) slovenski mu\u0161ki nogomet ipak u roku od desetlje\u0107a nakon osamostaljenja posti\u017ee povijesne uspjehe plasiranjem na europsko, a potom i na svjetsko prvenstvo. Nogometna reprezentacija te je 2000. godine sru\u0161ila mit o nekompatibilnosti Slovenaca i nogometa ali i dokazala da i ta igra mo\u017ee poslu\u017eiti ja\u010danju slovenske nacionalne svijesti. Dodu\u0161e ekipa je bila predvo\u0111ena Zlatkom Zahovi\u010dem i brojnim ostalim nogometa\u0161ima ju\u017enja\u010dkog podrijetla, \u0161to je stvorilo zanimljiv paradoks.<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to pi\u0161e autor Gregor Starc, nogometu je u to doba bilo pripisano puno “tipi\u010dnih” slovenskih karakteristika koje su ga navodno razlikovale od balkanskog nogometa – rad, disciplina, po\u0161tenje itd. Time se preko nogometa opet crtala granica izme\u0111u slovenstva i balkanstva, a nogomet je umjesto inkluzivne uloge opet dobio sasvim isklju\u010divu ulogu. \u0160tovi\u0161e, nogomet je za neke postao i sredstvo kojim je mogu\u0107e ne-slovence pretvoriti u “prave” Slovence.<\/p>\n\n\n\n Kao u brojnim slu\u010dajevima sporta\u0161a pripadnika nacionalnih manjina po Europi – od Danijela Suba\u0161i\u0107a do Zinedinea Zidanea – sport je od reprezentativaca napravio “prave” Slovence, no nije isto u\u010dinio za zajednice Hrvata, Srba, Bo\u0161njaka i ostalih u Sloveniji. U tom kontekstu ne bi smjelo nikoga iznenaditi da se danas najve\u0107i slovenski nacionalisti zaklinju u Luku Don\u010di\u0107a, sina Sa\u0161e Don\u010di\u0107a, tako\u0111er ko\u0161arka\u0161a, koji je \u010dak bio me\u0111u 25.671 tzv. Izbrisanih nakon osamostaljenja Slovenije.<\/p>\n\n\n\n Profesionalni sport sam po sebi naravno ne mo\u017ee rije\u0161iti nijedno politi\u010dko-materijalno pitanje koliko god vjerovali u hype<\/em>. Hrvat danas nema ba\u0161 ni\u0161ta od nogometnog srebra iz 2018. kao \u0161to nema ni Slovenac ni\u0161ta od ko\u0161arka\u0161kog zlata 2017. No sport ima mogu\u0107nost stvaranja osje\u0107aja zajednice kao prakti\u010dki ni\u0161ta drugo u suvremenom dru\u0161tvu. Ljudima treba kruha i igara, ali ne da bi se time zadovoljili i ignorirali ostale probleme svijeta, ve\u0107 da bi se s njima mogli suo\u010diti kao zajednica. Ljevica sport pre\u010desto do\u017eivljava kao opijum za mase i ne\u0161to \u0161to je intrinzi\u010dno idejama desnice. A u takvoj klimi to postaje samoispunjavaju\u0107e proro\u010danstvo. \u010cinjenica je da ba\u0161 sport – a to posebno va\u017ei za nogomet ili ko\u0161arku – mo\u017ee dati prostor u javnosti marginaliziranim skupinama. Mogu\u0107i su i zna\u010dajniji iskoraci, ali vrijeme politi\u010dki anga\u017eiranog sporta\u0161a na \u017ealost jo\u0161 nije stiglo na na\u0161e obale.<\/p>\n\n\n\n Da zaklju\u010dimo: ovo nije bio tekst protiv skijanja. \u017divio sport!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U posljednjoj epizodi stvaranja slovenskog nacionalnog identiteta krajem pro\u0161log stolje\u0107a sport je imao va\u017enu ulogu. Taj se identitet prvenstveno zasnivao na razlikama prema ostalim jugoslavenskim narodima: Slovenci su disciplinirani i radi\u0161ni individualci koji vole skijanje, dok su Hrvati, Srbi i Bosanci korumpirani kolektivci koji vole nogomet. Reprezentativni nogomet nerijetko ima tu zanimljivu karakteristiku da i […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":42606,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[440,49],"theme":[458],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[1203],"class_list":["post-42604","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ljevica","tag-sport","theme-drustvo","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42604","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42604"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42604\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42607,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42604\/revisions\/42607"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42606"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42604"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42604"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42604"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42604"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42604"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42604"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42604"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Nije lopta za Slovenca<\/h2>\n\n\n\n
Stereotipizacija naroda<\/h2>\n\n\n\n
Kruha i igara<\/h2>\n\n\n\n