Od Benedicta Andersona smo nau\u010dili da je nacija imaginarna zajednica. U tom imaginacijskom tkivu va\u017enu ulogu igraju sport i sportski uspjesi koji odre\u0111enim nacijama jam\u010de pridjev “sportske”. Kako nacije postaju i ostaju “sportske” istra\u017eili smo kroz usporedbu Hrvatske i Norve\u0161ke.<\/p>\n\n\n\n
Sa svakim novim sportskim uspjehom, pogotovo onima ostvarenima na me\u0111unarodnim natjecanjima, u Hrvatskoj se iznova iz naftalina izvla\u010di pomalo i otrcana egida o “najsportskijoj naciji na svijetu”. Legitimitet toj tvrdnji daju pre\u010desto selektivno interpretirani presjeci brojki vezanih uz omjer koli\u010dine osvojenih medalja i\/ili broja vrhunskih sporta\u0161a po glavi stanovnika, obi\u010dno prenagla\u0161enih tijekom valova euforije. Me\u0111utim, dok Hrvatska zaista ima zavidan kontinuitet sportskih uspjeha, ti eufori\u010dni trenuci nas odvra\u0107aju od \u010desto pre\u0161u\u0107ivane “dijagnoze”: ako je istinski temelj sportskih uspjeha u javnoj dostupnosti sporta, \u0161to je na brojnim primjerima dokazano, onda je Hrvatska fenomen utoliko \u0161to sportske uspjehe producira usprkos izostanku te klju\u010dne stavke, a ne zahvaljuju\u0107i nekakvom razvijenom sustavu.<\/p>\n\n\n\n
Globalni autoriteti u polju ekonomije sporta, Simon Kuper i Stefan Szymanski, razlo\u017eili su razinu va\u017enosti javne dostupnosti sporta u svojoj zajedni\u010dki potpisanoj knjizi “Soccernomics”, i to na primjeru Norve\u0161ke. Uz Norve\u017eane se tako\u0111er pre\u010desto ve\u017eu pau\u0161alni pridjevi, etikete i mjesta na poluimaginarnim ljestvicama, od titule “najsretnijeg naroda na svijetu” do prvaka “Indeksa ljudskog razvoja”. Me\u0111utim, Kuper i Szymanski nude detaljniji uvid u to zbog \u010dega su Norve\u017eani uvjerljivo vode\u0107i na all-time<\/em> ljestvici osvaja\u010da olimpijskih medalja na ZOI – uklju\u010duju\u0107i Peking 2022. Norve\u017eani trenutno imaju ukupno 405 olimpijskih medalja, \u0161to je za \u010dak 75 odli\u010dja vi\u0161e od prvih pratitelja iz Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava – i zbog \u010dega je korijen tog nevjerojatnog uspjeha za zemlju od samo pet milijuna stanovnika upravo u ideji dostupnosti sporta prakti\u010dki kao op\u0107eg ljudskog prava.<\/p>\n\n\n\n Norve\u0161ka je, jasno, dr\u017eava koja je zbog prirodnih dobara u samom svjetskom vrhu po visini BDP-a po glavi stanovnika, no u slu\u010daju sustavnog ulaganja u sport “tajna” uop\u0107e ne le\u017ei u basnoslovnim izdacima koje dr\u017eava izdvaja na vrhunski sport. Kuper i Szymanski sami potvr\u0111uju kako je po svim mjerljivim parametrima Norve\u0161ka zaista ideal sportske nacije, ali pritom obja\u0161njavaju kako je sr\u017e tog njihovog modela upravo u tome \u0161to vlasti dr\u017ee da je “pravo svakog \u010dovjeka imati sportsku infrastrukturu nadohvat ruke”. To, opet, potvr\u0111uju i sirove brojke; Norve\u017eani se prema kontinuiranim istra\u017eivanjima Europske komisije dnevno u prosjeku najvi\u0161e u Europi bave rekreativnim sportom, dok se 93% djece i mladih aktivno bavi sportom, kroz 11.000 organiziranih sportskih udru\u017eenja, od \u010dega je velika ve\u0107ina amaterskih.<\/p>\n\n\n\n Izvor takvog pristupa se\u017ee jo\u0161 u doba izme\u0111u dva svjetska rata, kada su – pogotovo tijekom tridesetih godina – norve\u0161ke vlasti dobar dio borbe protiv rastu\u0107e nezaposlenosti zasnivale na planskoj gradnji javno dostupnih sportskih sadr\u017eaja. Primjerice, 1937. je dr\u017eava donijela zakon po kojem svaka \u0161kola koju poha\u0111aju djeca starija od 12 godina mora imati funkcionalnu javnu \u0161kolsku dvoranu, kao i vanjsko igrali\u0161te predvi\u0111eno za igre s loptom. Takva infrastruktura je postepeno istisnula dotad dominatni trend izgradnje gimnasti\u010dkih dvorana, financiranih velikom ve\u0107inom privatnim sredstvima, koje su koristila privatna sportska dru\u0161tva. Nakon Drugog svjetskog rata norve\u0161ko je Dr\u017eavno sportsko vije\u0107e pod svoju ingerenciju uzelo distribuciju profita od igara na sre\u0107u, a sredstva su gotovo ekskluzivno usmjerena ka financiranju javnih sportskih sadr\u017eaja, \u010dak i u geografski najizoliranijim dijelovima ionako generalno prometno veoma izolirane zemlje.<\/p>\n\n\n\n Norve\u0161ka u prosjeku javno financiranje sporta i dalje usmjerava u ogromnoj mjeri na stranu grassroots <\/em>organizacija i amaterskog spota – 2020. je vrhunski sport u Norve\u0161koj tako dobio “svega” 15 milijuna eura od dr\u017eave; najvi\u0161e iz fonda i dalje sastavljenog od sredstava ste\u010denih kroz prihode nacionalne lutrije Norsk Tipping, koja je obavezana 65% godi\u0161njih prihoda produ\u017eiti u dr\u017eavni prora\u010dun. Jo\u0161 jedna va\u017ena stavka je i njihov sustav razvoja sporta\u0161a u duhu amaterskog sporta; sportska udru\u017eenja u Norve\u0161koj nemaju sustav rangiranja sporta\u0161a do otprilike kadetske dobi, dakle do negdje 13. godine \u017eivota. S tako \u0161iroko dostupnom javnom sportskom infrastrukturom, koja primarno za cilj ima privla\u010denje mladih u svijet rekreacije kroz zabavu s kojom onda srastaju \u010ditavog \u017eivota, Norve\u017eani imaju i puno ve\u0107u \u0161ansu za razvoj elitnih sporta\u0161a. Statistika je jasna: \u0161to je ve\u0107i bazen mladih rekreativaca, ve\u0107i je postotak onih koji se odlu\u010de na naknadni iskorak u profesionalizam. Ako i ne odu tim smjerom, uvijek im ostaje ta infrastruktura.<\/p>\n\n\n\n Hrvatska je te iste 2020. izdvojila vi\u0161e od 260 milijuna kuna prora\u010dunskih sredstava na program javnih potreba sporta; ove godine je predvi\u0111ena brojka tek ne\u0161to manja, a radi se od 176 milijuna kuna prora\u010dunskih sredstava, uz jo\u0161 38 milijuna kuna prilo\u017eenih sredstava, \u0161to ukupno donosi brojku od 214 milijuna kuna, odnosno, 28 milijuna eura, \u010diji je korisnik Hrvatski olimpijski odbor. Istovremeno, istra\u017eivanje<\/a> Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, objavljeno u o\u017eujku pro\u0161le godine, pokazalo je sasvim porazne podatke. Naime, u Hrvatskoj jedva polovica (51,5%) djece provodi samo tri ili vi\u0161e sati tjedno u organiziranim sportskim aktivnostima, a to solidno prate istra\u017eivanja Eurobarometra, kao i Sredi\u0161njeg dr\u017eavnog ureda za \u0161port, koji pak govore kako se tek 38 posto gra\u0111ana u Hrvatskoj bavi sportsko-rekreacijskim aktivnostima. \u0160to je jo\u0161 poraznije, najve\u0107i dio tih ispitanika otpada na ljude izme\u0111u 15 i 20 godina starosti; a kada mladost nema temelj u tom polju, onda nije ni \u010dudno \u0161to se u starijim dobnim skupinama razina tjelesne neaktivnosti penje i do preko 80%.<\/p>\n\n\n\n Razlog tome je vidljiv golim okom. Javna sredstva predvi\u0111ena za sport kod nas ve\u017eu na sebe ogromnim dijelom izmjene Zakona o porezu na dobit, koje su usmjerene na to da se najvi\u0161e poti\u010de privatne ekonomske subjekte na financiranje sportskih klubova i pojedinaca, kroz podizanje iznosa porezno priznatih donacija sa dva posto na 10% ostvarenih prihoda, koje je onda naknadno mogu\u0107e odbiti od poreza na dobit. Na svaki mizerni pomak omogu\u0107en takvim slijedom dolazi “mutacija” u vidu privatizacije javnih sportskih povr\u0161ina, koje se onda kroz sitnu korupciju i pogodovanje daje u ruke sumnjivim poduzetnicima. Oni pak, a hrpa je takvih primjera na svim razinama – od najve\u0107ih gradova<\/a> pa do lokalnih igrali\u0161ta – oduzimaju i ono malo zapu\u0161tene infrastrukture, ironi\u010dno uglavnom izgra\u0111ene za vrijeme organizacije masovnih sportskih doga\u0111anja, poput Mediteranskih igara ili Univerzijade, koje su donijele i procvat rekreativnog sporta u na\u0161im najve\u0107im geografskim sredi\u0161tima. \u0160kolska igrali\u0161ta su sada pod trendom prenamjene u privatna igrali\u0161ta, s vlasnicima koji napla\u0107uju termine gotovo pa ekskluzivno onom dijelu odrasle populacije koja ne samo da ima volje kontinuirano izdvajati novac za njihov najam, ve\u0107 i vremena.<\/p>\n\n\n\n Post-tranzicijski primjer ulaganja u sportsku infrastrukturu staje na katastrofalnim primjerima gradnje dvorana za Svjetsko rukometno prvenstvo 2009., s nizom megalomanskih dvorana izgra\u0111enih sumnjivim javno-privatnim partnerstvima, a koje su ostale van dosega javnog kori\u0161tenja. \u0160tovi\u0161e, uz njih se – od Spaladium Arene pa do Arene Zagreb i lokalnijih izdanja, poput Arene Vara\u017edin – ve\u017eu uglavnom podaci o nerentabilnosti i divovskim gubicima, uglavnom zbog nerezonskog plana koji nije uklju\u010divao unaprje\u0111enje postoje\u0107ih zdanja. Razlog tome je opet jednostavan: obnova javnih sportskih sadr\u017eaja, izgra\u0111enih u Jugoslaviji, u o\u010dima aktualne politike bi bio naprosto dokaz nesposobnosti razvijanja suvislog plana koji bi sport zaista u\u010dinio masovnim. Ovako ta golema sredstva, gotovo pa dvostruko ve\u0107a od onih koji za svoje amatere izdvajaju bogati Norve\u017eani, uglavnom idu u privatne d\u017eepove. Tako \u010dak ne profitiraju ni oni rijetki sporta\u0161i koji su pro\u0161li sve neda\u0107e i treniranje u potpuno neprikladnim uvjetima, samo kako bi donijeli medalju unato\u010d tim preprekama, a ne zahvaljuju\u0107i nekakvom postojanom planu i programu. U tom kontrastu dvije \u201esportske\u201d nacije otprilike staje i razlika izme\u0111u stvarnosti i mitova o “najsportskijim narodima”.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Od Benedicta Andersona smo nau\u010dili da je nacija imaginarna zajednica. U tom imaginacijskom tkivu va\u017enu ulogu igraju sport i sportski uspjesi koji odre\u0111enim nacijama jam\u010de pridjev “sportske”. Kako nacije postaju i ostaju “sportske” istra\u017eili smo kroz usporedbu Hrvatske i Norve\u0161ke. Sa svakim novim sportskim uspjehom, pogotovo onima ostvarenima na me\u0111unarodnim natjecanjima, u Hrvatskoj se iznova […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":42602,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[440,49],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1592],"class_list":["post-42600","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ljevica","tag-sport","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42600","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42600"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42600\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42603,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42600\/revisions\/42603"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42602"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42600"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42600"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42600"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42600"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42600"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42600"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42600"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Infrastruktura kao osnova<\/h2>\n\n\n\n