Suvremeni nogomet na elitnoj razini sastavni je dio politi\u010dkih i ekonomskih globalnih procesa. Zato ga i treba gledati da bi se ti procesi razumjeli. O tome kako je nogomet “zaslu\u017ean” za suvremeni populizam i kako prati suvremene financijske strategije akumulacije pi\u0161e Florin Poenaru.<\/p>\n\n\n\n
Povjesni\u010dar David Goldblatt, student Erica Hobsbawma i vjerojatno najbolji kroni\u010dar nogometa danas, identificirao je Italiju 1986. godine kao rodno mjesto suvremenog sporta kao takvog. Istovremena reinvencija televizije i nogometa \u2013 ili preciznije, njihova me\u0111usobnog odnosa \u2013 u izvedbi Silvija Berlusconija, promijenila je nogomet zauvijek i u tom procesu ponudila mo\u0107ni koktel za nastavak Berlusconijeve politi\u010dke karijere. Nemogu\u0107e je odvojiti berluskonizam od nogometa i nemogu\u0107e je shvatiti neoliberalni i post-politi\u010dki populizam koji je utjelovio Berlusconi bez uzimanja nogometa u obzir. Radikalno lijeve ili konzervativne teorijske perspektive koje nogomet smatraju tek simptomom kasnokapitalisti\u010dkog konzumerizma su jednostavno lijeni moralisti\u010dki oblici nadmenosti.<\/p>\n\n\n\n
Puno plodniji pristup sastoji se od bilje\u017eenja dvosmislenosti odnosa same igri prema politici i dru\u0161tvu generalno. Nogomet je ishodi\u0161no nastao kao poku\u0161aj elita da se odupre fizi\u010dkoj i moralnoj degeneraciji Britanskog Imperija. Pretpostavljalo se da \u0107e nogomet oja\u010dati politi\u010dku i birokratsku vlast bez da ugrozi njihove kapacitete u obavljanju politi\u010dkih i birokratskih zadataka. Me\u0111utim, sport se pro\u0161irio me\u0111u tvorni\u010dkim radnicima poput po\u017eara u samoj Britaniji, ali i u kolonijama. Amaterski nogometni klubovi i udru\u017eenja nicali su po cijelom svijetu kao gljive poslije ki\u0161e i tako u\u010dvr\u0161\u0107ivali ne samo raznolike lokalne na\u010dine igre ve\u0107 i, vjerojatno va\u017enije, raznolike (i suprotstavljene) klasne, etni\u010dke, rasne i nacionalne identitete. Rod je tako\u0111er va\u017ean u ovoj pri\u010di s obzirom na to da su \u017eene sistematski prije\u010dene, nerijetko i nasilno, u igranju nogometa. \u0160to je bilo toliko specifi\u010dno u samoj igri da je postala tako privla\u010dna radni\u010dkim klasama diljem svijeta i podatna za politi\u010dke artikulacije u svim mogu\u0107im nijansama? Za\u0161to nijedan drugi sport nije uspio ostvariti takav status? Postoji li ne\u0161to u samoj igri (broj igra\u010da, pravila itd) \u0161to obja\u0161njava njenu popularnost ili pak popularnost duguje tome \u0161to se lako mo\u017ee inkorporirati u razli\u010dite identitetske i politi\u010dke projekte?<\/p>\n\n\n\n
Ne postoji definitivan odgovor na ovo pitanje, ali jedna \u010dinjenica je sigurna: nogomet je bio centralni dio povijesti industrijskog kapitalizma od britanske sredine 19. stolje\u0107a kao \u0161to su to bili razvoj gradova i \u017eeljeznica. Nogomet je neodvojiv od (zapadne) modernosti i nosi u sebi sve njene dijalekti\u010dke zna\u010dajke. Nogomet je pre\u017eivio povijesne epohe u kojima je nastao i u kojima se \u0161irio kao globalni fenomen, a danas se pojavljuje kao nekakav neobi\u010dni zastarjeli artefakt. Ta ga distinktivna zna\u010dajka \u010dini simptomom na\u0161eg suvremenog svijeta. Kriza same igre i slabosti koje je okru\u017euju otkrivaju \u0161ire dru\u0161tvene bolesti.<\/p>\n\n\n\n
Otprilike otpo\u010detka novog milenija desetak europskih klubova dominira nogometom. Imaju dovoljno financijskih kapaciteta da se me\u0111usobno natje\u010du privla\u010de\u0107i najve\u0107e talente u sportu, bilo da je rije\u010d o igra\u010dima ili trenerima i stru\u010dnim timovima. \u017divimo u eri u superklubova u kojoj je status same kompeticije prili\u010dno upitan u usporedbi s pro\u0161lim vremenima. Ti klubovi se natje\u010du me\u0111usobno i razina nogometa koju prezentiraju je sublimna jer se radi o nevjerojatnoj koncentraciji talenta, ali sve je manje rizika, neizvjesnosti i rivalstava. Postati i ostati elitni nogometni klub u financijskom smislu postao je cilj po sebi. Trofeji su sekundarna stvar i o\u010dekuje se da \u0107e do\u0107i sami po sebi ako ostanete dijelom elite. Najbolji primjer za to je Manchester United. Njihov kontinuirani financijski uspjeh se nastavlja svake sezone unato\u010d tome \u0161to rezultati i trofeji izostaju.<\/p>\n\n\n\n
Nogomet je danas zapravo veliki financijski balon premre\u017een korupcijom i prljavim novcem, pogotovo na samom vrhu. Vladaju\u0107a tijela, UEFA i FIFA, legla su korupcije kao \u0161to su u svojim tekstovima dokumentirali istra\u017eiva\u010dki novinari David Conn i Philippe Auclair. Upravo smo zbog toga i svjedo\u010dili ironiji moralne \u010destitosti nakon \u0161to je Roman Abramovi\u010d uslijed sankcija Rusiji bio primoran prodati Chelsea. Cijela se industrija zasniva na mutnim vlasnicima kojima rezultat nije glavni motiv.<\/p>\n\n\n\n
Prili\u010dno je znakovito da me\u0111u glavnim motivima nije ni profit. Elitni klubovi uglavnom ne generiraju profit svojim vlasnicima i nije ni predvi\u0111eno da to rade, barem ne u onom klasi\u010dnom, izravnom smislu. Oni predstavljaju vrijednost koja se koristi kao poluga za neke druge ciljeve. Manchester City, PSG i odnedavno Newcastle samo su PR alati za dr\u017eave iz Perzijskog zaljeva. Stari klubovi poput Barcelone i Real Madrida su naprosto preveliki da propadnu unato\u010d tome \u0161to se konstantno nalaze u velikim dugovima. Politi\u010dke veze uvijek na\u0111u na\u010dina da ih zadr\u017ee iznad vode i na nogometnom vrh, barem za sada. Ono \u0161to se doga\u0111a na terenu i \u0161to navija\u010di misle ima sve manje utjecaja. Elitni nogometni klubovi vi\u0161e nisu prvenstveno nogometni klubovi. Oni su financijska imovina u mre\u017ei financijskih makinacija i povezanih interesa.<\/p>\n\n\n\n
Prihodi koji se generiraju iz samog nogometa va\u017eni su za klubove koji se nalaze koju stepenicu ispod onih elitnih. Pandemija je tu sliku prili\u010dno razotkrila. Zarada od karata, pa \u010dak i od TV prava, za elitne klubove nisu toliko va\u017ene stavke jer ve\u0107inu sredstava dobiju kroz financijske injekcije vlasnika koje onda pravnim vratolomijama zamaskiraju. Uloga prihoda od TV prava i ulaznica je prenagla\u0161ena kad su u pitanju klubovi iz najvi\u0161eg e\u0161alona. Oni jesu va\u017eni, ali nisu toliko odlu\u010duju\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Neposredan u\u010dinak ove stratifikacije nogometa i manjka kompeticije inherentan nejednakim odnosima jest srozavanje ugleda nacionalnih prvenstava, slavne institucije koja datira jo\u0161 u vrijeme koegzistencije nogometa i industrijalizacije. Jedini razlog njihove egzistencije vjerojatno se nalazi u inerciji tradicije koja se u nogometu mo\u017ee pretvoriti u robu za prodaju. I nacionalna prvenstva i Liga prvaka koja je povijesno okupljala prvake nacionalnih prvenstava pomalo gube smisao. Nacionalnim prvenstvima dominiraju jedan ili dva elitna kluba, dok Liga prvaka vi\u0161e nije ono \u0161to joj ime ka\u017ee. Jaz koji razdvaja elitne klubove i ostatak je toliki da je pro\u0161logodi\u0161nja najava Superlige zapravo bila konstatiranje o\u010ditog. Ono \u0161to je sprije\u010dilo njen nastanak su nesuglasice izme\u0111u elitnih klubova, interno i u odnosu s UEFA-om, oko distribucije novaca. UEFA \u017eeli zadr\u017eati vi\u0161e novaca nego \u0161to su ih elitni klubovi spremni podijeliti pod parolom redistribucije prema manjim klubovima. Radi se zapravo o obliku trickle down ekonomije koja samo \u0161iri jaz izme\u0111u elite i ostatka pod krinkom kompeticije. Me\u0111utim, elitnim klubovima takvo \u0161to vi\u0161e nije potrebno. Zatvoreni du\u0107an samo za elitu \u2013 u kojem nema stvarne kompeticije \u2013 u skladu je s dana\u0161njim oblikom kapitalizma i strategijama akumulacije.<\/p>\n\n\n\n
Financijska koncentracija na vrhu nije jedina snaga koja erodira suvremeni nogomet. To \u010dini i klasna dinamika. Iako je nogomet i dalje prili\u010dno meritokratska aktivnost u kojoj se nagra\u0111uje talenat bez obzira na socijalnu pozadinu i porijeklo, pojavljuju se odre\u0111ene tendencije poput (nerijetko i privatnih) akademija koje umanjuju klasnu mobilnost koju je nogomet jam\u010dio u prethodnom periodu. Te nogometne akademije igraju disproporcionalnu ulogu kao odsko\u010dna daska za budu\u0107e nogometne karijere i uglavnom su povezane s elitnim klubovima. Time se stvara dodatni jaz jer veliki broj klubova ovisi o posu\u0111enim igra\u010dima iz ve\u0107ih klubova. Ta je praksa najo\u010ditija u Engleskoj, ali je i prili\u010dno pro\u0161irena. Povijesni klubovi u Europi i Ju\u017enoj Americi (Benfica, Ajax, Monaco, Flamengo) danas su zapravo neodvojivi od uloge akademija i omladinskih pogona. Oni proizvode gotove igra\u010de za elitne klubove. To dovodi do uniformizacije igra\u010da \u2013 po igri, izgledu i pona\u0161anju \u2013 \u0161to ih \u010dini lak\u0161e zamjenjivim i te\u0161ko razlu\u010divima \u010dak i na najvi\u0161em nivou. \u0160anse za pojavu nekoga poput Maradone \u010dine se prili\u010dno mizernima.<\/p>\n\n\n\n
Promjene su zadesile i nogometnu publiku. Sve je izra\u017eenija srednjoklasna struktura publike i to ne samo na stadionima ve\u0107 i pred televizijom i na internetskim platformama. Gledanje nogometa danas ima sve manje veze sa samom igrom, a sve vi\u0161e s mogu\u0107no\u0161\u0107u sudjelovanja u globalnom iskustvu koje nije nimalo jeftino.<\/p>\n\n\n\n
Te\u0161ko je predvidjeti ho\u0107e li nogomet pre\u017eivjeti trenutne slabosti i problemi ili \u0107e izumrijeti kao i originalni dru\u0161tveni uvjeti u kojima je nastao. S jedne strane postoje jasni signali da mu popularnost pomalo kopni. Klju\u010dni razlog le\u017ei u sve kra\u0107em rasponu pa\u017enje u suvremenom dru\u0161tvu. Trajanje utakmice od 90 minuta nogometu u tom kontekstu ne ide u prilog. Tako\u0111er, konkurencija u obliku razli\u010ditih programa i iskustava je sve sna\u017enija. Tu spadaju i fantasy<\/em> lige i online<\/em> igranje nogometa \u010dija je poveznica sa stvarnim nogometom sve oskudnija. \u010cak ni okorjeli kladioni\u010dari vi\u0161e ne gledaju nogomet nego se oslanjaju na kompjuterski generirane izglede.<\/p>\n\n\n\n S druge strane nogomet ima navadu da isko\u010di na neo\u010dekivanim mjestima. \u017denski nogomet je nastao kao oblik grassroots<\/em> otpora mu\u0161kom \u0161ovinizmu i patrijarhatu, ali danas dolazi polako u sjedi\u0161te pozornosti zahvaljuju\u0107i korporativnim i medijskim interesima koji nastoje eksploatirati tu nogometnu tr\u017ei\u0161nu ni\u0161u. Radi se o rastu\u0107em fenomenu koji \u0107e nogometu dati novi impuls. Tako\u0111er, rastu i mu\u0161ki grassroots<\/em> nogomet i onaj rekreativni. Razo\u010darani s bolestima suvremenog nogometa sve ve\u0107i broj nogometnih ovisnika se okre\u0107e amaterskom nogometu, bilo da igra ili gleda. Taj osje\u0107aj nogometa iz ranih perioda je prili\u010dno zarazan.<\/p>\n\n\n\n Bez obzira na to koja \u0107e mu biti sudbina, nogomet \u0107e, kao \u0161to je to i uvijek \u010dinio, u prili\u010dnoj mjeri reflektirati putanju dru\u0161tva. Zato ga je va\u017eno gledati.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Suvremeni nogomet na elitnoj razini sastavni je dio politi\u010dkih i ekonomskih globalnih procesa. Zato ga i treba gledati da bi se ti procesi razumjeli. O tome kako je nogomet “zaslu\u017ean” za suvremeni populizam i kako prati suvremene financijske strategije akumulacije pi\u0161e Florin Poenaru. Povjesni\u010dar David Goldblatt, student Erica Hobsbawma i vjerojatno najbolji kroni\u010dar nogometa danas, […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":42598,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[440,49],"theme":[455],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[98],"class_list":["post-42596","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ljevica","tag-sport","theme-rad","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42596","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42596"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42596\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42597,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42596\/revisions\/42597"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42598"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42596"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42596"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42596"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42596"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42596"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42596"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42596"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}