Lijeva se politi\u010dka pozicija u sportskom polju hrani mrvicama: tamo demokratizacija vlasni\u0161tva u nekom klubu, ovamo politi\u010dka profilacija neke navija\u010dke grupe, a u du\u0161i pam\u0107enje va\u017enih povijesnih simboli\u010dkih momenata. Za sistemski “ulazak u igru” valjalo bi krenuti od \u0161kolskog igrali\u0161ta: inkluzivnog, dostupnog svima i pod ravnanjem zajednice. O nevoljama sa sportom na ljevici pi\u0161e Dean Duda.<\/p>\n\n\n\n
Koliko god historijski bila ili htjela biti zama\u0161njak narodnog i dru\u0161tvenog progresa, pa zami\u0161ljala slobodu (za sve, a ne samo za neke) i gradila popularni front, politi\u010dka ljevica ima konjunkturni problem s “popularnim” u svim njegovim oblicima. “Popularno” je jednostavno vi\u0161ak koji se pojavi svaki put kad se zagrabi u klju\u010dne kategorije svakodnevnog \u017eivota i, uvjetno govore\u0107i, vrijednosni smjer \u017eeljene emancipacije, njezinih trzaja, titranja i \u017eudnji. Takvo je, naime, “historijsko iskustvo” ljevice.<\/p>\n\n\n\n
To zapravo zna\u010di da se ljevica te\u0161ko nosi s (vlastitom vr\u0161nja\u010dkom) prtljagom koja nastaje u davnim desetlje\u0107ima lijeve politi\u010dke profilacije u vremenima modernizacije i njezinih nastojanja da uka\u017ee na prirodu sistema i revolucionarnim djelovanjem osvoji vlast, promijeni svijet i sve \u0161to s tom \u010dinjenicom ve\u0107 vi\u0161e od stolje\u0107e i pol ide ruku pod ruku. Zanimljivo je pritom da su, barem prema inicijalnoj zamisli, te popularne prakse spadale u jednu od onih triju osmica odnosno trebale su biti omogu\u0107ene upravo stoga \u0161to se dugim sindikalnim borbama dan organizirao kroz tri osmice ili \u2013 tek druk\u010dijim rije\u010dima, a zapravo jednako \u2013 u podjeli dnevnog, tjednog, mjese\u010dnog ili godi\u0161njeg vremena na radno<\/em> i slobodno<\/em>. Ljevica historijski zna \u0161to bi sa sferom i vremenom rada, i kakve bi tu zahvate poduzela, ali naj\u010de\u0161\u0107e ne zna kako bi i \u0161to s tzv. slobodnim vremenom. Ili preciznije: sve manje zna \u0161to bi s njim u okviru nekog dru\u0161tvenog modela.<\/p>\n\n\n\n I tu se pojavljuju spomenuti problemi s “popularnim”, za ovu priliku otjelovljenom u dvjema primjernim emancipacijskim, modernim i demokratiziranim praksama: \u010ditanju i tjelovje\u017ebi. Ili da sa\u017ememo preuzetnije: kulturi i sportu. Stoga se suvremeno lijevo okretanje glave od tih praksi ne smije tuma\u010diti samo kao izostanak smislenih ideja nego i kao konjunkturni problem duljeg trajanja u lijevoj politici. Pritom, naravno, stvari politi\u010dki lak\u0161e idu ili su lak\u0161e i\u0161le u onim vremenima kad se bilo na vlasti, \u010dak i u totalitarnijim oblicima organizacije dru\u0161tva, a potpuni fijasko doga\u0111a se kad se spektar lijevih politi\u010dkih stranaka na\u0111e u opoziciji unutar okvira i pravila \u0161to ih nala\u017ee kapitalisti\u010dka liberalna demokracija. Kad se u parlamentarnim ritmovima preuzme odgovornost za dru\u0161tvo ili barem participira u vlasti, problemi kulture i sporta do\u0111u na dnevni red automatizmom ili inercijom, a kad se lijevo definira opozicijskom pozicijom te dvije stvari prve potonu u zaborav.<\/p>\n\n\n\n Da pojasnim: u ne\u0161to \u0161irim historijskim zamasima pitanje odnosa ljevice prema sportu podsje\u0107a na odnos ljevice prema, na primjer, popularnoj knji\u017eevnosti. Naime u intelektualno-politi\u010dkom zanosu lijevog moderniteta popularna knji\u017eevnost, kao tipi\u010dan proizvod industrijskog moderniteta u kulturi (slijede film, radio i sve to zajedno do televizije), vr\u0161njakinja lijevih politi\u010dkih projekata, gotovo nikad nije do\u0161la na dnevni red rasprava kao naj\u010ditanija literatura onih \u010dije se oslobo\u0111enje smisleno zagovara i na njemu radi, nego su analize mahom posve\u0107ene visokoj odnosno \u2013 kako se to jo\u0161 uvijek zna re\u0107i \u2013 estetski vrijednoj knji\u017eevnosti. Intelektualni arbitri politi\u010dke ljevice uglavnom su prezirali popularne kulturne prakse industrijskog kapitalizma (A. Gramsci je tu iznimka i rudnik, zatim E. Bloch, W. Benjamin je korak ispred), dogurav\u0161i nekako do iznalaska i reprodukcije sintagme “kulturne industrije” i svega \u0161to je njome pokriveno. S druge strane, sistemski se iz pozicije vlasti bar u jednom konjunkturnom razdoblju doktrinarno zagovarao, na primjer, socrealizam kao svojevrsno “popularno odozgo”, da masama s obzirom na njihovu kompetenciju pomogne u lak\u0161em i pravovjernom snala\u017eenju. Tako je otprilike i sa sportom: rudimentarno organizacijski u donjem amaterskom registru (poput pismenosti), kao svojevrsno pravo potla\u010denih na (prijeko potrebnu) zdravstveno-rekreacijsku praksu pismenosti, a \u010dim se uputimo prema lukrativnim sportskim praksama nailazimo na neprobojni zid kapitalisti\u010dke artikulacije interesa i profita, uz povremenu navija\u010dku satisfakciju, i stvar se gotovo raspada, a na stolu ostaju tek mrvice utjehe.<\/p>\n\n\n\n Historijske studije o organiziranoj rekreaciji radnika, njihovim klubovima i sportskim preferencijama predstavljaju isklju\u010divo podsjetnik na ishlapjelu paradigmu, a transformacije sportskog polja posljednjih desetlje\u0107a posve su ispale iz interesa lijevih politika. To zapravo upu\u0107uje na dvije krucijalne stvari: najprije da je suvremeni sport najdore\u010deniji i najlukrativniji oblik suvremene kapitalisti\u010dke proizvodnje (\u0161to hijerarhijski vi\u0161e pozicioniran prema vrhunskom \u2013 to, naravno, dore\u010deniji i lukrativniji), a zatim i posvema\u0161nji gubitak interesa lijevih politika za nekim oblikom organizirane tjelovje\u017ebe u zajednici koja nije stvar osobnog uloga i personaliziranog financijskog ugovora s dionicima privatnog sektora ili pak koncesionarima javnih resursa. Transformacija dru\u0161tvenih gradskih\/kvartovskih sportskih centara koji su iz javnih ruku pre\u0161li u privatne do\u017eivjela je mjestimice ridikulozne oblike podjele plijena i sveop\u0107u \u0161utnju. Ostaju tek tragovi nekada\u0161njeg imenovanja u pam\u0107enju pa se, uz na primjer “na partizanu”, redovito pojavljuju nazivi nekada\u0161njih socijalisti\u010dkih industrijskih poduze\u0107a.<\/p>\n\n\n\n I zapravo se lijeva politi\u010dka pozicija hrani mrvicama u sportskom polju, ponekim polukorakom u sveop\u0107em okretanju glave jer ideja jednostavno nema, kako obnovljenih tako i aktivnih ili novih. Me\u0111utim, sa stajali\u0161ta mjere, ljevici je u sportu dobro i dovoljno sve, jer nju sport jednostavno ne zanima ili rijetko se na\u0111e na dnevnom redu njezina zanimanja. Mo\u017eda posrijedi nisu mrvice (iako zapravo jesu koliko god klubom upravljali navija\u010di), budu\u0107i da se rijetko kad propuste istaknuti, ali zato jesu obavezni legitimacijski likovi, gotovo neka vrsta mikrostrukturne ili simboli\u010dke te\u017eine.<\/p>\n\n\n\n Vrijedi izdvojiti tri momenta: demokratizaciju u vlasni\u0161tvu i upravlja\u010dkim praksama sportskih klubova, jasnu navija\u010dku (ili rje\u0111e: klupsku) politi\u010dku poziciju i simboli\u010dki pamtljivo eksplicitno politi\u010dko uvjerenje. Sva tri spomenuta momenta \u2013 budu\u0107i da je rije\u010d o sportu kao mjestu popularnih \u017eudnji na kojem se odvija profilacija, ali i identifikacija subjekta, skupine, zajednice ili mase \u2013 logi\u010dno imaju svoje politi\u010dko lice i mitolo\u0161ko nali\u010dje, i slu\u017ee za prepoznavanje politi\u010dke pozicije bez gre\u0161ke. Primjeri nogometni, koji spajaju momente, bili bi eksplicitnije vezani uz njema\u010dki St. Pauli, a onda u jednom aspektu i svaku zastavu duginih boja na kojoj se nalazi klupski grb, zatim relativno upokojeni Livorno, dok mla\u0111e generacije otkrivaju Billa Shankleyja, \u010dovjeka koji je izmislio moderni Liverpool (i britanski laburisti ga se povremeno sjete i koriste<\/a>) ili S\u00f3cratesa, za kojeg oni koji se danas posthumno upoznaju s njim, ne mogav\u0161i biolo\u0161ki ispratiti njegov put, misle da su zgrabili ne znam \u0161to i uglavnom se otvorenih o\u010diju \u010dude njegovim stajali\u0161tima 2011., godinu dana prije smrti i i\u0161\u010dekivanja Svjetskog prvenstva u Brazilu 2014., \u0161to samo govori o recentnim politi\u010dkim standardima spomenutih mrvica.<\/p>\n\n\n\n S\u00f3crates bez zadr\u0161ke tvrdi da se ni\u0161ta nije promijenilo u koruptivnim upravlja\u010dkim nogometnim strukturama, da \u0107e ogromna koli\u010dina javnog novca zavr\u0161iti u privatnim d\u017eepovima, da \u0107e se sagraditi stadioni koji \u0107e uglavnom zjapiti prazni do svr\u0161etka \u017eivota onih koji su za njih izdvojili novac, da se zapravo radi isklju\u010divo i samo o novcu, da je prijeko potreban pritisak javnosti kako bi se pobolj\u0161ala infrastruktura, prijevoz i kanalizacija, i da \u0107e ta borba biti veoma te\u0161ka. Napomenuo je jo\u0161 da ljudska bi\u0107a moraju biti u sredi\u0161tu interesa jer globaliziranom svijetu ljudi vi\u0161e misle o novcu i ekonomiji negoli o drugim ljudima i da u tom pogledu \u2013 govori S\u00f3crates iz prvog lica mno\u017eine \u2013 u zemlji kao \u0161to je na\u0161a, moramo promijeniti pogled na stvari. Bilo je 2010. u zadnjoj godini Lulina (Radni\u010dka partija) predsjedni\u010dkog mandata i S\u00f3crates mu je, novinarskim nogometnim \u017eargonom, dodijelio solidnu sedmicu, uvelike zbog osmi\u0161ljenog modela besplatnog obrazovanja. <\/p>\n\n\n\n Vrijedi u tom okviru podsjetiti jo\u0161 na mostarski FK Vele\u017e i tko su mu bili osniva\u010di, i ne zaboraviti, na primjer, Prvi splitski partizanski odred ili zadnju, jasenova\u010dku utrku Borisa Han\u017eekovi\u0107a. Dakle, vlasni\u010dka struktura, \u017eivljena tradicija i eksplicitno politi\u010dko stajali\u0161te.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, ova igra detekcije, koliko god u\u010destala i jasna bila, nije dovoljna odnosno ne bi trebala takvom biti jer ni\u0161ta u njoj nije sistemsko, ni\u0161ta u njoj ne predstavlja ulog i ne upu\u0107uje na ishod. Vi\u0161e funkcionira kao usmeni \u017eanr prepoznavanja, reklo bi se: na prvu loptu, a to nije dosta. Sljede\u0107i bi klju\u010dan politi\u010dki moment morao biti onaj na kojem se prijeko potrebni elementi pro\u017eimaju i osmi\u0161ljeno vode dalje, dakle: moment obavezno inkluzivan, dostupan svima i pod ravnanjem zajednice.<\/p>\n\n\n\n Boljeg od \u0161kolskog sporta<\/em> u tom smislu nema, jer predstavlja sveobuhvatnu aktivnost budu\u0107i da mu je okvir osnovnog obrazovanja zakonski zajam\u010den za sve, kao \u0161to je davnih desetlje\u0107a bio zajam\u010den i pismenosti iz koje je proizi\u0161ao spomenuti problem popularne knji\u017eevnosti. Ali razina rasprave o sportu na doma\u0107em igrali\u0161tu jest ionako veoma niska pa se krucijalna pitanja o organizaciji, demokratskom potencijalu i va\u017enosti u svakodnevnom \u017eivotu zapravo nigdje i uop\u0107e ne postavljaju. Pripovijest je svedena na nekoliko obaveznih likova tipa: navija\u010di, nedostatak financijskih sredstava i me\u0111unarodni uspjesi. I to je sve do kuda se u Hrvatskoj stiglo.<\/p>\n\n\n\nProblemi s “popularnim”<\/h2>\n\n\n\n
Simboli\u010dka legitimacija<\/h2>\n\n\n\n
Demokratski potencijal \u0161kolskog sporta<\/h2>\n\n\n\n