Druga dekada 21. stolje\u0107a se u ve\u0107em dijelu stru\u010dne literature i ambicioznije kolumnistike naziva dekadom populizma. Tom konsenzusu ne odma\u017eu ni svi mogu\u0107i prijepori oko definicije populizma, a ni razlike u samom kori\u0161tenju pojma koje varira od analiti\u010dkog do diskreditacijskog. Bez obzira na to kako \u010ditali i procjenjivali kauzalne me\u0111ukorake, komprimirani i \u0161iroko prihva\u0107eni narativ ka\u017ee da je politika druge dekade ovog stolje\u0107a obilje\u017eena velikom financijskom krizom i odgovorima na tu krizu, prvenstveno u obliku mjera \u0161tednje. Takav je kontekst stvorio razli\u010dite varijante prijetnji liberalnoj demokraciji koji se uglavnom svode pod zajedni\u010dki nazivnik populizma, a, naravno, ne izostaje ni etiketa fa\u0161izma u nastojanjima da se te “nove” politi\u010dke pojave svrstaju u ladice.<\/p>\n\n\n\n
Dakle, mjere \u0161tednje i nezaposlenost ili podzaposlenost kreirali su nepovjerenje u politi\u010dke elite i liberalne institucije, a samim tim i nezgodne politi\u010dke pojave. Takva jasna poveznica izme\u0111u baze i nadgradnje prisutna je i kod onih autora koji ina\u010de i u najrazvijenijim i najnijansiranijim ina\u010dicama marksizma vide grubi redukcionizam. Bilo kako bilo, analiti\u010dko apsolviranje protekle dekade ne ostavlja nam previ\u0161e resursa i alata u rukama za no\u0161enje s novim izazovima koje donosi nova dekada. Naime, pojavila se inflacija, zaboravljeni politi\u010dko-ekonomski fenomen. Ne samo \u0161to je odraslo nekoliko generacija koje inflaciju nije do\u017eivjelo kao problem, ona se javlja u periodu prili\u010dno neobi\u010dne faze klasnog konflikta. Inflacija raste, a njoj ne pridonose radni\u010dki zahtjevi za ve\u0107im pla\u0107ama. Istovremeno, \u017eivimo u vremenu niske nezaposlenosti i radnici vr\u0161e pritisak na poslodavce kojima nedostaje radnika. Ali ne vr\u0161e kao organizirana klasa ve\u0107 kao pojedinci koji prijete odlaskom u druge sektore ili kompanije. Rije\u010dima<\/a> Daniela Zamore: “klasni konflikt se vratio, ali bez radni\u010dke klase”.<\/p>\n\n\n\n Unato\u010d tome \u0161to radni\u010dke nadnice ne rastu, centalni bankari se boje tog scenarija. Nedavno je Banka za me\u0111unarodna poravnanja (BIS), od milja zvana “centralna banka centralnih bankara”, objavila godi\u0161nji izvje\u0161taj koji uklju\u010duje iscrpnu empirijsku, ali i politi\u010dku analizu teku\u0107e inflacije. Njihova je analiza zadobila zna\u010dajnu pa\u017enju ekonomske i politi\u010dke javnosti, a eksplicitno su se njom bavili kolumnist Financial Timesa Martin Wolf<\/a> i Adam Tooze<\/a>, profesor povijesti i svojevrsna internet zvijezda politi\u010dko-ekonomske analitike u “realnom vremenu”. Upravo je Tooze primijetio da analiza BIS-a sadr\u017ei ne do kraja osvije\u0161tenu klasnu perspektivu. Pojednostavljeno, kad je u pitanju “razvoj” inflacije BIS razlikuje u\u010dinke prve runde i u\u010dinke druge runde. U prvoj rundi se doga\u0111a rast relativnih cijena koje onda ulaze agregatni nivo cijena, dok bi druga runda u\u010dinaka uklju\u010divala nadni\u010dno-cjenovnu spiralu. S obzirom da smo jo\u0161 u prvoj rundi, presudno je, smatraju u BIS-u, prevenirati drugu rundu koja uklju\u010duje rast nadnica.<\/p>\n\n\n\n Preveniranje rasta nadnica kako bi se lak\u0161e upravljalo inflacijom jasno upu\u0107uje na to tko bi trebao snositi teret pojednostavljivanja stvarnosti. Kako navodi Tooze, BIS nije eksplicitan oko distribucijskog aspekta, ali zaklju\u010dci su jasni. Pogotovo jer u analizi “priznaju” da je posljednjih 40-ak godina bez inflacije dugujemo prvenstveno situaciji na tr\u017ei\u0161tu rada koja je putem slabljenja sindikata, deregulacijom rada, manjim udjelom pla\u0107a javnog sektora, demografijom i otvaranjem tr\u017ei\u0161ta rada na istoku prekinula vezu izme\u0111u cijena i nadnica. Organizirani rad je do\u017eivio klasnu demobilizaciju i vi\u0161e nije mogao zna\u010dajnije utjecati na cijenu radne snage, tj. nadnicu. Me\u0111utim, inflacija se vratila drugim putem i onima koji je nastoje kontrolirati bi bilo puno lak\u0161e da se ne moraju zamarati rastom nadnica koji bi dodatno zakomplicirao stvari i povisio razinu inflacije.<\/p>\n\n\n\n No, kako upozorava Tooze, pojednostavljivanje ekonomskih problema neizbje\u017eno dovodi do rasta onih politi\u010dkih. Uloga sindikata i organiziranog rada nije se iscrpljivala samo u ograni\u010davanju mo\u0107i ekonomskih i politi\u010dkih elita. Institucije kolektivnog pregovaranja i ostale sindikalne aktivnosti formirale su i inteligentne i artikulirane izraze radni\u010dkih zahtjeva i gnjeva. Ili, rije\u010dima Toozea, one su nejednakosti frejmale u terminima dru\u0161tvenih realnosti, a ne imaginarnih neprijatelja. Sna\u017eni sindikati, dakle, predstavljaju i najsna\u017eniju branu usponu fa\u0161izma jer ne dopu\u0161taju bizarne improvizacije u interpretaciji dru\u0161tvene i ekonomske realnosti. I zato pitanje inflacije nije samo tehni\u010dko pitanje ve\u0107 i duboko politi\u010dko. Sam Tooze je najbolje artikulirao tu tezu u obliku non\u0161alantnije parafraze slavne Horkheimerove izjave: “Svaki tehnokrat koji slavi slabljenje pregovara\u010dke mo\u0107i organiziranog rada zbog lak\u0161e kontrole inflacije ne smije se \u017ealiti zbog rasta problemati\u010dnih populizama!”<\/p>\n\n\n\n Razlozi slabljenja pak ne le\u017ee samo u \u017eeljama tehnokrata. Napu\u0161tene i oslabljene radni\u010dke institucije i organizacije u\u010dinile su individualni otpor atraktivnijim od onog kolektivnog. Samim tim je otpor “migrirao” s radnog mjesta u slobodno vrijeme i potro\u0161a\u010dku sferu. \u017delimo ni\u017ee cijene, ali ne kroz kolektivno izboreno pove\u0107anje nadnica. \u017delimo vi\u0161e slobodnog vremena, a ne kontrolu u procesu proizvodnje. Trenutne ekonomske okolnosti nude priliku za realizaciju ciljeva putem individualnih zahtjeva. Me\u0111utim, poluga visoke razine zaposlenost ne\u0107e uvijek biti pri ruci. Na sindikatima i ljevici je da ponude atraktivnije i dostupnije oblike za\u0161tite prava i realizacije zahtjeva. Ako se to ne u\u010dini, slijedi nam prili\u010dno neizvjestan politi\u010dki period s mra\u010dnim implikacijama. Jer, kako smo napomenuli, \u017eivimo u neobi\u010dnim vremenima: inflacija raste bez rasta nadnica, a radni\u010dki pritisak na kapital raste bez organiziranog rada. A razrje\u0161enja neobi\u010dnih vremena znaju biti prili\u010dno gadna.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Druga dekada 21. stolje\u0107a se u ve\u0107em dijelu stru\u010dne literature i ambicioznije kolumnistike naziva dekadom populizma. Tom konsenzusu ne odma\u017eu ni svi mogu\u0107i prijepori oko definicije populizma, a ni razlike u samom kori\u0161tenju pojma koje varira od analiti\u010dkog do diskreditacijskog. Bez obzira na to kako \u010ditali i procjenjivali kauzalne me\u0111ukorake, komprimirani i \u0161iroko prihva\u0107eni narativ […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":42561,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[228,66,85],"theme":[455],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-42559","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekonomija","tag-klasa","tag-radnicki-pokret","theme-rad","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42559","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42559"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42559\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42565,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42559\/revisions\/42565"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42561"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42559"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42559"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42559"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42559"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42559"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42559"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42559"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}