Ju\u010der se obilje\u017eilo 27 godina od srebreni\u010dkog genocida. Komemoracija i d\u017eenaza \u017ertvama zlo\u010dina koje su snage Vojske Republike Srpske pod vodstvom Ratka Mladi\u0107a po\u010dinile nad podrinjskim Bo\u0161njacima, ve\u0107 odavno nije posve\u0107ena tim \u017ertvama i njihovim obiteljima, nego bosanskohercegova\u010dkoj i regionalnoj dnevnoj politici. Tako je bilo i ju\u010der. Dan poslije 11. jula ve\u0107ina medijskih reakcija i komentara na dru\u0161tvenim mre\u017eama posve\u0107ena je crnogorskom premijeru Dritanu Abazovi\u0107u i njegovom govoru na samoj komemoraciji i re\u010denici: “Genocid nije po\u010dinjen nad Bo\u0161njacima, nego nad ljudima, i nisu ga po\u010dinile vojske nego politike, politike zla, politike smrti i politike prevara.” Bez ikakvog interesa da branim mladog crnogorskog politi\u010dara \u010dije su politi\u010dke ambicije o\u010dito ve\u0107e nego njegovi politi\u010dki i retori\u010dki kapaciteti, njegova izjava je tek nespretan i nemu\u0161t poku\u0161aj da o Srebrenici govori u univerzalnom, a ne nacionalnom diskursu. Me\u0111utim, lo\u0161 izbor rije\u010di i re\u010deni\u010dne konstrukcije i to upravo tog 11. jula i to ba\u0161 na mjestu na kojem su se doga\u0111ala smaknu\u0107a bo\u0161nja\u010dkih dje\u010daka i mu\u0161karaca, a i poraz me\u0111unarodne politike za\u0161tite “za\u0161ti\u0107ene zone” Srebrenica, od Abazovi\u0107a je u par sekundi napravilo “albanskog \u010detnika” i trbuhozborca politika Aleksandra Vu\u010di\u0107a i slu\u017ebene Srbije.<\/p>\n\n\n\n
Ubrzo je pretis lonac crnogorskih politi\u010dkih tenzija koje traju jo\u0161 od izbora u kolovozu 2020. eksplodirao na mjestu koje je najmanje prikladno za to. Srebrenica je postala poligon na kojem se rje\u0161avaju crnogorski, ali i \u0161ire regionalni odnosi: kriza tamo\u0161nje vlasti i parlamentarne ve\u0107ine, involviranje slu\u017ebenog Beograda u unutarnje odnose u Crnoj Gori i ostatku regiona, potpisivanje temeljnog ugovora kojim se ure\u0111uju odnosi izme\u0111u dr\u017eave (Crne Gore) i Mitropolije crnogorsko-primorske (Srpske pravoslavne crkve), Otvoreni Balkan, bosanskohercegova\u010dki izbori i \u0161to sve ne. Intencije mladog Abazovi\u0107a da vje\u0161to manevrira izme\u0111u svega toga svakako postoje, ali te\u0161ko je povjerovati da je do\u0161ao u Srebrenicu na nagovor svojeg tobo\u017enjeg politi\u010dkog oca Aleksandra Vu\u010di\u0107a da izvrije\u0111a \u017ertve, Bo\u0161njake. A tako bi nekako glasila ekstremna verzija kritika i osuda Abazovi\u0107evog govora. Odnosno one jedne njegove re\u010denice izvu\u010dene iz konteksta ostatka govora koji je u skladu s prigodom i o\u010dekivanjima.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, Abazovi\u0107eva izjava, koliko god bila izraz retori\u010dke nespretnosti ili stilske ograni\u010denosti, ipak je simptomati\u010dna. I to ne zato \u0161to je dokaz da je Abazovi\u0107 vu\u010di\u0107 u janje\u0107oj ko\u017ei, nego jer pokazuje tu stalnu tenziju izme\u0111u nacionalnog i univerzalnog diskursa o genocidu, odnosno o \u00a0\u017ertvama. Naime, Abazovi\u0107 je poku\u0161ao da o Srebrenici progovori kroz univerzalisti\u010dke i pomalo apstraktne termine poput ljudi (umjesto Bo\u0161njaka) kao \u017ertava ili politika (umjesto konkretne Vojske Republike Srpske) kao izvr\u0161ioca genocida. I umjesto da time poentira, njegova jedna re\u010denica je izazvala snowball efekt i postala primjer negiranja \u010dinjenica vezanih za genocid u Srebrenici u kojem su ljudi ubijeni ba\u0161 zato \u0161to su Bo\u0161njaci. Pritom je upravo to stalno pregovaranje izme\u0111u genocida kao temelja nacionalnog identiteta i genocida kao temelja za\u0161tite globalnih, univerzalnih ljudskih prava ne\u0161to \u0161to je karakteristika suvremenih komemorativnih praksi i politika i na postratnom Balkanu. Prema sociologinji Lei David i tezama iz njene knjige “Pro\u0161lost nas ne mo\u017ee izlije\u010diti”, upravo nacionalni diskurz i potreba da se genocidi (i Srebrenica, ali i Jasenovac) i njihovo \u017ertvoslovlje iskoriste u izgradnji nacije ili pak nacionalne politike uvijek na kraju prevladaju. A Abazovi\u0107ev poku\u0161aj da jednom re\u010denicom presko\u010di taj zov nacionalnog i zakora\u010di u univerzalno, trijumfalno je fejlao izazvav\u0161i reakcije koje pokazuju da \u0161to godine prolaze, to ja\u010daju tendencije nacionalizacije kulture sje\u0107anja. I to pogotovo u dru\u0161tvima u kojima ne postoje ni sistemska politika pomirenja, a ni infrastruktura koja bi to omogu\u0107ila; u dru\u0161tvima u kojima se svaki zlo\u010din i svaka \u017ertva mo\u017ee lako iskoristiti i postati zalog za neke nove, budu\u0107e i tu\u0111e \u017ertve.\u00a0\u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ju\u010der se obilje\u017eilo 27 godina od srebreni\u010dkog genocida. Komemoracija i d\u017eenaza \u017ertvama zlo\u010dina koje su snage Vojske Republike Srpske pod vodstvom Ratka Mladi\u0107a po\u010dinile nad podrinjskim Bo\u0161njacima, ve\u0107 odavno nije posve\u0107ena tim \u017ertvama i njihovim obiteljima, nego bosanskohercegova\u010dkoj i regionalnoj dnevnoj politici. Tako je bilo i ju\u010der. Dan poslije 11. jula ve\u0107ina medijskih reakcija i […]<\/p>\n","protected":false},"author":11,"featured_media":42530,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1653,751,1693,25,500,1692],"theme":[458],"country":[615,35,77,11],"articleformat":[205],"coauthors":[1630],"class_list":["post-42527","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-bosna-i-hercegovina","tag-crna-gora","tag-genocid","tag-nacionalizam","tag-ratni-zlocini","tag-srebrenica","theme-drustvo","country-balkan","country-bih","country-crna-gora","country-srbija","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42527","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/11"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42527"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42527\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42535,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42527\/revisions\/42535"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42530"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42527"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42527"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42527"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42527"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42527"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42527"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42527"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}