Sve masovnije kori\u0161tenje privatnih instrukcija koje su postale ozbiljan biznis otkriva da se hrvatskom obrazovnom sustavu doga\u0111a “privatizacija u sjeni” i da klasne razlike sve sna\u017enije diktiraju obrazovne ishode. Tako\u0111er, taj oblik svojevrsnog javno-privatnog partnerstva \u0161kola i privatnog instrukcijskog biznisa jasno nazna\u010duje eskalaciju dru\u0161tvene kompeticije i eroziju povjerenja u javne institucije.<\/p>\n\n\n\n
Nedavno objavljeni rezultati istra\u017eivanja pod naslovom “Obrazovni biznis koji u Hrvatskoj i dalje raste”, autora Zrinke Risti\u0107 Dedi\u0107 i Borisa Joki\u0107a, govore o pravoj eksploziji poduzetni\u010dke aktivnosti vezane uz obrazovni sektor. Naravno, instrukcija je, a o njima je rije\u010d, oduvijek bilo. Uz ranije postoje\u0107i, tako\u0111er, vrlo unosni posao oko pojedina\u010dnih poduka u\u010denicima kojima neki predmet (obi\u010dno matematika) ide slabije, unazad nekoliko godina razvio se do enormnih razmjera drugi krak te industrije \u2013 pripremni te\u010dajevi za maturu, koju uglavnom poha\u0111aju hiper-kompetitivni, vrlo motivirani, rije\u010dju \u2013 “nabrijani” gimnazijalci. Prema nalazima dvoje istra\u017eiva\u010da na predmaturalne te\u010dajeve ide najvi\u0161e \u0111aka iz Zagreba i Dalmacije. Pro\u0161le \u0161kolske godine \u2013 2020\/2021 \u2013 skoro je tri \u010detvrtine (73,2 posto) zagreba\u010dkih gimnazijalaca poha\u0111alo pripremne te\u010dajeve, dok je u ostalim regijama polovica gimnazijalaca polazilo kurseve, najvi\u0161e iz matematike i prirodne grupe predmeta. Istra\u017eivanje ka\u017ee da \u010dak ni dvogodi\u0161nja koronska pandemija tu industriju nije zaustavila. Dapa\u010de, samo su izna\u0111eni novi oblici neformalnog podu\u010davanja.<\/p>\n\n\n\n
Prvi tip poduke koji smo spomenuli odnosio se na \u0111ake kojima su instrukcije bile potrebne da bi svladali regularno gradivo, obi\u010dno da bi ispravili jedinicu, i to je bila pojava koja je bila poznata i odranije, bila je rijetka, svakako puno rje\u0111a nego danas, i obitavala je u sjenovitoj domeni srama, skrivanja i dru\u0161tvene nelagode. Obi\u010dno bi bogatiji tata svog za \u0161kolovanje posve nezainteresiranog potomka dao na brzinsku poduku nekom studentu iz kraja ili profesoru, samo da ovaj pro\u0111e osmi razred i okon\u010da obavezni dio \u0161kolovanja. Danas kad je i srednja \u0161kola obavezna, stvari se, dakako, i tu kompliciraju.<\/p>\n\n\n\n
I danas smo u svojevrsnoj “sjenovitoj” situaciju. Naime, porast neformalne, para-edukacijske industrije, jedan od istra\u017eiva\u010da, Boris Joki\u0107, burdijeovski naziva “obrazovanjem u sjeni”. Skupa sa svojom kolegicom ovaj fenomenom longitudinalno istra\u017euje ve\u0107 15 godina. U svom radu iz 2007. godine ovaj tip skrivene ekonomije definira kao dodatnu poduku iz predmeta koja se pla\u0107a. Porast obrazovne sive ekonomije Joki\u0107 danas komentira<\/a>: “…ovi rezultati ukazuju na visoke aspiracije djece i roditelja u vezi obrazovanja. Kolikogod to politi\u010dari ignorirali, u Hrvatskoj je obrazovanje ljudima va\u017eno. Oni su tako\u0111er znak visoke razine konkurentnosti pri upisu u odre\u0111ene srednje \u0161kole i fakultete.”<\/p>\n\n\n\n I doista, Hrvatska sve vi\u0161e postaje tzv. skolarizirano dru\u0161tvo (schooled society<\/em>), sve vi\u0161e omladine poha\u0111a visoko\u0161kolske ustanove, prema nekim podacima preko 20 posto \u0111aka u nas se upisuje na fakultete, \u0161to je na visokoj razini razvijenih zemalja. U takvoj situaciji obrazovanje od pomo\u0107ne socijalne funkcije (po kojoj obrazovanje slu\u017ei boljoj prilagodbi tr\u017ei\u0161tu radne snage ili razvijanju tzv. ljudskog kapitala i sl.), postaje sredi\u0161nja dru\u0161tvena vrijednost. Borba roditelja i njihove djece da se do\u0111e do vrha obrazovne piramide gdje se ubire slatko vo\u0107e najvi\u0161ih titula i diploma, ogor\u010dena je i nesmiljena. U svakom slu\u010daju, ovoliki rast industrije neformalne poduke jasan je znak erozije povjerenja u slu\u017ebeni \u0161kolski sistem i znak je eskalacije dru\u0161tvene kompeticije, i u tomu Hrvatska me\u0111u postsocijalisti\u010dkim zemljama nije nikakva iznimka.<\/p>\n\n\n\n I u tom cijelom cirkusu nemaju ni roditelji ni njihova djeca ba\u0161 nekog velikog izbora, ma koliko god se stalno javno trubilo o mogu\u0107nostima, perspektivama i sli\u010dno. Obitelji su, zapravo, u svojevrsnoj zamci, vlada moralna i svaka druga panika i me\u0111u njima i me\u0111u maturantima. Studenti instrukcije do\u017eivljavaju, prakti\u010dki, kao neizbje\u017ene. Jer, ako ve\u0107ina kolega iz razreda dobiju poduku i ako ide na instrukcije, pojedinac postaje zabrinut da \u0107e zaostati ne upi\u0161e li kurs i on sam. I, naravno, odlu\u010duje se na pla\u0107anje samo da bi dr\u017eao korak sa svojim vr\u0161njacima. I roditelji su dovedeni u \u0161kripac. Situacija je takva da se instrukcije do\u017eivljavaju kao dio normalne obiteljske podr\u0161ke, koju ako ne pru\u017ee, mogli bi biti prokazani i prozivani kao oni koji zanemaruju budu\u0107nost svoje djece. I tako smo do\u0161li do toga da umjesto u\u010denikovih mentalnih i intelektualnih sposobnosti, roditeljska odgovornost postane klju\u010dna varijabla u ne\u010dijem obrazovnom uspjehu ili neuspjehu.<\/p>\n\n\n\n Pri tome valja imati na umu da se cijelo ovo vrijeme same roditelje stalno, vi\u0161e ili manje, otvoreno gurkalo prema ovakvim ishodima, nudili su im se “izbori”, upu\u0107ivalo ih se kako da pobolj\u0161aju izglede za vlastito potomstvo, kako da se nose s rizikom oko izbora “najbolje za svoje dijete”, u\u010dilo ih se da budu asertivni i proaktivni, ukratko da odgovore na sve izazove i zahtjeve modernog vremena. I ina\u010de se roditeljska uloga u \u0161kolovanju vlastite djece danas jako uve\u0107ala, stalno su se osna\u017eivale njihove inicijative, da bismo danas dobili bizarnu situaciju da \u010dak i prva dama intervenira u \u0161kolu svog potomka. Bulevarska \u0161tampa je pomno otpratila nedavni igrokaz \u2013 pa mi samo ponavljamo glavne naglaske \u2013 u kojem se Sanja Musi\u0107 Milanovi\u0107, supruga aktualnog predsjednika Zorana Milanovi\u0107a, mejlom obratila \u0161koli i potu\u017eila na matemati\u010dke sate, navodno uza sav oprez i obzir, ali ipak\u2026 Mo\u017eemo samo zamisliti kakva je panika zavladala u nastavni\u010dkom koru kad je mejl predsjednikovice zaiskrio na ekranima u zbornici i direktorskom uredu. Ishod se zna, prepla\u0161eni profesori predsjednikovom su sinu zaslu\u017eenu \u010detvorku iz matematike promptno pretvorili u nezaslu\u017eenu peticu, i bruka je pukla.<\/p>\n\n\n\n Treba li uop\u0107e re\u0107i da u ovoj trci prema vrhu \u0111aci sa slabijim socio-ekonomskim zale\u0111em nemaju prakti\u010dki nikakve \u0161anse. Oni su zapravo \u0161kartirani ve\u0107 poslije osmog razreda. Njima su ve\u0107 i same gimnazije nedostupne, a ako se i drznu nakon zanatske \u0161kole pristupiti maturi, izgledi da je pro\u0111u i plasiraju se u vi\u0161i stupanj prakti\u010dki su nepostoje\u0107i. Stoga i na\u0161i istra\u017eiva\u010di zaklju\u010duju da skrivena ekonomija obrazovanja sasvim sigurno ne poma\u017ee u smanjivanju ionako ogromnih klasnih i ekonomskih razlika u na\u0161em obrazovnom sustavu s dvije brzine. Evo nekih zaklju\u010daka<\/a> iz studije iz 2007, koji, bez daljnjega, vrijede jo\u0161 vi\u0161e i danas: “\u2026zapa\u017ea se da ova pojava (neformalna edukacija) ima sposobnost pove\u0107anja socioekonomskih razlika te smanjenja jednakosti me\u0111u u\u010denicima… pojava privatnih instrukcija… mo\u017ee ugro\u017eavati jednakost obrazovnih mogu\u0107nosti za sve u\u010denike… roditelji djece koja poha\u0111aju privatne \u0161kole \u010desto su boljega socioekonomskog statusa te \u010de\u0161\u0107e mogu za svoju djecu osigurati dodatnu podr\u0161ku u\u010denju kroz privatne instrukcije, \u010dak i kad ona nije ‘nu\u017ena’… pripremni te\u010dajevi slu\u017ee kao mehanizam koji pove\u0107ava razlike me\u0111u u\u010denicima, smanjuje obrazovne \u0161anse deprivilegiranim skupinama u\u010denika i time, vjerojatno, utje\u010du na reprodukciju njihova dru\u0161tvenog polo\u017eaja…”<\/p>\n\n\n\n Kad govorimo o “sjenovitim” karakteristikama dana\u0161njeg \u0161kolstva, recimo i to da je ekstrakurikularni biznis primjer “privatizacije u sjeni”, privatizacije koja, kad nije mogla na velika, ulazi na mala vrata odgojno-obrazovnog sustava. Ve\u0107 su neki zaklju\u010dili da se tu radi o skrivenom ili pre\u0161utnom “javno-privatnom partnerstvu”, koje radi na korist obje strane: podu\u010davanje za profit mo\u017ee pove\u0107ati postignu\u0107a u\u010denika i u\u010diniti ga konkurentnijim u tercijarnom obrazovanju, a istovremeno se time uve\u0107ava i u\u010dinak i ugled same \u0161kole odakle ambiciozni u\u010denik dolazi.<\/p>\n\n\n\n \u0160to u\u010diniti s fenomenom, koji nije vi\u0161e ne\u0161to naro\u010dito nov, \u010dak ni u hrvatskim okolnostima? Nije sigurno znaju li odgovor na to na\u0161i istra\u017eiva\u010di. Odnosno, jo\u0161 se ne da nazrijeti misle li oni da bismo se trebali adaptirati novim trendovima i, primjerice, javnim sredstvima ispomo\u0107i sivu ekonomiju, mo\u017eda s idejom da se sustav oja\u010da tamo gdje se susre\u0107e s \u0111acima sa slabijim socio-ekonomskim zale\u0111em, te da se po ugledu na dalekoazijske zemlje, koje su odavno pounutrile praksu “obrazovanja u sjeni”, zaklju\u010di sljede\u0107e: ako biznis oko individualizirane poduke ve\u0107 ne mo\u017eemo posve anulirati, onda ga barem stavimo jednim djelom pod kontrolu, pa da pristup tom tipu para-obrazovanja bude dostupniji i za djecu iz siroma\u0161nijih slojeva. Dakle, da se zalo\u017eimo za svojevrsnu koegzistenciju sive ekonomije i regularnog \u0161kolstva. S tim u vezi autori u svom ambicioznom radu iz 2007. godine pomalo kripti\u010dno zaklju\u010duju<\/a> da je potrebno: “\u2026osmi\u0161ljavanje sustava akreditacije za privatne tvrtke ili institucije koja se bave obrazovanjem\u2026”. Takvom bi se vau\u010derizacijom para-obrazovnih, instrukcijskih agencija, ta u svojoj biti parazitska industrija, na neki na\u010din prevela u zonu kakve-takve javne kontrole i smanjila bi se, ako ni\u0161ta, barem u\u010denikova i roditeljska nesigurnost. Izbor je to izme\u0111u ozbiljnog naru\u0161avanja koncepta besplatnog obrazovanja, koje je u nas jo\u0161 uvijek na djelu i skandaloznog pona\u0161anja dr\u017eave koja cijelo ovo vrijeme posve nezainteresirano promatra kako se privatizacijski korov \u0161iri doma\u0107im \u0161kolstvom. Izbor je to, znamo, izme\u0111u zla i goreg, izbor po uzoru \u2013 ako neprijatelja ve\u0107 ne mo\u017ee\u0161 pobijediti, onda mu se barem pridru\u017ei.<\/p>\n\n\n\n Ako bi se privatna poduka kontrolirala, onda bi se barem smanjile \u0161anse da se dogodi ono \u0161to se dogodilo potpisniku ovih redova. Naime, ove nam je godine k\u0107er zavr\u0161ila X gimnaziju i, dakako, pod pritiskom stvarnosti oko sebe navalila na nas da je upi\u0161emo na dvotjedni pla\u0107eni te\u010daj za hrvatski, matematiku i engleski jezik. I mi smo to i u\u010dinili. Me\u0111utim, k\u0107er se razboljela i deset od petnaest dana, koliko je te\u010daj trajao, nije ga mogla poha\u0111ati. Agenciji, naravno, nije palo napamet da je prebaci u neki drugi termin, a jo\u0161 manje da vrati novac, jer usluga nije u\u010dinjena. Kad je k\u0107er kona\u010dno oti\u0161la na ona tri-\u010detiri preostala dana kursa, i to na dio za hrvatski jezik, priznala je da je investicija doista bila proma\u0161ena, jer su tamo predavanja for<\/em> dummies<\/em>. Ali, bitno je da smo mi pljunuli tri tisu\u0107e kuna za \u2013 ni\u0161ta. Odnosno, za skripte, i to najskuplje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Sve masovnije kori\u0161tenje privatnih instrukcija koje su postale ozbiljan biznis otkriva da se hrvatskom obrazovnom sustavu doga\u0111a “privatizacija u sjeni” i da klasne razlike sve sna\u017enije diktiraju obrazovne ishode. Tako\u0111er, taj oblik svojevrsnog javno-privatnog partnerstva \u0161kola i privatnog instrukcijskog biznisa jasno nazna\u010duje eskalaciju dru\u0161tvene kompeticije i eroziju povjerenja u javne institucije. Nedavno objavljeni rezultati istra\u017eivanja […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":42478,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[66,63],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-42476","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-klasa","tag-obrazovanje","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42476","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42476"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42476\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42477,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42476\/revisions\/42477"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42478"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42476"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42476"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42476"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42476"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42476"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42476"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42476"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Gr\u010devita borba za titule i diplome<\/h2>\n\n\n\n
\u0160kolovanje kao privilegija<\/h2>\n\n\n\n
Najskuplje skripte<\/h2>\n\n\n\n