{"id":42414,"date":"2022-06-29T07:00:00","date_gmt":"2022-06-29T06:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=42414"},"modified":"2022-06-29T23:34:32","modified_gmt":"2022-06-29T22:34:32","slug":"cirkus-na-klimavim-nogama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=42414","title":{"rendered":"Cirkus na klimavim nogama"},"content":{"rendered":"\n

Po\u010detkom lipnja doma\u0107a se suvremena cirkuska scena okupila na \u010dak dva festivala: skoro desetlje\u0107e staroj i poznatoj Cirkobalkani u Zagrebu i ne\u0161to mla\u0111em splitskom Festivalu neobi\u010dnih obitelji. I mimo festivalskih formata, ta scena itekako \u017eivi: pro\u0161le je godine u Hrvatskoj odr\u017eano petnaest razli\u010ditih cirkuskih manifestacija i premijerno prikazano trideset predstava. Me\u0111utim, kad ne izvodi, iza trapeza, reflektora, ulice i \u0161atora, suvremena se cirkuska scena bori za svoje mjesto u doma\u0107em kulturnom polju i bolje uvjete rada. \u010cinjenica da suvremeni cirkus u Hrvatskoj formalno nije prepoznat ni priznat kao izvedbena umjetnost generira niz pote\u0161ko\u0107a za cirkuske radnike i umjetnice. O njima razgovaramo s umjetnicima i producentima Antoniom Kuzmani\u0107 iz organizacije Room 100, organizatoricom Festivala neobi\u010dnih obitelji i Nikolom Mijatovi\u0107em iz Cirkorame koja organizira Cirkobalkanu. Ovom prilikom obratili smo im se i kao predstavnicima nedavno osnovanog Dru\u0161tva umjetnika suvremenog cirkusa, organizacije koja \u017eeli pobolj\u0161ati status ove umjetnosti i svih koji se u Hrvatskoj njome bave.  <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Krenimo u temu kratkim rezimeom svje\u017eih festivalskih utisaka. Kako su, iz perspektive vas kao organizatora, pro\u0161li ovogodi\u0161nja zagreba\u010dka Cirkobalkana i splitski Festival neobi\u010dnih obitelji?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nikola:<\/strong> Jo\u0161 se slije\u017eu dojmovi s Cirkobalkane jer je bilo puno svega: dana, gostiju, programa \u2013 \u0161to lokalnih i gostuju\u0107ih predstava, \u0161to popratnih radionica, izlo\u017ebi i konferencija. Deset dana festivala je zahtjevno odraditi organizacijski, ali ove se godine dogodila dobra suradnja s ljudima iz Zagreba koji su se uklju\u010dili i olak\u0161ali organizaciju. Tako\u0111er, nakon deset godina ovo je prvi put da je festival imao pravu festivalsku atmosferu, neki muving<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Antonia:<\/strong> Festival neobi\u010dnih obitelji je mla\u0111i i kra\u0107i – ovo nam je bilo tre\u0107e izdanje kroz trodnevni program. Selili smo na novu lokaciju, iz Doma mladih u Ljetno kino Ba\u010dvice i do\u0161li do nove publike. I prve dvije godine je festival bio posje\u0107en, ali mi se \u010dinilo da znam svaku drugu osobu u gledali\u0161tu. Nismo presretni \u0161to smo terminom upali u turisti\u010dki dio godine pa \u0107emo u duhu nomadskog cirkusa idu\u0107e godine opet preseliti, u travanj. Me\u0111utim, produkcijski je bio veliki izazov \u010dinjenica da smo festival odradili bez da znamo koji nam je ukupni bud\u017eet. Ne bi ga bilo mogu\u0107e odraditi bez strane potpore koja je i dalje puno ve\u0107a nego od doma\u0107ih financijera, i bez na\u0161ih kolega.<\/p>\n\n\n\n

S obzirom na stanje javnih potpora za kulturu, ne \u010dudi da se u razgovoru o publici i programu vrlo brzo dolazi do teme oskudnih uvjeta njegove proizvodnje i polo\u017eaju u kojem se nalaze kulturni radnici i umjetnici. Na toj \u0107emo se temi ovom prilikom i zadr\u017eati, ali prije nego dublje zagrebemo u uvjete rada, krenimo od formalnog statusa suvremenog cirkusa u Hrvatskoj. Kako on, institucionalno gledano, stoji u odnosu na druge umjetni\u010dke discipline i \u0161to to zna\u010di za organiziranje i mogu\u0107nosti rada u polju?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Antonia:<\/strong> Cirkus je trenutno kategoriziran kao ‘zabava’, odnosno nije u nomenklaturi umjetnosti i to povla\u010di velik broj problema. Recimo, ne mo\u017ee se osnovati umjetni\u010dka organizacija koja \u0107e u papirima kao slu\u017ebenu djelatnost imati cirkus jer on naprosto nije zaveden kao izvedbena umjetnost. \u010cak i ako postoji umjetni\u010dka organizacija koja se time bavi i ima cirkus u vlastitom imenu, ne mo\u017ee to imati na papiru, u opisu svoje djelatnosti. Tako da smo uglavnom organizirani kroz udruge i za nas je dosta javnih potpora zatvoreno \u2013 ne mo\u017eemo se javiti ni na jedan natje\u010daj za strukovne ili umjetni\u010dke organizacije. Tako je bilo i kad su po\u010dele korona mjere, a ni sami umjetnici se nisu mogli javiti za pomo\u0107 jer nemamo svoju strukovnu udrugu niti mogu\u0107nost ostvarivanja statusa samostalnih umjetnika.<\/p>\n\n\n\n

Nikola:<\/strong> Trenutno mi koji smo organizirani kroz obi\u010dne udruge na javna sredstva apliciramo isklju\u010divo u polju inovativnih umjetni\u010dkih i kulturnih praksi. Tu i tamo eventualno uspijemo provu\u0107i neki projekt kroz plesnu ili dramsku djelatnost, ali to je stvarno rubno. Promjena koju \u017eelimo bi trebala i\u0107i u smjeru toga da mo\u017eemo aplicirati u svim kategorijama kojima bismo trebali pripadati, prije svega izvedbenih umjetnosti, i da nam to otvori pristup malo ozbiljnijim sredstvima u odnosu na ono s \u010dim sad radimo. Promjena bi trebala umjetnicima omogu\u0107iti da apliciraju za vlastite produkcije, \u0161to je trenutno prakti\u010dki nemogu\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Zagovaranjem za priznanje suvremenog cirkusa kao izvedbene umjetnosti i mogu\u0107nost ostvarivanja statusa samostalnih umjetnika aktivno se bavi Dru\u0161tvo umjetnika suvremenog cirkusa u kojem je Nikola predsjednik, a Antonia njegova zamjenica. Dru\u0161tvo je mlado i jo\u0161 relativno slabo vidljivo na \u0161iroj kulturno-umjetni\u010dkoj i medijskoj sceni, pa vas molim da nam ka\u017eete ne\u0161to vi\u0161e o njemu.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Antonia:<\/strong> Osnovali smo ga pro\u0161le godine s idejom da ono postane krovna organizacija za cirkus u Hrvatskoj, odnosno strukovna organizacija koja \u0107e okupljati sve radnike u polju suvremenog cirkusa i uli\u010dne umjetnosti. Dru\u0161tvo se bavi stvarima koje nedostaju na sceni, a na\u0161e pojedina\u010dne organizacije nemaju kapaciteta da se bave njima ili ne osje\u0107aju da imaju legitimitet za to. Me\u0111u na\u0161im \u010dlanovima su umjetnici, producenti, tehni\u010dari, kostimografi, scenografi, odnosno svi koji rade u suvremenom cirkusu i uli\u010dnoj umjetnosti. Ako sve bude i\u0161lo po planu i DUSC postane strukovna organizacija, mo\u0107i \u0107e cirkuskim umjetnicima izdavati potvrde za porezne olak\u0161ice, a nakon nekog vremena \u0107emo mo\u0107i krenuti u razgovor s Hrvatskom zajednicom samostalnih umjetnika da nam se omogu\u0107i dolazak do statusa samostalnog umjetnika. Imali smo prvi sastanak s ministricom kulture koji je pro\u0161ao u pozitivnom ozra\u010dju, ali \u010dekamo konkretne promjene. Osim zagovaranja i aktivizma, ove godine izdajemo i godi\u0161njak s pregledom \u010ditave produkcije u 2021. godini i to planiramo raditi kontinuirano. Objavljujemo mjese\u010dni newsletter, osmi\u0161ljavamo i veliki edukativni projekt jer nam jako fali formalne edukacije i to utje\u010de i na to da nemamo dovoljno mladih umjetnika, a razmi\u0161ljamo i da trebamo educirati novinare i na\u0107i na\u010din kako rije\u0161iti problem da u Hrvatskoj nema nikoga tko bi kriti\u010dki pisao o suvremenom cirkusu.<\/p>\n\n\n\n

Kako trenutno rade i \u017eive va\u0161i \u010dlanovi i drugi suvremeni cirkuski umjetnici u Hrvatskoj? Preko kakvih ugovora naj\u010de\u0161\u0107e rade i jesu li adekvatno pla\u0107eni? Da skratim: mo\u017ee li se i kako u pre\u017eivjeti od suvremenog cirkusa?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Antonia:<\/strong> Rekla bih da ve\u0107ina ljudi funkcionira preko autorskih ugovora. Slobodnom procjenom bih rekla da mo\u017eda \u010detiri organizacije imaju stalno zaposlene, \u0161to je dosta malo. O visini pla\u0107e ne\u0107emo ni govoriti, jer apsolutno mislim da nije prilago\u0111ena koli\u010dini rada. Ja osobno mogu \u017eivjeti od cirkusa, ali nije lagano i najve\u0107i mi je problem \u0161to nitko u kulturi ne evaluira rad. Mo\u017ee\u0161 raditi malo, a mo\u017ee\u0161 i ko konj, sve ostaje isto. Iako sama vi\u0161e ne nastupam u Hrvatskoj, iz razgovora sa dijelom kolega znam da su ve\u0107inom slabo pla\u0107eni kada rade u Hrvatskoj. Ali ve\u0107i je problem \u0161to sa cjelove\u010dernjim produkcijama nemaju puno prilika za izvedbama pa se ve\u0107ina kolega mora baviti i komercijalnim nastupima. Honorari hrvatskih umjetnika su jako daleko od, recimo, iznosa preporu\u010denih u nedavno objavljenom cjeniku<\/a> Saveza scenarista i pisaca dramskih djela (SPID)<\/a>. Strani umjetnici pak imaju svoje cijene na koje mi moramo pristati, rijetki od njih dolaze solidarno.<\/p>\n\n\n\n

Nikola:<\/strong> Ja od cirkusa \u017eivim u svakakvim kombinacijama. Pro\u0161le godine sam se \u010dak i zaposlio preko nekog projekta i to mi je bilo super jer sam prvi put u \u017eivotu dobio neke novce za organizacijske poslove koje mi je ina\u010de bilo normalno da radim bez da sam pla\u0107en. Na drugim projektima radim kao umjetnik, izvo\u0111a\u010d: javljam se na razne natje\u010daje, organiziram i izvodim u samostalnim aran\u017emanima, na kraju pre\u017eivim godinu i to ide u krug. Imam i neku godi\u0161nju kvotu besplatnog rada, radi solidarnosti, da se cirkus promovira u boljem svjetlu ili radi dobrobiti zajednice. To odlu\u010dim kad dobro prou\u010dim projekt i komuniciram s organizatorima. Ali sve u svemu, puno se radi i potpla\u0107eni smo. Kad bi za neke od mojih predstava stavio na papir koliko bi svatko zapravo novaca trebao dobiti, svjestan sam da ih vrlo vjerojatno ne bi igrao nikad. Problem je i na\u0107i prostore s dobrim uvjetima za ve\u0107e cirkuske predstave.<\/p>\n\n\n\n

Zadr\u017eimo se malo na temi prostora, velikog infrastrukturnog problema za dobar dio nezavisne kulturne scene. Imate li adekvatne prostore za treninge i izvedbe?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Antonia:<\/strong> Ne ulaze\u0107i u to je li rije\u010d o besplatnim, gradskim ili komercijalnim prostorima \u2013 jer tu je situacija \u0161arolika kao i sa ostatkom scene \u2013 prostora za treniranje i za prve faze produkcija imamo. Ono s \u010dim definitivno imamo problem i \u010dega nedostaje su prostori za prezentaciju. Prostori nezavisne kulture kao \u0161to je amfiteatar u Domu mladih u Splitu za to uglavnom nisu adekvatni. Osobito imamo problema s kori\u0161tenjem prostora gradskih ustanova u kulturi. Ako i imamo pristup, moramo ih skupo pla\u0107ati i time nam se onemogu\u0107uje da postavimo predstave u pravim tehni\u010dkim uvjetima. To nije situacija za zezanje: gledala sam istu predstavu u Zagrebu, u odgovaraju\u0107em prostoru s tehni\u010dkim osobljem spremnim na suradnju i adekvatnu pripremu, i u Splitu u kojem je predstava odra\u0111ena na \u0161ezdeset posto te kvalitete samo zbog toga \u0161to dizajn svjetla nije bio odgovaraju\u0107i. Ako ne prikazuje\u0161 predstavu u adekvatnim uvjetima, ne uspijeva\u0161 graditi ni publiku.<\/p>\n\n\n\n

Nikola:<\/strong> Nezavisna scena u Hrvatskoj termine u institucionalnim prostorima gotovo da ni ne mo\u017ee dogovoriti, a ako ih dogovori, to su uglavnom lo\u0161i termini poput praznika ili za novac o kojem mo\u017ee\u0161 samo sanjati. Iz mog iskustva, \u010desto se de\u0161ava i da tehni\u010dko osoblje u takvim prostorima nije upoznato s tim \u0161to je suvremena cirkuska predstava niti je spremno na suradnju. Zbog toga ja osobno radim s ljudima s nezavisne scene. \u0160to se ti\u010de prostora za rad, nakon potresa je Cirkorama iza\u0161la iz Medike koju smo koristili kao prostor za treninge i rad. Sada imamo samo cirkuski \u0161ator koji je dobar, ali ga mo\u017eemo koristiti tijekom prolje\u0107a i ljeta, jer za njega nemamo grijanje. U njemu su ove godine od kad smo ga postavili po\u010detkom \u010detvrtog mjeseca do po\u010detka festvala Cirkobalkana u lipnju non stop bile rezidencije doma\u0107ih i inozemnih umjetnika, samo su ulazili i izlazili. To govori da je potreba za adekvatnim prostorom za cirkus u Hrvatskoj ogromna. Kada bi postojao nekakav malo ozbiljniji i kvalitetniji prostor za rad, scena bi sigurno bila puno ja\u010da.<\/p>\n\n\n\n

Jedan od pokazatelja razvoja i ja\u010danja scene obi\u010dno je i njeno uspje\u0161no pomla\u0111ivanje, stasanje novih ekipa i zadr\u017eavanje novih generacija umjetnica i radnika. Kako vas dvoje, koji ste ve\u0107 dugo prisutni na doma\u0107oj suvremenoj cirkuskoj sceni i kao umjetnici i kao organizatori, vidite taj proces? Je li on uop\u0107e mogu\u0107 u ovakvim uvjetima?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Antonia:<\/strong> Dok se ne desi neka konkretna promjena, sektor suvremenog cirkusa stagnira ili \u010dak lagano propada. Radimo s premalim kapacitetima, a i dalje smo ludi i ne \u017eelimo smanjiti kvalitetu na kojoj provodimo projekte. U na\u0161im se organizacijama trudimo biti fer prema umjetnicima i ne dampamo<\/em> cijene nego platimo onoliko koliko tra\u017ee, ali onda to nas kao organizatore i voditelje stavlja u polo\u017eaj prekarnih radnika. Jako je te\u0161ko o\u010dekivati da \u0107e se stvarati nova koli\u010dina mladih ljudi koji su spremni to i tako raditi. Nema ludila kojeg je bilo kod nas. Vide nas i vide da, bez obzira koliko radimo i me\u0111unarodno smo priznati, ovdje ne dobivamo bolji status. Pogotovo je u Splitu te\u0161ko o\u010dekivati da \u0107e mlada osoba raditi ne samo u suvremenom cirkusu, nego op\u0107enito u kulturi i umjetnosti, ako zna da dobra pla\u0107a, sigurnost i prosperitet le\u017ee u turizmu.<\/p>\n\n\n\n

Nikola:<\/strong> To je klasi\u010dna situacija na nezavisnoj kulturnoj sceni – kak je svima, tak je i nama, samo jo\u0161 malo gore. To je dosta veliki problem. Oko njega se vrtila cijela kampanja koja se zvala \u201cAplauz ne pla\u0107a stanarinu\u201c<\/a> \u2013 ljudi se \u017eele baviti umjetno\u0161\u0107u, raditi na nezavisnoj kulturnoj sceni ili raditi svoje projekte, ali na kraju se to svodi na entuzijazam. U nekom trenutku ili izgori\u0161 pa prestane\u0161 to raditi ili jednostavno gleda\u0161 gdje \u0107e\u0161 zaraditi novac da mo\u017ee\u0161 pre\u017eivjeti, pa se onda polovi\u010dno bavi\u0161 umjetno\u0161\u0107u. Gledam mlade generacije koje su meni osobno dosta zanimljive jer imaju mogu\u0107nosti koje mi nismo imali, ku\u017ee to i koriste ih, odlaze preko Erasmus projekata van u cirkuske \u0161kole ili se \u0161kolovati na akademije. Ali ovi koji su tu ili se vra\u0107aju, dolaze do momenta u kojem im je sve zatvoreno. Trenira\u0161, u formi si, o\u010dekuje\u0161 da treba\u0161 dobiti neke novce da bi mogao isproducirati svoju predstavu, ali ne mo\u017ee\u0161 jer se nema\u0161 kome obratiti. To je kao za\u010darani krug, sistem koji nije najbolje poslo\u017een i nije na stabilnim nogama.<\/p>\n\n\n\n

Dobro ste me\u0111unarodno povezani s mre\u017eama i organizacijama suvremenog cirkusa iz Europe. U kojim je od zemalja s kojima radite cirkuska scena na stabilnijim nogama, odnosno koje od tih zemalja imaju bolje primjere kulturnih politika prema suvremenoj cirkuskoj sceni?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Antonia:<\/strong> Pitanje je zapravo koja od njih nema. Naravno, svugdje ima problema, ali mi s Balkana se uvijek na me\u0111unarodnim doga\u0111anjima zezamo da bismo rado htjeli imati njihove probleme. Zbog duge povijesti razvoja, centar suvremenog cirkusa je svakako u Francuskoj, ali meni je zanimljivo da je i Skandinavija danas na vrhu: nema dugu tradiciju, ali jednostavno ima strategiju razvoja suvremenog cirkusa. Dobar primjer je i \u010ce\u0161ka koja je prije deset godina bila otprilike gdje i mi, a danas osmi\u0161ljava vlastiti kurikulum za u\u010denje suvremenog cirkusa, ima genijalni centar i festival u Pragu i umjetni\u010dki kolektiv od nacionalne va\u017enosti \u010dije su sve produkcije javno financirane. Kulturne politike ih prate i prepoznale su suvremeni cirkus kao inovativnu izvedbenu vrstu koju publika voli i koju trebaju podr\u017eati. A mi smo stvarno nekako zapeli. Na\u0161 rast i na\u0161u potrebu da radimo vi\u0161e i bolje nitko ne prati financijski i zato stagniramo. Ve\u0107ina toga funkcionira na entuzijazmu nekoliko organizacija i pojedinaca koji nije u srazmjeru s potporama koje imao. To i na\u0161i strani kolege primje\u0107uju. Kad zajedno pi\u0161emo bud\u017eete me\u0111unarodnih projekata za natje\u010daje poput Kreativne Europe i uspore\u0111ujemo me\u0111usobno na\u0161e pla\u0107e, oni se \u0161okiraju za kakve pla\u0107e i koliko radimo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Po\u010detkom lipnja doma\u0107a se suvremena cirkuska scena okupila na \u010dak dva festivala: skoro desetlje\u0107e staroj i poznatoj Cirkobalkani u Zagrebu i ne\u0161to mla\u0111em splitskom Festivalu neobi\u010dnih obitelji. I mimo festivalskih formata, ta scena itekako \u017eivi: pro\u0161le je godine u Hrvatskoj odr\u017eano petnaest razli\u010ditih cirkuskih manifestacija i premijerno prikazano trideset predstava. Me\u0111utim, kad ne izvodi, iza […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":42419,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1686,74,1160,1161],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[452],"coauthors":[377,1687,1688],"class_list":["post-42414","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-cirkus","tag-kultura","tag-kulturna-politika","tag-umjetnici","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-intervju"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42414","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42414"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42414\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42420,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42414\/revisions\/42420"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42419"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42414"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42414"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42414"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42414"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42414"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42414"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42414"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}