Crni panteri i dolazak funka u Beograd<\/h2>\n\n\n\n
Ovoga je prolje\u0107a u Beogradu, u produkciji Info Parka, pokrenuta emisija na Radio Aparatu<\/a> koja se bavi se pitanjima migracija u Srbiji, a zove se “Afrikanac u Beogradu<\/a>“. Naziv je dobila po pjesmi grupe Du Du A “Afrikanac iz Beograda<\/a>“, koja je objavljena 1983. godine. Muzi\u010dki gledano, prvi Afrikanci u Beogradu bili su bend Crni panteri<\/a>, aktivan 1964. i 1965. godine. Bio je to prvi bend u Jugoslaviji sastavljen isklju\u010divo od afri\u010dkih studenata, uglavnom iz Zaira, dana\u0161njeg Konga. Nakon \u0161to se bend raspao, muzikom se nastavio baviti samo jedan od \u010dlanova, pjeva\u010d Edi Dekeng. Godine 1967. Dekeng se priklju\u010duje beogradskom beat bendu Elipse. Nakon njegovog dolaska, Elipse po\u010dinju svirati soul i funk (o tome kako su afri\u010dki studenti utjecali na jugoslavenski funk pisao je<\/a> Vladimir Radinovi\u0107).<\/p>\n\n\n\n Vjerojatno najpoznatiji muzi\u010dki Afrikanac u Beogradu bio je od 1970-ih nadalje mladi\u0107 iz Kenije poznat pod umjetni\u010dkim imenom Steven Hannington. U Beogradu je upisao srednju medicinsku \u0161kolu, ali sredinom 1970-ih kre\u0107e u muzi\u010dke vode i za Diskos snima singl “Retrospection\/Alulu Jazz”. Legendarna je njegova obrada starogradske “Kad te vidim na sokaku”, nazvana “Mpendzi na sokaku<\/a>” (na albumu pak iz 1987. godine “Vama s po\u0161tovanjem<\/a>” vi\u0161e je obrada jugoslavenskih klasika, me\u0111u njima i “Mujo kuje konja po mjesecu<\/a>“).<\/p>\n\n\n\n O tragovima i traganju za jugoslavensko-afri\u010dkom muzikom u Hrvatskoj razgovaramo s etnomuzikologinjom Mojcom Pi\u0161kor, profesoricom sa zagreba\u010dke Muzi\u010dke akademije. “Na\u017ealost, \u010dasopis stranih studenata Solidarnost s glazbenim stvarima slabo ulazi u detalje. To je s glazbom generalno problem. Kad povjesni\u010dari prolaze gra\u0111u, obi\u010dno tra\u017ee druge stvari. Imamo povjesni\u010dara koji se bave Pokretom nesvrstanih, ali malo tko istra\u017euju\u0107i obra\u0107a pozornost na muziku. Spomen glazbe bi morao biti jako dominantan u narativu da se prepozna kao bitan”, pri\u010da nam Pi\u0161kor o pote\u0161ko\u0107ama rekonstruiranja muzi\u010dke nam povijesti. Iako \u010desto zanemarena u historiografskom o\u010di\u0161tu, muzika je svakodnevno vezivno tkivo, va\u017ean na\u010din interakcije i komunikacije me\u0111u ljudima. “Pogotovo je to slu\u010daj ako promatramo ljude iz afri\u010dkih zemalja koji su dolazili u Jugoslaviju. Na\u010din na koji su se \u010desto uklju\u010divali u zajednicu bio je ba\u0161 kroz glazbu, tako su se predstavljali u novom okru\u017eenju. I u Solidarnosti vidimo da su izaslanstva stranih studenata i\u0161la primjerice u Po\u017eegu ili Slavonski Brod, tamo odr\u017eavali priredbe. Dosta je aktivno bilo udru\u017eenje sudanskih studenata za koje znamo da su imali folklornu grupu”, obja\u0161njava Pi\u0161kor.<\/p>\n\n\n\n Govori nam i o pote\u0161ko\u0107ama arhivskih pretra\u017eivanja. “U arhivu HRT-a sigurno postoje neki materijali, jer su snimali dio aktivnosti kluba stranih studenata. Ali u\u0107i u te arhive nije lako, a sli\u010dna je stvar i s Jugotonovim arhivom. Miro Kri\u017ei\u0107 je 1960-ih na Radio Zagrebu imao emisiju koja se zvala Glazba nesvrstanih. Oni su iz nekih donacija dobivali plo\u010de iz tih zemalja i to je godinama pu\u0161tano u eteru. Po tome bi bilo divno kopati, ali mislim da je malo tog materijala sa\u010duvano”, govori Pi\u0161kor. Na pri\u010de o afri\u010dkim muzi\u010darima u Jugoslaviji najvi\u0161e je nailazila slu\u010dajno, listaju\u0107i neke “op\u0107e” jugoslavenske \u010dasopise. “Primjerice, u \u010dasopisu Estrada iz 1960-ih na\u0161la sam \u010dlanak o studentu koji je do\u0161ao iz Ugande u Sarajevo i tamo se po\u010deo baviti glazbom. Preko tog \u010dlanka sam uspjela na\u0107i da mu je Jugoton 1964. izdao plo\u010du, a aran\u017eman je napravio ansambl Kornelija Kova\u010da, koji je u to vrijeme bio va\u017ean autor doma\u0107e popularnoglazbene scene”, pri\u010da na\u0161a sugovornica.<\/p>\n\n\n\n Radilo se o Ahmedu Taibu, a fotografiju doti\u010dne plo\u010de Pi\u0161kor nam i pokazuje. Na plo\u010di su \u010detiri pjesme, “Mchezo mpiya<\/a>\u2019” (“Novi ples”), “Mchezo ya uhuru” (“Ples slobode”), “Wasifa” (“Djevojka Wasifa”), i “Kisafiri” (“Putovanje”). Na pozadini plo\u010de pi\u0161e da je Taib “simpati\u010dan i srda\u010dan, student sarajevskog Filozofskog fakulteta, ro\u0111en u dalekoj Ugandi, pod vrelim afri\u010dkim suncem. Sav temperament, muzikalnost i osje\u0107aj za ritam svojih zemljaka prenio je u Evropu i na\u0161av\u0161i se u Sarajevu snimio ove \u010detiri pjesme iz svoje domovine”. Navodi se i da je u Sarajevu brzo postao popularan nastupaju\u0107i kao pjeva\u010d na brojnim koncertima i na radio stanici.<\/p>\n\n\n\n “Zanimljiva je i pri\u010da Mohameda Kabe Sowa, koji je do\u0161ao u Zagreb na studij iz Gvineje. Pisao je pjesme i izdana je jedna plo\u010da s njegovim pjesmama, ali dosta je i uglazbljivao tekstove hrvatskih pjesnika. Primjerice, on je uglazbio “No\u0107 tajanstva<\/a>” Grupe 777 prema tekstu Dobri\u0161e Cesari\u0107a. Na YouTubeu je dostupna i verzija te pjesme<\/a> koju pjeva Mohamed s Nedom Karabai\u0107. Tako\u0111er je uglazbio i “Beli Most” Ivana Gorana Kova\u010di\u0107a, koju je onda Vice Vukov izveo<\/a> 1960-ih na festivalu Krapinske popevke\u201d, govori nam Pi\u0161kor.<\/p>\n\n\n\n Dodaje i kako se Afriku jo\u0161 uvijek percipira kao prostor koji je stao u vremenu, pa je tako ljudima prva asocijacija na afri\u010dku glazbu \u010desto tradicionalna, iako diljem afri\u010dkog kontinenta postoji duga povijest glazbenog eksperimentiranja, razli\u010ditih muzi\u010dkih pravaca, urbanih \u017eanrova koji su nu\u017eno bili i sinkreti\u010dki, ono \u0161to zovemo popularnom glazbom. “Ba\u0161 kad gledamo bend Crni panteri ili poslije Elipse, to nije nikakva tradicionalna jugoslavenska ili afri\u010dka muzika, to je rock\u2019n\u2019roll, soul, jezik kojim su i jedni i drugi govorili. Jedan Ahmed Taib je moderni Afrikanac koji je do\u0161ao u Jugoslaviju i jednako kao i svi drugi participirao u muzici tog vremena”, ka\u017ee Pi\u0161kor.<\/p>\n\n\n\n Prisje\u0107a se i kako je etnomuzikologinja Jelka Vukobratovi\u0107 istra\u017euju\u0107i za doktorat o lokalnoj glazbenoj sceni u Kri\u017eevcima prona\u0161la informacije o bendu u kojem je neko vrijeme pjevao Malijac Salif Djouku Diallo, koji je u Kri\u017eevce do\u0161ao na studentsku razmjenu. Bend se zvao VIS Skakavci, nastupali su 1960-ih i bili prvi kri\u017eeva\u010dki bend koji je svirao rock\u2019n\u2019roll.<\/p>\n\n\n\n “To je povijest koju trebaju ispisati ljudi koji su ovdje do\u0161li studirati, ljudi koji su se muzikom bavili ponajvi\u0161e na amaterskoj razini, njome ispunjavali razli\u010dite dru\u0161tvene potrebe. Ta se povijest tek treba di\u0107i odozdo, iza\u0107i iz privatnih arhiva, podruma i tavana, kroz fotografije, spomenare, razgovore”, komentira Pi\u0161kor.<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2022\/06\/steven-hannington.jpg\")
<\/a>Vice Vukov i Mohamed Kaba Sow na Krapinskim popevkama<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2022\/06\/ahmed-taib-singlica.jpg\")
<\/a>Povijest koju tek treba ispisati<\/h2>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2022\/06\/mojca-piskor-mikstejpovi-1024x768.jpg\")
<\/a>