Na\u0161i stariji sugra\u0111ani su otpo\u010detka pandemije izlo\u017eeni zlokobnoj “ekonomskoj” ra\u010dunici: jesu li epidemiolo\u0161ke mjere prihvatljiva cijena za \u017eivote koji su ionako pri kraju? No, nije samo pandemija ogledalo dru\u0161tvenog odnosa prema toj skupini. Oskudni, nedostupni i po \u017eivot rizi\u010dni domovi za starije dovoljno govore o izostanku suvislog dru\u0161tvenog tretmana njihove sudbine. Proces starenja je prirodan proces, ali uvjeti odvijanja tog procesa su rezultat politi\u010dkih odluka.<\/p>\n\n\n\n
Politiziranje identiteta, koje je dosad mnogostruko obilje\u017eilo zapadna dru\u0161tva, obi\u010dno se odvija u dvostrukom registru potra\u017eivanja prava i stvaranja senzibiliteta za neku grupu ili dru\u0161tveni identitet. Pri \u010demu se potonjim cilja na uklanjanje, odnosno sprije\u010davanje predrasuda, stereotipa i drugih obrazaca koji stoje kao prepreka jednakosti sudjelovanja ili predstavljanja, te tako posljedi\u010dno su\u017eavaju prostor slobode. Silan uspjeh politika identiteta \u2013 ovdje ostavljamo po strani teorijsko-politi\u010dke kontroverze koje ve\u0107 desetlje\u0107ima mu\u010de ljevicu \u2013 proizveo je odre\u0111eni oblik samodopadnosti koji po\u010diva na pretpostavci da je politizacija dosegla svoju krajnju to\u010dku ili da je barem blizu nje. Ako prethodno spomenuta prava i nisu do kraja ostvarena \u2013 tako bi otprilike glasilo vjerovanje \u2013 zasigurno postoji neki oblik javne artikulacije spora oko identiteta, dakle neka vrsta zagovora i kolektivnog djelovanja kojom se “senzibilizira javnost”, \u0161to je, onda, prvi korak prema dru\u0161tvenoj jednakosti. Na toj pozadini nije bez doze ironije da starenje, starost i kronolo\u0161ka dob funkcioniraju kao posljednji outleti<\/em> za predrasude, mitove i paternalizam koji, ne samo da ostavljaju javnost u trajnom stanju “nesenzibiliranosti” i otvorenosti za ono \u0161to je davne 1969. godine Robert Butler nazvao ageism<\/em>, nego se prelijevaju i ogledaju u djelovanju institucija, dr\u017eavnih agencija i poduzetni\u010dkih pothvata.<\/p>\n\n\n\n Druga\u010dije re\u010deno, sama \u010dinjenica da ne postoji prikladan prijevod ili termin koji zamjenjuje englesku rije\u010d ageism<\/em> govori ne tek o nemaru, nego i o nezanemarivoj razini nevidljivosti problema s kojima se susre\u0107u starije osobe. No, doga\u0111aj s po\u010detka 2020. godine koji je prije nekoliko dana dobio svoj pravosudni epilog pokazuje da je jezi\u010dna manjkavost samo simptom dubljih poreme\u0107aja. U no\u0107i 11. sije\u010dnja 2020. uslijed po\u017eara<\/a> u domu za starije i nemo\u0107ne osobe “Zelena oaza” ugu\u0161ilo se i izgorilo \u0161estero osoba izme\u0111u 69 i 104 godine. U tom se domu umjesto 13 nalazilo 25 osoba, dakle gotovo dvostruko vi\u0161e od kapaciteta objekta, a dio njih bio je smje\u0161ten u takozvanoj pomo\u0107noj prostoriji, doslovce \u2013 spremi\u0161tu. Nepotrebno je re\u0107i da prosvjeda za poginule i pre\u017eivjele nije bilo, zbog njih se nisu mijenjali avatari na profilima na dru\u0161tvenim mre\u017eama, a izostala su \u010dak i poslovi\u010dna obe\u0107anja o promjeni zakonodavnog okvira.<\/p>\n\n\n\n Op\u0107enito govore\u0107i, dana\u0161nja populacija starijih osoba, bez obzira na heterogenost, ima nesre\u0107u da se nalazi na prili\u010dno nezgodnom sjeci\u0161tu konsolidacijske dr\u017eave, \u0161umpeterovski intoniranog re\u017eima rada, dru\u0161tva spektakla i sve izra\u017eenije preokupacije demografskom politikom. Na tom se sjeci\u0161tu starost pokazuje prvenstveno kao ekonomski tro\u0161ak ili dodatno optere\u0107enje zdravstvenog, mirovinskog i sustava socijalne skrbi. Taj se tro\u0161ak, iz ekonomskog o\u010di\u0161ta, ne mo\u017ee kompenzirati putem sudjelovanja u kompetitivnom procesu “kreativne destrukcije” jer uglavnom nema kanala putem kojih bi starije osobe mogle sudjelovati u onome \u0161to se predstavlja kao agilna i kompetitivna ekonomija temeljena na znanju. Za dru\u0161tvo spektakla i dalje va\u017ei ono \u0161to je izvorno nazna\u010dio Guy Debord \u2013 rije\u010d je o dru\u0161tvenosti posredovanoj slikama, ali, razumije se, slikama mladih i zdravih ljudskih tijela. Na koncu, usredoto\u010denost na demografska kretanja ti\u010de se u prvom redu programa poticanja nataliteta i stvaranja okvira za odr\u017eavanje obiteljskog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n Bez obzira na to gledamo li ju kroz prizmu ekonomije ili kulture, starost kao fenomen, pa onda i ljudi starije dobi kao dru\u0161tvena skupina u poretku kasnog kapitalizma doimaju se kao disfunkcionalni ostatak prethodnih uloga i odigranih obrazaca. Naravno da unutar tako postavljenog poretka ageism<\/em> ili predrasude i mitovi usmjereni protiv starijih osoba ulaze, veoma \u010desto neprimjetno, u javni diskurs, te zaposjedaju podjednako poslovne organizacije i javne institucije. To je pozadina proizvodnje i odr\u017eavanja predod\u017ebi kojima se, s jedne strane, izjedna\u010davaju starost i nemo\u0107, zanemaruju\u0107i tako heterogenost populacije starijih osoba, te se, s druge strane, onemogu\u0107uje ili ote\u017eava suo\u010davanje s biolo\u0161kim i, posljedi\u010dno, dru\u0161tvenim u\u010dincima starenja. Ageism<\/em> ili, da se poslu\u017eimo naslovom<\/a> Todda Nelsona, predrasude protiv na\u0161eg budu\u0107eg sebstva, dolazi u raznim oblicima od kojih su neki gotovo bezazleni \u2013 primjerice pseudosociolo\u0161ke teorije i vjerovanja o baby boomerima<\/em> (generaciji ro\u0111enoj izme\u0111u 1946. i 1965.), dok drugi pokazuju mnogostruku zlo\u0107udnost. Tako je dosad u stru\u010dnoj literaturi temeljito dokumentiran ageism<\/em> koji je obilje\u017eio Covid-19<\/em> pandemiju tijekom koje su mobilizirani razli\u010diti negativni stereotipi i predrasude o zdravlju starijih osoba, njihovoj ranjivosti i ulozi u \u0161irenju virusa, zaklju\u010dno s raspravama o smislenosti epidemiolo\u0161kih mjera. Naime, s osloncem u ra\u010dunici koristi i tro\u0161kova \u2013 postupku koji op\u0107enito zaslu\u017euje mnogo opreza i skepticizma \u2013 formuliran je stav da su starije osobe ionako izlo\u017eene rizicima mnogobrojnih bolesti, pa se postavlja pitanje<\/a> je li ekonomska cijena isplativa za odr\u017eavanje \u017eivota osoba kojima ionako prijete drugi rizici nezavisno od korona virusa.<\/p>\n\n\n\n Predrasude, kako smo ve\u0107 naglasili, mogu lako postati djelatni motivi, a njihova implementacija ostavlja posljedice u \u017eivotima ljudi protiv kojih su ta pogre\u0161na vjerovanja usmjerena. Vra\u0107aju\u0107i se na slu\u010daj “Zelene oaze” ostavljaju\u0107i po strani samu \u010dinjenicu zapaljenja objekta i da ga inspekcija nije nikada posjetila. Naime, prvooptu\u017eena je tijekom su\u0111enja izme\u0111u ostalog izjavila<\/a> da pritu\u017ebi na rad doma nije nikada bilo. U tom iskazu ogledaju se internalizirane norme koje reguliraju percepciju i odnos prema starijim osobama, ne samo vlasnice doma, nego i drugih aktera, od djece i rodbine korisnika do dr\u017eavnih ureda, koji dr\u017ee da nakon odre\u0111enog dobnog praga osoba smije biti smje\u0161tena u pretrpani i infrastrukturno manjkavi objekt bez ikakvog sadr\u017eaja osim golih zidova. Slu\u010daj “Zelene oaze” je u tom pogledu samo jedan, ali zna\u010dajan primjer koji ukazuje na sveobuhvatiji problem dru\u0161tvenog tretmana starosti i starijih osoba, primjer koji bi ostao problemati\u010dan \u010dak i da je nesre\u0107a kojim slu\u010dajem izbjegnuta. Naime u Hrvatskoj ne postoji prikladno razvijeni i javno financirani sustav skrbi za starije osobe, ve\u0107 je ta djelatnost sve izra\u017eenije prepu\u0161tena privatnom poduzetni\u0161tvu ili krugu obitelji. Rezultat toga je sve ve\u0107a neravnomjernost u pogledu dostupnosti i izra\u017eene nejednakosti u kvaliteti i pojedinih usluga. Hrvatska je jedna od zemalja u kojoj jo\u0161 uvijek dominira predod\u017eba i praksa neformalne skrbi za starije osobe, \u0161to zna\u010di da odgovornost pada na \u010dlanove obitelji, naj\u010de\u0161\u0107e \u017eene. Bez obzira na \u010dinjenicu produ\u017eavanja \u017eivotnog vijeka i sve ve\u0107eg udjela starijih osoba u ukupnoj populaciji, razvoj javno financiranog sustava usluga, po\u010dev\u0161i od domova za starije osobe, nikada nije postao prvoklasno politi\u010dko i dru\u0161tveno pitanje.<\/p>\n\n\n\n Kada je rije\u010d domovima za starije osobe, Strategija Vlade RH 2017-2020<\/a><\/em> navodi da u zemlji postoje tri dr\u017eavna i \u010detrdeset i pet \u017eupanijskih domova, dok broj privatnih domova i drugih pravnih osoba koje pru\u017eaju istu ili sli\u010dnu uslugu prema\u0161uje tristo. Me\u0111utim, iako najve\u0107i broj osoba ostaje smje\u0161ten u dr\u017eavnim i \u017eupanijskim domovima, javno financirana ponuda mjesta ostala je nepromijenjena i bez zna\u010dajnijih ulaganja. Nali\u010dje toga je ubrzani rast privatne ponude domskih mjesta, \u0161to zna\u010di da privatno poduzetni\u0161tvo odgovara na novu demografsku dinamiku, transformiraju\u0107i sustav skrbi za starije u profitabilnu djelatnost. Tu se, dakako, otvara \u0161irok prostor nejednakosti u mjeri u kojoj kvaliteta usluge ovisi o cijeni, a dostupnost o geografskoj lokaciji. Marijana Ba\u0111un, u jednom od rijetkih \u010dlanaka<\/a> koji se bavi pitanjem financiranja domova za starije, ukazuje da su zbog popunjenosti dr\u017eavnih i \u017eupanijskih domova mnogi prisiljeni tra\u017eiti smje\u0161taj u privatnim domovima, no samo je petina korisnika u stanju podmiriti tro\u0161kove takvog smje\u0161taja, dok ostale \u010detiri petine korisnika ovisi o dr\u017eavnim i drugim potporama.<\/p>\n\n\n\n Zna\u010dajni dio potra\u017enje za domskim mjestima, bez obzira na rast privatne ponude, ostaje nezadovoljen, bilo zbog financijskih okolnosti ili zbog geografskih razloga poput smje\u0161tenosti u ruralno podru\u010dje u kojem usluga nije dostupna, odnosno tra\u017ei od korisnika preseljenje u sasvim novo \u017eivotno okru\u017eje. U tim slu\u010dajevima obi\u010dno nastupaju \u010dlanovi obitelji, no pitanje o kvaliteti brige ostaje otvoreno. Osobito su sporne situacije u kojima \u010dlan obitelji preuzima brigu za stariju osobu kojoj je potrebna medicinska njega, preuzimaju\u0107i na taj na\u010din funkcije koje bi u posve razvijenom sustavu obavljao jedan ili vi\u0161e profesionalno osposobljenih njegovatelja ili njegovateljica. Hrvatski Ustav, dodu\u0161e, propisuje u \u010dlanku 64. da su se djeca du\u017ena brinuti za stare i nemo\u0107ne roditelje, me\u0111utim pisci tog \u010dlanka su zasigurno ra\u010dunali na obiteljske odnose karakteristi\u010dne za predindustrijsku patrijarhalnu privredu, te na tradicionalnu ulogu \u017eene kao njegovateljice. U svakom slu\u010daju, kako navode<\/a> Suzana Jedvaj i suradnice, takav se tip tradicionalne obitelji gotovo u potpunosti raspao, te su institucije postepeno preuzele uloge i funkcije koje je neko\u0107 obavljala ili poku\u0161avala obavljati obitelj. Pote\u0161ko\u0107a le\u017ei u tome \u0161to ekonomske i demografske okolnosti nala\u017eu zna\u010dajno ve\u0107a financijska ulaganja, kao i zna\u010dajno druga\u010diji odnos spram starijih osoba, naime onaj koji bi omogu\u0107io ravnopravan i aktivan \u017eivot oslobo\u0111en stigme i paternalizma.<\/p>\n\n\n\n To, drugim rije\u010dima, zna\u010di da institucionalizacija kroz domove za starije ne rje\u0161ava sve, pa ni ve\u0107inu problema vezanih uz starenje, te da se “politika prema starijim osobama sada treba usmjeriti na njihove specifi\u010dne individualne potrebe”. Osim institucionalne dimenzije brige koja je izrazito va\u017ena, postoje drugi, izvaninstitucionalni oblici skrbi koji moraju biti prisutni ukoliko se \u017eeli izbje\u0107i opresivni u\u010dinci jednoobrazne politike. Ovdje bismo mogli dalje nabrajati promjene koje su potrebne kako se – unutar lijevog politi\u010dkog spektra \u010desto spominjani – egalitarizam ne bi jednostavno ugasio nakon izlaska iz svijeta rada i pre\u0161utno prepustio mjesto duboko nepravednim misaonim i izvedbenim obrascima kroz koje se kolektivno suo\u010davamo s procesom starenja. Jedvaj i suradnice u tom pogledu navode da je “potrebno je izgraditi promi\u0161ljen i aktivan koncept socijalne skrbi za starije osobe koji \u0107e pru\u017eiti djelotvoran odgovor na sada\u0161nju demografsku situaciju i potrebe starijih osoba za cjelovitim i kontinuiranim oblicima skrbi. Holisti\u010dki pristup planiranju i pru\u017eanju socijalnih usluga klju\u010dan je za zadovoljavanje razli\u010ditih potreba pojedinaca i njihovih obitelji i zahtijeva koordinirane intervencije razli\u010ditih pru\u017eatelja usluga, uklju\u010duju\u0107i socijalne i zdravstvene usluge, obrazovne usluge, slu\u017ebe zapo\u0161ljavanja i ostale javne usluge dostupne svim gra\u0111anima”. Ne bismo bili u krivu ako bismo ovom popisu dodali potrebu pobolj\u0161anja u pogledu primanja i mukotrpnih radnih uvjeta za zaposlene \u2013 opet mahom \u017eene \u2013 u sustavu dugotrajne skrbi za starije osobe. Na\u017ealost, koliko mo\u017eemo vidjeti, takvo promi\u0161ljeno preslagivanje izvedeno iz na\u010dela egalitarizma ostat \u0107e tek popis dobrih \u017eelja, barem u bli\u017eoj budu\u0107nosti. Nereflektirani stereotipi i duboko usa\u0111eni zazor spram starosti koji se lako pretvara u predrasude spram starijih osoba ide ruku pod ruku sa slabljenjem, pa \u010dak i razgradnjom javnih institucija i slu\u017ebi, pretvaraju\u0107i prirodni proces starenja u dobno uvjetovanu pasivnost, izolaciju i oskudicu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Na\u0161i stariji sugra\u0111ani su otpo\u010detka pandemije izlo\u017eeni zlokobnoj “ekonomskoj” ra\u010dunici: jesu li epidemiolo\u0161ke mjere prihvatljiva cijena za \u017eivote koji su ionako pri kraju? No, nije samo pandemija ogledalo dru\u0161tvenog odnosa prema toj skupini. Oskudni, nedostupni i po \u017eivot rizi\u010dni domovi za starije dovoljno govore o izostanku suvislog dru\u0161tvenog tretmana njihove sudbine. Proces starenja je prirodan […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":42131,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[647,643],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[147],"class_list":["post-42295","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-mirovine","tag-socijalna-politika","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42295","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42295"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42295\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42296,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42295\/revisions\/42296"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42131"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42295"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42295"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42295"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42295"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42295"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42295"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42295"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Predrasude prema sebi u budu\u0107nosti<\/h2>\n\n\n\n
Nedostupni domovi<\/h2>\n\n\n\n