Pokreta\u010di, volonteri i sudionici su zahvaljuju\u0107i iznimnom naporu uspjeli skupiti dovoljan broj potpisa za referendum u Puli. Na samom referendumu \u0107e se odlu\u010divati o izgradnji hotela i prate\u0107ih sadr\u017eaja na Lungomareu. Kako bi bolje razumjeli va\u017enost cijelog procesa i odluke, Dean Duda, dijete Pule, prilo\u017eio je kratku politi\u010dko-sentimentalnu povijest grada. Ta pri\u010da o Puli kao metafori govori o svim na\u0161im gradovima na obali.<\/p>\n\n\n\n
I\u0161\u010dekivana vijest vikenda zvu\u010di jako dobro. Naime, Inicijativa gra\u0111ana Referendum za Lungomare preliminarno je obavijestila zainteresiranu javnost da je prikupljeno vi\u0161e od 11.000 potpisa, \u0161to je vi\u0161e nego dovoljno da se, nakon provjere validnosti, u Puli odr\u017ei referendum koji bi trebao dati odgovor na, za ovu priliku sa\u017eeto, pitanje: “Jeste li za izmjenu Generalnog urbanisti\u010dkog plana Grada Pule kojom \u0107e se u cijeloj zoni obuhvata va\u017ee\u0107eg Urbanisti\u010dkog plana ure\u0111enja Lungomare ukinuti mogu\u0107nost gradnje hotela, drugih turisti\u010dkih smje\u0161tajnih kapaciteta i stambeno-poslovnih gra\u0111evina?” Dakle, vi\u0161e od 11.000 gra\u0111anki i gra\u0111ana Pule izreklo je gradskoj vlasti i privatnom kapitalu jednostavno i najsa\u017eetije mogu\u0107e “Pitaj me za Lungomare!”. Pitajte nas, kao i one koji se ne\u0107e slo\u017eiti s nama, ali pitajte, red je da pitate.<\/p>\n\n\n\n
Zahvaljuju\u0107i iznimnom naporu pokreta\u010da, sudionika, volontera, njihovoj borbi i potrebi za najjednostavnijim pitanjem na svijetu koje gra\u0111ani bilo kojeg grada u demokraciji moraju postaviti vlasti, anything goes<\/em> postmoderni gradona\u010delnik ili “Onaj koji re\u017ee tortu s naslovnicom svoje knjige o Vladi Gotovcu<\/a>” mora postupiti kako zakon nala\u017ee i raspisati referendum, dok istodobno politi\u010dki akteri u gradskoj skup\u0161tini, uz ne\u0161to medijske pomo\u0107i, nisu kao neskloni razrje\u0161enju nagomilane napetosti novim izborima jer se, naravno, nadaju ve\u0107em komadu skup\u0161tinsko-upravlja\u010dkog kola\u010da. S obzirom na njihova afirmativna stajali\u0161ta o hotelu na Lungomare (IDS-DDI, SDP i jo\u0161 poneki) i sude\u0107i po eksplicitnim kolonijalnim nagnu\u0107ima uredni\u010dke politike jedinog tiskanog lokalnog dnevnika, grad bi, ukratko, procvjetao kad bi se rije\u0161io platforme Mo\u017eemo! i njezine ambivalentne uloge u vlasti i konkretne u gradskoj skup\u0161tini. Kamen\u010di\u0107 u cipeli velikog iskoraka u novi identitet grada, ko\u010dni\u010dari napretka, poduzetni\u010dke klime i novih radnih mjesta, perfidni manipulatori (grmi uredni\u010dki komentar na stranicama Glasa Istre, a zatim slijedi i ideja smjene predsjednice gradske skup\u0161tine koju izgleda namjerava pokrenuti jedan manjinski zastupnik i aktivni akter u slu\u010daju Lungomare), kao i sli\u010dne odrednice iz klasi\u010dnog repertoara za takvu svrhu.<\/p>\n\n\n\n \u0160to je Puli Lungomare, odnosno \u0161to taj komad \u0161etnice, \u0161ume, morske obale i pla\u017ea predstavlja gradu, u svim njegovim modernim formativno-migracijskim valovima i adekvatnom pam\u0107enju\/sje\u0107anju, dulja je pripovijest. To\u010dnije, pedesetak tisu\u0107a malih pripovijesti. Kako tko o njih zove koji dio \u2013 Ferijalni, Valsaline, Mornar, Valbianco, Gortanova, \u0160kolsko, Grotte di ovo ili ono, Tarzanica, Valkane, Valcane, Valle delle cane itd., ovako bez reda i smisla \u2013 posve je neva\u017eno za grad koji se od svoga modernog ustoli\u010denja hrani doseljenicima u valovima. Ali kako je i kad zemlji\u0161te na kojemu se planira graditi hotel, u pretvorbi i privatizaciji postalo privatno<\/a>, i kako su tekle projekcije idejnih zahvata od 2012. i 2016. do danas jest klasi\u010dna (hrvatska) kratka pri\u010da od pet pohlepnih re\u010denica s poantom o javnom dobru. I to je va\u017eno za grad, neovisno o historijskoj projekciji trenutka i razloga u kojem su se ne\u010diji preci (ili konkretno ljudsko bi\u0107e na svom \u017eivotnom putu) urezali u gradsko tkivo i kakva im je percepcija grada. A percepcija ima razli\u010ditih, historijski paradoksalnih. Na primjer, klasi\u010dno urbanisti\u010dko silovanje negdje s po\u010detka 1970-ih u vidu asfaltiranja tada\u0161nje Prvomajske (Via Sergia, Corso\/Kor\u0161o, danas Sergijevaca, mo\u017eda opet Prvomajske<\/a> u klasi\u010dnom modelu historijskog usjeka, pam\u0107enja i percepcije), danas ne izgleda daleko od svojevrsnog urbicida. I zato je zapravo va\u017eno: “Pitaj me za Lungomare!”<\/p>\n\n\n\n Jedna pripovijest od onih malih u zbroju od pedeset tisu\u0107a, i ne\u0161to plusa na to, zami\u0161ljena kao surogat potpisa zbog gra\u0111ansko-pravne nemogu\u0107nosti potpisa, osje\u0107ajem podudarna pjesmi “Nave\u010der” kojom Adam Zagajewski otvara svoju krakowsku zbirku Povratak <\/em>(Kasno nave\u010der sti\u017ee\u0161 u svoj grad\/ u mra\u010dne ulice, u crne mrlje prozora,\/ u mra\u010dnu ti\u0161inu, ma\u010dkama \u0161to se skrivaju\/ ispod automobila, snenim pticama na drve\u0107u, \/a ipak ne zna\u0161 je li grad odsutan,\/je li to grad kazne ili grad sjena, \/da se mo\u017eda ne ljuti na tebe, \/ili je zapravo toliko ravnodu\u0161an\/ da ne mora\u0161 postojati uop\u0107e. \/Nitko te ne pozdravlja, nitko ne zadr\u017eava, \/nitko ti ni\u0161ta ne zabranjuje, ni za \u0161to ne moli\u2026) mogla bi glasiti otprilike ovako.<\/p>\n\n\n\n Pula je metafora. Najprije kru\u017eni tok. U gradu je desetlje\u0107ima postojao uglavnom samo jedan, onaj “na Punti”, i vjerojatno jedini u kojemu je vrijedilo pravilo, obrnuto od uobi\u010dajenog i op\u0107eva\u017ee\u0107eg, da vozilo koje ulazi u kru\u017eni tok ima prednost pred vozilom koje se kre\u0107e kru\u017enim tokom (dolasci zdesna iz \u0160ijane dok se napokon ne izi\u0111e put Velog Vrha). I vrijedilo je dugo, gotovo do trenutka kad su grad preplavili kru\u017eni tokovi (\u0161to privremeni, \u0161to trajni, \u0161to privremeni koji postaju trajni), a me\u0111u njma i onaj u \u0160ijani, koji slovi za najve\u0107i u Hrvatskoj i neodoljivo podsje\u0107a na neku instalacijsku realizaciju “Crvenih makova” Mihovila Pavleka Mi\u0161kine. To da vi, koji ve\u0107 jeste u kru\u017enom toku, propu\u0161tate one koji u njega ulaze jest metafora Pule. Prednost se daje onima koji prednost nemaju. To je pravilo, habitus grada. Koliko god prometno nelogi\u010dno bilo, pristojnost je nalagala da ga se po\u0161tuje jer takva je bila prometna signalizacija.<\/p>\n\n\n\n Pula je metafora. Riva je otpo\u010detka samo i dugo jedino industrijska. Tra\u010dnice neposredno uz rub, od \u017eeljezni\u010dkog kolodvora ravno u “Uljanik”, trasa dovoza i odvoza, pa parkirali\u0161te, pokoja ribarska brodica. Nema \u0161etnice, nema ni navike \u0161etanja, ni klupica, riva nije mi\u0161ljena za ljude. U postsocijalisti\u010dkom nedefiniranom gradu koji se ve\u0107 desetlje\u0107ima bori s vojno-industrijskim starcem od stotinu i trideset godina u sebi, ta unutarnja borba profilira njegov najnoviji habitus. Dodu\u0161e, ACI marina (reklamno-prezentacijski: “smje\u0161tena u samome srcu Pule i ujedno jedina marina na Mediteranu koja pru\u017ea jedinstven pogled na rimski amfiteatar”) jo\u0161 je u dekadentnom socijalizmu nagovijestila putanju, a onda se dogodio kapitalizam i IDS-DDI. A kako kapitalizam pohlepno ra\u010duna s prostorom, za razliku od socijalizma koji je perspektivi ra\u010dunao vremenom, taj “obrat prema spacijalnosti” na\u0161ao je svoju zlatnu groznicu i svoj Eldorado. Kad je napokon od “Uljanika” pre\u017eivjelo samo “k”, jedino je jo\u0161 nebo preostalo kao granica kreativnoj turisti\u010dkoj monokulturi<\/a>. Jer takvo je pravilo (“Pula se vra\u0107a moru!”, najnoviji je slogan aktera uklju\u010denih u projekt nove rive, dok tra\u010dnice zeleno-tranzicijski i\u0161\u010dekuju elektri\u010dni tramvaj), i na\u010din \u017eivota, a pristojnost nala\u017ee da se to po\u0161tuje.<\/p>\n\n\n\n Pula je metafora. Napokon, gradske pla\u017ee. Po\u010dev\u0161i od Valsalina du\u017e Lungomare do Valkana, a onda (ako netko ba\u0161 ho\u0107e jer ukusi su razli\u010diti) prema Stoji, ni\u017eu se najbolje gradske pla\u017ee na Jadranu. Naglasak je naravno na gradske i javne, i onih par mjeseci kad je kupanje mogu\u0107e. Ostalo vrijeme godine Lungomare je gradsko \u0161etali\u0161te s kojeg se vidi po\u010detak urbanisti\u010dki domi\u0161ljene, pomno planirane i davno izvedene turisti\u010dke zone od “Splendida” preko “Zlatnih stijena” do hotela na Verudeli, a sve u nastojanju da se turizam nekako smjesti odmah uz more, u ambijent \u0161umovit, miran i prikladan u odnosu na industrijsko-vojnu kralje\u017enicu grada, a da se grad do neke prihvatljive mjere i distance, s Vidikovca i Verude postupno \u0161iri prema njemu. Danas bi takva koncepcija bila najbli\u017ea idejama odr\u017eivog razvoja.<\/p>\n\n\n\n I onda je nekom palo na pamet da ba\u0161 na tom \u0161etali\u0161tu, na mjestu starog kamenoloma (zatvorenog kona\u010dno 1955.), pored novijeg nogometnog igrali\u0161ta, preko puta gradskog kupali\u0161ta Valkane, sagradi hotel. Ali takva su pravila, vlasni\u0161tvo i na\u010din \u017eivota, a hotel od 24.000 kvadrata bi revitalizirao prostor, sa svojih 180 soba i isto toliko parkirnih mjesta u gara\u017ei od 6000 kvadrata na tri eta\u017ee. Uz \u0161etali\u0161te i javne gradske pla\u017ee jer grad profilira novi monokulturni habitus i grabi naprijed.<\/p>\n\n\n\n Pula je metafora. Negdje u prvoj polovici 1990-ih, u sveop\u0107oj pobjedi, jo\u0161 jednoj mitske svijesti koja ponovno ne razumije arbitrarnost jezika i broji svijet od svojom voljom uspostavljene godine nulte, Pula je preimenovala i prerasporedila nazive svojih ulica. Nije samo obali uskra\u0107en mar\u0161al Tito (kojemu su naknadno dodijelili obli\u017enji park kao jedino mjesto godi\u0161njih antifa\u0161isti\u010dkih rituala) da bi ga zamijenila Riva, nego ba\u0161 temeljito u historiografskoj fikciji razli\u010ditih trajanja grada pa su prosje\u010dno obavije\u0161tene gra\u0111ane do\u010dekala brojna iznena\u0111enja u obliku polja, rimskih vojnika i sli\u010dnih znamenitih distinkcija. Promijenjeni su i nazivi osnovnih \u0161kola i pulske gimnazije. Pre\u017eivio je samo Tone Peru\u0161ko. Branko Semeli\u0107 i Vladimir Gortan, na primjer, nisu. Jedino pre\u017eivjelo i obnovljeno kino nazvano je “Valli”, prema Alidi koju je Duce volio gledati koliko i Tito Borisa i Batu, a i ona njega valjda jednako koliko svojedobno i Boris i Bata druga Tita. Grad se vratio i svome \u017euto-zelenom starom grbu (lokalno-historijski: jaja i radi\u010d, takvi su dresovi NK Istre 1961) i u tim su bojama kasnije izra\u0111eni dvojezi\u010dni natpisi uli\u010dnih plo\u010da.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, primije\u0107eno je nedavno<\/a> da dvojezi\u010dne plo\u010de s nazivima ulica koje nisu pri\u010dvr\u0161\u0107ene na fasade zgrada nego pred njima ili ispred njih na neizgra\u0111enom dijelu ulice na stupovima, otkrivaju licu ulice i prolaznicima samo hrvatski natpis, a zakriven talijanski kojemu u takvoj podjeli i poziciji pripada zapravo nali\u010dje plo\u010de. Grad je odlu\u010dio ispraviti pogre\u0161ku i zaokrenuti problemati\u010dne plo\u010de za devedeset stupnjeva kako bi njihova dvojezi\u010dnost do\u0161la do izra\u017eaja. Dakle, za tristotinjak tisu\u0107a kuna, natpisi na hrvatskom i talijanskom sad su jednako \u010ditljivi, dodu\u0161e ovisi s koje strane prilazite, samo \u0161to odre\u0111eni stvaraju prili\u010dnu konfuziju u smislu smjera kojim je polo\u017eena ulica i na \u0161to se plo\u010da s nazivom zapravo odnosi. Ali su\u017eivot\/convivenza ima svoja pravila i red je da ih \u017eivot po\u0161tuje, to je, naime, habitus grada i svih njegovih ravnopravnosti u trajanju historijskih usjeka.<\/p>\n\n\n\n Referendum je, naravno, prvi korak. Njegov ishod bit \u0107e drugi. Historijski usjeci, percepcija i ideje o razvitku grada, logi\u010dno, raznoliki su. Ulog je velik i va\u017ean. A Pula je posljednjih desetlje\u0107a naviknuta na kontinuitet gubitaka (“tvoji porazi nisu na tebe zaboravili”, rekao bi Zagajewski) i rijetko kakav dobitak. Pukotine u identitetu grada ne mogu se pokrpati monokulturnim rje\u0161enjima jer grad nije kulisa za uprizorenje ljetne ili pak pri\u017eeljkivane produljene turisti\u010dke sezone. Grad su ponajprije ljudi koji u njemu \u017eive i zadnja mora biti njihova. U tom je smislu tih vi\u0161e od 11.000 potpisa izniman dobitak, gotovo krucijalan za perspektivu grada. Demokratski kapital koji brojka donosi i ono \u0161to iz nje proizlazi pokazuje snagu na koju mora ra\u010dunati svatko tko ubudu\u0107e namjerava poduzimati ne\u0161to sli\u010dno. A ako se po\u010dne na mjestu starog kamenoloma preko puta Valkana i na\u010dme Lungomare, mogao bi uslijediti, to\u010dnije: uslijedit \u0107e, domino efekt, a onda “addio Pola” i “daske za lijes, maske za ples”. Opasnosti tog prvog koraka su prepoznate<\/a> i savr\u0161eno poja\u0161njene, a tih vi\u0161e od 11.000 potpisa slu\u017ei kao putokaz i pogled unazad u \u0161to smo pretvorili gradove na Jadranu i u \u0161to \u0107emo ih jo\u0161 radikalnije pretvarati, osobito ako u njima vlada \u0161utnja i ako gra\u0111ani, kao \u0161to su u Puli, ne prozbore dovoljno glasno: “Pitaj me za\u2026!” Zato vrijedi ponoviti: ulog je vrijedan i va\u017ean. Ulog je grad.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pokreta\u010di, volonteri i sudionici su zahvaljuju\u0107i iznimnom naporu uspjeli skupiti dovoljan broj potpisa za referendum u Puli. Na samom referendumu \u0107e se odlu\u010divati o izgradnji hotela i prate\u0107ih sadr\u017eaja na Lungomareu. Kako bi bolje razumjeli va\u017enost cijelog procesa i odluke, Dean Duda, dijete Pule, prilo\u017eio je kratku politi\u010dko-sentimentalnu povijest grada. Ta pri\u010da o Puli kao […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":42261,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1678,1705,462,94],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[23],"class_list":["post-42259","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-javni-prostor","tag-lungomare","tag-referendum","tag-turizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42259","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42259"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42259\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42260,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42259\/revisions\/42260"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42261"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42259"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42259"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42259"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42259"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42259"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42259"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42259"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Pula je metafora<\/h2>\n\n\n\n
Potpisi kao putokaz<\/h2>\n\n\n\n