Ishay Landa, profesor povijesti na Izraelskom otvorenom sveu\u010dili\u0161tu u Ra’anani, poznato je lice u na\u0161oj intelektualnoj javnosti. Vi\u0161e puta je gostovao u Hrvatskoj, a prevedene su mu i dvije knjige: “\u0160egrtov \u010darobnjak. Liberalna tradicija i fa\u0161izam” i “Fa\u0161izam i mase”. S obzirom na to da su mu sredi\u0161nji predmeti interesa povijest fa\u0161izma i liberalizma te njihov odnos, s Landom smo porazgovarali o “sudbini” tih termina u suvremenom kontekstu obilje\u017eenom pandemijom i ratom u Ukrajini. Kako su lokdauni, epidemiolo\u0161ke politike i prosvjedi utjecali na njihov status, a \u0161to nam o njihovoj upotrebljivosti govori ratna propaganda? I \u0161to iz prevladavaju\u0107eg razumijevanja njihove povijesne uloge mo\u017eemo saznati o na\u0161oj politi\u010dkoj sada\u0161njosti?<\/p>\n\n\n\n
U inicijalnim i spontanim reakcijama na epidemiolo\u0161ke mjere i lokdaune, ali i u onim politi\u010dki razra\u0111enijim, kriti\u010dari (liberali, ali i oni s krajnje desnice) su koristili termin fa\u0161izam kako bi opisali dr\u017eavne politike u pandemiji. Mo\u017eete li razlu\u010diti povijesne razloga iza odabira termina i politi\u010dke implikacije tog odabira? I mijenja li upotreba termina u ovim specifi\u010dnim okolnostima njegovo svakodnevno zna\u010denje?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kovid-skeptici raznih profila su se zaista razbacivali terminom “fa\u0161izam”. \u010cak mislim da je ostao dio standardne retorike i nakon inicijalne faze pandemije, uz mogu\u0107e varijacije ovisno o zemljama i socijalnim krugovima. Radi se o fenomenu vrijednom pa\u017enje i sla\u017eem se da iziskuje povijesno obja\u0161njenje. Mislim da proizlazi iz razumijevanja fa\u0161izma koji prevladava u \u0161iroj javnosti, a po kojem je fa\u0161izam jednostavno oblik arbitrarne i kompulzivne regulacije pona\u0161anja pojedinaca u izvedbi dr\u017eavnog autoriteta. Prema tom razumijevanju, \u017ertve fa\u0161izma su oni pojedinci koji su branili svoju autonomiju i slobode od dr\u017eavne tiranije. Ovakva perspektiva korespondira s uobi\u010dajenim liberalnim poimanjem fa\u0161izma kao represivne politike samouvjerene dr\u017eave, ali i s onim na krajnjoj desnici koja dr\u017eavu vidi kao kriptokomunisti\u010dku, uvijek spremnu da ljude li\u0161i njihovih svetih individualnih prava i vlasni\u0161tva (posrijedi je prili\u010dno sna\u017ean trop me\u0111u ameri\u010dkim desni\u010darima, konzervativcima i libertarijancima, koji smatraju da “liberalne” elite koriste pandemiju za svoje zlokobne anti-ameri\u010dke agende. U tim se krugovima prili\u010dno non\u0161alantno spajaju “fa\u0161izam” i “komunizam”.). Tako\u0111er, skloni su joj i dijelovi ljevice koji gaje anarhisti\u010dke sentimente.<\/p>\n\n\n\n Ove se predo\u017ebe hrane grubim i “prikladnim” pogledom na fa\u0161izam koji se povijesno zapravo nije zasnivao na jednostavnom suzbijanju individualnih prava, ve\u0107 se radilo o obliku klasno zasnovane politike \u010diji cilj je bio uni\u0161tavanje narodnih pokreta, oduzimanje kolektivne mo\u0107i radnicima i njihovo pokoravanje. Istina je da je fa\u0161izam, posebno u Italiji, dizao dr\u017eavu na pijedestal i tvrdio da ona predstavlja “sve”, da ni\u0161ta ne postoji izvan dr\u017eave i sli\u010dno. Ali to je sve bilo prvenstveno usmjereno protiv kolektivnih<\/em> entiteta \u2013 posebno radni\u010dkih sindikata \u2013 koji su postali izrazito sna\u017eni u periodu rasta socijalizma i masovne demokracije i koji su pred dr\u017eavu mogli postavljati sna\u017ene i ozbiljne zahtjeve. Lojalnost radnika je bila odvra\u0107ena od dr\u017eave, ili “nacije”, i usmjerena prema konkuriraju\u0107im klasnim organizacijama i prezrenom “internacionalizmu”. Fa\u0161izam je, naravno, bio usmjeren i protiv etni\u010dkih manjina koje su smatrane nelojalnima naciji-dr\u017eavi ili prema manjinama koje su bile proskribirane kao inherentno subverzivne (nacisti\u010dki antisemitizam je tu najo\u010ditiji primjer). Ali u svim ovim slu\u010dajevima mete nisu bili naprosto “pojedinci” ve\u0107 kolektivi. \u0160tovi\u0161e, kako sam argumentirao u svojim studijama, fa\u0161izam je itekako veli\u010dao za\u0161titu <\/em>individualizma i individualnih veli\u010dina u eri navodno sivog i nerazaznatljivog mno\u0161tva. Hitler nije razmontirao Vajmarsku republiku zbog njenog individualizma ve\u0107 prvenstveno da se rije\u0161i parlamenta, sindikata i ostalih mehanizama narodne, kolektivne vlasti.<\/p>\n\n\n\n Naravno, fa\u0161izam je sna\u017eno i uz upotrebu ekstremnog nasilja regulirao \u017eivote pojedinaca i prisiljavao ih da se prilagode ciljevima dr\u017eave i partije \u2013 u fa\u0161isti\u010dkoj Italiji, da navedemo jedan primjer, uveden je porez na samce koji su zanemarivali svoju du\u017enost darivanja djece naciji. Me\u0111utim, usporedba takvih prisilnih mjera s naporima za\u0161tite javnog zdravlja u obliku obveze no\u0161enja maski, preporuka za cijepljenje ili uskra\u0107ivanja “prava” ne-cijepljenim osoba da u\u0111u u odre\u0111ene javne ustanove, jest groteskna. Ako bi to bio “fa\u0161izam”, onda mo\u017eemo isto tako sami sebe smatrati hrabrim antifa\u0161istima ako odbijemo stati na crveno na semaforu, nositi pojas za vezivanje ili prestati proizvoditi buku u susjedstvu u periodu predvi\u0111enom za odmor i tako dalje. Naposljetku, sve su to obveze koje je propisala i \u010dije nepo\u0161tivanje sankcionira dr\u017eava. I prili\u010dno neobi\u010dno, takvi se protesti protiv “fa\u0161izma” rijetko \u010duju kada dr\u017eava stvarno postupa <\/em>na na\u010dine koji su puno podmukliji, iracionalniji i sli\u010dniji fa\u0161izmu, poput obveznog slu\u017eenja vojnog roka, zapo\u010dinjanja rata, progona politi\u010dkih disidenata i zatvaranja izbjeglica.<\/p>\n\n\n\n To naravno ne zna\u010di da je svaka javna sumnja u na\u010dine na koji dr\u017eava i poslovne elite operiraju neopravdana, naprotiv. Postojali su brojni aspekti no\u0161enja s pandemijom koji su se \u010dinili prili\u010dno upitnima \u2013 nedostatak transparentnosti u dr\u017eavnim ugovorima s medicinskim korporacijama i odlukama o uvo\u0111enju lokdauna, ali i onima o ponovnom uspostavljanju “normalnosti” \u2013 i \u010diji motivi i razlozi nisu bili do kraja jasni. I ne zaboravimo da su u pandemijskom periodu dr\u017eave usmjeravale prili\u010dna sredstva prema bogatim korporacijama koje su ih sumnjivim manevrima pretvarale u privatne profite. Ovakvi se potezi moraju kritizirati i raspravljati, i napori ka demokratizaciji dru\u0161tva koja podrazumijeva javnu regulaciju ekonomskih i politi\u010dkih odluka su itekako potrebni. No, da bi takvi napori imali \u0161anse da doprinesu boljem dru\u0161tvenom ure\u0111enju potrebna je konkretna analiza dru\u0161tvenih odnosa mo\u0107i, a ne divlje teorije zavjere ili hirovito razmetanje hrabro\u0161\u0107u u individualnom “obra\u010dunu” s dr\u017eavom.<\/p>\n\n\n\n Veliki broj komentatora, kako onih na ljevici tako i liberalnih, dijagnosticirao je dr\u017eavne politike u pandemiji, zdravstvene i ekonomske, kao znak politi\u010dke promjene: vi\u0161e ne \u017eivimo u neoliberalizmu. Kakav koncept (neo)liberalizma stoji iza ovih dijagnoza i koji su njegovi povijesni korijeni?<\/strong><\/p>\n\n\n\n I zagovaratelji i kriti\u010dari neoliberalizma razumiju ga kao vladavinu tr\u017ei\u0161ta i njegovih sloboda, neograni\u010denima dr\u017eavnim politi\u010dkim uplivima. Radilo se o povratku klasi\u010dnog liberalizma “slabe dr\u017eave” koji je prethodio nastanku dr\u017eave blagostanja. Danas se, nakon \u0161to je nekoliko desetlje\u0107a navodno stajala van ekonomske domene, dr\u017eava vra\u0107a i intervenira \u2013 na radost jednih i uz iritaciju drugih. Ovakva se predod\u017eba djelomi\u010dno zasniva na iluziji, koju kapitalisti\u010dki ideolozi \u017earko \u017eele odr\u017eati, s obzirom na to da dr\u017eava nikad nije u potpunosti nestala. Ostala je ekstremno va\u017ena i utjecajna, samo ispod fasade dru\u0161tvene nepristranosti ili u ime “nacionalnog interesa” \u2013 samo uzmite u obzir ratove koje su pokrenuli neoliberalni re\u017eimi, \u0161to izravno \u0161to neizravno, ogromne koli\u010dine novca koje su oti\u0161le u “vojno-industrijski” kompleks, spa\u0161avanje velikih banaka kad je bilo potrebno ili kako centralne banke odre\u0111uju navodno neutralne kamatne stope koje zapravo sna\u017eno utje\u010du na odnose mo\u0107i me\u0111u klasama. Me\u0111utim, istina je da se dr\u017eava kao isporu\u010ditelj javnih usluga masama zna\u010dajno smanjila: obustavljeni su socijalni programi, nacionalni sektori u privredi su prepu\u0161teni privatnoj kontroli i tako dalje i tako dalje.<\/p>\n\n\n\n Na neki na\u010din, trenutak u kojem se nalazimo predstavlja raskri\u017eje: politi\u010dke intervencije u dru\u0161tvo i ekonomiju su postale vidljivije i te\u017ee se mogu sakriti, \u010dime se jedan od klju\u010dnih politi\u010dkih i ideolo\u0161kih principa neoliberalizma \u2013 jasna odvojenost izme\u0111u politi\u010dkog i ekonomskog \u2013 opet \u010dini upitnim.<\/p>\n\n\n\n Ali opet, pitanje glasi: koji oblik \u0107e politi\u010dke intervencije i upravljanje preuzeti? Bezobzirne vojne avanture? Arbitrarne mjere, \u010dak i protiv “privatnog vlasni\u0161tva” deklariranih neprijatelja pod izlikom hitnosti? Ili \u0107e, pod pritiskom odozdo, preuzeti osna\u017euju\u0107i oblik? Ho\u0107emo li u odre\u0111enom trenutku do\u010dekati dovoljan pritisak odozdo koji \u0107e rezultirati ravnomjernijom raspodjelom bogatstva ili, jo\u0161 radikalnije, sasvim otvoriti raspravu o samom odvajanju ekonomije i politike? Trenutno se \u010dini da su na repertoaru prvo spomenute opcije. U vrijeme sna\u017enih investicija u vojsku na CNN-u se moglo \u010duti da “Biden ka\u017ee da se u doglednoj budu\u0107nosti ne mo\u017ee u\u010diniti ni\u0161ta kako bi se smanjile cijene plina i hrane”. To pokazuje da je neoliberalizam i dalje s nama, barem ako su u pitanju interesi ve\u0107ine. Povratak dr\u017eave koji bi zna\u010dio kraj neoliberalizma bio bi samo onaj koji bi podrazumijevao istinski demokratsku dr\u017eavu, a ne “komitet za upravljanje zajedni\u010dkim interesima bur\u017eoazije u cjelini”, kako bi rekli Marx i Engels.<\/p>\n\n\n\n Vladimir Putin je invaziju na Ukrajini objasnio kao \u010din “denacifikacije”. Istovremeno su zapadni mediji i dru\u0161tvene mre\u017ee puni usporedbi Putina i Hitlera. Tako\u0111er, sam rat i njegovo pra\u0107enje u zapadnim medijima su pridonijeli normalizaciji ukrajinske krajnje desnice. Kako komentirate povijesne analogije, kori\u0161tenje ideolo\u0161ki nabijenih koncepata i politi\u010dke u\u010dinke tih poteza?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Pa, prili\u010dno je utje\u0161no da su se brojne snage odlu\u010dile na borbu protiv nacizma. Sad ozbiljnije: fa\u0161izam, kojeg su svojedobno razne figure me\u0111u europskim elitama do\u010dekale s interesom i eksplicitnom podr\u0161kom, danas je, nakon iskustva horora europskog fa\u0161izma, proskribiran. Vjerojatno se radi o posljednjem politi\u010dkom tabuu. Ali ba\u0161 iz toga razloga anti<\/em>-fa\u0161izam postaje tako bitan jer upravo na\u010din na koji interpretiramo i definiramo taj tabu istovremeno definira na\u0161u “antifa\u0161isti\u010dku” sada\u0161njost.<\/p>\n\n\n\n Na obje strane trenutnog konflikta, na\u017ealost, antifa\u0161izam preuzima oblike koji su podli, varljivi i licemjerni. Premda Putin nije Hitler, bez oklijevanja se mo\u017ee re\u0107i da je denacifikacija bila na dnu njegovih motiva kad je brutalno napao Ukrajinu; nacifikacija Putina, s druge strane, je na sli\u010dan na\u010din o\u010dito instrumentalna (nisu li Sadam Husein, Gadafi ili Osama Bin Laden isto bili Hitleri?). Zapravo, objema stranama se mo\u017ee predbaciti zalaganje za ciljeve stvarnog fa\u0161izma premda tvrde da se bore protiv njega. Nediskriminatorno kori\u0161tenje fa\u0161izma ili \u010dak nacizma slu\u017ei banalizaciji i normalizaciji upravo onih njihovih odvratnih elemenata. I zaista, normalizacija ukrajinske krajnje desnice je simptom toga. I jo\u0161 gore, ubrzana militarizacija Europe, uklju\u010duju\u0107i i Njema\u010dku, predstavlja jedan od u\u010dinaka rata koji najvi\u0161e zabrinjava i \u010dije nerazaznatljive posljedice \u0107emo tek osjetiti u narednim godinama.<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111er, me\u0111u naju\u010destalije politi\u010dke zaklju\u010dke vezane za rat spada ocjena da je invazija spasila liberalizam i njegove navodno najprominentnije institucije EU i NATO. NATO je ponovno dobio povijesni smisao, a Poljska i ostale “problemati\u010dne” \u010dlanice vi\u0161e nisu tako problemati\u010dne. Dopu\u0161teno je biti i na krajnjoj desnici ako ste protiv Rusije. \u0160to mislite o ovom novom razvoju odnosa izme\u0111u samoprogla\u0161enih liberala i (krajnje) desnice u Europi?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ironi\u010dno, liberalizam je u dubokoj i dugotrajnoj krizi u SAD-u i \u0161irom Europe: Trumpov mandat, rast snaga krajnje desnice gotovo svugdje i sve ve\u0107i jaz i nepovjerenje izme\u0111u naroda i njegovih “predstavlja\u010dkih institucija”. Ali umjesto suo\u010davanja s demokratskim deficitom kapitalisti\u010dkog poretka, kako ste ispravno primijetili, Rusija se koristi kao vanjski neprijatelj (naravno, ne negiramo sve njene duboke i brojne mane) da bi se prekrile ove opasnosti i o\u017eivio zastarjeli koncept “demokratskog Zapada” koji se bori da spasi “slobodni svijet” od diktatura.<\/p>\n\n\n\n Brojni liberali su brzo napustili hitni zadatak samo<\/em>-kritike i odustali od iskrene obrane demokracije u svojim zemljama i u njihovim sferama utjecaja \u2013 najflagrantniji kr\u0161itelji demokratskih procedura u zapadnoj orbiti su Indija, Brazil, Turska, Poljska, Izrael i Saudijska Arabija. Umjesto toga, sve \u0161to treba da bi se zaslu\u017eio epitet demokrata je sna\u017ean stav protiv Rusije (\u010desto i protiv Kine, drugog konkuriraju\u0107eg globalnog hegemona). Ovo kockanje koje uklju\u010duje podr\u0161ku najreakcionarnijim i najnazadnijim snagama u borbi protiv glavnih konkurenata ve\u0107 se pokazalo katastrofalnim: sjetite se samo talibana koji su svojedobno bili na\u0161iroko romantizirani u zapadnim medijima i me\u0111u politi\u010darima i slavljeni kao plemeniti borci za slobodu.<\/p>\n\n\n\n \u0160tovi\u0161e, sam Putinov rast i konsolidacija njegovog autokratskog re\u017eima su u zna\u010dajnoj mjeri povezani s politikama Zapada, od ekonomske \u0161ok terapije nakon raspada Sovjetskog Saveza do podr\u0161ke naknadnim korumpiranim vo\u0111ama. Tada je postojala zlatna prilika \u2013 ako je Zapadu do takve prilike ikad i bilo stalo \u2013 da se promovira stvarna demokracija u Rusiji i susjednim zemljama. No, odlu\u010dili su se za ekonomske dobitke i geopoliti\u010dke prednosti i tako otkrili svoje istinske prioritete.<\/p>\n\n\n\n I danas se, tako\u0111er, imperativ uspostavljanja mira \u0161to je prije mogu\u0107e i zaustavljanja rata i svih patnji koje nosi sa sobom hladno odbacuje u ime o\u010dekivanih koristi. Ako uzmemo u obzir da u konfliktu sudjeluju zemlje koje posjeduju atomsko naoru\u017eanje onda je jasno da ove \u0161pekulacije nisu samo moralno pogre\u0161ne ve\u0107 i nezamislivo opasne. Nemamo luksuz povratka u lo\u0161e stare dane inter-imperijalisti\u010dkih sva\u0111a koje podsje\u0107aju na situaciju u osvit Prvog svjetskog rata. Mir je, danas, preduvjet pre\u017eivljavanja.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ishay Landa, profesor povijesti na Izraelskom otvorenom sveu\u010dili\u0161tu u Ra’anani, poznato je lice u na\u0161oj intelektualnoj javnosti. Vi\u0161e puta je gostovao u Hrvatskoj, a prevedene su mu i dvije knjige: “\u0160egrtov \u010darobnjak. Liberalna tradicija i fa\u0161izam” i “Fa\u0161izam i mase”. S obzirom na to da su mu sredi\u0161nji predmeti interesa povijest fa\u0161izma i liberalizma te […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":42233,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[808,144],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[452],"coauthors":[90],"class_list":["post-42230","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-antifasizam","tag-revizionizam","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-intervju"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42230","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42230"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42230\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42241,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42230\/revisions\/42241"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42233"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42230"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42230"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42230"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42230"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42230"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42230"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42230"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}