U analizama rata u Ukrajini uglavnom izostaju ekonomske i klasne strukture Rusije i Ukrajine. Te bi strukture, kao i me\u0111unarodno ekonomsko pozicioniranje s obzirom na motive koje generiraju, mogle biti prodornija ulazna analiti\u010dka to\u010dka od cementiranih moralnih pozicija i kavanske geopolitike. Nacrt analize u tom smjeru ponudio je slovenski sociolog Marko Kr\u017ean.<\/p>\n\n\n\n
Poznati pruski general i vojni teoreti\u010dar Carl Von Clausewitz svojedobno je pravilno primijetio da je rat nastavak politike drugim sredstvima. Ali, naknadno ga je Lenjin nadopunio ne\u0161to konkretnijim sadr\u017eajem: posrijedi je uvijek politika odre\u0111enog tipa dr\u017eave i odre\u0111enih, prvenstveno vladaju\u0107ih klasa. Kad je u pitanju Ukrajina, rat je zapo\u010deo 2014. godine kao gra\u0111anski rat izme\u0111u zvani\u010dnih ukrajinskih oru\u017eanih snaga i poluprivatnih milicija oligarha s jedne strane i pobunjenika u Donbasu s druge strane. Oba aktera su imala podr\u0161ku vanjskih faktora, SAD-a i \u010dlanica NATO-a odnosno Ruske Federacije. Nedovr\u0161eni gra\u0111anski rat je sada prerastao u izravni rat izme\u0111u oru\u017eanih snaga Donbasa i Rusije i Ukrajine u kojem NATO i SAD sudjeluju vojnom i obavje\u0161tajnom pomo\u0107u te ekonomskim mjerama prema Rusije.<\/p>\n\n\n\n
Od \u010detiri spomenuta aktera u predratnom su razdoblju najjasniju politiku vodile SAD i zapadne velesile koje su forsirale restauraciju kapitalizma i ponovno pod\u010dinjavanje isto\u010dnoeuropskih zemalja imperijalisti\u010dkome poretku kao bazena jeftine radne snage i prirodnih resursa. Pod Jeljcinom su ruske vladaju\u0107e klase o\u010digledno i\u0161le na kompromis u kojem bi Ruska Federacija imala ulogu napola pod\u010dinjene (subimperijalisti\u010dke) dr\u017eave, me\u0111utim SAD nije bio spreman na takve ustupke. Nakon 1997. godine pro\u0161iren je NATO, a poslije 1998. godine vojnim intervencijama u SRJ, Iraku, Libiji i Siriji i podr\u017eavanjem “obojanih revolucija” SAD je nastavio s uvo\u0111enjem svog me\u0111unarodnog poretka (tzv. rules based order<\/em>), a poslije 2002. godine otkazao je skoro sve dogovore o nuklearnoj ravnote\u017ei (sporazume ABM, INF i Openy Skies sa Rusijom, dogovor s Iranom). 1<\/a><\/sup> Neko vrijeme su Francuska i Njema\u010dka dopu\u0161tale vojnu i politi\u010dku autonomiju Rusije, no poslije 2014. su i one provodile ameri\u010dku politiku i nisu, na primjer, napravile ni\u0161ta da se realiziraju dogovori iz Minska. \u010cak i kad su zapadne snage ve\u0107 znale da se sprema ruska intervencija nisu bile spremne ni na kakav ustupak oko pro\u0161irenja NATO-a i vojne, naro\u010dito nuklearne, ravnote\u017ee.<\/p>\n\n\n\n I u Ukrajini i u Ruskoj Federaciji je obnovom kapitalizma nastala politi\u010dka struktura u kojoj koalicija krupnog kapitala (“oligarha”) i birokracije izravno upravlja dr\u017eavom. U takvim je strukturama \u010dak i formalna, bur\u017eoaska demokracija prividna. Razlika je u tome \u0161to u Ukrajini glavnu ulogu imaju krupni kapitalisti (“oligarsi”), koji su posredstvom paravojski i medija diktirali dr\u017eavnu politiku, dok su u Rusiji kapitalisti postali pod\u010dinjeni partner politi\u010dke birokracije. Razlika je i u tome \u0161to su ukrajinske vladaju\u0107e klase izra\u017eenije “kompradorske”, \u0161to zna\u010di da one pored vlastitih interesa vode ra\u010duna i o interesima zapadnih zemalja dok im se ruske vladaju\u0107e klase, naro\u010dito politi\u010dka birokracija, suprotstavljaju. Naime, u sada\u0161njem imperijalisti\u010dkom sustavu svakako ima mjesta za jeftinu rusku radnu snagu i prirodne resurse, pa \u010dak i za lokalni kapital, no nema mjesta za sna\u017ean dr\u017eavni aparat i vojsku sa nezavisnom politikom.<\/p>\n\n\n\n Na ekonomskom planu, obnovom kapitalizma u objema zemljama do\u0161lo je do masovnog razvla\u0161tenja radnih ljudi, zbog \u010dega je bogatstvo vrlo koncentrirano, a stanovni\u0161tvo siroma\u0161no. Naro\u010dito ukrajinsko jer je Ukrajina postala jedna od najsiroma\u0161nijih europskih zemalja, u kojoj je BDP (po stanovniku) jo\u0161 uvijek daleko ispod razine 1989. godine, a broj stanovni\u0161tva se smanjio za vi\u0161e od 15 %. 2<\/a><\/sup> Zbog toga velik dio ukrajinskog stanovni\u0161tva rje\u0161enje vidi u EU. Me\u0111utim, mi iz primjera Rumunjske, Bugarske ili Hrvatske znamo da \u010dlanstvo u EU ne rje\u0161ava ekonomske probleme te da \u010dak ubrzava problemati\u010dne demografske procese. \u010clanstvo u EU bi, recimo, zna\u010dilo liberalizaciju i time poskupljenje grijanja, struje i ostalih komunalnih usluga za stanovni\u0161tvo (\u0161to je pod pritiskom MMF-a djelomi\u010dno postigla ve\u0107 administracija Petra Poro\u0161enka), ukidanje prepreka za ulazak stranog kapitala u unosnije privredne grane i njihovu racionalizaciju, \u0161to izme\u0111u ostaloga podrazumijeva otpu\u0161tanja radnika i radnica, potpunu komodifikaciju najdragocjenijeg ukrajinskog privrednog resursa \u2013 zemlje (uklju\u010duju\u0107i i neograni\u010denu mogu\u0107nost prodaje strancima i stranim korporacijama), dok bi se sa druge strane olak\u0161alo iseljavanje radno sposobnog stanovni\u0161tva u druge europske zemlje. Zna\u010di, Ukrajina ulaskom u EU ne bi postala ni Slovenija ni Poljska, \u010dak ni Rumunjska ili Bugarska, nego nova najsiroma\u0161nija zemlja saveza.<\/p>\n\n\n\n Uz politi\u010dko-ekonomsku dimenziju valja analizirati i ideolo\u0161ki plan. Po\u0161to je u pitanju obnova kapitalizma, u objema zemljama zna\u010dajnu ulogu igraju antikomunizam, nacionalizam i orijentalizam. Ukrajinske vladaju\u0107e klase na tim osnovama provode politiku homogenizacije dru\u0161tva (“ukrajinizacije”): rehabilitaciju tradicija ukrajinske nesocijalisti\u010dke dr\u017eavnosti za vrijeme prvog i drugog svjetskog rata, uklju\u010duju\u0107i i kolaboraciju sa fa\u0161izmom; forsiranje ukrajinskog jezika iako je za velik dio Ukrajinaca i ukrajinskih Rusa materinji jezik ruski; suprotstavljanje tobo\u017enje europske civilizacije ruskom, odnosno neeuropskom barbarstvu. Mi u biv\u0161oj Jugoslaviji znamo rezultate ovakve politike. I u Ukrajini je dovela do gra\u0111anskog rata, a ukrajinske vladaju\u0107e klase poslije 2014. godine nisu u\u010dinile ni\u0161ta da bi se taj sukob razrije\u0161io. Dapa\u010de, one su de facto odbacile dogovore iz Minska o samoupravi Donecka i Luganska, blokirale vodoopskrbu Krima, lobirale za zatvaranje Sjevernog toka 2, primjenom Ustava ozakonile “euroatlantsku politiku”, uklju\u010duju\u0107i ulazak u NATO, ustrajale na rje\u0161enju pitanja Donbasa i Krima svim sredstvima, ne isklju\u010duju\u0107i ni vojna, i sli\u010dno.<\/p>\n\n\n\n Antikomunizam i nacionalizam su zna\u010dajni elementi vladaju\u0107e ideologije i u Rusiji, samo \u0161to je ta varijanta \u201e\u0161irokogrudnija\u201c jer prihva\u0107a velikodr\u017eavne tradicije Sovjetskog saveza (“sovjetizam” bez socijalizma), nali\u010dje vi\u0161e narodnosti, jezika i religija (pod uvjetom da su lojalne velikodr\u017eavnim tradicijama) te ne pretpostavlja superiornost europskog iznad azijskim “identitetom”. Homogenizacijom dru\u0161tva na tim osnovama ruske su vladaju\u0107e klase osna\u017eile svoju poziciju u Ruskoj federaciji i u nekim podru\u010djima biv\u0161eg SSSR-a (naro\u010dito u Donbasu i Bjelorusiji) \u0161to je omogu\u0107ilo i promjenu vanjske politike. Dok je prije Rusija samo simboli\u010dki protestirala zbog pro\u0161irenja NATO-a, njegovih vojnih intervencija i naru\u0161avanja nuklearne ravnote\u017ee, 2008. i 2014. je sprije\u010dila naru\u0161avanje statusa quo poslije napada gruzijske vojske na Ju\u017enu Osetiju odnosno poslije promjene re\u017eima u Kijevu da bi ove godine izvela jedan preventivni udar (preemptive strike<\/em>) u Ukrajini s sli\u010dnim ciljevima.<\/p>\n\n\n\n Stoga mo\u017eemo zaklju\u010diti da su vojno-politi\u010dki ciljevi ukrajinskog re\u017eima pored, naravno, njegovog odr\u017eavanja, zavr\u0161etak nacionalno-ideolo\u0161ke homogenizacije Ukrajine te njezine politi\u010dko ekonomske integracije u imperijalisti\u010dki sustav. Zavr\u0161etak integracije Ukrajine u imperijalisti\u010dki sustav je i vojno-politi\u010dki cilj zapadnih velesila, koje uz to \u017eele da iscrpe Rusiju ratovanjem, sankcijama i mogu\u0107om izolacijom od Kine i tre\u0107eg svijeta, a sve u svrhu o\u010duvanja svog privilegiranog polo\u017eaja u svijetu kojeg ugro\u017eava premje\u0161tanje te\u017ei\u0161ta ekonomskog i tehnolo\u0161kog razvoja prema globalnom istoku i jugu. Vojno-politi\u010dki ciljevi ruskog re\u017eima su sprije\u010diti ovakav scenarij. Mogu\u0107i rezultati ostvarenja ciljeva zapadnih velesila su prili\u010dno jasni svima nama koji \u017eivimo na europskoj periferiji (da o svjetskoj i ne govorimo), a tako\u0111er i kakva mo\u017ee biti cijena u ljudskim \u017eivotima i materijalnoj \u0161teti ako se rat brzo ne zavr\u0161i. \u0160to bi zna\u010dilo ostvarenje ciljeva ruskog re\u017eima nije sasvim jasno jer je njegova pozicija proturje\u010dna: \u017eeli da se rije\u0161i zavisnosti od centra svjetskog kapitalisti\u010dkog sistema izvana, a ne bi se odrekao kapitalisti\u010dkog poretka iznutra. To je, ina\u010de, i glavno pitanje ostalih zemalja i naroda svjetske periferije jer se hiperiskori\u0161tavanje radnih ljudi i grubo izrabljivanje prirodnih resursa periferije ne mo\u017ee stvarno ukloniti kapitalisti\u010dkim putem, bez ukidanja “doma\u0107eg” kapitalizma.<\/p>\n\n\n\n Neke se snage u ruskom dru\u0161tvu, recimo KPRF, zala\u017eu za preustrojstvo dru\u0161tva i privrede pove\u0107anjem uloge dr\u017eave, ponovnom industrijalizacijom i smanjenjem zavisnosti od izvoza primarnog sektora. Premda takav rezultat nikako nije neminovan, mogao bi mu pridonijeti raskid sa SAD i EU zbog rata, ali i njihovo napu\u0161tanje fosilnih goriva u doglednoj budu\u0107nosti . Novi “model” bi mogao biti sli\u010dan bjeloruskoj “razvojnoj dr\u017eavi sa autoritarnim karakteristika” 3<\/a><\/sup> , dakle s velikom ulogom dr\u017eavnog vlasni\u0161tva i netr\u017ei\u0161nih mehanizama koje je u Bjelorusiji omogu\u0107ilo dosta uspje\u0161an razvoj 4<\/a><\/sup> , naro\u010dito industrije, te nisku ekonomsku nejednakost, ali uz zna\u010dajna ograni\u010denja bur\u017eoaske demokracije. Jedan od glavnih uvjeta za to bi bila “deoligarhizacija” dr\u017eave. Zbog toga nije iznena\u0111uju\u0107e da je oligarh Oleg Deripaska sredinom aprila ruskoj javnosti poru\u010dio<\/a>: “Za uspje\u0161an razvoj privrede treba zaboraviti supstituciju uvoza i dr\u017eavni kapitalizam te zalo\u017eiti se za obnovu izvoza, za njegovo preorijentiranje na nova tr\u017ei\u0161ta,\u201c jer, tobo\u017ee, \u201ena\u0161a \u0107e zemlja biti ne samo slobodna, nezavisna, nego i bogata samo ako \u0107e biti izvoza.”<\/p>\n\n\n\n Ovaj osvrt ni pribli\u017eno nije temeljita analiza rata u Ukrajini. a kamoli prognoza daljnjih zbivanja ve\u0107 i zbog toga jer ishod svake borbe uvijek rezultanta djelovanja svih upletenih sila. Me\u0111utim, nadamo se da je barem ilustracija pristupa koji bi mogao izbje\u0107i ideolo\u0161ke predrasude i poslu\u017eiti kao polazi\u0161te za nau\u010dni rad i politi\u010dku praksu.<\/p>\n U analizama rata u Ukrajini uglavnom izostaju ekonomske i klasne strukture Rusije i Ukrajine. Te bi strukture, kao i me\u0111unarodno ekonomsko pozicioniranje s obzirom na motive koje generiraju, mogle biti prodornija ulazna analiti\u010dka to\u010dka od cementiranih moralnih pozicija i kavanske geopolitike. Nacrt analize u tom smjeru ponudio je slovenski sociolog Marko Kr\u017ean. Poznati pruski general […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":42229,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[137],"theme":[456],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[1681],"class_list":["post-42226","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-rat","theme-politika","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42226","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42226"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42226\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46745,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42226\/revisions\/46745"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42229"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42226"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42226"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42226"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42226"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42226"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42226"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42226"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Predratni trendovi<\/h2>\n\n\n\n
Mogu\u0107i ciljevi<\/h2>\n\n\n\n