Uvijek je nezahvalno govoriti o kraju ne\u010dega \u0161to je nastajalo “dugim trajanjem” kroz nekoliko stolje\u0107a uvelike odre\u0111uju\u0107i kartu svijeta, odnose geopoliti\u010dke mo\u0107i i sustav u kojem i danas \u017eivimo i privre\u0111ujemo. Ujedinjeno Kraljevstvo je upravo jedan takav entitet, a ovaj vikend je njegov najdugovje\u010dniji monarh, kraljica Elizabeta Druga proslavila svoj platinasti jubilej, odnosno 70 godina na tronu Ujedinjenog Kraljevstva, ali i dijela biv\u0161ih kolonija Britanskog Imperija poput primjerice Kanade, Australije, Novog Zelanda i Jamajke. Zadnji u nizu onih koji su odbili biti i simboli\u010dki pod britanskom krunom, karipska je oto\u010dna dr\u017eava Barbados koja se proglasila republikom 2021. godine. Novoizabrani australski laburisti\u010dki premijer Anthony Albanese otvoreno je u izbornoj kampanji zagovarao da Australija krene istim putem i odrekne se britanske krune te postane republikom. Na Jamajci i Novom Zelandu takve rasprave se vode ve\u0107 godinama.<\/p>\n\n\n\n
A to je samo manji dio globalnog konteksta u kojem je Britanija, ili mo\u017eda preciznije – London, slavio kralji\u010din jubilej. U maniri nekih pro\u0161lih vremena, za kraljevsku obitelj je pripremljen set mimohoda, parada i akrobatskih avionskih letova. Narodno slavlje tim povodom pohodio je nezanemariv broj stanovnika Londona koji u kraljici i dalje vide sredi\u0161nju figuru dr\u017eave kojoj trenutne politi\u010dke okolnosti ne predvi\u0111aju svijetlu budu\u0107nost, bar ne u njenim trenutnim granicama, \u0161to politi\u010dkim, \u0161to simboli\u010dkim. Naime, posljednjih nekoliko mjeseci obilje\u017eilo je nekoliko va\u017enih momenata koji kraj Ujedinjenog Kraljevstva kakvo mi danas poznajemo \u010dine izvjesnijim nego ikad prije. Drugu polovicu dvadesetog stolje\u0107a obilje\u017eio je proces dekolonizacije koji i dalje traje, bar u simboli\u010dkim smislu kroz odricanje od kraljevske krune, ru\u0161enje spomenika kolonizatora ili zagovor povrata muzejskih artefakata u zemlje odakle su ukradeni. U tom periodu, Ujedinjeno Kraljevstvo je od imperija u kojem na vrhuncu mo\u0107i (kraj 19. stolje\u0107a) nikad nije zalazilo sunce do\u0161lo do europske oto\u010dne dr\u017eave u kojoj dvije zemlje sastavnice polagano kre\u0107u na put svoje nezavisnosti, odnosno ujedinjenja s drugom dr\u017eavom. U \u0160kotskoj nacionalisti\u010dki SNP na \u010delu s Nicolom Sturgeon je i dalje najja\u010da politi\u010dka stranka kojoj je na vrhu agende upravo provo\u0111enje drugog referenduma za nezavisnost (prvi je odr\u017ean 2014. i protiv nezavisnost je bilo 55% glasa\u010da). Na tome se posebice intenzivno radi nakon Brexita koji nije dobio podr\u0161ku \u0161kotskih glasa\u010da. U \u0160kotskoj je tek 38 posto glasalo za izlazak iz EU, 62 posto je bilo protiv. Sturgeon upravo na tome gradi politi\u010dki legitimitet raspisivanja novog referenduma: narod \u0160kotske nije glasao za Brexit te \u017eeli biti dio Europske unije \u0161to se trenutno mo\u017ee ostvariti tek napu\u0161tanjem Ujedinjenog Kraljevstva.<\/p>\n\n\n\n
Istovremeno, irski nacionalisti u Sinn Feinu Brexitom su dobili priliku da nakon vi\u0161e od sto godina mogu na stol staviti ideju ujedinjenja Irske, odnosno pripajanja Sjeverne Irske (koja je trenutno sastavni dio Ujedinjenog Kraljevstva) Republici Irskoj. Irci su dijelom svoje jedinstvo kao nacija ostvarivali kroz EU jer otok nije (vi\u0161e) bio podijeljen granicom, pogotovo nakon zavr\u0161etka mirovnog procesa krajem 1990-ih. Od tada je granica izme\u0111u Republike i Sjeverne Irske bila nevidljiva. Kao rezultat post-Brexit pregovora, Sjeverna Irska je dobila poseban status definiran tzv. sjevernoirskim protokolom prema kojem Brexit ne\u0107e dovesti do uspostavljanja granicu izme\u0111u Ulstera i ostatka Irske. Protokol podr\u017eavaju nacionalisti\u010dke irske stranke, a odupiru mu se sjevernoirski unionisti jer u protokolu vide korak dalje ka ujedinjenu Irske. Na tom tragu, pro\u0161li mjesec se po prvi put u povijesti Sjeverne Irske dogodilo da je Sinn Fein postao najja\u010da parlamentarna stranka. Istovremeno, ta ista stranka prema anketama u Republici Irskoj vodi ispred svojih povijesnih politi\u010dkih takmaca (Fine Gael i Fianna Fail) koji \u010dine trenutnu vladaju\u0107u koaliciju. U takvom kontekstu, ujedinjenje Irske, prema rije\u010dima predsjednice Sinn Feina Mary Lou McDonald, dogodit \u0107e se u idu\u0107ih deset godina.<\/p>\n\n\n\n
Dakle, pretjerano slavlje povodom platinastog jubileja kraljice Elizabete Druge nije u skladu s realnim politi\u010dkim okolnostima u kojima se Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno nalazi. Osim ako nije rije\u010d o proslavi kona\u010dnog klimaksa nekada\u0161nje svjetske velesile. Slavlje kralji\u010dinog jubileja obilje\u017eili su i zvi\u017educi aktualnom britanskom premijeru Borisu Johnsonu prilikom njegovog dolaska na misno slavlje u katedralu Svetog Pavla u Londonu. Ako uzmemo u obzir da je populacija koja prati doga\u0111aje povezane s kraljevskom obitelji konzervativnih nazora, onda je Borisu Johnsonu zvi\u017edalo njegovo glasa\u010dko tijelo. Da je premijerska pozicija \u010dovjeka koji je ideolo\u0161ki osmislio Brexit kao svojevrsni povratak u slavnu pro\u0161lost kad je Britanija bila bitan globalni politi\u010dki akter uzdrmana, postalo je bjelodano ju\u010der kad je 41% parlamentarnih zastupnika Konzervativne stranke otkazalo povjerenje Borisu Johnsonu. Iako je formalno dobio potporu ve\u0107ine strana\u010dkih kolega, nijedan premijer prije njega nije uspio vladati s tako malom podr\u0161kom vlastitih zastupnika. Drugim rije\u010dima, vlast \u010dovjeka koji je postao simbol Brexita i britanskog desnog populizma te donio premo\u0107nu pobjedu Torijevaca na izborima 2019. do\u0161la je svom kraju u trenutku op\u0107eg nacionalnog slavlja u kojem je upravo Johnsonov koncept Britanije i britanskog identiteta trebao biti u prvom planu i na vrhuncu. Ali nakon \u0161to je antagonizirao druge nacije \u010dlanice Kraljevstva, sada je antagonizirao i vlastite bira\u010de i zastupnike. Dramaturgija proslave kralji\u010dinog jubileja tako je postala dramaturgija kraja politi\u010dke karijere \u010dovjeka koji \u0107e u povijesti biti upam\u0107en ne kao restaurator britanske globalne uloge u svijetu, nego kao \u010dovjek koji je vrlo vjerojatno rasturio dr\u017eavu u njenim trenutnim granicama do te mjere da bi se neki idu\u0107i kraljevski jubilej, ako ga uop\u0107e bude, mogao proslavljati isklju\u010divo na teritoriju Engleske i eventualno Walesa.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Uvijek je nezahvalno govoriti o kraju ne\u010dega \u0161to je nastajalo “dugim trajanjem” kroz nekoliko stolje\u0107a uvelike odre\u0111uju\u0107i kartu svijeta, odnose geopoliti\u010dke mo\u0107i i sustav u kojem i danas \u017eivimo i privre\u0111ujemo. Ujedinjeno Kraljevstvo je upravo jedan takav entitet, a ovaj vikend je njegov najdugovje\u010dniji monarh, kraljica Elizabeta Druga proslavila svoj platinasti jubilej, odnosno 70 godina […]<\/p>\n","protected":false},"author":11,"featured_media":42214,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1624,243,462,1638],"theme":[456],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[1630],"class_list":["post-42213","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-brexit","tag-eu","tag-referendum","tag-ujedinjeno-kraljevstvo","theme-politika","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42213","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/11"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42213"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42213\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42221,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42213\/revisions\/42221"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42214"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42213"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42213"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42213"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42213"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42213"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42213"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42213"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}