Me\u0111u najzamornije rasprave u na\u0161em javnom prostoru spada ona koju bi najefektnije mogli svesti na pitanje: je li prije bolje? Pod “prije” se misli na period jugoslavenskog socijalizma, a takmac mu je hrvatski kapitalizam ili kapitalizam uop\u0107e. Zamornost rasprave ne proizlazi iz nekakve inherentne uzaludnosti: komparacije razli\u010ditih povijesnih razdoblja, pogotovo onih koji slijede jedno za drugim, otvaraju prostor za plodne dru\u0161tvene introspekcije. Me\u0111utim, par “metodolo\u0161kih” zamki treba izbje\u0107i kako se ne bi stalno vrtjeli u zatvorenom krugu.<\/p>\n\n\n\n
Prva zamka, u\u010destala u refleksiji o povijesnim razdobljima, jest anakronizam. Pod anakronizmom mislimo na tretman pojedinih razdoblja u povijesnom vakuumu. Socijalizam se tako tretira kao politi\u010dko-ekonomski eksperiment li\u0161en konteksta u kojem je nastao. Procjenjuje ga se iz perspektive njegova kolapsa koja sama po sebi sugerira povijesnu neminovnost tog kolapsa, a ne iz perspektive dru\u0161tvenih, ekonomskih i politi\u010dkih problema koje je obe\u0107ao rije\u0161iti. Ta je argumentacijska pozadina, o\u010dito, karakteristi\u010dna za ideolo\u0161ke protivnike socijalizma. No, anakronizma nisu li\u0161eni ni “jugonostalgi\u010dari”: oni su u\u017eivali u plodovima socijalisti\u010dkih rje\u0161enja tih problema, ali istovremeno ta rje\u0161enja \u010desto “dezinficiraju” od povijesnih okolnosti i brojna proturje\u010dja eliminiraju tako \u0161to rje\u0161enja integriraju u obiteljsku povijest.<\/p>\n\n\n\n
Druga zamka, srodna prvoj, jest ona apstrahiranja. Socijalizam i kapitalizam druge polovice 20. stolje\u0107a u Europi se tretiraju kao sasvim odvojene organske cjeline koje se natje\u010du u izgradnji boljeg svijeta. Kao da se taj bolji svijet gradi od lego kockica i svatko s obzirom na ishodi\u0161ne idejne postavke mora pokazati da je bolji i u\u010dinkovitiji. Socijalizam zbog problema u “tvorni\u010dkim postavkama” nije uspio i kapitalizam je trijumfirao. Premda se nedvojbeno radilo o razli\u010ditim razvojnim modelima, razmatranje njihovih putanja u \u010disto idejnom smislu skriva brojne sli\u010dnosti, odre\u0111ene stupnjeve me\u0111usobne integracije i gotovo pa identi\u010dne probleme s kojima su se susretali. Ili konkretnije: i jedan i drugi sistem su prolazili kroz sna\u017ene krize 70-ih i 80-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Socijalizam krize nije nadi\u0161ao, kapitalizam jest. Za\u0161to i uz koju cijenu?<\/p>\n\n\n\n
Uvjerljive odgovore i novi zamah raspravama bi mogla ponuditi knjiga<\/a> mladog ameri\u010dkog povjesni\u010dara i politi\u010dkog teoreti\u010dara Fritza Bartela. Knjiga izlazi krajem ovog mjeseca u izdanju Harvard University Pressa, a naslov joj glasi “The Triumph of Broken Promises: The End of the Cold War and the Rise of Neoliberalism” (“Trijumf prekr\u0161enih obe\u0107anja: Kraj Hladnog rata i porast neoliberalizma”). Nismo je, naravno, jo\u0161 pro\u010ditali, ali opisi, izlo\u017eene glavne teze i recenzije obe\u0107avaju prekretni\u010dku ulogu knjige u razumijevanju kolapsa socijalizma, a samim tim i nezaobilaznog argumentacijskog alata u politi\u010dkim raspravama. Zato smo je odlu\u010dili predstaviti i najaviti i prije samog izlaska. Osnovna pretpostavka Bartelove studije, kao \u0161to je vidljivo iz najava i dostupnih recenzija<\/a>, jest da su se socijalizam i kapitalizam sedamdesetih godina na\u0161li u istim problemima. Naftni \u0161ok i sve izra\u017eenija mo\u0107 financijskih tr\u017ei\u0161ta zahtijevali su prilagodbe na novu ekonomsku situaciju. Prilagodbe su zapravo eufemizam za nametanje ekonomske discipline koja bi trebala rezultirati u bankrotima, \u0161tednji, visokoj nezaposlenosti, rastu nejednakosti i sli\u010dnim nepovoljnim politi\u010dkim efektima. Naime, nakon iskustva fa\u0161izma i Drugog svjetskog rata, obje strane, socijalizam i demokratski kapitalizam su svojim “podanicima “ponudili obe\u0107anje stalnog rasta \u017eivotnog standarda, sigurno zaposlenje i sve druge povlastice dr\u017eave blagostanja. Me\u0111utim, nakon naftnog \u0161oka i krize 70-ih ta obe\u0107anja vi\u0161e nisu bila odr\u017eiva. Ili barem nisu bila odr\u017eiva u postavljenim okvirima. U tom je trenutku do\u0161lo do paradoksalnog obrata kojeg sugerira i sam naslov knjige \u2013 Hladni rat vi\u0161e nije bio natjecanje u ispunjenju obe\u0107anja ve\u0107 natjecanje u njihovom kr\u0161enju. Tko uspije politi\u010dki pre\u017eivjeti kr\u0161enje obe\u0107anja trijumfirat \u0107e.<\/p>\n\n\n\n Pitanje na koje Bartel u knjizi poku\u0161ava odgovoriti glasi: za\u0161to je kapitalizam pre\u017eivio rast nejednakosti, pad \u017eivotnog standarda i visoku nezaposlenost, a socijalizam nije? Odakle su kapitalisti\u010dki re\u017eimi crpili legitimnost za taj “zadatak”, a za\u0161to su socijalisti\u010dke dr\u017eave oskudijevale u legitimnosti kad je ekonomsko discipliniranje bilo posrijedi? Za\u0161to je u formalnim demokracijama bilo lak\u0161e provesti ekonomsko discipliniranje nego u autoritarnim socijalisti\u010dkim re\u017eimima kojima bi navodno ti mehanizmi trebali biti stalno na raspolaganju? Odgovor, prema Bartelu, le\u017ei u tome da su mehanizmi no\u0161enja s krizom na zapadu nudili bijeg od politi\u010dke odgovornosti. Ili preciznije, odgovornost se prebacivala na “tr\u017ei\u0161te”. Politi\u010dari na zapadu su imali, ali i stvorili tu privilegiju da svoje poteze opravdavaju “zakonima tr\u017ei\u0161ta”. Time se, naravno, su\u017eavao prostor za demokraciju. Svi zahtjevi odozdo su se naprosto mogli odagnati kao potezi koji bi na\u0161kodili “prirodnim” tr\u017ei\u0161nim procesima.<\/p>\n\n\n\n Komunisti\u010dke partije na istoku nisu imale tu privilegiju “autsorsanja” odgovornosti “prirodnim” silama. Dok su na zapadu politi\u010dke elite mogle delegirati rje\u0161avanje ekonomskih pitanja stru\u010dnjacima koji imaju posebno razvijen sluh za potrebe tr\u017ei\u0161ta, one na istoku su bile izravno odgovorne za upravljanje ekonomijom. I ne samo da su bile odgovorne za ekonomiju, ve\u0107 su, kako tvrdi Alex Hochuli, bile odgovorne za cjelokupnu povijesnu putanju dru\u0161tava. Nisu imali na raspolaganju ni ekonomske ni ideolo\u0161ke mehanizme za pre\u017eivljavanje krize zbog povijesne misije koju su si nametnuli. Bartel se u knjizi bavi konkretnim povijesnim epizodama, ekonomskim ograni\u010denjima i proturje\u010djima, argumentaciju zasniva na arhivskim materijalima i, kako se navodi u recenzijama, ideologiju tretira kao racionalizaciju materijalnih ograni\u010denja i sredstvo opravdavanja izbora, a ne kao motivacijski faktor u povijesti. Takav bi pristup trebao olak\u0161ati i usmjeriti i na\u0161e rasprave u plodnijem pravcu. Ako razumijemo socijalisti\u010dke projekte kao racionalnije eksperimente kapitalisti\u010dke modernizacije koji su bili uspje\u0161niji od kapitalizma u razvoju zaostalih zemalja, ali manje uspje\u0161ni u no\u0161enju s krizama modernizacije i deindustrijalizacijom, onda mo\u017eemo zaobi\u0107i tone ideolo\u0161kih naslaga i gluparija koje rasprave \u010dine beskrajno zamornima.<\/p>\n\n\n\n Zato jedva \u010dekamo objavljivanje knjige i nadamo se da \u0107e biti dostupna u de-komodificiranom obliku.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Me\u0111u najzamornije rasprave u na\u0161em javnom prostoru spada ona koju bi najefektnije mogli svesti na pitanje: je li prije bolje? Pod “prije” se misli na period jugoslavenskog socijalizma, a takmac mu je hrvatski kapitalizam ili kapitalizam uop\u0107e. Zamornost rasprave ne proizlazi iz nekakve inherentne uzaludnosti: komparacije razli\u010ditih povijesnih razdoblja, pogotovo onih koji slijede jedno za […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":42164,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[228,103,690],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-42162","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekonomija","tag-ideologija","tag-socijalizam-2","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42162","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42162"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42162\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42165,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42162\/revisions\/42165"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42164"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42162"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42162"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42162"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42162"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42162"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42162"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42162"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}