Ameri\u010dki su du\u017enosnici i privrednici dugi niz godina, “demokratski” i poslovno, pritiskali hrvatske vlasti, kao i ostatak Europe, da se okrenu njihovom plinu. Tada nije bilo ba\u0161 sluha za takve ponude, a danas se, uslijed zaokreta nakon rata u Ukrajini, na\u0161i biv\u0161i i sada\u0161nji du\u017enosnici di\u010de naknadnom vizijom i dalekovidno\u0161\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
Ususret ovogodi\u0161njem Danu dr\u017eavnosti, hrvatski premijer Andrej Plenkovi\u0107 i biv\u0161a predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarovi\u0107 priu\u0161tili su sugra\u0111anima jednu primjereno di\u010dnu me\u0111unarodnu objavu. \u010cisto da sve nas malo podsjete na opipljivije razloge same te dr\u017eavnosti. Nekoliko dana uo\u010di praznika, naime, oboje su u svojim nastupima na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu evocirali projekt izgradnje terminala za prihvat ukapljenog plina na Krku, te naglasili zna\u010daj politi\u010dkog vizionarstva po taj energetsko-infrastrukturni projekt u dobu op\u0107e krize.<\/p>\n\n\n\n
“Hrvatska je pro\u0161le godine bila dalekovidna”, rekao je u tom obra\u0107anju Plenkovi\u0107. “Tek sad se vidi”, prisna\u017eila je Grabar Kitarovi\u0107, “koliko su dalekose\u017ene bile te odluke i vizija Hrvatske kada se dr\u017eava usprotivila gradnji Sjevernog toka 2.” Sama dalekovidnost, primijetit \u0107emo uzgred, ina\u010de oftalmolo\u0161ki predstavlja gubitak sposobnosti oka da izo\u0161trava sliku objekta u blizini, naspram onih na distanci. Dok kratkovidno oko vidi jasno tek ono pod obli\u017enjim mu nosom, dalekovidno se u prilici baviti dominantno prizorima u daljoj perspektivi. Probajmo stoga, makar u prazni\u010dno revijskom osvjetljenju, razmotriti \u0161to je dalekovidnoj Hrvatskoj u vezi s energetikom promaknulo i dalje joj promi\u010de, mada se u to nonstop frontalno zabija.<\/p>\n\n\n\n
Za po\u010detak, gradnja je kr\u010dkog LNG-terminala, pripremana \u010ditavu drugu polovinu pro\u0161log desetlje\u0107a, bila sve izuzev jednostavno razlo\u017eenog i slo\u017eno usvojenog razvojnog i sigurnosnog plana. Dok je ova zemlja jo\u0161 bila kratkovidna, iako ve\u0107 punopravnom \u010dlanicom Europske unije, iskazivala se ovdje u taj naum vidna sumnji\u010davost, prije svega financijsko-tehni\u010dkog karaktera. Ili naprosto matemati\u010dkog: \u010ditava je Europa dugo radije kupovala ruski plin, za tre\u0107inu jeftiniji od ukapljenog prekomorskog, i nije bilo mogu\u0107e izna\u0107i tr\u017ei\u0161ni motiv za promjenu dobavlja\u010da. Da jest, potonje bi proizvo\u0111a\u010de i trgovce predvodile Amerika i Katar, a koji je slu\u017ebeno uvr\u0161ten me\u0111u tzv. glavne saveznike Sjedinjenih Dr\u017eava izvan NATO-a. Istodobno je jedna Njema\u010dka umalo ozna\u010dena kao du\u0161manin SAD-a i op\u0107enito mira u svijetu.<\/p>\n\n\n\n
Jer, polovina njema\u010dke potro\u0161nje plina dolazi iz Rusije, pa je do po\u010detka ove godine, uz desetke LNG-terminala koji su nicali du\u017e obala Europe, realiziran i novi rusko-njema\u010dki plinovod Sjeverni tok 2. Onaj isti kojem se navodno protivila Hrvatska, ako je vjerovati tada\u0161njoj njezinoj predsjednici, i to ne zbog nekakvih pritisaka, nego zbog pitijskog umije\u0107a vi\u0111enja sr\u017ei problema i pripadaju\u0107ih mu konsekvenci u daljoj budu\u0107nosti. Ili je mo\u017eda presudan bio zagovor poput onog koji \u0107e u tim \u010dasovima, prije otprilike dvije godine, posredovati dr\u017eavni tajnik SAD-a Mike Pompeo: “S ameri\u010dke to\u010dke gledi\u0161ta, Sjeverni tok 2 ugro\u017eava Europu jer je \u010dini ovisnom o ruskom plinu i ugro\u017eava Ukrajinu, \u0161to po mome mi\u0161ljenju brine mnoge Nijemce.”<\/p>\n\n\n\n
No ipak nije samo Pompeo solio pamet Europljanima i govorio u njihovo ime, nego su o istom tro\u0161ku i u istom smjeru godinama djelovali razni drugi ameri\u010dki izaslanici. Izdvojit \u0107emo tek nekolicinu o\u010ditijih koji su nam bili na pomo\u0107i da progledamo barem na daljinu. U me\u0111uvremenu \u0107e se poduzeti \u0161to\u0161ta jo\u0161 da se budu\u0107nost kontinenta neopozivo okrene tako zadanom kursu. Dvije godine ranije na tu je temu Francis Fannon, pomo\u0107nik tajnika Ureda za energetske resurse State Departmenta, odr\u017eao brifing za europske novinare. Pozvan je bio i dopisnik na\u0161eg Ve\u010dernjeg lista koji prenosi Fannonovu poruku da je planirani LNG-terminal na Krku “va\u017ean sigurnosni \u010dimbenik”. No i to da na\u017ealost “Washington, s druge strane, ne mo\u017ee jam\u010diti niti na drugi na\u010din iza\u0107i ususret europskim dr\u017eavama \u2013 primjerice ni\u017eim cijenama ameri\u010dkog plina ili nekim drugim povla\u0161tenim statusom \u2013 jer o cijeni i poslovanju odlu\u010duju same kompanije.”<\/p>\n\n\n\n
Napominjemo ujedno da ovog nadobudnog washingtonskog \u0107atu na du\u017enosti podgovaranja transatlantskog dominija ne treba ni za \u017eivu glavu brkati s legendarnim Frantzom Fanonom, filozofom i psihijatrom s Martiniquea. Ako ni\u0161ta drugo, barem zato \u0161to je taj degolisti\u010dki dobrovoljac, potom aktivist za oslobo\u0111enje Al\u017eira od Francuske, ostavio za sobom zna\u010dajan teorijski prilog na temu klase i rase, te psihopatologije kolonijalizma. Analizirao je prakse diktiranog pripitomljavanja abnormalnih odnosa nad potla\u010denim zemljama, a prevo\u0111en je i ovdje kod nas.<\/p>\n\n\n\n
To je bilo prije nekih pola stolje\u0107a, dodu\u0161e. Sad u ogromnoj ve\u0107ini slu\u010dajeva prevodimo isklju\u010divo ono \u0161to nam se nalo\u017ei, pa je jo\u0161 dvije godine unatrag izbor bio na zagreba\u010dkome Jutarnjem listu. Ljeta 2016. tako je na papiru tog dnevnika objavljeno pismo Charlesa McConnella i Freda Hutchisona, mada bez naznake da nije posrijedi ekskluzivna objava, nego prepis dozna\u010den gotovo cirkularno iz ameri\u010dkih medija. McConnell, da pojasnimo, nekada\u0161nji je ministar SAD-a za fosilna goriva, a Hutchison je u datom momentu bio izvr\u0161ni direktor temeljnog udru\u017eenja ameri\u010dkih proizvo\u0111a\u010da-izvoznika ukapljenog plina.<\/p>\n\n\n\n
“Najva\u017enije \u0161to demokracije sada mogu u\u010diniti jest eliminacija tr\u017ei\u0161nih barijera koje ometaju komercijalne transakcije”, ka\u017eu njih dvojica, ali treba znati i da je rije\u010d o trenutku kada Amerika ukida samonametnuti embargo na izvoz fosilnih goriva. Nalik bijelim osvaja\u010dima koji \u0107e pamet domoroda\u010dkih plemena zamutiti \u0161akom perlica i ogledalaca, ne bi li im oteli zemlju, oni nam prije svega dociraju o potrebi deregulacije tr\u017ei\u0161ta. Da nije sarkasti\u010dno, bilo bi pritom jo\u0161 i zabavno ono kako tepaju tim zemljama nazivaju\u0107i ih – demokracijama. I tek zatim bri\u017eni Washington \u0161alje Francisa Fannona, ne bi li ovoj i onoj demokraciji naknadno objasnio da tr\u017ei\u0161te ipak nema ba\u0161 toliki zna\u010daj kao \u0161to smo mo\u017eda olako povjerovali. Ukratko, govore nam \u0161to \u017eele i kako im se prohtije, a mi \u0107emo se ve\u0107 sna\u0107i s reinterpretacijom procesa u skladu s lokalnim relacijama.<\/p>\n\n\n\n
Krajnji proizvod toga su citirane misli Andreja Plenkovi\u0107a i Kolinde Grabar Kitarovi\u0107, ustvari post festum vizionarstvo za siroma\u0161ne. No prilago\u0111ava se propisanoj realnosti i uznositi Bruxelles, usprkos jogunastoj Njema\u010dkoj. “Moramo se ubrzano odmaknuti od ruskih fosilnih goriva. Zbog toga je Europska komisija predstavila plan RepowerEU koji opisuje kako se nositi s energetskim izazovima”, obrazlo\u017eio je na skupu u Davosu izvr\u0161ni potpredsjednik EK-a Valdis Dombrovskis. Ipak postaje vi\u0161e nego jasno da emancipatorski kapacitet proturuskog zaokreta bezrezervno prerasta u vlastitu tragi\u010dnu karikaturu. Cijena \u0107e biti o\u010ditana u desecima tisu\u0107a izgubljenih ljudskih \u017eivota, ve\u0107 na startu, uz gubitak pustih milijardi eura na horizontu.<\/p>\n\n\n\n
Jer, te\u0161ko da mo\u017ee biti ikako druk\u010dije, imamo li u vidu i RepowerEU i hrvatski put na istom zadatku. Europa svoj plan transformacije gradi na \u010detiri stupa: \u0161tednji energije, zamjeni ruskog plina inokontinentalnim LNG-om, poticanju zelene energije, financiranju nove plinovodne infrastrukture.<\/p>\n\n\n\n
Prvi stup ne podrazumijeva samo ve\u0107 najavljeno smrzavanje Europljana, nego i pre\u0161u\u0107enu neizvjesnost u obnovi europske industrijske materijalne proizvodnje koju je nedavna pandemija isturila kao egzistencijalni nam imperativ. Drugi stup ubraja golemu \u0161tetu zbog razlike u cijeni plina, a tre\u0107i otvoreno predvi\u0111a ubrzavanje procedura za izdavanje dozvola projektima s obnovljivom energijom, tj. zanemarivanje ekolo\u0161kih standarda koji su doju\u010der bili prvotni rezon zelene tranzicije uop\u0107e.<\/p>\n\n\n\n
\u010cetvrto, nova infrastruktura oli\u010dena je LNG-terminalima kojih u Europi ve\u0107 ima 37. Hrvatski se i dalje susre\u0107e s pote\u0161ko\u0107ama zbog nevoljkosti glavnih o\u010dekivanih partnera da se odreknu ruskog plina. Ma\u0111arske, recimo, s obzirom na njezino donedavno natezanje s Amerikom oko zakupa osjetnije skladi\u0161ne kubika\u017ee na Krku, premda se Hrvatska od toga nadala i vi\u0161e. Konkretno, da se uz pomo\u0107 SAD-a domogne bolje pozicije u pregovorima s Ma\u0111arskom na predmetu upravljanja Inom, odnosno Molom koji suvereno dr\u017ei \u0161apu na hrvatskim fosilno-energetskim resursima.<\/p>\n\n\n\n
Hrvatska pritom nije pro\u0107erdala samo Inu, \u0161to se ti\u010de \u0161irega tog sektora, nego i Petrokemiju, danas tako\u0111er zaglavljenu na vlasni\u010dko-upravlja\u010dkom potezu Moskva-Budimpe\u0161ta. U vrijeme tih ekonomsko-politi\u010dkih sunovrata nije bilo opipljive ratne prijetnje u relativnoj nam blizini. Za daljnje pothvate se pobrinula i Amerika, podjaruju\u0107i re\u017eim Vladimira Putina za sve one kojima se ta opasnost \u010dinila isforsiranom konstrukcijom.<\/p>\n\n\n\n
Kad ra\u010dun za tolike manevre do\u0111e na naplatu, znat \u0107emo bar da mu je u podlozi bilo ukalkulirano naknadno vizionarstvo na\u0161ih politi\u010dkih reprezentanata. Povijest se pi\u0161e ispo\u010detka, i sva joj fluidna supstanca najednom zadobiva neku \u010dvr\u0161\u0107u strukturu. Dalekovidnosti ovda\u0161njih politi\u010dara u tome definitivno nije bilo niti je dandanas ima, ali je neprijeporna \u010dinjenica da \u0107e svi njihovi potezi u tome imati uvjerljivo dalekose\u017ean efekt.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ameri\u010dki su du\u017enosnici i privrednici dugi niz godina, “demokratski” i poslovno, pritiskali hrvatske vlasti, kao i ostatak Europe, da se okrenu njihovom plinu. Tada nije bilo ba\u0161 sluha za takve ponude, a danas se, uslijed zaokreta nakon rata u Ukrajini, na\u0161i biv\u0161i i sada\u0161nji du\u017enosnici di\u010de naknadnom vizijom i dalekovidno\u0161\u0107u. Ususret ovogodi\u0161njem Danu dr\u017eavnosti, hrvatski […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":42155,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[128,1071],"theme":[457],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-42153","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-energetika","tag-geopolitika","theme-klima","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42153","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42153"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42153\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42154,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42153\/revisions\/42154"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42155"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42153"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42153"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42153"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42153"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42153"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42153"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42153"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}