{"id":42140,"date":"2022-05-31T08:20:00","date_gmt":"2022-05-31T07:20:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=42140"},"modified":"2022-06-01T08:54:32","modified_gmt":"2022-06-01T07:54:32","slug":"hazu-kao-sanu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=42140","title":{"rendered":"HAZU kao SANU"},"content":{"rendered":"\n

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) odlu\u010dila je, ni\u010dim izazvana, preuzeti ulogu politi\u010dko-povijesnog arbitra. Pro\u0161lotjednim dokumentom “preporu\u010dila” je susjednim zemljama koje grijehe moraju okajati \u017eele li u\u0107i u Europsku uniju. Bosna i Hercegovina, na primjer, mora priznati “tre\u0107i entitet”, a Srbija odustati od “jasenova\u010dkog mita”. Sre\u0107a da institucija poput HAZU-a vi\u0161e nemaju zna\u010dajan dru\u0161tveni utjecaj, ali ovakvi istupi pokazuju da ne bi trebale imati nikakav.<\/p>\n\n\n\n

Razdoblje pristupa pojedine zemlje Europskoj uniji obi\u010dno je prilika drugim \u010dlanicama, posebno onima koje sa zemljom kandidatkinjom susjeduju, da joj \u017eivot zagor\u010de koliko god to mogu, stavljaju\u0107i pred doti\u010dnu set neostvarivih ili te\u0161ko ispunjivih preduvjeta za primanje u punopravno \u010dlanstvo. Tako \u0107e i Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora, koje ve\u0107 odavno aspiriraju prema \u010dlanstvu u Europskoj uniji, morati iskusiti “toplog zeca” prolaze\u0107i kroz \u0161palir starih \u010dlanica i njihovih zahtjeva, a posebno Hrvatske koja je za \u0107ebovanje “gu\u0161tera” sa zapadnog Balkana naro\u010dito zainteresirana. Nije to ni\u0161ta novo. Prilikom svakog u\u010dlanjenja koristila se prilika da zemlje \u010dlanice zemljama kandidatkinjama iz naftalina izvuku ve\u0107 davno zaboravljene kavge, povijesnom pra\u0161inom prekrivene nesporazume, probleme kojih se vi\u0161e nitko ne sje\u0107a i nerije\u0161ena pitanja i da se poku\u0161a iskoristiti takav pogodan trenutak da se ne\u0161to sitno u\u0161i\u0107ari na politi\u010dkom, kulturno-historijskom ili ekonomskom planu.<\/p>\n\n\n\n

Takva me\u0111unacionalne i me\u0111udr\u017eavne sva\u0111e ne\u0161to je \u0161to Europsku uniju prati zapravo otpo\u010detka. Podsjetimo na to da se, dok se jo\u0161 Unija zvala Evropska ekonomska zajednica, Francuska jako protivila ulasku Velike Britanije u tu asocijaciju. Naime, tada\u0161nji francuski predsjednik Charles De Gaulle dr\u017eao je Veliku Britaniju na ledu tokom \u0161ezdesetih godina (kroz dva veta, od kojih je prvi ulo\u017eio 1963. godine), smatraju\u0107i da \u0107e britanski ulazak u Zajednicu zapravo zna\u010diti ulazak SAD u Evropu na mala vrata, da \u0107e to sve skupa dovesti do posvema\u0161nje amerikanizacije evropske politike i ekonomije i da Velika Britanija nije ni\u0161ta drugo doli ameri\u010dki ekonomski trojanski konj na Starom kontinentu. Nije da nije bio u pravu.<\/p>\n\n\n\n

U takvim se situacijama \u010desto pote\u017ee navodna povijesna i kulturna krivnja. Tako, recimo Bugari trenuta\u010dno priti\u0161\u0107u Sjeverne Makedonce da priznaju kako im je jezik deriviran iz bugarskog, i taj zahtjev postavljaju kao uvjet za makedonski ulazak u EU. Da ne spominjemo da su te iste nesretne Makedonce godinama mrcvarili Grci, da bi ih prije nekoliko godina kona\u010dno natjerali da promjene ime svoje dr\u017eave, jer da anti\u010dka gr\u010dka pokrajina Makedonija ima prednost u imenovanju pred homonimnom biv\u0161om jugoslavenskom republikom. S druge strane, pristup Uniji ta je ista Gr\u010dka, ba\u0161 kao i Portugal i \u0160panjolska, iskoristila pozitivno, da se defa\u0161izira. Na taj su se na\u010din biv\u0161i ju\u017enoevropski fa\u0161izmi istopili u unijskom politi\u010dkom kotlu, izme\u0111u ostaloga i uz pomo\u0107 proeuropske politike socijalisti\u010dkih stranaka koje su u te dvije zemlje bile na vlasti osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, dakle u vrijeme njihovih pristupa Evropskoj ekonomskoj zajednici.<\/p>\n\n\n\n

Slovenske ucjene<\/h2>\n\n\n\n

U takvim situacijama poni\u017eenja nisu rijetka. Tako je Hrvatska prije devet godina morala odustati od tu\u017ebe protiv Ljubljanske banke, koja je odbila obe\u0161tetiti svoje hrvatske klijente 1991. godine kad je do\u0161lo do svejugoslavenskog razdru\u017eivanja i kad je banka propala, pa su jadni \u0161tedi\u0161e iz Hrvatske, ali i iz Bosne i Hercegovine, morali nakon trideset godina sudovanja \u010dekati prakti\u010dki do neki dan da im se po\u010dnu ispla\u0107ivati davno ulo\u017eene devizne \u0161tednje. Naime, netom pred ulazak u EU 2013. godine Hrvatska podvitog repa obustavlja tu\u017ebu pred svojim sudovima u kojoj tra\u017ei nadoknadu od Ljubljane, da bi slovenski parlament nakon toga kona\u010dno ratificirao hrvatski zahtjev za primanje u EU. S druge strane, ista ta Hrvatska obvezala se na procesuiranje vlastitih ratnih zlo\u010dina, a sad vidimo da Hrvatska na tom planu do dana dana\u0161njeg “uspje\u0161no” skriva kosture u ormaru (slu\u010daj \u010detvorice pilota s Petrova\u010dke ceste). Hrvatska se naime u predpristupnom periodu nevoljko, ali ipak nekako, odrekla “duha neka\u017enjivosti” koji je definirao Tu\u0111manov predsjednik Vrhovnog suda Milan Vukovi\u0107, tvrde\u0107i da “Hrvati u obrambenom ratu ne mogu biti po\u010dinitelji ratnih zlo\u010dina”. Vidjet \u0107emo na primjeru mitraljiranja srpske izbjegli\u010dke kolone iz 1995. godine je li taj duh i dalje na snazi.<\/p>\n\n\n\n

Neke su zemlje u tom predpristupnom periodu pro\u0161le relativno li\u0161o. Recimo, Sloveniji se problem administrativnog \u010di\u0161\u0107enja “izbrisanih” (preko 20 tisu\u0107a ju\u017enjaka \/gra\u0111ana biv\u0161ih jugoslavenskih republika\/) uop\u0107e nije stavljalo na teret. Zapravo im ga nije imao tko staviti na teret, jer Zapad taj problem uop\u0107e nije percipirao, a biv\u0161e jugoslavenske zemlje nisu bile ni u prilici da prigovore, jer nisu bile u Uniji. Rije\u010d je, samo da podsjetimo, o ljudima kojima je slovenska dr\u017eava desetlje\u0107ima osporavala ostvarenje dr\u017eavljanskog statusa, jer da nisu etni\u010dki podobni. Sramna epizoda iz nedavne slovenske pro\u0161losti epilog je dobila tek prije koju godinu, izme\u0111u ostalog i kroz ispriku “\u010defurima” koja je do\u0161la s najvi\u0161eg politi\u010dkog mjesta. Ali su se zato Slovenci 2004. godine kad su pristupali Uniji, baktali s bizarnim zahtjevom Italije koja je od Slovenije tra\u017eila pravo prvokupa za zemlju i imovinu Talijana iseljenih s podru\u010dja Istre i slovenskog Primorja nakon Drugog svjetskog rata, kao oblika obe\u0161te\u0107enja.<\/p>\n\n\n\n

Predpristupni sporazumi znaju \u010dak i danas donijeti poneke benefite. Recimo antimanjinski zakoni Latvije i Estonije, kojima su se dr\u017eavljanima tih zemalja smatrali samo oni koji su uspijevali dokazati svoju prisutnost u tim zemljama od prije 1940. godine, stavili su preko no\u0107i oko 30 posto stanovni\u0161tva ruskog podrijetla izvan zakona. Tako\u0111er, u te su se dvije balti\u010dke zemlje za javne poslove mogli kandidirati isklju\u010divo znalci tih jezika (estonskog i latvijskog), dok se istovremeno vrlo ra\u0161ireni ruski nije priznavao. Prije svog ulaska u EU te su se zemlje morale odre\u0107i takvih restriktivnih zakona.<\/p>\n\n\n\n

Akademici tra\u017ee tre\u0107i entitet<\/h2>\n\n\n\n

Kako rekosmo, Hrvatska \u0107e se sasvim sigurno postaviti kao zainteresirana strana u postupku pridru\u017eivanja zapadnobalkanskih dr\u017eava Uniji, a da \u0107e tome tako doista i biti, pokazuje i dokument koji je javno predstavila Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti na svojim mre\u017enim stranicama. Akademici su nedavno objavili tekst<\/a> pod naslovom “Prilozi za za\u0161titu hrvatskih nacionalnih interesa prilikom pregovora Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom u pogledu njihova ulaska u Europsku uniju”, i u njemu oni trima dr\u017eavama nabrajaju grijehe koje ove moraju okajati, ako \u017eele u Uniju. Naravno, drugo je pitanje kolika je stvarna politi\u010dka snaga jedne takve institucije kao \u0161to je HAZU i koliko \u0107e se uop\u0107e njihovi prijedlozi i prilozi ozbiljno uzimati u obzir. Vjerojatno politi\u010dka snaga i nije bog zna kako velika, ali su zahtjevi akademika u tolikoj mjeri stopljeni s dana\u0161njom slu\u017ebenom politikom Hrvatske prema susjednim zemljama, da “Prilozi” vi\u0161e sli\u010de na neki demar\u0161 Plenkovi\u0107eve diplomacije, nego na koncentrirani i suvisli istup intelektualaca. <\/p>\n\n\n\n

Pa tako kad seniorski klub sa Zrinjevca, ina\u010de obilno nov\u010dano potpomognut iz bud\u017eeta \u2013 zbog \u010dega neki<\/a> dr\u017ee da HAZU ni ne mo\u017ee biti nezavisni intelektualni centar, nego prije stara\u010dki dom \u010diji su \u0161ti\u0107enici potkupljeni visokim apana\u017eama \u2013 zatra\u017ei od susjedne BiH da “osigura ravnopravnost hrvatskog naroda kroz tre\u0107i entitet, kao i sva prava koja iz toga proizlaze”, onda to nije ni\u0161ta drugo do nastavak bobanovske, \u0161u\u0161kovske i tu\u0111manovske politike presizanja prema drugoj zemlji, politike koja se na drugi na\u010din i danas nastavlja. Prvi komentar na ovaj skandal oko HAZU-ovog tra\u017eenja “tre\u0107eg entiteta” dao je Enver Kazaz, sarajevski profesor, kazav\u0161i<\/a>: “Nevjerovatno je da akademija i politi\u010dari iz Hrvatske ne vide mogu\u0107nost druga\u010dijeg rje\u0161enja pitanja u BiH od onog koji name\u0107e HDZ BiH. A HDZ BiH name\u0107e rje\u0161enja koja isklju\u010duju zapravo vi\u0161e od polovine Hrvata u BiH iz ustavnih prava i ‘hercegoviniziraju’ Hrvate u BiH. Nevjerovatna glupost me\u0111u politi\u010dkim elitama u Hrvatskoj i BiH.” Kazaz \u010dak smatra da su HAZU-vi prilozi novovjeka ina\u010dica SANU-ovskog Memoranduma. “Postoji nevjerovatna sli\u010dnost izme\u0111u Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), objavljenog 1986. godine i dokumenta iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti\u2026 Hrvatski akademi\u010dari ra\u010dunaju na svoj znanstveni autoritet prenebregavaju\u0107i \u010dinjenicu da u ovom slu\u010daju ulaze i u podru\u010dje druge dr\u017eave i diktiraju i toj drugoj dr\u017eavi ne samo unutarnju nego i spoljnu politiku. Takav bezobrazluk pokazuje da su akademi\u010dari zaboravili znanstvene i eti\u010dke principe i upustili se u goli nacionalizam”.<\/p>\n\n\n\n

Radni logor Jasenovac<\/h2>\n\n\n\n

Ono \u0161to tra\u017ee akademici \u010dak je i jednom predsjedniku Milanovi\u0107u previ\u0161e, pogotovo vezano ovo uz Bosnu. Iako se nikad ne zna kako \u0107e Milanovi\u0107 reagirati na pojedine politi\u010dke doga\u0111aje u nas i vani, ovdje je ipak uspio “spustiti loptu” i pozvati akademike da razmisle o svojoj “deklaraciji”. Ka\u017ee<\/a> predsjednik: “U tom dokumentu zaista stoje i neka pretjerivanja, primjerice oko Srbije i njihovog ulaska u EU. Me\u0111utim, fascinantno je \u0161to pi\u0161e o BiH. Cijenjeni akademici su prije mjesec dana rekli da Hrvatima u BiH treba ta prava osigurati pod svaku cijenu. Pod svaku cijenu. To zna\u010di ne pitaju\u0107i za cijenu. To je, eto, stav najbli\u017eih Plenkovi\u0107evih suradnika kad slobodno misle. Kad su pokoreni, onda ne misle. Pozivam ih da jo\u0161 jednom misle kad su napisali ‘ne pitaju\u0107i za cijenu’. Ja pitam za cijenu, jer cijena koja bi bila previsoka za Hrvate u Hrvatskoj je previsoka.”<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se Srbije ti\u010de, akademici u obliku svojevrsnog ultimatuma tra\u017ee, izme\u0111u ostaloga, da Srbija prestane s poticanjem “jasenova\u010dkog mita”. Stvar je tu dosta nejasna, jer slavni akademici ne razja\u0161njavaju \u0161to to to\u010dno misle pod “jasenova\u010dkim mitom”. Naime, mitologija oko Jasenovca otpo\u010dela je davno, a vrhunila je osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a kad se u tu raspravu na svoj na\u010din uklju\u010dio i Franjo Tu\u0111man, povjesni\u010dar koji je svoju doktorsku disertaciju prepisao od Ljube Bobana. On je u svojim “Bespu\u0107ima povijesne zbiljnosti” (BPZ) najprije pravilno zaklju\u010dio da je broj od 700 tisu\u0107a stradalih u jasenova\u010dkom logoru obilato pretjerivanje i da pripada mitologizaciji kojoj se treba suprotstaviti. I Tu\u0111man joj se suprotstavio, ali kako? Tako \u0161to je na mjesto srpske mitomanske brojke stavio svoju revizionisti\u010dku brojku od 40 tisu\u0107a stradalih, a usput je i logoru promijenio karakter. U poglavlju pod nazivom “Izopaka povijesno-znanstvenih \u010dinjenica” Tu\u0111man ka\u017ee: “Promicatelji jasenova\u010dkog mita, od samoga po\u010detka do danas, ustraju na tome da je jasenova\u010dki logor bio organiziran s izri\u010ditom svrhom likvidacije svih zato\u010denika, te da su se u njemu svakodnevno vr\u0161ili pokolji na stotine pa i tisu\u0107e Srba, \u017didova, Cigana i komunista. A istina je da je logor bio organiziran kao ‘radni logor’ s mno\u0161tvom poljodjelskih i tvorni\u010dko-obrtni\u010dkih radnih jedinica.” (BPZ, str. 316) Zna se gdje je ovakva interpretacija zavr\u0161ila u devedesetima. U cini\u010dkoj izjavi biv\u0161eg predsjednika Sabora i akademika Nedjeljka Mihanovi\u0107a da je Jasenovac zapravo poznat po tome da su logora\u0161i tamo izvodili “Malu Floramy”.<\/p>\n\n\n\n

Tu\u0111man i seoski pop<\/h2>\n\n\n\n

A na koga se povjesni\u010dar Tu\u0111man, me\u0111u ostalim, pozivao kad je do\u0161ao do tog broja stradalih i do, navodno, pravog karaktera logora? Na ni manje ni vi\u0161e nego na seoskog popa! “Jure Par\u0161i\u0107 bio je \u017eupnik u Jasenovcu za vrijeme rata, kao privr\u017eenik NDH primio je i \u010din usta\u0161kog satnika, ali je bio protiv usta\u0161kih zlodjela i pomagao je u spa\u0161avanju \u017ertava. Osobno je poznavao prilike u logoru i njegove du\u017enosnike, a poziva se i na obavje\u0161tenja koja je dobio od jednog od zapovjednika logora dopukovnika Ivice Matkovi\u0107a. U svojim sje\u0107anjima govori i o tome kako je pred smrt ispovjedio ministre Paveli\u0107eve vlade M. Lorkovi\u0107a i A. Voki\u0107a. Prema tome govori \u010dovjek dobro upu\u0107en i po svemu sude\u0107i dobronamjerno razborit. A pi\u0161e: ‘U jasenova\u010dkom ka\u017enjeni\u010dkom logoru moglo je izgubiti \u017eivote od po\u010detka do kraja (1941-1945) izme\u0111u 30 i 40 tisu\u0107a ljudi.'” (BPZ, 344\/5)<\/p>\n\n\n\n

Akademike nije posebno briga ni to \u0161to je hrvatska i srpska povjesni\u010darska struka ve\u0107 poodavno do\u0161la do konsenzusa oko pribli\u017enog broja stradalih u Jasenovcu (prema poimeni\u010dnom popisu 80 i ne\u0161to tisu\u0107a stradalih), da sporova oko toga me\u0111u njima ve\u0107 dugo nema, i da “jasenova\u010dki mit” danas postoji samo u revizionisti\u010dkim krugovima oko Dru\u0161tva “Trostruki logor Jasenovac”, kod negacionista poput Igora Vuki\u0107a ili Slovenca Romana Leljaka i oko televizijske emisije Bujica, dok jasenova\u010dka mitomanija danas opstoji uglavnom u krugu oko politi\u010dara Milorada Dodika.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to jo\u0161 \u017eulja akademike? Pa to \u0161to nikako da pro\u0111e kanonizacija bla\u017eenog Alojzija Stepinca. I zato su im Srbi krivi, odnosno Srpska pravoslavna crkva, koja da ko\u010di promociju zagreba\u010dkog nadbiskupa. \u0160to se Stepinca ti\u010de, mi\u0161ljenja smo da ne treba ni\u0161ta dodavati jednom davnom zaklju\u010dku Slobodana \u0160najdera koji je u svojoj stalnoj kolumni “Opasne veze”, koje je iz tjedna u tjedan pisao u rije\u010dkom “Novom listu”, nakon beatifikacije kra\u0161i\u0107kog vikara, zaklju\u010dio da je Stepinac “kolaboracionist s problemima savjesti”, nakon \u010dega je te 1998. godine tada\u0161nji ministar kulture Bo\u017eo Bi\u0161kupi\u0107 odbio \u0160najdera postaviti na mjesto intendanta u rije\u010dkom HNK-u.<\/p>\n\n\n\n

HAZU treba ukinuti!<\/h2>\n\n\n\n

Ima, dakako, jo\u0161 akademijinih zahtjeva, kao recimo one vezane uz manjinski polo\u017eaj Hrvata u Vojvodini ili one oko dubrova\u010dke knji\u017eevnosti. Me\u0111utim, mi\u0161ljenja smo da \u0107e akademici i s ova tri skandalozna zahtjeva izazvati sasvim dovoljno pa\u017enje u javnosti. Mo\u017eda jedina sre\u0107a u svemu tom jest \u0161to se kulturne institucije poput HAZU li Matice hrvatske danas zapravo ne pitaju previ\u0161e, svakako puno manje nego ranije, recimo 1986. godine kad je objavljen Memorandum SANU. Mnogi \u010dak misle da su takve institucije opsoletne i kao takve posve nepotrebne. Potpisniku ovih redaka svojedobno je Boris Maruna, pjesnik i emigrant \u2013 svakako netko kome se ne mo\u017ee prigovoriti manjak nacionalnog osje\u0107aja \u2013 izjavio da \u010dim je iz emigracije prispio u Hrvatsku (ako nije urbana legenda, pri\u010da se da je pjesnik na Pleso prvi puta sletio s pi\u0161toljem za pasom, spreman za nacionalnu revoluciju. Brzo se ohladio i zavr\u0161io je kao esdepeovski ambasador u \u010cileu, suparnik politike Franje Tu\u0111mana, nakladnik “Zareza” i izvor ovom autoru iz redova Matice hrvatske kad je ova krajem devedesetih neuspje\u0161no poku\u0161avala ustanoviti knji\u017eevnu nagradu “Mile Budak”), i \u010dim je pohvatao konce, shvatio je da anakronisti\u010dnim institucijama kao \u0161to su Akademija ili Matica zapravo u modernom dru\u0161tvu vi\u0161e nema mjesta i da ih promptno treba ukinuti. Ovi pomalo ishlapjeli i senilni “Prilozi” takvu davnu Maruninu ocjenu samo potvr\u0111uju.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) odlu\u010dila je, ni\u010dim izazvana, preuzeti ulogu politi\u010dko-povijesnog arbitra. Pro\u0161lotjednim dokumentom “preporu\u010dila” je susjednim zemljama koje grijehe moraju okajati \u017eele li u\u0107i u Europsku uniju. Bosna i Hercegovina, na primjer, mora priznati “tre\u0107i entitet”, a Srbija odustati od “jasenova\u010dkog mita”. Sre\u0107a da institucija poput HAZU-a vi\u0161e nemaju zna\u010dajan dru\u0161tveni utjecaj, […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":42144,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[144],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-42140","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-revizionizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42140","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42140"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42140\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42143,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42140\/revisions\/42143"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42144"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42140"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42140"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42140"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42140"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42140"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42140"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42140"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}