Politi\u010dko zapu\u0161tanje kulture zapo\u010delo je njenim institucionalnim i politi\u010dkim odvajanjem od sektora obrazovanja. Danas se ona ne nalazi samo na margini javnog interesa ve\u0107 i, klju\u010dno, u zape\u0107ku promi\u0161ljanja druga\u010dijih oblika zajednice. O povijesti tog zapu\u0161tanja i potrebi za politikom kulturne politike pi\u0161e Dean Duda.<\/p>\n\n\n\n
U konstelaciji prilagodbe dru\u0161tvenih polja pretpostavljenim praznim i besadr\u017eajnim javnim politkama, jedno od njih uvjerljivo prednja\u010di u hlapljenju iz javne sfere, na\u017ealost, svedeno tek na partikularni interes aktera koji ve\u0107 imaju razlog i motiv kakvog-takvog razgovora jer su neposredno egzistencijalno zainteresirani. \u010cak i u tjednima dono\u0161enja zakonodavnog okvira<\/a>, stvari se unato\u010d hvalevrijednom i rijetkom naporu odvijaju periferno<\/a>, posve udaljene od o\u010diju javnosti, koja ne mora nu\u017eno biti ba\u0161 gorljivo “zainteresirana”, ali bi politi\u010dke higijene radi bilo dobro da joj se barem javno-medijski predstavi ne\u010diji interes, u ovom slu\u010daju barem proizvo\u0111a\u010da, dakle, onih koji su s pravom neposredno egzistencijalno zainteresirani.<\/p>\n\n\n\n Posrijedi je posve jasan simptom da se s dominantnoga politi\u010dkog stajali\u0161ta radi o problemu koji ne predstavlja problem (jo\u0161 jedan u nizu) i da se recentno zami\u0161ljanje dru\u0161tva mo\u017ee odvijati bez jednog dru\u0161tvenog polja ili u stimulaciji njegove bezbojnosti, ne\u0161to \u0161to je desetlje\u0107ima unazad bilo te\u0161ko zamislivo. Na djelu je, izgleda, zavr\u0161na faza jedne konjunkturne transformacije koja nu\u017eno iziskuje barem povr\u0161nu historizaciju, i to ne zbog dimenzija nekada\u0161nje glasne veli\u010dine nego radi veli\u010dine recentnog tihog pada. Ne\u0161to poput Hrvatskih \u017eeljeznica \u2013 tako blizu, a tako daleko. I tako historijski sli\u010dno, barem kad je rije\u010d o ulozi i putni\u010dkom prometu.<\/p>\n\n\n\n Dugo je kultura<\/strong><\/em>, a o tom je dru\u0161tvenom polju rije\u010d, izgledala kao ne\u0161to va\u017eno u dru\u0161tvenom \u017eivotu. Otporna u zagovoru momenata emancipacije u “dugom 19. stolje\u0107u”, kao sredstvo i svrha, impregnirana u modernizacijske projekte “kratkog 20. stolje\u0107a”, demokratizirana i kompleksna u lokalnoj socijalisti\u010dkoj varijanti, istodobno ambivalentna i proturje\u010dna u potrebi da mijenja svijet “oslobo\u0111enih masa” uronjenih u staro i novo, folklorno i industrijski popularno ili pak medijsko. \u010cak i kad je to poprimalo karikaturalne oblike, uvijek je u estetskim ili organizacijskim disbalansima bilo dinami\u010dno, infrastrukturno razlo\u017eno i obrazovno neizostavno. Socijalizam je u tom smislu doista jedno od lica moderniteta, unato\u010d tome \u0161to se neki s tom \u010dinjenicom te\u017ee nose. Va\u017enost kulture u tom razdoblju ne mo\u017ee se mjeriti s trenutnim stanjem, a nu\u017eno se mora sagledati u kontekstu europskih kulturnih politika nakon Drugoga svjetskog rata, \u0161to nama analiti\u010dki rijetko uspijeva. Usto, samoupravna koncepcija kulture, unato\u010d povremenim ridikuloznim aspektima, ipak je bila ozbiljna stvar, odnosno stvari koje su onda izgledale ridikulozno danas nam se \u010dine iznimno smisleno. Samoupravna interesna zajednica u kulturi \u010dak danas zvu\u010di bolje nego nekad.<\/p>\n\n\n\n U tim unutarnjim lomovima izme\u0111u modernisti\u010dkog elitizma, (demokratske) ideje da \u0107e (barem kakvu-takvu) “poeziju svi pisati” ili pak kulture u sferi rada odnosno neposredne industrijske proizvodnje, kao i popularne \u017eudnje na tr\u017ei\u0161noj periferiji “niskih” kulturnih dobara, izgledala je ta kultura kao ne\u0161to va\u017eno. Koncepcijski relativno domi\u0161ljena, prepoznatljivog inicijalnog smjera (lokalno od Prvog kongresa kulturnih radnika u Topuskom, 25.06.\u201327.06.1944. do definitivnog kraha), nezaobilazna u svakoj lijevoj politici i, presudno, vezana uz proces obrazovanja, dakle sistemski ponu\u0111ena i prisutna, kultura je predstavljala nezaobilaznu i korektivnu dru\u0161tvenu \u010dinjenicu, temu oko koje su se \u010duli i skladni i disonantni dru\u0161tveni glasovi. I u kojem se god liku ukazivala, proizvodila je neki oblik javnog interesa, dru\u0161tvene rasprave odozgo i odozdo \u2013 potrebne, izli\u0161ne, dosadne, repetitivne (kako god) \u2013 jednostavno od nje se o\u010dekivalo pa je i izgledala, i bilo joj je stalo, da bude najmanje barem pa dru\u0161tveno va\u017ena. Dr\u017eavi je jednako tako bilo stalo jer se bez toga nije mogla samodefinirati.<\/p>\n\n\n\n Od svih elemenata njezine dru\u0161tvene va\u017enosti, osnovni se ogledao u spomenutoj vezi koja danas nedostaje, u dugotrajnoj povezanosti s poljem obrazovanja, kao nu\u017ean i u dru\u0161tvenoj raslojenosti na svaki na\u010din ambivalentan, ali prijeko potreban emancipacijski ulog. Zastupljenost umjetni\u010dkih predmeta u obaveznom osnovnom obrazovanju, slobodne aktivnosti (sila literarnih, dramskih i folklornih grupa, mali i veliki zborovi po osnovnim \u0161kolama itd.) zatim u srednjem, pa umjetni\u010dke \u0161kole, akademije i studiji humanistike i (ponekih) dru\u0161tvenih znanosti, kompetentne katedre za, na primjer, sociologiju kulture, \u010dasopisi od Kulturnog radnika do Kulture (sve samo usput navedeno) \u2013 taj strukturirani i kapilarno povezani niz tvorio je, danas vi\u0161e nego o\u010devidno, sistem kojemu nisu trebale “no\u0107i” ne\u010dega i deklarativne godine “koje\u010dega”, na primjer, \u010ditanja jer mu je to bilo svakodnevno funkcioniranje i razlog. Nije mu trebala ni europska godina publike ili sli\u010dna izmi\u0161ljotina jer je publiku proizvodio obrazovni sistem, \u0161to milom \u0161to silom u krhkim godinama, ali da je bilo ponu\u0111eno i programski prisutno, rijetki mogu argumentirano opovrgnuti.<\/p>\n\n\n\n Tranzicija, ukratko, nakon samozadovoljenja nacije surogatom kulture kao politi\u010dke dosko\u010dice za identitet krda, uklju\u010duje transformaciju dr\u017eave, a samim tim i relevantno otvaranje njezina mekanog trbuha za nevladine odnosno gra\u0111anske inicijative, i kao prijeku potrebu i kao novo tr\u017ei\u0161te radne snage. Slijede vremena nezavisne kulture po hrvatskim gradovima, izvaninstitucionalne, nehladnopogonske, programske i projektne, sa stajali\u0161ta minimalne radne sigurnosti \u2013 okrutno prekarne. I odvija se sve \u0161to je vi\u0161e-manje na djelu u europskom kontekstu: poku\u0161aji osmi\u0161ljavanja zapu\u0161tene industrijske ba\u0161tine u kulturnoj funkciji, festivali \u2013 \u0161to novi, \u0161to fran\u0161iza, poneki vapaj za starim u novom ruhu, drugi krug razgovora o domovima kulture, relevantni poku\u0161aji historizacije gradskih kvartova, borba za o\u010duvanje javnog prostora i ponovno osmi\u0161ljavanje lokalnih kulturnih zajednica dobrim programima. Dakle, odozdo i inkluzivno, ponekad prvolopta\u0161ki i razumljivo identitetskom logikom, a ponekad i vi\u0161e nego smisleno. I to smisleno pretpostavlja da kultura ne mo\u017ee funkcionirati bez kontinuiteta i uklju\u010denosti svih koji imaju neki interes, osobito proizvodni, stvarala\u010dki, profesionalni, amatersko-kreativni ili, ako ho\u0107ete, je li okvir za smisleno provo\u0111enje slobodnog vremena ili aktivnost tre\u0107e \u017eivotne dobi. Kultura je zapravo najprije demokratska infrastruktura, a zatim i vrijednost koja se proizvodi. O tome svjedo\u010de najbolji i s mukom izboreni tranzicijski programi poput onih kustoskog kolektiva BLOK-a<\/a> (i svega \u0161to uz njih ide, od politike do umjetnosti).<\/p>\n\n\n\n To\u010dka prijepora historijski jest zapravo politi\u010dka odluka na nacionalnoj razini da resor kulture ne bude povezan s resorom obrazovanja, \u0161to ne zna\u010di da se lokalno stvari ne mogu i druk\u010dije osmisliti. Otud, naime, iz tog raskida slijede svi na\u0161i proma\u0161aji, kao i na\u010delna europska zabrinutost za publiku. Ako ste zapustili obrazovni sustav, odrekli ste se prvog koraka u formiranju kulturne publike. Sve su vam kasnije mjere sanacije i cici-mici “ruksaci kulture” (fran\u0161izni proizvod EU projektne kulture da djeca vide umjetnike i umjetnici djecu, i ne obuhva\u0107a sve \u0161kole nego kandidate koji se, eto, prijave i u\u0111u u izbor) uvelike beskorisne. To se nekad zvalo estetski odgoj ili barem njegov poku\u0161aj.<\/p>\n\n\n\n Dakle, vrijednost. Jedno je i logi\u010dno demokratski omogu\u0107iti da je svaki element u cirkulaciji kulturnih dobara, od proizvodnje do potro\u0161nje, dostupan svima, bez obzira na dob, rodnu ili klasnu poziciju, pripadnost periferiji ili centru. To je zada\u0107a zajednice ili kulturne politike koja na svoj na\u010din oblikuje neku zajednicu. Taj kontinuitet infrastrukturnih napora, uklju\u010denosti i stvaranja, nu\u017eno je prosvjetiteljski, uvelike u razlici spram sigurnosti hladnopogonskih dr\u017eavnih institucija (malo pozlate uz politi\u010dke prijepore oko upravlja\u010dkih struktura). Me\u0111utim, prekarnost, o\u010dekivano, uvelike poni\u0161tava kulturu kao faktor dru\u0161tvenog \u017eivota, osobito u pandemijskim uvjetima, jer \u0161to se god svede na pre\u017eivljavanje razlo\u017eno gubi smislenu dru\u0161tvenost, jednostavnije: tro\u0161i ljudski materijal.<\/p>\n\n\n\n S druge strane, institucionalna kultura pod izravnom paskom dr\u017eave neprestano je u paralizi koja se koristi za isklju\u010divanje nepodobnih i definitivno osvajanje institucija kojima upravlja dr\u017eava. Sada\u0161nja nacionalna kulturna politika zato i jest puzaju\u0107e istrebljenje, sada\u0161nja paradigma jest hlapljenje kulture iz javne sfere i problem koji nije problem, priprema za lagani bezbolni opro\u0161taj i tiho trajanje. Stoga, ne samo iz paralelnog nezavisnog sektora, nego i op\u0107enito koncepcijski nije dovoljna kulturna politika nego, uvjetno re\u010deno, politika kulturne politike<\/em>, onaj korak koji dolazi nakon ideje dostupnosti.<\/p>\n\n\n\n I tu dolazimo do uloge politi\u010dkih struktura, dakle onih koje su svoju ve\u0107inu ovjerovile na demokratskim izborima, a druk\u010dijeg su politi\u010dkog profila. Pripovijest o dostupnosti, koliko god klju\u010dna bila, sve vi\u0161e zvu\u010di praznjikavo ako ne proizvodi vrijednost. Inicijalno je posrijedi pokulturena dinamika tr\u017ei\u0161ta odnosno kulturno polje kao \u0161oping centar, skoro pa varijanta svojedobnih besmislica blairovskoga tre\u0107eputa\u0161kog tipa. U posljednjoj instanci ne spa\u0161ava je ni socijalna metafora kojom se oblikovala iz tr\u017ei\u0161ne u kulturnu sferu ako ne proizvodi vrijednost i ne postane programski zama\u0161njak promjena. Ni stotine debatnih termina najavljenih u programu izabranog ravnatelja zagreba\u010dkog KIC-a, ni sve ono \u0161to su pobjednici izbora u istom gradu svojedobno programski najavili, iako je upravo izabrana pro\u010delnica resornog ureda (plus me\u0111ugradsku i me\u0111unarodnu suradnju i civilno dru\u0161tvo), a istu funkciju u podru\u010dju odgoja i obrazovanja javnost jo\u0161 uvijek sa zanimanjem i\u0161\u010dekuje.<\/p>\n\n\n\n Dakle, ne samo je li dostupno, nego i \u0161to je dostupno, a to uklju\u010duje spomenutu politiku kulturne politike. Ako se to ne dogodi, a vrijeme je da se, u skladu s boljim primjerima iz konkretne kulturne prakse, po\u010dne doga\u0111ati, \u0161to ostaje? Kad se zavr\u0161i ionako uti\u0161ana i rasto\u010dena pripovijest velikih europskih ideja pretvaranja zapu\u0161tene industrijske ba\u0161tine u oblike kulturnih nevladinih pogona ili imaginarne replike domova kulture odnosno lokaliziranih centara za kulturu, kad se i ako se napokon sav pluralizam identiteta bespogovorno i ravnopravno uklju\u010di u svim ina\u010dicama, kad knji\u017eevna kritika shvati da nije problem reprezentacije jedini, kad “\u017eenski” filmovi ponude ne\u0161to vi\u0161e od perpetuirane pobjede patrijarhata, kad svi jednom dovr\u0161e onaj lyotardovski privatni milijun malih i polusmislenih pri\u010da, tad \u0107emo u zavr\u0161nom \u010dinu, ako se ne dogodi politika kulturne politike, unato\u010d ulo\u017eenom naporu, kulturu, po svemu sude\u0107i, napokon dokinuti kao samostalni resor i pridru\u017eiti Minstarstvu turizma i sporta kao neobavezni ukras reda veli\u010dine kako dobiti licencu za autohtonost slavonskog kulena ako je u njemu kineski \u010de\u0161njak. Pa makar bio i svima dostupan. I to u varijanti u kojoj je sada “kultura” dostupna na “posje\u0107enijim” portalima dnevnih novina ili pak u novinama posje\u0107enijih dnevnih portala. Na Ve\u010dernjem je skroz desno pod “Ostale rubrike”, a na portalu Novog lista, lokalnog medija koji izlazi u svojedobnoj europskoj (korona) prijestolnici kulture na\u0107i \u0107ete je jednako tako skroz desno, po izbornikom “Ostalo”. Dakle, vrijeme je izgleda za “Bella ciao”, generalno i doslovno. Mo\u017ee li druk\u010dije? Politikom kulturne politike? Svakako.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Politi\u010dko zapu\u0161tanje kulture zapo\u010delo je njenim institucionalnim i politi\u010dkim odvajanjem od sektora obrazovanja. Danas se ona ne nalazi samo na margini javnog interesa ve\u0107 i, klju\u010dno, u zape\u0107ku promi\u0161ljanja druga\u010dijih oblika zajednice. O povijesti tog zapu\u0161tanja i potrebi za politikom kulturne politike pi\u0161e Dean Duda. U konstelaciji prilagodbe dru\u0161tvenih polja pretpostavljenim praznim i besadr\u017eajnim javnim […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":42110,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[74,1160],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[23],"class_list":["post-42108","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-kultura","tag-kulturna-politika","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42108","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42108"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42108\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42111,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42108\/revisions\/42111"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42110"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42108"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42108"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42108"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42108"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42108"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42108"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42108"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Odvajanje od obrazovanja<\/h2>\n\n\n\n
Dostupnost pa vrijednost<\/h2>\n\n\n\n
Politika kulturne politike<\/h2>\n\n\n\n