Zatvaranjem ukrajinskih luka u Crnom moru poput Odese i Mariupolja, rumunjska je Constanta postala najva\u017enija luka za izvoz svijetu prijeko potrebnih ukrajinskih \u017eitarica. Me\u0111utim, luka i grad su te novonastale okolnosti do\u010dekali nespremni. Da uvidimo razloge te nespremnosti moramo se vratiti 150 godina unatrag i osmotriti razvoj i putanju grada do danas. Fascinantnu pri\u010du o povijesti Constante donosi Florin Poenaru.<\/p>\n\n\n\n
Jedan od neo\u010dekivanih u\u010dinaka ruske agresije na Ukrajinu je rast va\u017enosti Constante, najve\u0107eg rumunjskog grada na Crnom moru. U vrijeme dok pi\u0161em ovaj \u010dlanak izvje\u0161taji javljaju o prili\u010dnoj gu\u017evi na ulazu u luku uslijed usmjeravanja brodova \u010dije su inicijalne luke bile Odesa i Mariupolj. Istovremeno na pristani\u0161tima brodovi \u010dekaju da se napune ukrajinskim \u017eitaricama i rudama namijenjenima globalnim tr\u017ei\u0161tima. Zna\u010dajan rast lu\u010dkog prometa zapravo se nastavlja na pro\u0161logodi\u0161nji sna\u017eni rast zabilje\u017een pro\u0161le godine kao periferni rezultat globalnih opsrkbnih \u010depova. <\/p>\n\n\n\n
Lu\u010dka uprava je odu\u0161evljena rastom prometa jer on jam\u010di nevjerojatne prihode, a mediji izvje\u0161tavaju o izrazitom rastu cijena lu\u010dkih usluga. Me\u0111utim, ovakav razvoj doga\u0111aj otkriva i prili\u010dne dru\u0161tvene probleme koji prate krizne periode. Poja\u010dane aktivnosti u luci \u0107e sigurno pridonijeti novoj rundi transformacije samog grada i ina\u010de dubinski odre\u0111enog globalnim i lokalnim previranjima u pro\u0161lom stolje\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
Moderna povijest grada je zapravo kratka. U vrijeme kada je nakon Berlinskog kongresa 1878. rumunjska dr\u017eava od Otomanskog carstva preuzela provinciju Dobrud\u017eu, Constanta je bila malo ribarsko mjesto u kojem su etni\u010dki dominirali Turci i Tartari. Mjesto je bilo nerazvijeno unato\u010d \u017eeljezni\u010dkoj pruzi izgra\u0111enoj jo\u0161 1860. koja ga je povezivala s Cernavodom, gradom i lukom na Dunavu. Sudbina mjesta se okrenula krajem 19. stolje\u0107a kad je izgra\u0111en \u017eeljezni\u010dki most koji je zapravo povezao Constantu s Bukure\u0161tom. Na prijelazu stolje\u0107a vlasti su zapo\u010dele s prvim investicijama u izgradnju i razvoj same luke. Cilj je bila logisti\u010dka podr\u0161ka za izvoz ve\u0107ih koli\u010dina rumunjskih \u017eitarica na svjetska tr\u017ei\u0161ta. <\/p>\n\n\n\n
To je dovelo do nastanka prili\u010dno vibrantne trgova\u010dke klase u gradu koja je izgradila prve moderne zgrade i infrastrukturu. I danas su najimpresivnije zgradu u staroj gradskoj luci upravo one iz tog perioda. Istovremeno je grad postao i va\u017eno ljetno odmarali\u0161te lokalne bur\u017eoazije. Luka i susjedno odmarali\u0161te Mamaia povezani su prugom koja je presijecala grad sugeriraju\u0107i tako klju\u010dne aktivnosti i interesne to\u010dke. U me\u0111uratnom periodu se razvoj samo ubrzao zahvaljuju\u0107i nastanku rumunjske mornari\u010dke i ratne flote. \u010cak je i kralj dao izgraditi na obali rasko\u0161nu vilu za sebe i svoju obitelj nagla\u0161avaju\u0107i tako dodatno va\u017enost grada.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, ipak je komunisti\u010dki period bio zlatno doba Constante. Sna\u017ene dr\u017eavne investicije su dubinski transformirale grad i u\u010dinile ga drugim najve\u0107im u zemlji nakon prijestolnice Bukure\u0161ta. Od 1948. do 1979. godine stanovni\u0161tvo se u\u010detverostru\u010dilo: od ne\u0161to manje od 79.000 do preko 350.000 stanovnika. To je naravno dovelo do etni\u010dke prevlasti Rumunja, ali zadr\u017eale se su i manje etni\u010dke grupe s distinktivnim obilje\u017ejima. Pro\u0161irenje luke koje je uklju\u010divalo i izravno povezivanje s Dunavom 1985. godine i konsolidacija dobro pla\u0107ene pomorske klase nisu \u010dinili jedine privla\u010dne aspekte grada. Industrijski razvoj je zaposlio ve\u0107inu radne populacije grada koja je \u017eivjela u izrazito modernim stambenim \u010detvrtima. S obzirom na to da je stari grad bio ograni\u010den na poluotok na kojem je bila locirana stara luka, komunisti\u010dki planeri su imali priliku razviti grad gotovo od nule. To je evidentno iz racionalne strukture grada koja je i dalje primjetna unato\u010d postkomunisti\u010dkim gentrifikacijskim valovima.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111unarodni je kontekst pridonio turisti\u010dkom razvoju grada. Politi\u010dka previranja u Gr\u010dkoj, \u0160panjolskoj, Portugalu i Turskoj u\u010dinila su ove zemlje manje privla\u010dnima stranim turistima. Otpo\u010detka \u0161ezdesetih komunisti\u010dke su vlasti prili\u010dno investirale u hotele i pla\u017enu infrastrukturu. Turizam je cvijetao do osamdesetih, privla\u010de\u0107i turiste iz zapadne i isto\u010dne Europe. Grad je postao najkozmopolitskiji u zemlji \u0161to je dovelo do razvoja specifi\u010dnog lokalnog etosa.<\/p>\n\n\n\n
Simultano je izgradnja naftne rafinerije u predgra\u0111u Navodari povezala grad s globalnom trgovinom nafte i dodatno u\u010dvrstila njegovu strate\u0161ku va\u017enost u ekonomiji komunisti\u010dke Rumunjske. Sasvim o\u010dekivano, takav razvoj je doveo do nastanka sna\u017ene i neovisne lokalne nomenklature koja je u kombinaciji s tehnokratskom klasom u osamdesetima izra\u017eavala prili\u010dno nezadovoljstvo rigidnim re\u017eimom pod vodstvom Causescog. Nedopu\u0161teno trgovanje zapadnim proizvodima koji su ulazili u luku u\u010dinilo je grad sredi\u0161tem neformalne ekonomije pred kraj komunisti\u010dkog re\u017eima i pridonijelo izra\u017eenom rastu poduzetni\u010dkog duha koji \u0107e postati prili\u010dno prijem\u010div za neoliberalne politike. Biv\u0161i rumunjski predsjednik Traian Basescu, \u0161ampion brze privatizacije, neoliberalnih dogmi i mjera \u0161tednje, bio je pomorski kapetan i samim tim socijaliziran u miljeu grada koji je bio prili\u010dno distinktivan u rumunjskom socijalizmu.<\/p>\n\n\n\n
Paradoksalno, grad koji je postao sinonim socijalisti\u010dke modernizacije poslu\u017eio je i kao rasadnik najradikalnije anti-komunisti\u010dke elite koja se pojavila nakon 1989. godine i bila izravno uklju\u010dena, bilo u dr\u017eavnoj upravi bilo u privatnim firmama, u rastakanje komunisti\u010dkog naslje\u0111a. Ali u samom tom procesu je uni\u0161ten i grad. Nakon 1989. godine grad je u\u0161ao u spiralu propadanja iz koje se bilo nemogu\u0107e izvu\u0107i. Zapravo je postao vjesnik procesa “tranzicije” kao takvog. Industrija je kolabirala \u0161to je nagnalo ljude da se presele u manje gradove ili ruralna podru\u010dja. Komercijalna flota je prodana za si\u0107u i gornji e\u0161aloni ljudi involviranih u brodarstvo i trgovinu su nakon \u0161to su osjetili zna\u010dajan pad prihoda odselili u lukrativnije destinacije poput Singapura ili Dubaija. S momentalnim nestankom radni\u010dke i profesionalne srednje klase grad je izgubio i populaciju i ekonomsku o\u0161tricu. U dva desetlje\u0107a nakon pada komunizma \u010dak 100.000 ljudi je za stalno napustilo grad.<\/p>\n\n\n\n
Danas gradsku ekonomiju karakteriziraju \u0161pekulacija nekretninama, sitna trgovina i razli\u010diti oblici rentijerstva. Koruptivnim rabotama politi\u010dari su prelili javna sredstva u dubiozne privatne investicije na obali koje su dovele do urbanisti\u010dkog kaosa i uru\u0161avanja bilo kakvog odr\u017eivog razvoja turizma. I lokalcima i posjetiteljima grad izgleda prljav, pospan i uni\u0161ten. \u010cak i u srcu sezone grad djeluje provincijalno sa sve izra\u017eenijim ruralnim karakteristikama. \u010cini se da su autoput i brze \u017eeljezni\u010dke linije poslu\u017eile vi\u0161e odlasku ljudi iz grada nego njihovom dolasku.<\/p>\n\n\n\n
Mnogi su nade u o\u017eivljavanje grada polagali u pove\u0107anje NATO baze u Mihail Kogalniceanuu, ruralnoj lokaciji na 20 kilometara grada, tik uz gradski aerodrom. Jo\u0161 2019. godine pojavili su se planovi pove\u0107anja baze kako bi mogla primiti 10.000 vojnika. Mo\u017eda \u0107e rat u Ukrajini ubrzati te planove i ispuniti nade lokalaca koji smatraju da \u0107e grad zbog toga osjetiti pozitivne ekonomske u\u010dinke i opet postati atraktivan. U me\u0111uvremenu je Jill Biden posjetila bazu i ameri\u010dke vojnike, ali je zaobi\u0161la sam grad. Da stvar bude gora po nade lokalaca, ponijela je i ameri\u010dki ke\u010dap.<\/p>\n\n\n\n
Prvo pandemija, a sada i zatvaranje ukrajinskih luka na Crnom moru, omogu\u0107ili su luci novi zamah. Ali godine zapu\u0161tenosti, podinvestiranja i zanemarivanja ugro\u017eavaju mogu\u0107nost transformacije luke u odr\u017eivu alternativu danas i u budu\u0107nosti. Najupe\u010datljiviji je manjak infrastrukture. \u017deljezni\u010dki sistem unutar luke koji \u010dini 250 kilometara pruge koji je krucijalan za prijevoz \u017eitarica koje \u010dine 30% prometa u luci je u raspadu. Brojne linije su naprosto blokirane zahr\u0111alim vagonima i napu\u0161tenim teretom. Vi\u0161ak ukrajinskih \u017eitarica koji se sad prevozi na svjetska tr\u017ei\u0161ta putem luke doveo je gotovo do infrastrukturnog kolapsa. Prijevoz Dunavom i kamionima poslu\u017eio je kao zamjena za ukrcaj na prve brodove koji su u proteklih nekoliko tjedana otplovili s ukrajinskim \u017eitaricama. Na taj je na\u010din ukrcano 140.000 tona \u017eitarica, ali problem je \u0161to Ukrajina do srpnja planira izvesti nekih 20 milijuna tona \u017eitarica. <\/p>\n\n\n\n
Naravno, ne\u0107e sve i\u0107i preko Constante, ali zna\u010dajan dio ho\u0107e. To \u0107e dovesti do porasta redova \u010dekanja brodova pred lukom, ali i pove\u0107anja prometa na autoputu koji povezuje grad s ostatkom zemlje, \u0161to \u0107e dovesti do ogor\u010denja lokalaca koji se ve\u0107 te\u0161ko nose s prometnim gu\u017evama u samom gradu. Tako\u0111er, ova situacija je razotkrila i jedan dubinski problem: nepostoje\u0107u infrastrukturnu povezanost Rumunjske i Ukrajine. Unato\u010d tome \u0161to zemlje grani\u010de i \u0161to je udaljenost izme\u0111u Odese i Constante izrazito mala, u mirnodopsko doba nije postojao nikakav interes za povezivanje. Sve do 24. velja\u010de Ukrajina je bila potpuno nevidljiva i nebitna za Rumunjsku, a manjak infrastrukturne povezanosti tome najbolje svjedo\u010di.<\/p>\n\n\n\n
Ono \u0161to danas upada u o\u010di u Constanti je veliki broj ukrajinski izbjeglica koji su odlu\u010dili ostati u gradu. Mnogi od njih su smje\u0161teni u hotelima, a smje\u0161taj im pla\u0107a dr\u017eava. Vlasnici hotela su inicijalno bili sretni da mogu zaraditi ne\u0161to van sezone, ali taj ih je osje\u0107aj napustio ka\u0161njenjem dr\u017eavnih isplata. Tako\u0111er, pribli\u017eava se ljetna sezona i ukrajinske izbjeglice postaju teret, a ne izvor zarade. Kako \u0107e vlasti rije\u0161iti ovaj problem trenutno nitko ne zna. Ali on savr\u0161eno oslikava ulogu i mentalitet grada u ovom trenutku.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Zatvaranjem ukrajinskih luka u Crnom moru poput Odese i Mariupolja, rumunjska je Constanta postala najva\u017enija luka za izvoz svijetu prijeko potrebnih ukrajinskih \u017eitarica. Me\u0111utim, luka i grad su te novonastale okolnosti do\u010dekali nespremni. Da uvidimo razloge te nespremnosti moramo se vratiti 150 godina unatrag i osmotriti razvoj i putanju grada do danas. Fascinantnu pri\u010du o […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":42082,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[228,136,646],"theme":[458],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[98],"class_list":["post-42080","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekonomija","tag-infrastruktura","tag-povijest","theme-drustvo","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42080","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42080"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42080\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42081,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42080\/revisions\/42081"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/42082"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42080"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42080"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42080"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=42080"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=42080"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=42080"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=42080"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}