{"id":4203,"date":"2015-01-22T08:00:11","date_gmt":"2015-01-22T07:00:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=4203"},"modified":"2015-01-22T10:06:32","modified_gmt":"2015-01-22T09:06:32","slug":"4203","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=4203","title":{"rendered":"Kraj jednog modela"},"content":{"rendered":"

Najnovija privatizacija 65 dr\u017eavnih tvrtki i javnih servisa ozna\u010dava kona\u010dni kraj procesa privatizacije u Albaniji jer \u0107e “na bubanj” ili u “javno-privatno partnerstvo” u\u0107i \u010dak i institucije poput bolnica, vodne distribucije te agencija za nadzor okoli\u0161a i prometa. No zavr\u0161etkom procesa privatizacije nestaju i neki od ekonomskih i ideolo\u0161kih alata koje su sve dosada\u0161nje vlade intenzivno koristile.<\/strong><\/p>\n

Proces gotovo neprekidne privatizacije u Albaniji zapo\u010deo je u posljednjim danima re\u017eima dr\u017eavnog socijalizma koji je 1991. godine u ime liberalizacije poku\u0161ao stvoriti neku vrstu hibridnog ekonomskog sustava u kojem bi dr\u017eavna i privatna poduze\u0107a koegzistirala u kompetitivnom okru\u017eenju. No,\u00a0ironi\u010dno, ovaj\u00a0 je poku\u0161aj sprije\u010dio “antikomunisti\u010dki” otpor radni\u010dke klase koji je vodila novoosnovana desni\u010darska Demokratska stranka. Njihov “utopijski san” je bio da \u0107e nakon vi\u0161estrana\u010dkih izbora radnici postati suvlasnici poduze\u0107a te da \u0107e neka vrsta raja na zemlji sponzoriranog me\u0111unarodnim donatorima zamijeniti gerontokratski socijalisti\u010dki sustav.<\/p>\n

Kao i u ostalim biv\u0161im socijalisti\u010dkim dr\u017eavama, povijest je slijedila drugi put. Nakon pada sistema radni\u010dka je klasa ostala dezorganizirana i demobilizirana, a njeni su nekada\u0161nji saveznici, sada na vlasti, zapo\u010deli proces opse\u017ene i neprekidne privatizacije koji traje i danas.<\/p>\n

No u prvom razdoblju uspostavljanja novog sustava, od 1992. do 1997. godine, kondenzacija dru\u0161tvenih snaga vodila je do nekih zanimljivih rezultata. S jedne smo strane imali proces demontiranja industrije pri \u010demu je privatizacija vodila do masovnih otpu\u0161tanja, ubrzanog pada industrijske proizvodnje i zatvaranja mnogih tvornica. S druge strane bilo je poku\u0161aja stvaranja neke vrste “demokratskog” kapitalizma, prije svega u ruralnim podru\u010djima (gdje je u to vrijeme \u017eivjelo 60% stanovni\u0161tva, prema dana\u0161njih 46%), pri \u010demu je zemlja razdijeljena u ravnopravne \u010destice. To je dovelo do zna\u010dajnog pada poljoprivredne proizvodnje, ali i do uspostavljanja odre\u0111ene socijalne barijere krajnjem siroma\u0161tvu, jer je omogu\u0107ilo osiroma\u0161enim i nezaposlenim radnicima da proizvode svoju hranu, \u0161to je bio nu\u017eni preduvjet opstanka sistema. Istodobno, neuspje\u0161ni seljaci uvijek su imali mogu\u0107nost bijega \u2013 u najamni rad u Gr\u010dkoj ili Italiji.<\/p>\n

Razli\u010dite vlasti, isti modeli<\/strong><\/p>\n

Nakon prvih poku\u0161aja s ubrzanom \u0161ok terapijom, koji su izazvali ograni\u010dene otpore op\u0107oj neoliberalnoj agendi Demokratske stranke, pojavili su se znakovi ne\u0161to polaganijeg tempa privatizacije te neki alternativni poku\u0161aji privatizacija kroz radni\u010dko vlasni\u0161tvo nad poduze\u0107ima i ostale oblike\u00a0popularnijih privatizacijskih modela. No svi su ovi eksperimenti zavr\u0161ili korumpiranim oligarhijskim privatizacijama (kroz implicitne aproprijacije), i u razdoblju od 1996. do 1997. godine, kada je Albanija jo\u0161 bila pokazni primjer MMF-a, ekonomski opstanak zemlje ovisio je o nov\u010danim dotacijama iz emigracije i razgranatoj mre\u017ei piramidalnih shema, \u010diji je slom 1997. godine doveo ne samo do pada Demokratske stranke s vlasti nego i do sad najdublje krize kapitalisti\u010dkog dru\u0161tvenog ure\u0111enja u Albaniji.<\/p>\n

Ipak, kapitalizam \u017eivi kroz krizu, i u nedostatku organiziranih masovnih pokreta lako mo\u017ee povratiti snagu i krenuti jo\u0161 sna\u017enije u smjeru neoliberalne agende. Prije dolaska na vlast 1997. godine Socijalisti\u010dka stranka obe\u0107avala je kejnzijanski ekonomski model. No brzo se povinovala pritisku me\u0111unarodnih financijskih institucija (osobito MMF-a), ne samo da nastavi privatizacijski proces nego da ga u\u010dini obuhvatnijim i br\u017eim. Ako je do 1997. godine ve\u0107ina preostalih velikih (strate\u0161kih) poduze\u0107a jo\u0161 uvijek bila u dr\u017eavnim rukama, nakon te godine zapo\u010deo je proces gotovo potpune privatizacije strate\u0161kih dr\u017eavnih poduze\u0107a. To je dovelo do novog vala nezaposlenosti i emigracije, ali makroekonomski kriteriji MMF-a (osobito stopa inflacije) bili su zadovoljeni. Doma\u0107i divovi poput telekomunikacijskog poduze\u0107a i banaka bili su privatizirani; prirodni resursi i rudnici dani su u koncesije, itd. Kada se Demokratska stranka vratila na vlast 2005. godine, trebala je samo slijediti isti put, \u0161ire\u0107i privatizaciju na hidroenergetski sektor, \u010dija je najve\u0107a distribucijska kompanija privatizirana 2010. godine. Iste je godine biv\u0161i premijer Sali Berisha proglasio kako \u0107e osim \u0161kola, bolnica i najve\u0107ih hidroelektrana sve biti privatizirano.<\/p>\n

Trenutna “socijalisti\u010dka” vlada, koja je na vlast do\u0161la 2013. godine, prije izbora je obe\u0107avala “pripitomljavanje” neoliberalnog modela, ali zbog pritisaka MMF-a i Svjetske banke te ispunjenja zahtjeva u procesu pridru\u017eivanja Europskoj uniji, nastavlja provoditi istu staru agendu. Trenutno poku\u0161ava privatizirati jednu od posljednjih dr\u017eavnih industrija, naftnu kompaniju Albpetrol, kao i dr\u017eavnu osiguravaju\u0107u kompaniju Insig te rasprodati posljednje udjele u ranije privatiziranim poduze\u0107ima poput telekomunikacijskog poduze\u0107a Albtelecom i drugih. Ovih je dana ministar ekonomije objavio kako \u0107e novih 65 dr\u017eavnih poduze\u0107a ili servisa u\u0107i u model javno-privatnog partnerstva, \u0161to zna\u010di da \u0107e neke od zdravstvenih, prometnih, socijalnih i poljoprivrednih usluga od sada pru\u017eati privatna poduze\u0107a u “suradnji” s postoje\u0107im vladinim agencijama.<\/p>\n

Permanentno restrukturiranje<\/strong><\/p>\n

Kakvi su bili socioekonomski efekti ovih procesa? Mnogi stru\u010dnjaci smatraju kako stvarna stopa nezaposlenosti i podzaposlenosti u Albaniji nikada nije bila ni\u017ea od 40%, \u0161to je jo\u0161 stra\u0161nije kada pomislimo da danas barem jedan od \u010detvero stanovnika radi i \u017eivi u inozemstvu. Doma\u0107e proizvodne snage nikada nisu dosegle razinu iz posljednjih godina dr\u017eavnog socijalizma. U velikoj je ve\u0107ini slu\u010dajeva privatizacija zna\u010dila masovna otpu\u0161tanja u ime u\u010dinkovitosti. Velika stopa nezaposlenosti dovela je do otu\u0111enja radnika od radni\u010dkih organizacija koje su ranih devedesetih bile dovoljno mo\u0107ne da kroz op\u0107e \u0161trajkove bace dr\u017eavnu socijalisti\u010dku birokraciju na koljena, dok danas jedva da postoje. Ovo je najbolje razotkrio premijer Edi Rama pozvav\u0161i talijanske poduzetnike da ulo\u017ee u Albaniji budu\u0107i da ovdje ne postoje sindikati koji bi ih ometali.<\/p>\n

Na strukturnoj razini, gotovo sve albanske vlade (ironi\u010dno, osim desni\u010darske Demokratske stranke prije izbora 2013. godine koja je omogu\u0107ila pove\u0107anu javnu potro\u0161nju i zadr\u017eala proporcionalnu stopu poreza) pod pritiskom MMF-a bile su ucijenjene provoditi permanentno neoliberalno restrukturiranje. Privatizacije su ideolo\u0161ki branjene kao sredstvo ne samo ekonomskog oporavka, ve\u0107 i kao na\u010din suprotstavljanja rastu\u0107em javnom dugu.<\/p>\n

Konkretnije, albanske vlade su do sada uspijevale financirati rudimentarne socijalne usluge i ispla\u0107ivati mirovine zahvaljuju\u0107i priljevu novca od neprekidnih privatizacija. Ali kao \u0161to brojke pokazuju, ne samo da nije bilo nikakvog ekonomskog oporavka, kamoli neke vrste reindustrijalizacije (jedine velike investicije bile su neke tekstilne tvornice u kojima se radni uvjeti kre\u0107u od lo\u0161ih do jo\u0161 gorih, a radna snaga \u2013 osobito \u017eene iz predgra\u0111a \u2013 izrazito je potpla\u0107ena), nego nisu dosegnuti ni o\u010dekivani balansirani prora\u010dun ni smanjenje duga. Zapravo, ukupni javni dug u Albaniji u posljednjih je deset godina udvostru\u010den, i trenutno dose\u017ee 62,2% BDP-a. Neki ovaj broj mo\u017eda ne\u0107e smatrati impresivnim, uspore\u0111uju\u0107i ga s javnim dugom zemalja poput Gr\u010dke i Italije. Ali zato moramo podsjetiti da 1991. godine., kada je uspostavljen kapitalizam, Albanija, za razliku od ostalih socijalisti\u010dkih zemalja poput Jugoslavije ili Rumunjske, uop\u0107e nije imala vanjskog duga, budu\u0107i da je njezin Ustav zabranjivao strane pozajmice.<\/p>\n

Iskustva stranih investicija<\/strong><\/p>\n

S druge strane, tvrdnja kako \u0107e privatizacija javnih usluga smanjiti korupciju nije bila ni\u0161ta vi\u0161e od propagandnog trika u zemlji gdje je javna percepcija korupcije ogromna. Potrebna je visoka doza zbunjenosti za uvjerenje kako \u0107e iste vlade koje su u pravilu percipirane kao korumpirane privatizaciju provoditi na nekorumpirani na\u010din. Drugim tvrdnjama, poput one da javne institucije ne mogu obavljati javne slu\u017ebe, ali mogu nadgledati na\u010din na koji privatizirana poduze\u0107a rade po zakonu, nedostaje ne samo logike nego i empirijskih dokaza. Jedan od najevidentnijih neuspjeha je privatizacija elektrodistribucijske tvrtke KESH, koja ne samo da nije pobolj\u0161ala financijsko stanje poduze\u0107a, ve\u0107 je i produbila njegovu krizu, i danas to isto, ponovno dr\u017eavno poduze\u0107e, mora pove\u0107avati cijene da bi normalno funkcioniralo.<\/p>\n

Vlada je tako\u0111er ponavljala i ideolo\u0161ku mantru kako \u0107e privatizirani sektori privu\u0107i strana ulaganja, zanemaruju\u0107i povijesno iskustvo tih ulaganja. Pogotovo u rudarskom sektoru strani su investitori bili toliko predatorski nastrojeni da ne samo da su progresivno smanjivali broj zaposlenih, ve\u0107 su u principu za sobom ostavili spaljenu zemlju, u koju je postalo gotovo nemogu\u0107e ponovno ulo\u017eiti.<\/p>\n

Zaklju\u010dno moramo re\u0107i da su sektori koji su jo\u0161 preostali za privatizaciju (vodni resursi, bolnice, \u0161kole itd.) toliko reducirani da se vlada vi\u0161e ne mo\u017ee pouzdavati u prihode od privatizacije kao jamce stabilnih financija i fragilnog socijalnog mira. Morat \u0107e se suo\u010diti s niskom razinom ekonomske aktivnosti, visokom nezaposleno\u0161\u0107u, niskim poreznim prihodima (maksimalan porez na dobit iznosi 15%), presu\u0161ivanjem nov\u010danih dotacija migrantske radne snage i gotovo nikakvim resursima za privatizaciju. Permanentna privatizacija ima logi\u010dan kraj. Ostaje za vidjeti kako \u0107e se u tom u raspletu politi\u010dki pozicionirati vladaju\u0107a klasa, a kako oni koji su tim procesom najvi\u0161e izgubili.<\/p>\n

S engleskog prevela: Lahorka Nikolovski<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Proces gotovo neprekidne privatizacije u Albaniji zapo\u010deo je u posljednjim danima re\u017eima dr\u017eavnog socijalizma koji je 1991. godine u ime liberalizacije poku\u0161ao stvoriti neku vrstu hibridnog ekonomskog…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":4206,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[125,51],"theme":[455],"country":[65],"articleformat":[450],"coauthors":[57],"class_list":["post-4203","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-investicije","tag-privatizacija","theme-rad","country-albanija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4203","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4203"}],"version-history":[{"count":16,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4203\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4223,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4203\/revisions\/4223"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4206"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4203"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4203"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4203"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=4203"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=4203"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=4203"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=4203"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}