Ruska invazija na Ukrajinu “zamijenila” je pandemiju kao glavnu globalnu medijsku temu. Taj je prijelaz poslu\u017eio teoreti\u010darima zavjere i tuma\u010dima svjetskog vajba kao povod za brojne konstrukcije, a nama manje ambicioznima mo\u017ee poslu\u017eiti da usporedimo prevladavaju\u0107e reakcije na \u0161okove tih povijesnih doga\u0111aja. Premda su po svojoj logici ti doga\u0111aji prili\u010dni razli\u010diti i iziskuju razli\u010dite metode spoznajnog i politi\u010dkog tretmana, ve\u017ee ih sli\u010dna pozadinska epistemologija “refleksnih” reakcija. Naime, na\u0161a, nazovimo je “zapadna”, stanovita nespremnost na takve doga\u0111aje ima zajedni\u010dki uzrok. A on se mo\u017ee prona\u0107i u specifi\u010dnoj politi\u010dkoj klimi devedesetih i ranih dvijetisu\u0107itih \u010diji smo i dalje epistemolo\u0161ki taoci. Unato\u010d svemu \u0161to se dogodilo od tada, a prvenstveno mislimo na veliku ekonomsku krizu.<\/p>\n\n\n\n
Pandemija je sa sobom donijela dvostruki \u0161ok: pojavu pandemije kao takve i politi\u010dko-ekonomske posljedice epidemiolo\u0161kih mjera za njenu suzbijanje. Unato\u010d prethodnim upozorenjima znanstvenika i niza epidemija “slabijeg dometa” na azijskom tlu, mjere opreza nisu bile ugra\u0111ene u na\u0161e zdravstvene, infrastrukturne i politi\u010dke \u017eivote. Te su se epidemije smatrale ne\u010dim “azijskim”, egzoti\u010dnim, a ne posljedicama sve intenzivnijeg zadiranja kapitalisti\u010dke poljoprivrede u divljinu koje zna\u010dajno podi\u017ee \u0161anse za scenarije poput pandemijskog. Pored zna\u010dajnih doza orijentalizma i rasizma, u pozadini takvog stava stajale su i dubinske posljedice politi\u010dko-ekonomskog optimizma devedesetih. Taj nam je optimizam sugerirao da sretnom braku kapitalizma i demokracije nema prepreka. Naravno, ekonomska kriza i politi\u010dka previranja na zapadu koja se kolokvijalno nazivaju “usponom populizma” poljuljali su taj optimizam, ali samo na onoj kozmeti\u010dkoj razini: dubinska logistika tih sentimenata ostala je ista. Izme\u0111u ostaloga, zato \u0161to se nije na horizontu pojavila odr\u017eiva politi\u010dka alternativa.<\/p>\n\n\n\n
No, ekonomske posljedice epidemiolo\u0161kih mjera i lokdauna udarile su na logistiku samog suvremenog kapitalizma. Tada smo shvatili da nema ni\u0161ta prirodno u nesmetanoj globalnoj trgovini i just-in-time proizvodnji koja se zasniva na eliminiranju skladi\u0161tenja, kompleksnim opskrbnim lancima i jeftinoj radnoj snazi. Zastoji u opskrbnim lancima, nedostatnost klju\u010dnih materijala i prevelika oslonjenost na resurse i infrastrukturu iz najudaljenijih dijelova svijeta, potaknuli su kolumniste u bur\u017eoaskoj \u0161tampi, \u010dinovnike u ministarstvima ekonomije, logisti\u010dke menad\u017eere u velikim kompanijama i obi\u010dne ljude suo\u010dene s promjenama cijena na policama da se zapitaju: jesu li “globalizacija” i njoj specifi\u010dni lanci opskrbe naju\u010dinkovitiji oblici organizacije proizvodnje i distribucije? Postoji li mo\u017eda alternativna opcija koja nas izla\u017ee manjem riziku u slu\u010daju nepredvi\u0111enih okolnosti koje jasno prokazuju fragilnost dosada\u0161njeg modela. Te su se alternative u ne tako davnoj pro\u0161losti itekako ispitivale, ali politi\u010dki optimizam nakon kraha projekta takozvanih realnih socijalizama pridao im je status anakronosti.<\/p>\n\n\n\n
Sli\u010dan tip nespremnosti smo “osjetili” i povodom izbijanja rata u Ukrajini. I dok je sama invazija legitimni izvor \u0161oka, naknadne reakcije su razotkrile stanje zapostavljene politi\u010dke abecede koja je bila neizostavni dio rasprava i programa u drugoj polovici dvadesetog stolje\u0107a. Premda su se odmah aktivirali hladnoratovski sentimenti, oni su kori\u0161teni vi\u0161e kao elementi ideolo\u0161kog prokazivanja Rusije, a ne kao integralni elementi (geo)politi\u010dke epistemologije. U dva aspekta se to zapostavljanje politi\u010dke abecede najizrazitije o\u010dituje. Prvi se ti\u010de funkcije i smisla NATO-a. Njemu je nakon kraja Hladnog rata u vi\u0161e navrata dijagnosticirana klini\u010dka smrt, ali Putin ga je svojim potezima vratio u \u017eivot. No, valja imati na umu da NATO nije bio ni pribli\u017eno klini\u010dki mrtav, ve\u0107 je imao sasvim druk\u010diju ulogu, pogotovo u Europi, i to onu koja je zna\u010dajno pridonijela ideolo\u0161kim promjenama koje ovdje nastojimo skicirati. Kako je to nedavno u briljantnoj kratkoj povijesti te “organizacije” sro\u010dio<\/a> Thomas Meaney, NATO je u drugoj polovici pro\u0161log stolje\u0107a u Europi slu\u017eio zapravo kao svojevrsni trgova\u010dko-politi\u010dki aran\u017eman: SAD \u0107e nas \u0161tititi vojno i tu im prepu\u0161tamo sve ovlasti, a mi \u0107emo kroz “u\u0161tedu” tih sredstava za obranu financirati dr\u017eavu blagostanja i tako primiriti militantne sindikate.<\/p>\n\n\n\n No, nakon devedesetih uloga NATO-a se promijenila. Nema vi\u0161e Sovjetskog Saveza, a nema ni militantnih sindikata. \u0160irenjem na europski istok, isti\u010de Meaney, NATO je postao ne\u0161to poput rejting agencija koja progla\u0161ava odre\u0111ene zone u isto\u010dnoj Europi sigurnima za investiranje i \u010dlanstvo u EU. Prigrljen je jezik ljudskih prava kao legitimacija za \u0161irenje i intervencije, a retori\u010dki koktel demokracije i slobodnog tr\u017ei\u0161ta je odra\u0111ivao svoju politi\u010dku i ideolo\u0161ku ulogu. Danas, nakon ruske invazije, uloga NATO-a se opet mijenja, ali retori\u010dke naslage devedesetih i dalje odre\u0111uju na\u0161e razumijevanje sukoba. To se mo\u017eda i najbolje vidi u medijskom i dru\u0161tvenom tretmanu potencijalne nuklearne eskalacije. Dodu\u0161e, i sama upotreba nuklearnog rata u svrhe klikbejta je otupila op\u0107i osje\u0107aj realne opasnosti, ali prvenstveno ga otupljuje skleroza “geopoliti\u010dkog uma” koji eventualnu upotrebu nuklearnog oru\u017eja ne razmatra iz logike sukobe ve\u0107 iz perspektive ludog diktatora koji ne po\u0161tuje ljudska prava u svojoj zemlji i tomu je ionako dio folklora.<\/p>\n\n\n\n