Danas donosimo prilago\u0111eni \u010dlanak Vedrana Horvata o problemima pravedne tranzicije u Hrvatskoj, izvorno objavljen u publikaciji Zelene europske fondacije naslova “Europska pravedna tranzicija za bolji svijet”.<\/p>\n\n\n\n
Ako se pa\u017eljivo prou\u010de glavni nacionalni dokumenti u Hrvatskoj te oni o programima i mjerama koje se odnose na promjene klime, moglo bi se zaklju\u010diti da klimatska kriza ne postoji i da u vezi s klimom nema nikakve hitnosti. Unato\u010d \u010dinjenici da su doma\u0107i donosioci politi\u010dkih mjera posljednjih godina po\u010deli priznavati da je za ubla\u017eavanje emisija stakleni\u010dkih plinova potrebno kolektivno djelovanje na klimu \u2013 o\u010devidno pod pritiskom iz Bruxellesa \u2013 i da se nu\u017ene akcije mora uklopiti u nacionalne politi\u010dke programe i mjere, i dalje propu\u0161taju priznati hitnost \u2013 da je vrijeme za djelovanje ako ne ju\u010der, a ono svakako sada, danas, zasigurno ne sutra.<\/p>\n\n\n\n
No glavni strategijski dokumenti odla\u017eu ikakvo ambiciozno djelovanje do 2030. i ignoriraju potrebu za procjenom osjetljivosti razli\u010ditih sektora, kao \u0161to su mobilnost i transport, na promjene klime (Hrvatski sabor 2020). Na sre\u0107u, vlada priznaje osjetljivost turizma, bioraznovrsnosti, voda, energetike, ribarstva i poljoprivrede, ali i opet potpuno ignorira \u010ditave sektore postoje\u0107eg ekonomskog sistema proizvodnje i opskrbe (koji je, izgleda, posve izo\u010dan iz politi\u010dkih programa i mjera), pa u skladu s tim hiljade poslova, \u010desto poslova s visokim uglji\u010dnim otiskom, tretira kao irelevantne. Takvo dubinsko, strukturno nijekanje spre\u010dava da se upustimo u prave rasprave o doma\u0161aju pravedne tranzicije u Hrvatskoj. Me\u0111utim, u sljede\u0107em \u0107u odjeljku u\u0107i dublje u kontekst i uvjete koji su potrebni kako bi se pravednu tranziciju razmotrilo kao pravac kolektivnog djelovanja.<\/p>\n\n\n\n
Vladino negiranje klimatskog izvanrednog stanja isti\u010de razloge za zabrinutost da je Hrvatska mjesto na kojem relevantnima ostaju samo pasivniji i na potro\u0161nju orijentirani na\u010dini djelovanja, i gdje su proizvodnja i ljudski rad, uklju\u010duju\u0107i i dostojanstvene radne uvjete, prepu\u0161teni golom opstanku. Isto tako, u duboko deindustrijaliziranoj Hrvatskoj, u kojoj je ve\u0107ina industrije poharana (zbog privatizacijskog ciklusa koji je u 90-ima opravdavao vladaju\u0107i re\u017eim), postoji prijepor o tome koje su industrijske grane trebale pre\u017eivjeti eru “tranzicije”. 1<\/a><\/sup><\/p>\n\n\n\n Politolozi poput Dejana Jovi\u0107a tvrde da Hrvatska mora dovr\u0161iti peterostruku tranziciju, a najve\u0107i dio tog posla jo\u0161 nije obavljen. S druge strane, Jovi\u0107 tvrdi da Hrvatska treba napustiti svoj dvojni postav postjugoslavenske budu\u0107nosti, kao i princip TINA (“nema alternative”) i obja\u0161njava kako treba da nove generacije “po\u010dnu zami\u0161ljati i konceptualizirati novu [alternativu]”. Razmotrimo \u010dinjenicu da socijalno-ekologijska transformacija koja integrira neke od principa pravedne tranzicije mo\u017ee biti jedan od puteva na kojem nove generacije mogu poduzeti takvu inicijativu.<\/p>\n\n\n\n Optere\u0107enja nedovr\u0161ene tranzicije imaju vi\u0161e aspekata, prete\u017eno zbog toga \u0161to je ra\u0161ireno mnijenje da tranzicija nije ispunila nijedno od vladinih obe\u0107anja. Uz to, postoji neodre\u0111en osje\u0107aj da ova tranzicija nije bila nikad dovr\u0161ena jer su usporedno s procesom tranzicije kapitalisti\u010dki sistem i demokratski poredak zapali u duboku krizu, \u0161to ne pogoduje nikakvoj novoj ili “drugoj” vrsti tranzicije. Ta percepcija nedostatka dovr\u0161enja ne svodi se na jezik tranzicije kao takav, to je vi\u0161e pripovijest o nejasnom putovanju od to\u010dke A do to\u010dke B. Postoji pomanjkanje kolektivnog razumijevanja o vanjskim pritiscima zbog kojih se dru\u0161tvo razvija u stanovitom pravcu. Pa ipak, globalni, transnacionalni karakter promjena klime i planetarnih granica doista transcendira posebne nacionalne putanje. U skladu s tim, budu\u0107i da se u hrvatskom dru\u0161tvu urgenciji promjena klime nipo\u0161to ne daje prioritet, nedostaje kako razumijevanja tako i politi\u010dke volje da se inicira jednu drugu tranziciju: tranziciju u demokratsko, pravi\u010dno i dekarbonizirano dru\u0161tvo sposobno osigurati dovoljan broj pristojnih poslova za gra\u0111ane i radnike.<\/p>\n\n\n\n Za uvelike pauperiziranu i deindustrijaliziranu europsku poluperiferiju, izlo\u017eenu neokolonijalnim, izrabljiva\u010dkim i ekstraktivnim postupcima, posebice u jugoisto\u010dnoj Europi, pojam “tranzicija” donekle je iritantan. Povezan je s osje\u0107ajem uhva\u0107enosti u limbu, u nekoj vrsti pustinje ili mo\u010dvare, za koju je jedino rje\u0161enje masovna emigracija, koja je kao takva i prijetnja uspje\u0161nom dovr\u0161enju tranzicije, jer ove zemlje pro\u017eivljavaju odljev mozgova.<\/p>\n\n\n\n Prvo i najva\u017enije, taj termin izaziva sje\u0107anja na proma\u0161aje tridesetogodi\u0161nje “tranzicije” u tr\u017ei\u0161nu privredu i demokraciju, razdoblje koje je svjedo\u010dilo mnogim stvarima: te\u0161kim financijskim krizama, mjerama stroge \u0161tednje, padu europskog demokratskog razvoja uz uspon krajnje desnice, povratku autoritarizma i daljnjem su\u017eavanju demokratskog prostora, \u0161to se sve ubrzava u razdoblju pandemije. Ova tranzicija je trebala vratiti “zlatne dane” prosperiteta i mira, ali je umjesto toga donijela suprotno.<\/p>\n\n\n\n Drugo, u ovom dijelu Europe, gdje donosioci odluka ne uzimaju promjene klime dovoljno ozbiljno, gdje se prekid kori\u0161tenja ugljena i nuklearne energije stalno odga\u0111a i gdje je industrijski sektor u cjelini opusto\u0161en, shva\u0107anje pravedne tranzicije nije u rezonanciji s idejom nade. Ako treba da ozbiljno uzmemo pravednu tranziciju, to se mora promijeniti.<\/p>\n\n\n\n Tranziciju se stoga ponekad jo\u0161 uvijek vidi kao jo\u0161 jedno podno\u0161enje \u017ertve i ozna\u010dava je kolektivan osje\u0107aj nepravde. Ljudi su skloni zaklju\u010diti da su nakon dugog razdoblja rata, siroma\u0161tva i plja\u010dke, kada su kona\u010dno do\u0161li do uvjeta u kojima mogu u\u017eivati mir i blagostanje, prisiljeni podnositi nove \u017ertve premda se ne osje\u0107aju odgovornima za stvaranje klimatske krize.<\/p>\n\n\n\n Nadalje, pripovijest o pravednoj tranziciji slije\u0107e u dru\u0161tvo koje je potpuno hipnotizirano idejom rasta \u2013 beskona\u010dnog rasta koji bi nas trebao dovesti bli\u017ee blagostanju i prosperitetu. A kako se uspjeh u neoliberalnom dru\u0161tvu \u010desto poistove\u0107uje s bogatstvom i materijalnim obiljem, nije uvijek lako povu\u0107i granicu dovoljnoga ili re\u0107i \u2013 dosta je dosta! U mnogim slu\u010dajevima ni sindikati nisu voljni zagovarati takve stavove.<\/p>\n\n\n\n K tome, mnoge grane industrije koje su uspjele pre\u017eivjeti u zemlji jako su oslonjene na fosilna goriva. S druge strane, industrijske grane i sektori u kojima bi se moglo izvesti zna\u010dajnu promjenu prema dekarbonizaciji (npr. modernizacija \u017eeljeznica) \u010desto su izlo\u017eene riziku privatizacije ili su ih “zarobile” klijentelisti\u010dke ili politi\u010dko-strana\u010dke mre\u017ee. U takvim uvjetima radnici nisu ba\u0161 fascinirani novim krilaticama \u2013 umjesto toga su sumnji\u010davi i rezervirani: ne mogu na\u0107i garancije da \u0107e njihova radna mjesta i dostojanstvo biti za\u0161ti\u0107eni. Postupno uo\u010davaju potencijalno rizi\u010dne uplive promjena klime, ali samo kao rizike po budu\u0107nost njihovog rada i sigurnost zaposlenja. U skladu s tim, pravednu tranziciju u Hrvatskoj \u010dekaju te\u0161ki izazovi: provoditi promjene politike koje \u0107e dati odgovor na promjene klime, a u isto vrijeme dr\u017eati na \u017eivotu industriju i dostojanstvene radne uvjete, \u010dak i pobolj\u0161avati ih. Donosioci odluka nisu spremni pokazati politi\u010dku volju potrebu za kretanje u tom smjeru: zaglavljeni su u svojevrsno nijekanje, \u010dekaju\u0107i da se dogodi najgore kako bi imali opravdanje da ne\u0161to u\u010dine. O\u010devidno nisu kadri pokrenuti postupnu tranziciju najve\u0107eg dijela preostalih uglji\u010dno intenzivnih sektora i industrijskih grana. 2<\/a><\/sup><\/p>\n\n\n\n Pa gdje da onda na\u0111emo nadu? Odakle \u0107e do\u0107i poticaj za pravednu tranziciju? Na trenutak \u0107e do\u0107i iz nastaju\u0107ih zadruga i iz gradova u kojima su utjecaj zadobile zelene politi\u010dke platforme. U tom smislu mnoge o\u010di su uprte u glavni grad Zagreb, u kojem je zelena lijeva politi\u010dka platforma Mo\u017eemo osvojila vlast i preuzela gradsku upravu. Ona se sada suo\u010dava s izazovom duboke sistemske transformacije gradskih poduze\u0107a javnih slu\u017ebi, koje upo\u0161ljavaju hiljade ljudi, kako bi putem ekolo\u0161ke modernizacije dekarbonizirala lokalnu ekonomiju ne zanemaruju\u0107i nikoga. Ima jo\u0161 nekoliko gradova, kao \u0161to su Pula, Split i Dubrovnik, u kojima prisustvo zelenih lijevih \u010dlanica i \u010dlanova vije\u0107a polako preobra\u017eava politi\u010dki krajolik i osloba\u0111a prostor za druk\u010diju viziju, koja \u0107e stvoriti promjene lokalne politike kompatibilne s ciljevima pravedne tranzicije.<\/p>\n\n\n\n Zadruge su, s druge strane, radna okru\u017eenja u kojima se gra\u0111anke i gra\u0111ani mogu autonomno organizirati i mobilizirati druge kako bi potaknuli promjene. Iz te perspektive, slu\u010daj ZEZ<\/a> (Zelene energetske zadruge) istinski je primjer jedne od onih koje prednja\u010de: ona predstavlja uzor gra\u0111anskog anga\u017emana \u0161irenjem obnovljivih izvora, uglavnom solarne energije, u nizu decentraliziranih projekata malih razmjera koji sura\u0111uju s gradovima u Hrvatskoj i jugoisto\u010dnoj Europi. Njihova suradnja s gradom Kri\u017eevci, kao i uspostavljanje javno-gra\u0111anskih partnerstava prikladna je ilustracija kako se postupke suradnje mo\u017ee primijeniti u javnom interesu i kao podr\u0161ka procesima transformacije.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, premda su lokalno iskustvo i pristup odozdo vrlo va\u017eni pravci djelovanja, kad bismo se oslanjali isklju\u010divo na ta dostignu\u0107a ve\u0107ina radnika u Hrvatskoj bila bi zaboravljena ili zapostavljena. Glavni je razlog to \u0161to njihov rad jo\u0161 uvijek ovisi o dr\u017eavi, i bilo bi krivo negirati ili ignorirati ulogu dr\u017eave i javnog sektora \u2013 pogotovu otkako nam je pandemija pokazala da dr\u017eava ja\u010da u krizna vremena.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, budu\u0107i da dr\u017eava \u010desto nije voljna pokrenuti dublju sistemsku reformu ili promjenu politike u pravcu su\u0161tinske demokratizacije, \u010desto smo skloni slaviti male pobjede pristupa odozdo. Ipak, taj se krupni problem ne rje\u0161ava skretanjem pogleda. Za dekarbonizaciju su presudno va\u017eni javno investiranje i modernizacija javne infrastrukture i slu\u017ebi, a njih treba povezati s odr\u017eavanjem visoko kvalitetnih poslova u javnom sektoru. Budu\u0107i da dr\u017eava ima direktnu odgovornost \u2013 kao i mandat i resurse \u2013 da tu transformaciju pokrene odmah, javni sektor je primjereni teren za politi\u010dku borbu koja mo\u017ee oja\u010dati ulogu dr\u017eave u osiguravanju okvira za pravednu tranziciju. To tako\u0111er mo\u017ee otvoriti vrata demokratizaciji javnih poduze\u0107a radom na dekarbonizaciji i \u010duvanjem radnih mjesta.<\/p>\n\n\n\n Druga perspektiva koja nudi malo vi\u0161e nade jest primjena prstenaste ekonomije Kate Raworth na slu\u010dajeve lokalnih ekonomija u Hrvatskoj. Prstenasti<\/a> modeli odrasta koje su razvili istra\u017eiva\u010di Instituta za politi\u010dku ekologiju primijenjeni su na niz hrvatskih gradova kako bi se dobilo polazno stanje i plan o tome kako \u0107e izgledati budu\u0107e ekonomije gradova pod ekologijskim ograni\u010denjima. Osim \u0161to su vizualno atraktivni, ti modeli pru\u017eaju solidnu orijentaciju u tome kako se lokalne ekonomije mogu brzo preobraziti i odakle trebaju proiza\u0107i te promjene politike.<\/p>\n\n\n\n Ne \u017eelimo da pravedna tranzicija bude umjetan proces. Osim toga \u0161to nisu prisutni protagonisti i putanje koji imaju ja\u010di utjecaj i upliv, postoji jo\u0161 jedan izazov pravednoj tranziciji koji se pojavljuje u Hrvatskoj. U idealnom smislu vidimo dekarbonizaciju sistem\u0101 proizvodnje i potro\u0161nje kao dio inkluzivnog i participativnog procesa odaziva na potrebe radnika i odr\u017eavanja kvalitetnih radnih mjesta. Neke inicijative sve su uspje\u0161nije u dekarboniziranju proizvodnje energije i mobilnosti u gradovima, ili u smanjivanju energetskog siroma\u0161tva, dok su druge uspje\u0161ne u odr\u017eavanju visoke razine uklju\u010denosti radnika u poduze\u0107ima. Ipak, u zbilji se sve to ne doga\u0111a istodobno: potreban nam je sinkronicitet, a u ovom trenutku ga je te\u0161ko o\u010dekivati samo iz pristupa odozdo. Naprosto nema vremena za gubljenje.<\/p>\n\n\n\n Na kraju, ali ne manje va\u017eno, da bismo dekarbonizirali na\u0161e ekonomije i zadr\u017eali na\u0161a radna mjesta, moramo raditi na tome da osiguramo kontinuitet (s dr\u017eavom), konsenzus (s pokretima, poslodavcima i sindikatima) i brzinu, kako bismo ostvarili sinkroniziranu promjenu. Za to su nam potrebni realni i specifi\u010dni scenariji o uglji\u010dno najintenzivnijim industrijskim granama, zajedno s ostvarivim rokovima.<\/p>\n\n\n\n Preveo s engleskog: Sr\u0111an Dvornik<\/p>\n Danas donosimo prilago\u0111eni \u010dlanak Vedrana Horvata o problemima pravedne tranzicije u Hrvatskoj, izvorno objavljen u publikaciji Zelene europske fondacije naslova “Europska pravedna tranzicija za bolji svijet”. Ako se pa\u017eljivo prou\u010de glavni nacionalni dokumenti u Hrvatskoj te oni o programima i mjerama koje se odnose na promjene klime, moglo bi se zaklju\u010diti da klimatska kriza ne […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":41975,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[334,771],"theme":[457],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1674],"class_list":["post-41969","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekologija","tag-zelena-tranzicija","theme-klima","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41969","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41969"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41969\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":41978,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41969\/revisions\/41978"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/41975"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41969"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41969"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41969"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=41969"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=41969"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=41969"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=41969"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Pravedna ili samo jo\u0161 jedna tranzicija?<\/h2>\n\n\n\n
Kada je dosta?<\/h2>\n\n\n\n
Tra\u010dci nade<\/h2>\n\n\n\n
Putanje tranzicije<\/h2>\n\n\n\n