{"id":419,"date":"2014-04-11T07:00:18","date_gmt":"2014-04-11T06:00:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=419"},"modified":"2021-02-25T11:06:58","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:58","slug":"prekarnost-izmedu-dojma-i-pojma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=419","title":{"rendered":"Prekarnost izme\u0111u dojma i pojma"},"content":{"rendered":"

Pojmovi prekarijata i prekarnog rada naveliko su u optjecaju u akademskom i medijskom prostoru. Iako su im analiti\u010dka manjkavost i politi\u010dka sku\u010denost u dovoljnoj mjeri artikulirani, njihova prisutnost nedvojbeno ukazuje na nove tendencije u odnosu snaga rada i kapitala. Ali i na kontinuitete koje treba iznova ocrtati i politi\u010dki operacionalizirati.<\/strong><\/p>\n

Prekarni rad: gu\u017eva u\u00a0inboxu<\/i>, propu\u0161teni pozivi, nekoliko sati do dedlajna. Prekarni rad: gri\u017enja savjesti, probijeni rokovi, nagle navale adrenalina. Prekarni rad: honorari koji kasne, \u010dekanje honorara, strepnja ispred bankomata. Prijave, natje\u010daji, ispunjeni planeri. Multitasking, e-banking, podaci za ugovor. Kreditna nesposobnost. Nesigurnost. Neizvjesnost.<\/p>\n

Prije pet ili \u0161est godina govorili smo o\u00a0freelancerima<\/i>, dodu\u0161e; to je zvu\u010dalo bolje. Mala retori\u010dka maskerada: anglizirani privid slobode i suptilna cenzura rada. Danas, nakon prve petoljetke ekonomske krize, nau\u010dili smo ipak da je i\u00a0freelancer<\/i>\u00a0proleter. Koji ne mo\u017ee izgubiti ni\u0161ta osim svojih okova. Koji nema ni\u0161ta osim svojih rokova.<\/p>\n

Recesijski povratak ljevi\u010darskog diskursa u maticu javnog govora uzrokovao je, dodu\u0161e, i prili\u010dnu kolateralnu \u0161tetu. Naj\u010de\u0161\u0107e zbog poku\u0161aja da se marksisti\u010dku terminologiju apdejta, prilagodi zahtjevima vremena, ukrasi prikladnim retori\u010dkim asesoarima. Upravo se pojam \u201cprekarijata\u201d nametnuo pritom kao privilegirana to\u010dka investicije mutnih revolucionarnih nada, pre\u010dica koja spaja \u201czastarjelu\u201d klasnu analizu s iscrpljuju\u0107im iskustvom svakodnevne neizvjesnosti, ulaznica za marksizam 21. stolje\u0107a.<\/p>\n

Primjer prvi: prije godinu dana presti\u017eni London School of Economics proveo je \u201cVeliko britansko klasno istra\u017eivanje\u201d na vi\u0161e od 160.000 ispitanika pa zaklju\u010dio kako tradicionalna podjela na \u201cradni\u010dku, srednju i vi\u0161u\u201d klasu vi\u0161e ne obuhva\u0107a kompleksnu diferenciranost dru\u0161tva. Oslanjaju\u0107i se na neke ideje Pierrea Bourdieua i otvaraju\u0107i, osim ekonomske, jo\u0161 i kulturnu i dru\u0161tvenu perspektivu, znanstvenici su artikulirali sedam \u201cnovih klasa\u201d. Redom, od vrha prema dnu: elitu, etabliranu srednju klasu, tehnolo\u0161ku srednju klasu, radnike koji su se tek obogatili, tradicionalnu radni\u010dku klasu, nove uslu\u017ene radnike… U suteren terenskog istra\u017eivanja nagurali su, kona\u010dno, pripadnike prekarijata: \u201cnajsiroma\u0161nije, najdepriviranije klase, s niskim dru\u0161tvenim i kulturnim kapitalom\u201d. Razigrana interaktivna medijska izvedba predstavila je potom novu podjelu kroz zabavne kvizove (\u201cKoja ste vi klasa?\u201d), atraktivne infografike i \u010ditala\u010dke komentare. Mizeran teorijski domet precizno joj je odmjerio marksisti\u010dki teoreti\u010dar Richard Seymour: \u201cMainstream<\/em>\u00a0koncepti dru\u0161tvene klase uglavnom su deskriptivni, temeljeni na kombinaciji odre\u0111enih egzistencijalnih uvjeta. Rezultiraju stvaranjem mno\u0161tva klasifikacija i rangiranja, opisuju\u0107i razli\u010dita dru\u0161tvena iskustva, ali ne obja\u0161njavaju njihov me\u0111usobni odnos.\u201d<\/p>\n

Primjer drugi: britanski ekonomist i aktivist Guy Standing razvio je, dvije godine ranije, u knjizi \u201cPrekarijat: Nova opasna klasa\u201d vlastitu verziju klasnog slenga. I on je do\u0161ao do sedam osnovnih klasa, iako druk\u010dije raspore\u0111enih: elita, \u201csalarijat\u201d, \u201cproficians\u201d (od eng. professional tehnicians \u2013 profesionalni tehni\u010dari), tradicionalna radni\u010dka klasa, prekarijat, nezaposleni i, naposljetku, sedimentirani talog, \u0161udre novog doba: \u201csocijalno bolesni i neprilago\u0111eni koji \u017eive od otpadaka dru\u0161tva\u201d. Prekarijat je, vidimo, u odnosu na LSE-jevo istra\u017eivanje ipak pro\u0161ao ne\u0161to bolje. Pritom je, dodu\u0161e, jo\u0161 uvijek samo \u201cklasa u nastajanju\u201d, ali \u2013 vjeruje Standing \u2013 transformira li se u samosvjesnu \u201cklasu za sebe\u201d, upravo bi on trebao preuzeti historijsku ulogu kolektivnog revolucionarnog subjekta i povesti dru\u0161tvo prema ve\u0107oj jednakosti, zajam\u010denim dohocima za sve i tzv. \u201cpolitici raja\u201d. Standingovu konstrukciju kriti\u010dari su razbucali na nekoliko razina: historijskoj, empirijskoj, analiti\u010dkoj. Prekarnost je, podsjetili su, bila va\u017eno obilje\u017eje rada ve\u0107im dijelom povijesti kapitalizma, od samih po\u010detaka, a problem je u dominantnoj dana\u0161njoj perspektivi \u2013 za standard se uzima tzv. zlatno razdoblje kapitalizma na Zapadu, od Drugog svjetskog rata do krize sedamdesetih, a zapravo je taj period anomalija u historiji i geografiji kapitalizma; suha statistika ne podr\u017eava op\u0107i dojam o jedinstvenoj globalnoj ekspanziji prekarnih poslova; prekarijat je, naposljetku, definiran isklju\u010divo kroz ono \u0161to on nije (stalan i stabilan posao, sna\u017ena socijalna za\u0161tita…), a to je nedovoljno da bi se uspostavio bilo kakav pozitivan koncept. Me\u0111u kriti\u010darima, ponovno nailazimo na Seymoura, koji razvija ideju da je prekarijat, zapravo, naziv za stanje koje vertikalno presijeca cijeli niz klasa i potklasa, drugo ime metastaziraju\u0107e nesigurnosti koja u neoliberalnoj fazi kapitalizma po\u0161te\u0111uje samo one najmo\u0107nije. \u201cPrekarnost je danas posvuda\u201d, tako se zvao tekst koji je jo\u0161 1997. objavio Pierre Bourdieu: s Bourdieuom smo zapo\u010deli ovaj ekskurs o ra\u0111anju prekarijata iz duha pomodnih klasnih analiza, s njim ga mo\u017eemo i okon\u010dati.<\/p>\n

Preostaje, dakle, zaklju\u010dak da je promoviranje prekarijata u \u201cnovu klasu\u201d za \u201cnovo doba\u201d pretenciozna i nepotrebna teorijska ekstravagancija, koja u kona\u010dnici prikriva osnovnu, temeljno nepromijenjenu poziciju radnika: izvla\u0161tenog od sredstava za proizvodnju, osu\u0111enog na slobodnu prodaju vlastite radne snage pod prijetnjom gladi i neima\u0161tine. Preostaje zaklju\u010dak da hipertrofija klasnih podjela mo\u017eda nudi raster za razvrstavanje na\u0161ih svakodnevnih intuicija, ali ne i eksplanatorni model za razumijevanje odnosa rada i kapitala. Preostaje, me\u0111utim, i \u010dinjenica da je prekarijat postao ljepljiv pojam, da cirkulira u raspravama, da nam govori ne\u0161to u \u010demu lako i brzo prepoznajemo vlastito iskustvo. Seymour se sla\u017ee: \u201cOn ipak ne mo\u017ee biti otpisan; o\u010dito ozna\u010dava ne\u0161to va\u017eno\u201d.<\/p>\n

Ako to \u010dini isklju\u010divo\u00a0via negativa<\/i>, katalogiziraju\u0107i sve ono \u010dega je prekarni radnik li\u0161en, onda postaje posebno va\u017ean upravo ovdje, na postsocijalisti\u010dkoj periferiji, gdje jo\u0161 uvijek postoji kolektivno sje\u0107anje na visoki nivo radni\u010dkih prava, progresivnu stambenu politiku, dostupne socijalne usluge, samoupravnu praksu. Danas, u isto\u010dnoj Europi, prekarijat je mo\u017eda i vi\u0161e nego drugdje vjeran negativni otisak nekada\u0161njih radni\u010dkih prava. Mimo bilo kakve potrebe za nostalgi\u010dnom idealizacijom pro\u0161lih vremena i biv\u0161eg sistema, on neumoljivo ispostavlja ra\u010dun tranzicijskih nadanja i stradanja. Mimo ideolo\u0161kih narativa o fleksibilnosti i u\u010dinkovitosti kapitalizma, on registrira sve \u0161to je u me\u0111uvremenu izgubljeno. Mimo namjere da ga se nasilno teorijski inaugurira u \u201cnovu klasu\u201d, zato, trebalo bi ga ipak u\u010diniti vidljivim, prisutnim i neporecivim.<\/p>\n

Govoriti o nemogu\u0107nosti da se \u017eivot planira vi\u0161e od dva ili tri mjeseca unaprijed, dakle. O proleterskom menad\u017eeriranju vlastite egzistencije: \u010detiri paralelna anga\u017emana, imaginarno raspore\u0111ivanje neispla\u0107enih honorara, krajem tjedna mo\u017eda dan odmora. O neprestanom samopropitivanju: je li trebalo druk\u010dije organizirati vrijeme, je li trebalo pametnije kalkulirati? O samooptu\u017eivanju: je li se radilo dovoljno, je li se zaradilo premalo? O nesigurnosti, o neizvjesnosti. O svakodnevnom zbrajanju i planiranju. O mijenjanju zbrojeva, o mijenjanju planova. O svom onom nevidljivom radu: ispunjenim prijavama, razmjenjenim mejlovima, dopunjenim \u017eivotopisima. O \u017eivotu izme\u0111u rokova.<\/p>\n

Ali to je, naravno, samo fragment iskustva prekarnog rada. Trebalo bi zato govoriti jo\u0161 i o sezonskim poslovima u turizmu, \u010detrnaestosatnim smjenama, sku\u010denim sobama pored magistrale. O stajanju za blagajnom \u0161oping centra, o vikendima u skladi\u0161tu i \u010dekanju na novi tromjese\u010dni ugovor. O \u201cpripravnicima\u201d koji \u201cstje\u010du iskustvo\u201d u javnoj slu\u017ebi, za 1600 kuna mjese\u010dno, godinu dana. O jazu koji ih dijeli od stalno zaposlenih kolega, iako s njima provode svaki radni dan. I opet: o nesigurnosti, o neizvjesnosti.<\/p>\n

Zajedni\u010dko iskustvo ne mora pritom zna\u010diti mnogo: eventualno, minimalni supstitut sistemski ruinirane radni\u010dke solidarnosti. Ako ni\u0161ta, barem mo\u017ee ocrtati konkretne u\u010dinke apstraktnih mehanizama koji atomiziraju prekarne radnike i pretvaraju ih bez prestanka u me\u0111usobne konkurente, suprotstavljaju njihove neposredne interese interesima stalno zaposlenih, prebacuju golemi teret dru\u0161tvene nepravde na razinu osobne odgovornosti i lo\u0161e savjesti. Ne mora, dakle, zna\u010diti mnogo: ponajmanje pre\u010dicu do skore revolucije pod vodstvom novoustoli\u010dene klase. Mo\u017eda tek smjer za dug, mukotrpan i te\u017eak put. Put \u010diji je cilj, naposljetku, sasvim neizvjestan. Ali, to je u redu. Neizvjesnost nam nije nepoznata.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prekarni rad: gu\u017eva u inboxu, propu\u0161teni pozivi, nekoliko sati do dedlajna. Prekarni rad: gri\u017enja savjesti, probijeni rokovi, nagle navale adrenalina…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":424,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[66,34],"theme":[458,455],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-419","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-klasa","tag-tranzicija","theme-drustvo","theme-rad","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/419","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=419"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/419\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":434,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/419\/revisions\/434"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/424"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=419"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=419"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=419"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=419"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=419"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=419"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=419"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}