Povodom kandidature predsjednika Zorana Milanovi\u0107a na parlamentarnim izborima podsje\u0107amo na tekst objavljen 2. svibnja 2022. godine. Ni tada ni ju\u010der nismo ni slutili Milanovi\u0107ev potez, ali smo ocrtali ideolo\u0161ku pozadinu koju je gradio na predsjedni\u010dkoj poziciji s obzirom na nacionalnu povijest, geopoliti\u010dke odnose i dislokaciju klasnog pitanja i analizirali razloge njegove popularnosti. I na tom tragu, kako svjedo\u010di posljednja re\u010denica, o\u010dekivali ozbiljniju politi\u010dku realizaciju te ideolo\u0161ke pozadine: “Pitanje je samo ho\u0107e li u me\u0111uvremenu oko njega ili po uzoru na njega izrasti politi\u010dka snaga koja \u0107e mo\u0107i realizirati taj koloplet o\u010dito popularnih ideja.”<\/p>\n\n\n\n
Marko Kostani\u0107 je poku\u0161ao sintetizirati Milanovi\u0107eve stavove i narative kao elemente spontane izgradnje ideologije “druge republike”. Kakvu ulogu tu igraju njegova tuma\u010denja hrvatske povijesti u 20. stolje\u0107u, a kakvu geopoliti\u010dke izjave? Kako se postavlja prema susjednim narodima, a kako sakriva klasna pitanja? I za\u0161to je unato\u010d svemu i dalje popularan?<\/em><\/p>\n\n\n\n Vjerojatno najpoznatija izjava Zorana Milanovi\u0107a iz predpredsjedni\u010dke faze politi\u010dke karijere je ona o Hrvatskoj kao “slu\u010dajnoj dr\u017eavi”. Ta mu je izjava svojedobno priskrbila svu salvu uvreda s desnice jer je bila prili\u010dno tendenciozno tuma\u010dena. Naime, Milanovi\u0107 nije govorio o “slu\u010dajnoj dr\u017eavi” u nekom \u0161irem povijesno-geopoliti\u010dkom kontekstu ve\u0107 u sasvim konkretnoj zgodi. Izjava je nastala 2012. tijekom posjete tada premijera Zorana Milanovi\u0107a \u017eupanijama na istoku zemlje u kojima je su\u0161a izazvala zna\u010dajne poljoprivredne \u0161tete. Suo\u010den s informacijom da u Babinoj Gredi ve\u0107 tre\u0107u godinu zaredom bilje\u017ee elementarne nepogode, Milanovi\u0107 je poru\u010dio: “O\u010digledno smo svi prepu\u0161teni slu\u010daju, a dr\u017eava koja je prepu\u0161tena slu\u010daju je slu\u010dajna dr\u017eava.”<\/p>\n\n\n\n Dakle, sasvim je o\u010dito da je mislio na to da dr\u017eava ne ispunjava svoje infrastrukturne zada\u0107e i da smo prepu\u0161teni na milost i nemilost slu\u010dajnosti. Milanovi\u0107eva izjava nije zadirala u slu\u010dajnost “hrvatstva” kao temelja dr\u017eave, na \u010demu su se temeljile optu\u017ebe desnice, ve\u0107 je nedvosmisleno ukazivala na manjak organizacijskih kapaciteta. Danas, deset godina nakon te izjave, unato\u010d Milanovi\u0107evoj namjeri i tendencioznim interpretacijama, mo\u017eemo naknadno ustanoviti da ona zapravo nije bila slu\u010dajna. Takvu perspektivu nam sugerira Milanovi\u0107eva politi\u010dka putanja nakon preuzimanja funkcije predsjednika dr\u017eave. Naime, ono \u0161to se uobi\u010dajeno naziva Milanovi\u0107evim zaokretom udesno, prije predstavlja njegov vjerojatno \u010dak i “spontani” napor da dr\u017eavu oslobodi pripisanog tereta slu\u010dajnosti. I to ne u onom inicijalnom infrastrukturnom smislu ve\u0107 u onom povijesno-geopoliti\u010dkom koji mu je pogre\u0161no bio zamjeran.<\/p>\n\n\n\n Slu\u010dajnost koju Milanovi\u0107 nastoji svojim narativima i stavovima eliminirati ti\u010de se neispunjenog cilja samostalnosti i konsolidacije povijesne pri\u010de koja je do samostalnosti dovela. Nitko na politi\u010dkoj sceni nije u stanju isporu\u010diti uvjerljivu i op\u0107e prihva\u0107enu geopoliti\u010dku ulogu i povijesni narativ smisla nacije i dr\u017eave. Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) je o\u010dito glavni krivac za sve proma\u0161aje, a i zbog svoje konstitucije je prisiljena plesati izme\u0111u retori\u010dkog suverenizma i geopoliti\u010dke snishodljivosti te izme\u0111u nominalnog antifa\u0161izma i toleriranja usta\u0161tva. Politi\u010dke snage desnije od HDZ-a nisu u stanju osigurati \u0161iroko prihva\u0107eni narativ zbog odanosti NDH, a mr\u017enja prema Srbima ih “onemogu\u0107uje” u izradi uvjerljivije “anti-imperijalisti\u010dke” pozicije prema stvarnim centrima mo\u0107i. Socijaldemokratska partija (SDP) i ostatak lijevo-liberalne scene pate od stigme “onih koji ionako nisu \u017eeljeli Hrvatsku”, potpuno su nezainteresirani za bilo kakav oblik suverenizma, a s obzirom na prevladavaju\u0107u ulogu urbanih srednjih klasa u tim politi\u010dkim opcijama, \u010desto ih klasni prijezir, koji desni\u010dari tuma\u010de kao sram od hrvatstva, \u010dini neprikladnima za smi\u0161ljanje osnova “druge republike”.<\/p>\n\n\n\n Milanovi\u0107 je sebi namijenio ulogu onoga koji \u0107e sklopiti taj mozaik koriste\u0107i prikladne elemente iz navedenih raznolikih ideolo\u0161kih resursa. On to \u010dini zauzimaju\u0107i oksimoronsku poziciju “frajerskog domobranstva”: nacionalni kompromis u retori\u010dki nadmenoj izvedbi. Ili u ne\u0161to slikovitijem prikazu: Milanovi\u0107 igra ulogu one figure na poslovi\u010dnom obiteljskom ru\u010dku koja \u0107e pomiriti sve zara\u0107ene strane, ali ne tako da svi budu dijalogi\u010dni i mirotvorni ve\u0107 da svi prihvate njegov narativ koji svima barem donekle pa\u0161e. Za po\u010detak, treba ustvrditi da mu pozicija iz koje govori, a to je ona predsjednika dr\u017eave koji ima male ovlasti (i to vojsku i vanjsku politiku), skoro nikakve odgovornosti i veliki “organski reach”, omogu\u0107uje da igra tu ulogu. Pogoduje mu dodatno i jalovost parlamentarne oporbe, bilo u obliku ideja bilo karizmati\u010dnih kadrova, ali i potpuna rahlost i korumpiranost Plenkovi\u0107eve vlade u kojoj na svakodnevnoj razini mo\u017ee birati laku metu. No, sagledajmo kako taj Milanovi\u0107ev narativ, ta spontana ideologija “druge republike” izgleda.<\/p>\n\n\n\n Dva su registra, ve\u0107 spomenuta, povijest i geopolitika, sa svim mogu\u0107im ideolo\u0161kim naslagama. \u0160to se ti\u010de povijesti, dvije su stvari, naravno, klju\u010dne: Drugi svjetski rat i Jugoslavija. Milanovi\u0107 \u0107e uvijek odbiti bilo kakvu relativizaciju NDH, uklju\u010duju\u0107i i naknadno ideolo\u0161ko \u010di\u0161\u0107enje kroz ulogu HOS-a u Domovinskom ratu. No, NOB-u \u0107e pristupiti kroz jasnu nacionalnu optiku. On \u0107e uvijek govoriti o dalmatinskim partizanima ili hrvatskim partizanima koji su se borili protiv okupatora, usta\u0161a i \u010detnika, a jugoslavenstvo i komunizam \u0107e uvijek tretirati kao usputne parafernalije koje nisu bile autenti\u010dni izraz otpora. Ponekad \u0107e i partizane prozivati zbog uloga u pojedinim epizodama, a nerijetko \u0107e implicitno hrvatskim borcima u NOB-u davati “prednost” nad srpskima jer su se oni pobunili protiv zla iz politi\u010dko-moralnih razloga, a ne zato \u0161to su se bili prisiljeni braniti kao Srbi. Uglavnom, Milanovi\u0107 NOB na podru\u010dju Hrvatske nacionalizira i \u010dini podatnim za izgradnju prihvatljivog nacionalnog narativa koji nije optere\u0107en zlo\u010dina\u010dkom ostav\u0161tinom NDH.<\/p>\n\n\n\n \u0160to se ti\u010de Jugoslavije, Milanovi\u0107 uglavnom nastavlja tom utabanom stazom i vrlo pa\u017eljivo bira teme i ulazne to\u010dke. Bira ih tako da ih mo\u017ee uglaviti u narativ o povijesnim zasadama suvremene dr\u017eave. U hvalospjevima \u0107e tako pri\u010dati o \u010dlanovima Saveza komunista u Hrvatskoj koji su bili klju\u010dne figure zbivanja 1971. godine. To je vidljivo i u sva\u0111ama sa \u017darkom Puhovskim oko postmaspokovskih su\u0111enja i s Plenkovi\u0107em oko, zapravo, razli\u010ditih putanja njihovih familija jer im je pozadina ista. Milanovi\u0107ev otac je bio na “pravoj” strani 1971., a Plenkovi\u0107ev nije, \u0161to mu je onda omogu\u0107ilo razne privilegije. Milanovi\u0107u je zapravo temelj suvremene dr\u017eave pokret iz 1971. koji uklju\u010duje, po njemu, i nacionalne svjesne komuniste i liberale i demokratske nacionaliste. Ta kombinacija je po njemu taj prototip politi\u010dkog Hrvata koji predstavlja osnovu dana\u0161nje Hrvatske, spoj politi\u010dkih vrlina na koje se trebamo ugledati. I pritom jasno koketira s nacionalnim tuma\u010denjem klasne podjele u Jugoslavije: “jugoslavenske elite” vs “obi\u010dan hrvatski narod”. Dakle, osigurao si je jasne mamce i za desnicu i za sve one s druge strane koji zaziru od “komunisti\u010dkog totalitarizma”.<\/p>\n\n\n\n Svojedobno dok je bio ministar kulture, Zlatan Hasanbegovi\u0107 je \u010desto bio suo\u010davan s pitanjima o svom filousta\u0161tvu. On je na njih odgovorao tako \u0161to je isticao 1991. i osnivanje samostalne Hrvatske kao politi\u010dki temelj koji odstranjuje sve ono \u0161to je bilo prije. Novi politi\u010dki poretci ovise o povijesnim cezurama, me\u0111utim, ne mo\u017ee se povijest tek tako obrisati. Ona mora biti interpretirana na “pravi” na\u010din da cezura mo\u017ee funkcionirati kao cezura. Hasanbegovi\u0107 nije imao tu “privilegiju”, ali Milanovi\u0107 je ima. On je u svom narativu postavio zasade koji funkcioniraju kao imaginarna pro\u0161lost: Hrvatska je zapravo dijelila povijesnu putanju zemalja zapadne Europe, samo u jugoslavensko-socijalisti\u010dkom \u0161tihu koji je odstranjen 1991. i sve se vratilo u “normalne” okvire. Funkcija vrhovnog zapovjednika oru\u017eanih snaga tom narativu zapravo daje uvjerljivost. Uz spomenutu prisutnost nesposobnih HDZ-ovih ministara preko kojih gradi auru dr\u017eavnika.<\/p>\n\n\n\n \u0160to se ti\u010de pak geopolitike, tu Milanovi\u0107 ima puno ve\u0107i manevarski prostor od HDZ-a i ekstremne desnice. Kao \u0161to smo napomenuli, HDZ mora slu\u0161ati naputke iz Bruxellesa i Berlina, a desnica je toliko opsjednuta Beogradom i Srbima da nije u stanju slo\u017eiti suvislu kontrapolitiku spram europskih centara mo\u0107i i uglavnom ostaje na uvezenim obrascima ameri\u010dke desnice u sferi takozvanih kulturnih ratova. Milanovi\u0107 tu mo\u017ee opu\u0161tenije igrati, a kritikom Zapada probuditi i neke stare sentimente na ljevici kojoj je dosta mutavosti po tom pitanju. \u0160to se ti\u010de pak odnosa prema Srbima i Bo\u0161njacima, tu se Milanovi\u0107 ne\u0107e postaviti kao klasi\u010dni desni\u010dar koji ih mrzi zbog vjere i nacionalnosti. On \u0107e prije posegnuti za orijentalisti\u010dkim predrasudama liberalne inteligencije o “isto\u010dnjacima” koji nam civilizacijski nisu dorasli. To je i jedan od razloga za\u0161to u anketama ne gubi puno glasova s liberalne ljevice: on im je omogu\u0107io da njihov pristojni prijezir prema “isto\u010dnjacima” dobije pravo glasa a da ih se ne optu\u017ei za \u0161ovinizam.<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to upada u o\u010di jest da u cijeloj pri\u010di nema ekonomije ili klasnog pitanja, osim onog sugeriranog u jugoslavenskom periodu. Sasvim je jasno za\u0161to ga nema: podrivao bi narativ nacionalnog jedinstva. Me\u0111utim, klasno pitanje uvijek titra, \u010dak i ako ga se svjesno zaobilazi. I tu je prisutno kao parazitiranje na kontradikcijama liberalnih manjinskih politika. Klasne razlike nikad ne postoje u ve\u0107inskom narodu kao takvom, ve\u0107 uvijek u specifi\u010dnim grupama. Postoji razlika izme\u0111u “bogata\u0161a Pupovca” i siroma\u0161nih baba s Banije ili izme\u0111u bogatih glumica koje se la\u017eno \u017eale na seksualno zlostavljanje i obi\u010dnih, nevidljivih \u017eena koje pate u svoja \u010detiri zida. Dakle, Milanovi\u0107 aktivira klasnu politiku po \u010distom desni\u010darskom obrascu: ona je prisutna samo u onim grupama koje ugro\u017eavaju na\u0161e privilegije. S tim da Milanovi\u0107 radi to na na\u010din da mu se ne mo\u017ee eksplicitno zamjeriti \u0161ovinizam.<\/p>\n\n\n\n Unato\u010d nemalim razo\u010daranjima, Milanovi\u0107 u svojem poku\u0161aju izgradnje ideologije “druge republike” uspijeva zadr\u017eati zna\u010dajnu popularnost. Iza toga ne stoji toliko mr\u017enja prema HDZ-u koja je slijepa na slabe to\u010dke njihovih antagonista. Milanovi\u0107evo zadr\u017eavanje visoke razine popularnosti sugerira i da je nezanemarivi dio hrvatske liberalne ljevice oduvijek bio nacionalisti\u010dki nastrojen \u2013 minus NDH i folklor ni\u017eih klasa. A i da se dio za\u017eelio bilo kakvog “suverenisti\u010dkog” stava. Sva je prilika da \u0107e Milanovi\u0107 na svom djelu nastaviti raditi i u drugom mandatu. Pitanje je samo ho\u0107e li u me\u0111uvremenu oko njega ili po uzoru na njega izrasti politi\u010dka snaga koja \u0107e mo\u0107i realizirati taj koloplet o\u010dito popularnih ideja.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Povodom kandidature predsjednika Zorana Milanovi\u0107a na parlamentarnim izborima podsje\u0107amo na tekst objavljen 2. svibnja 2022. godine. Ni tada ni ju\u010der nismo ni slutili Milanovi\u0107ev potez, ali smo ocrtali ideolo\u0161ku pozadinu koju je gradio na predsjedni\u010dkoj poziciji s obzirom na nacionalnu povijest, geopoliti\u010dke odnose i dislokaciju klasnog pitanja i analizirali razloge njegove popularnosti. I na tom […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":40532,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[25,144,598],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-41854","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-nacionalizam","tag-revizionizam","tag-socijaldemokracija","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41854","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41854"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41854\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46560,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41854\/revisions\/46560"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/40532"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41854"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41854"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41854"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=41854"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=41854"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=41854"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=41854"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Slaganje mozaika<\/h2>\n\n\n\n
Jo\u0161 jedan mandat<\/h2>\n\n\n\n