Prije dvije je godine, u izdanju Fotopoetike, objavljen<\/a> hrvatski prijevod “Bilje\u017enice povratka u zavi\u010daj” karipskog pjesnika Aim\u00e9a C\u00e9sairea. C\u00e9saireu je ve\u0107 godinama posve\u0107en<\/a> i \u0161ibenski festival Martinska, Martinik. “Bilje\u017enicu” je, naime, po\u010deo pisati 1935. (objavljena je 1947.) u gostima kod “brata Pere”, prijatelja Petra Guberine u \u0160ibeniku. Pri\u010da ide ovako: Gledaju\u0107i prema obali na suprotnoj strani od ku\u0107e u Docu, C\u00e9saire je pitao kako se obala zove. Guberina mu je rekao da je to Martinska, a C\u00e9saire uzvratio: “Martinska, kao moj Martinik!”. I po\u010deo pisati “Bilje\u017enicu”, djelo koje je postalo manifest borbe za afri\u010dku ravnopravnost.<\/p>\n\n\n\n Nedavno pokrenuta emisija na Radio Aparatu<\/a> u produkciji beogradskog Info Parka bavi se pitanjima migracija u Srbiji, su\u017eivota u zajednici i porasta ekstremizma, a zove se “Afrikanac u Beogradu<\/a>“. Naziv je dobila po pjesmi grupe Du Du A “Afrikanac iz Beograda<\/a>“, koja je objavljena 1983. godine. Kako iz Info Parka obja\u0161njavaju u najavi emisije: \u201cTada je Beograd bio steci\u0161te tamnoputih studenata iz Afrike koji su ovde \u017eiveli u atmosferi tolerancije i razumevanja, bez fa\u0161istoidnih pojava kao \u0161to su ‘Narodne patrole\u2019 ili \u2018Levijatan\u2019\u201d.<\/p>\n\n\n\n Ovakvih niti solidarnosti koje se provla\u010de kroz vrijeme i prepoznaju vlastite (dis)kontinuitete u nas je danas malo, pogotovo ako skrenemo pogled prema odnosu prema narodu iz globalnoju\u017enih, bliskoisto\u010dnih, tre\u0107esvjetskih, siroma\u0161nih, nerazvijenih, nesvrstanih – kako god ih ve\u0107 nazivali i reducirali – podru\u010dja. Dometi solidarnoga ovih se dana \u010dine zacementirani u ratu Ukrajine i Rusije, a ni u tom se ratnom narativu ne nudi puno prostora za prevrtanje kazete vremena. Vra\u0107amo zato malo film na jednu od studentskih medijskih praksi za vrijeme Jugoslavije, kojom se du\u017ee i \u0161ire poku\u0161avala prakticirati solidarnost.<\/p>\n\n\n\n \u201c\u010casopis Solidarnost je po\u010deo izlaziti 1966. godine. Mi tu prvu godinu nemamo u NSK-u u Zagrebu. Zbirka u Zagrebu po\u010dinje od druge godine izdavanja, a prva godina postoji u Narodnoj biblioteci Srbije. Jo\u0161 nisam stigla do Beograda, tako da nemam uvid u ta izdanja. U Beogradu je zadnji broj onaj iz 1987. godine, pretpostavljam da je tada \u010dasopis uga\u0161en. Mo\u017eda postoji jo\u0161 koje izdanje nakon toga, ali tome je te\u0161ko u\u0107i u trag. Devedesetih svakako vi\u0161e ne izlazi\u201d, obja\u0161njava nam muzeologinja i kulturna aktivistkinja Petra Mati\u0107.<\/p>\n\n\n\n Izdava\u010d Solidarnosti bio je zagreba\u010dki MSKP, klub koji je 1961. godine osnovao Savez studenata Hrvatske. 1970-ih je MSKP Zagreb privremeno smje\u0161ten u Studentski centar, ali je tamo na kraju ostao do 1992. godine. \u201cMSKP je postojao i u Rijeci, u Palachu. U Beogradu je postojao u malo druga\u010dijem obliku, a trebao je biti i u Ljubljani i Sarajevu, ali ne znam koliko je i kako u tim gradovima za\u017eivio. Jedna od aktivnosti MSKP-a je bilo izdava\u0161tvo, a tu je klju\u010dan bio \u010dasopis Solidarnost. Nema informacija da se u ijednom drugom MSKP-u, osim zagreba\u010dkog, izdavala Solidarnost. U po\u010detku je to bio bilten, dosta se temeljio na informacijama o aktivnostima kluba, ali bilo je i originalne poezije \u010dlanova, prijevoda, putopisa, intervjua. Prema politici samoupravljanja, o \u010demu je u kontekstu omladinskog tiska pisao Marko Zubak, MSKP je snosio direktnu odgovornost za \u010dasopis, upravljao financijama, vodio uredni\u010dku politiku. \u010casopis je nekad izlazio svaka dva tjedna, nekad svakih par mjeseci, nisu imali stalan ritam”, pri\u010da nam Mati\u0107.<\/p>\n\n\n\n Prolazimo zajedno i kroz njene skenove i bilje\u0161ke o razli\u010ditim brojevima Solidarnosti. U izdanjima iz 1966. i 1967. godine \u010dlanci su o problemima jugozapadne Afrike i historiji Sudana, prilozi suradnika iz Kenije, izvje\u0161tava se o godi\u0161njoj konferenciji palestinskih studenata i osnivanju udru\u017eenja kurdskih studenata u Zagrebu. Na jednom od brojeva na naslovnici je arapski, a u njemu arapski studenti pozivaju na darivanje krvi u solidarnosti s Vijetnamom. U njihovu akciju uklju\u010duju se i radnici zagreba\u010dke Mljekare.<\/p>\n\n\n\n U prosincu 1966. godine u Zagrebu se organizira i Dan solidarnosti s vijetnamskim narodom, a u izvje\u0161taju objavljenom u narednom broju Solidarnosti urednik se posipa pepelom zato \u0161to se razbijalo na ameri\u010dkom veleposlanstvu. Naslov tog teksta je “Jesu li demonstracije iskori\u0161tene za prave ciljeve?”, a argumentacija koja se iznosi donekle podsje\u0107a na izvje\u0161taje o Mitingu solidarnosti s Palestinom<\/a> organiziranom 1982. godine u Beogradu, u kojima se isti\u010de da je \u201cefikasnijom organizacijom poruka mitinga mogla biti ja\u010de istaknuta\u201d.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111u brojevima Solidarnosti kroz koje prolazimo s Mati\u0107 dalje se spominje organizacija te\u010daja arapskog jezika, prikazivanje filmova iz Konga, izvje\u0161tava se kako se na projekciji arapskog filma “Pustolov” u klubu okupilo preko dvjesto gledatelja. Sudanski studenti posje\u0107uju Po\u017eegu, kurdski student fizike dr\u017ei na Pravnom fakultetu predavanje o Kurdistanu koje je “vrlo dobro posje\u0107eno” (isti student pi\u0161e i ljubavnu poeziju, objavljenu u Solidarnosti). U jednoj od tada\u0161njih najava programa u SC-u stoji dnevni raspored: razgovor s oslobodila\u010dkim pokretom Mozambika, svirka indonezijskog limenog orkestra, muzi\u010dka tribina o muzici Afrike i Azije. S palestinskim studentima obilje\u017eava se Nakba, odr\u017eava se izlo\u017eba o partizanskom pokretu u Kolumbiji, marksisti\u010dki kru\u017eok Prijatelji Oktobra, etiopske ve\u010deri, proslava dana Sirije. Studenti odlaze u posjet u Jugokeramiku u Zapre\u0161i\u0107, u Zagreb dolazi palestinski pjesnik i filmski kriti\u010dar Izz Al Din Manasirah, s kojim Solidarnost objavljuje veliki intervju.<\/p>\n\n\n\n \u201cMSKP je bio glavni, pa mo\u017eda i jedini prostor za strane studente. Bilo im se te\u017ee uklju\u010divati u druga \u2018op\u0107a\u2019 studentska jugoslavenska udru\u017eenja. Strani studenti su se bavili sami sobom uglavnom, ali i\u0161li su svugdje i organizirali sva\u0161ta, uklju\u010divali lokalce. Napravili su zaista puno toga za zagreba\u010dku scenu, ali i puno \u0161ire. Ljudi su u velikom broju dolazili na njihove aktivnosti”, ka\u017ee Mati\u0107. Jugoslavija je imala sporazume o znanstvenoj suradnji s preko 100 dr\u017eava svijeta. U Hrvatskoj su, primjerice, 1984. godine studirala<\/a> 1.254 strana studenta, od kojih su gotovo polovica bili studenti iz Afrike.<\/p>\n\n\n\n “Zanimljivo je, a to spominje i Zubak kad pi\u0161e o ovda\u0161njem omladinskom tisku, da je zna\u010dajna uloga tog tiska bila tijekom studentskih prosvjeda 1968. i 1971. godine. Na\u0161a zbirka Solidarnosti ima rupe ba\u0161 u tim godinama. Sigurno su sve aktivnosti koje je MSKP organizirao, razmjena znanja, slu\u0161anje o svjetskim pokretima otpora, na\u010dinima organiziranja i borbe, imale nekog utjecaja na studente ovdje. Nijemci su, primjerice, posvetili \u010ditave knjige tome u svom kontekstu, kod nas je utjecaj stranih studenata premalo istra\u017eivan”, pri\u010da Mati\u0107.<\/p>\n\n\n\n Govori nam i kako u drugoj polovici 1980-ih, pred kraj izla\u017eenja, u Solidarnosti vi\u0161e nema tekstova stranih studenata. “Solidarnost tada vi\u0161e postaje \u010dasopis za me\u0111unarodne odnose, vrlo akademski \u010dasopis. Vi\u0161e se okre\u0107e istra\u017eivanju jugoslavenskih migranata u Njema\u010dkoj i Skandinaviji. Po\u010detkom 1990-ih pokrenut je postupak delo\u017eacije MSKP-a iz SC-a, ukinuto im je grijanje, odsje\u010dene su telefonske linije i promijenjene brave. Studenti i uprava kluba poku\u0161avali su nekoliko mjeseci obraniti prostor kroz danono\u0107na de\u017eurstva, \u0161to je okon\u010dano policijskom intervencijom. Nekoliko godina kasnije, prostor je izgorio u po\u017earu. To su sve podaci iz predstave<\/a> Bartola Indo\u0161a ‘Zeleno Zeleno’ i svjedo\u010danstva Sima Grbi\u0107a koji je bio zadnji predsjednik MSKP-a”, ka\u017ee Mati\u0107.<\/p>\n\n\n\nArapski studenti i radnici zagreba\u010dke Mljekare doniraju krv za Vijetnam<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/1650314075904_CamScanner-11-02-2021-17.19_3-651x1024.jpg\"){kind=spacer}
<\/a>Neistra\u017een utjecaj stranih studenata<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/CamScanner-11-02-2021-16.14_1-666x1024.jpg\")
<\/a>
![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/CamScanner-11-02-2021-17.19_2-647x1024.jpg\")
<\/a>