Lije\u010dnici, suci i sveu\u010dili\u0161ni profesori spadaju u kremu javnog sektora, ali nerijetko predstavljaju i znatnu prijetnju njegovom funkcioniranju. Sve tri profesije zna\u010dajno koriste beneficiju sjedenja u po dvije fotelje – javnoj i privatnoj. Pritom kroz svoje profesijske cehove i dru\u0161tveno-politi\u010dki utjecaj pomno paze da se te unosne prilike ne ugroze bez obzira na \u0161tetu po javni sektor i njegove korisnike.<\/p>\n\n\n\n
Postoji ne\u0161to politi\u010dki veoma zna\u010dajno \u0161to u Hrvatskoj vezuje lije\u010dnike, suce i sveu\u010dili\u0161ne profesore. Status je to na tr\u017ei\u0161tu rada, te njihov specifi\u010dan odnos prema javnom sektoru. Ta zanimanja su ina\u010de bila elitna jo\u0161 u davnini, skupa s jo\u0161 nekolicinom drugih. Suvremene prilike izdvojile su ih mimo i ponad sviju ostalih unosnih namje\u0161tenja.<\/p>\n\n\n\n
Lije\u010dnik, sudac i profesor, naime, ovdje raspola\u017eu mogu\u0107no\u0161\u0107u sjedenja u po dvije fotelje – javnoj i privatnoj. \u0160tovi\u0161e, oni tu beneficiju pomno ure\u0111uju kroz svoje profesijske cehove i jak utjecaj na dr\u017eavne zakonodavne i egzekutivne vlasti. Na koncu se u tako himeri\u010dnoj poziciji naju\u017ee dru\u0161tvene elite ogleda i odre\u0111ena proturje\u010dnost sistema. No pogledajmo malo najprije stanje u svakom od navedenih zanimanja pojedina\u010dno, radi preciznijeg svo\u0111enja na zajedni\u010dki nazivnik.<\/p>\n\n\n\n
Lije\u010dnici iz hrvatskih javnih ustanova, op\u0107epoznato je, rade paralelno u raznim privatnim klinikama i ordinacijama. Fu\u0161 im je donekle bio ometen u te\u017eim razdobljima aktualne pandemije, ali ne i dokraj\u010den. Budu\u0107i da su sami sebi gazde, pa se me\u0111u njima naj\u010de\u0161\u0107e regrutiraju i sektorski ministri i direktori bolnica, nema tko stati na kraj uvrije\u017eenoj praksi bilokacije.<\/p>\n\n\n\n
Sposobnost fizi\u010dkog pojavljivanja na vi\u0161e mjesta, jedini je na\u010din obavljanja dvaju takvih poslova odjednom. Nije lako biti lije\u010dnik ni u jednom izdanju, kamoli u dva simultana. Ako ne vladaju paranormalnim svijetom, to zna\u010di da jedno od tih dvaju radnih mjesta jednostavno biva zanemareno. Nije tajna koje, jer hrvatski javnozdravstveni sektor kroni\u010dno pati od nedostatka visokokvalificirane radne snage, tj. doktora. Ne samo onih koji su emigrirali preko granice. Nedostaju i oni koji su i dalje redovno zaposleni u na\u0161im javnim bolnicama.<\/p>\n\n\n\n
Nije tajna, rekosmo, i svi predobro znaju da ogroman broj lije\u010dnika u Hrvatskoj otaljava svoje radne obaveze u mati\u010dnoj ustanovi, e da bi uredno izvr\u0161io one tezgaro\u0161ke. Privatne ustanove ne bi na ovako malenom tr\u017ei\u0161tu ni postojale, ili bi se brojale na prste, da javni sektor ne odr\u017eava gro kadra na stalnoj pla\u0107i i obaveznim davanjima.<\/p>\n\n\n\n
Tako\u0111er, da ga ne reproducira studijski, specijalizacijski, iskustveno. No tako prosperira isklju\u010divo privatnik, dok sve ostalo ima podr\u0161ku uglavnom samo u funkciji supstrata za taj interes. Naravno, relacija je dugoro\u010dno neodr\u017eiva i po javno zdravstvo i po javnofinancijsko zdravlje. Zato se svako toliko pojavi neka inicijativa za ukidanje nemogu\u0107e situacije, ali se u pravilu izjalovljuje tj. opstruira. Zadnji primjer smo vidjeli krajem pro\u0161le godine, s nacrtom izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenoj za\u0161titi.<\/p>\n\n\n\n
Tad se nakratko prvo bila u draftu pojavila odredba kojom se lije\u010dnicima kona\u010dno zabranjuje izrazito udvajanje radnog anga\u017emana. Ubrzo je netragom i\u0161\u010dezla, bez obja\u0161njenja, i sve se vratilo na staro. Privatni vlasnici zdravstvenih ustanova su protrljali ruke, lije\u010dnici odahnuli, lobiji se povukli natrag u sjenu.<\/p>\n\n\n\n
Proteklih smo tjedana svjedo\u010dili jednoj sli\u010dnoj reakciji u krilu pravosudne struke. Novi predsjednik Vrhovnog suda RH zatra\u017eio je od svih sudaca \u017eupanijskih i visokih sudova da polo\u017ee ra\u010dun o svojim izvansudskim radnim te pla\u0107enim aktivnostima. Pa\u017enju \u0161ireg publikuma odmah je privukao njihov dojmljivo masovan otpor. Impresivna je bila i odlu\u010dnost kojom svoju dr\u017eavnu slu\u017ebu brane u prvom redu prebendarski, nalik feudalnom kleru s garantiranim prihodom od nadarbine.<\/p>\n\n\n\n
Bilo da tezgare u konzaltingu ili edukaciji ili arbitra\u017eama, hrvatski suci ne \u017eele da im uvid vanjske posle imaju ni \u0161efovi samog vrha dr\u017eavno-pravosudne vertikale. Ne ti\u010de se to jedino podataka o iznosima honorara, nego i potencijalno direktnog sukoba interesa. Suda\u010dki lobi odupro se tako zasad i vlastitim autoritetima, dakle, u ime ja\u010deg materijalnog statusa ukupne bran\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Ugro\u017eeni status ukupnog dru\u0161tva nije im toliko na srcu, ali na tom stajali\u0161tu definitivno nisu usamljeni. Pored spomenutih lije\u010dnika, u istoj odvojenoj zajednici ili zajedni\u010dkoj odvojenici zatekli su se jo\u0161 i sveu\u010dili\u0161ni profesori. To\u010dnije, nastavnici na sveu\u010dili\u0161tima u \u0161irem rasponu, jer \u0161ansu za tezgu u privatnom visoko\u0161kolskom sektoru imaju i npr. docenti. Da ne govorimo o medicinsko-fakultetskom kadru koji nerijetko radi i po bolnicama. Ipak, ni za koga nitko, pa ni nadle\u017eno ministarstvo, ne prikuplja podatke o tome na koliko je tko radnih mjesta anga\u017eiran. Propise odre\u0111uju sama sveu\u010dili\u0161ta, svako za sebe, a statistiku uop\u0107e ne vode.<\/p>\n\n\n\n
Kao i u prethodna dva primjera, generalno je znano da klju\u010dni akteri takvu povlasticu zlorabe upravo obilato. Nau\u0161trb mati\u010dnih im javnih institucija, dabome, ali ne isklju\u010divo u privatnom sektoru. Oni svoje ekstraprihode osiguravaju i pod okriljem drugih javnih sveu\u010dili\u0161ta ili veleu\u010dili\u0161ta u nekom gradu na distanci od par sati vo\u017enje.<\/p>\n\n\n\n
U tu igru debljanja zarade pojedinaca uvu\u010dene su, me\u0111usobno konkurentski, o\u010dito, i same javne ustanove ili \u010dak gradovi. Sa svojim visokim \u0161kolama i bolnicama, oni sami tako izrastaju u tr\u017ei\u0161ne subjekte, diktiraju\u0107i osebujan politi\u010dki ritam vlastitom kadru u pobrojanim strukama. Kompeticija poput te mo\u017ee afirmirati potentnije od njih, a mahom su to oni s boljim startnim pozicijama i konjunkturama, ali i dotu\u0107i slabije. Neke gradove tr\u017ei\u0161te osu\u0111uje stoga na polagan i pouzdan krah.<\/p>\n\n\n\n
Tr\u017ei\u0161te, evidentno je, ne mo\u017ee ni\u0161ta bez javnih resursa, a slobodniji bi duh to nazvao i parazitiranjem. Lije\u010dnici i suci i profesori pona\u0161aju se upravo onako kao \u0161to se predbacuje da \u010dine notorni uhljebi, ili pak radni\u0161tvo iz mitova i legendi o upokojenom socijalizmu ovih prostora. Radni\u0161tvo koje navodno nije dr\u017ealo do ste\u010denih politi\u010dkih vrijednosti, te ih je vremenom tragi\u010dno pro\u0107erdalo.<\/p>\n\n\n\n
Intrigira pritom spoznaja da na\u0161 cr\u00e8me de la cr\u00e8me ispoljava prononsirani socijalisti\u010dki mentalitet s etiketom uhljebni\u010dke egocentri\u010dnosti, dok radnici od kraja pro\u0161log stolje\u0107a sve vi\u0161e zadobivaju onaj (neo)liberalni, makar suicidalan. Bilo kako bilo, evidentno se na primjeru ovih triju zanimanja dade ustanoviti kako su za uzurpiranje javnog interesa s privatnih polazi\u0161ta cini\u010dno poslu\u017eila nekada\u0161nja najvi\u0111enija mjesta iz dr\u017eavnih sustava. Odnosno, ba\u0161 onih u kojima je dr\u017eava i na zapadu neko\u0107 imala glavnu rije\u010d o mjestu i opsegu slu\u017ebovanja.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Lije\u010dnici, suci i sveu\u010dili\u0161ni profesori spadaju u kremu javnog sektora, ali nerijetko predstavljaju i znatnu prijetnju njegovom funkcioniranju. Sve tri profesije zna\u010dajno koriste beneficiju sjedenja u po dvije fotelje – javnoj i privatnoj. Pritom kroz svoje profesijske cehove i dru\u0161tveno-politi\u010dki utjecaj pomno paze da se te unosne prilike ne ugroze bez obzira na \u0161tetu po […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":41713,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[105,669],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-41711","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-javni-sektor","tag-trziste-rada","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41711","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41711"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41711\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":41712,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41711\/revisions\/41712"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/41713"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41711"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41711"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41711"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=41711"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=41711"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=41711"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=41711"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}