{"id":41669,"date":"2022-04-12T08:58:00","date_gmt":"2022-04-12T07:58:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=41669"},"modified":"2022-04-12T12:36:50","modified_gmt":"2022-04-12T11:36:50","slug":"teatar-u-teatru-u-hrvatskom-teatru","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=41669","title":{"rendered":"Teatar u teatru u hrvatskom teatru"},"content":{"rendered":"\n

Svi u Hrvatskoj znamo da postoji slu\u017ebena proslava osnivanja takozvane Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske. Ona se svake godine 10. travnja odr\u017eava u Splitu pred spomenikom poginulim \u010dlanovima HOS-a. Povod slu\u017ebeno nije obljetnica dovo\u0111enja usta\u0161a talijansko-njema\u010dkim blablacarom u Zagreb 1941. godine, ve\u0107 obljetnica osnutka IX. bojne HOS-a “Rafael Vitez Boban”. Ta se obljetnica, eto, slu\u010dajno, poklopila s onom drugom. Naravno, svi znamo da nije slu\u010dajno: kao \u0161to je HOS (Hrvatske oru\u017eane snage) bio naziv vojske tzv. NDH nakon reorganizacije 1944. godine, tako je isto Rafael Boban bio usta\u0161ki pukovnik. O tome koliki je doti\u010dni vitez bio zlo\u010dinac, pro\u010ditajte u iscrpnom tekstu<\/a> Josipa Jagi\u0107a iz 2017. godine.<\/p>\n\n\n\n

Dakle, svi sve znamo, ali da bi predstava u obliku proslave i\/ili komemoracije uspjela, moramo se praviti da ne znamo. Praviti se da je posrijedi naprosto zgodna koincidencija. Centralni dramatur\u0161ki naputak smislili su Andrej Plenkovi\u0107 i njegova vlada, a glasi: dvostruka konotacija. Ta se dvostruka konotacija odnosi na upotrebu usta\u0161ke simbolike i retorike u Drugom svjetskom i u Domovinskom ratu. U originalnoj verziji ta simbolika i retorika nisu dobri, ali u onoj kopiranoj, za vrijeme Domovinskog rata, su sasvim okej. Kao da oni koji su je kopirali nisu to radili upravo iz razloga zbog kojeg originalna verzija nije dobra. No, glavno pravilo politi\u010dkog \u017eivota u Hrvatskoj nala\u017ee: tkogod se borio u Domovinskom ratu i “za Hrvatsku” taj je nu\u017eno i legitimni \u010dlan zajednice bez obzira na politi\u010dka uvjerenja.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, koncepti dvostruke konotacije i Domovinskog rata kao dramatur\u0161kog \u010distili\u0161ta zahtijevaju pa\u017eljivo balansiranje na sceni. Naravno, postoji uvijek dramatur\u0161ki prostor za one koji “imaju pravo” povezati 10. travnja 1941. s onim 1991. godine. Ove je godine ta \u010dast pripala Anti Prka\u010dinu, saborskom zastupniku i politi\u010daru koji svoju karijeru ve\u0107 desetlje\u0107ima gradi na stvaranju imid\u017ea \u0161armantnog usta\u0161e. No, svi ostali moraju odigrati svoju ulogu onako kako je zacrtano dvostrukim konotacijama, uklju\u010duju\u0107i i policiju koja se suvereno pravi gluha. Nije se tu lako sna\u0107i, pogotovo predstavnicima vlasti koji “moraju” do\u0107i na komemoraciju jer ina\u010de riskiraju optu\u017ebu diskreditiranja \u017ertava i svih onih koji su se borili za Hrvatsku. Najslavniji je primjer onaj biv\u0161eg splitskog gradona\u010delnika Iva Baldasara koji je na okupljanju 2014., i to prije slu\u017ebenog izuma dvostruke konotacije, pred hosovcima ustvrdio “danas je dan pobjede, pobjede nad antifa\u0161izmom”. On se svog lapsusa pomalo zastidio, ali publika je bila odu\u0161evljena.<\/p>\n\n\n\n

No, puno znakovitiji od Baldasarova lapsusa, gotovo neizbje\u017enog samim pristankom na sudjelovanje u teatru u teatru u hrvatskom teatru, kako glasi naslov knjige teatrologinje Lade \u010cale-Feldman, skandal je na ovogodi\u0161njoj proslavi. Tamo se okupljenima kao izaslanik Tomislava Medveda, ministra branitelja, obratio brigadir Matko Raos koji je poru\u010dio “da nije bilo 10. travnja 1941., ne bi bilo ni dana\u0161nje Hrvatske”. Uslijedile su, o\u010dekivano, brojne osude same izjave, a javilo se i Ministarstvo branitelja koje se ogradilo od izjave Raosa i poru\u010dilo da je on govorio u svoje ime, a ne u ime ministarstva. I, najva\u017enije, potvrdilo da se radi o predstavi \u010diju dramatur\u0161ku logiku teatra u teatru Raos nije shvatio. Naime, tvrde u ministarstvu, Raos je poslan da bude izaslanik isklju\u010divo svojom nazo\u010dno\u0161\u0107u i polaganjem vijenaca, a nikakvo obra\u0107anje nije bilo predvi\u0111eno. Ponijelo ga, reklo bi se.<\/p>\n\n\n\n

Stvar je na svoje mjesto vratio pak HOS, to\u010dnije njegov Savez udruge dragovoljaca. Oni su se ogradili od Raosove izjave i poru\u010dili da je Hrvatsku branilo 3.000 pripadnika HOS-a koji se nisu borili za nikakvu fa\u0161isti\u010dku tvorevinu. Na\u017ealost, mislimo da namjera hosovaca nije bila cini\u010dna, ali savr\u0161eno je ukazala na cinizam tolerancije kad su u pitanju njihova politi\u010dka uvjerenja. Izaslanik ministarstva naprosto nije znao suptilno plesati unutar dvostrukih konotacija i to su mu morali spo\u010ditnuti oni koji najlagodnije \u017eive u tvrdoj denotaciji, a ne njegovi nadre\u0111eni, kreatori dvostruke konotacije. A ako HOS, kao post hoc inspicijent, mora “ispravljati” izaslanika Vlade o svom karakteru, sukladno re\u017eijskim naputcima, onda naprosto predstava vi\u0161e ne funkcionira. Ili je ugasite ili ukinite konotacije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svi u Hrvatskoj znamo da postoji slu\u017ebena proslava osnivanja takozvane Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske. Ona se svake godine 10. travnja odr\u017eava u Splitu pred spomenikom poginulim \u010dlanovima HOS-a. Povod slu\u017ebeno nije obljetnica dovo\u0111enja usta\u0161a talijansko-njema\u010dkim blablacarom u Zagreb 1941. godine, ve\u0107 obljetnica osnutka IX. bojne HOS-a “Rafael Vitez Boban”. Ta se obljetnica, eto, slu\u010dajno, poklopila s […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":41671,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[275,144],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-41669","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekstremna-desnica","tag-revizionizam","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41669","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41669"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41669\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":41674,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41669\/revisions\/41674"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/41671"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41669"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41669"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41669"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=41669"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=41669"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=41669"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=41669"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}