U zagreba\u010dkoj “d\u017eamiji”, prostoru Hrvatskog dru\u0161tva likovnih umjetnika (HDLU), jo\u0161 nekoliko dana mo\u017eete pogledati izlo\u017ebu Jurice Pu\u0161enjaka, zasnovanu na portretima narodnih heroja i heroina Jugoslavije. Pu\u0161enjakov rad ne samo da predstavlja zanimljiv umjetni\u010dki tretman na\u0161eg antifa\u0161isti\u010dkog naslje\u0111a ve\u0107 poprima i jasne elemente institucionalne kritike zagreba\u010dkog galerijskog sustava.<\/p>\n\n\n\n
Vjernu publiku suvremene likovne scene u Hrvatskoj, ali i regionalno, zasigurno je prili\u010dno zaintrigirala vijest koja je u pandemijsko vrijeme punila stupce politi\u010dkih tjednika pa i naslovne stranice lifestyle magazina: mladi akademski umjetnik Jurica Pu\u0161enjak namjerio se naslikati 1.315 portreta narodnih heroja Jugoslavije. Najavljeni ver sacrum portretistike heroina i heroja socijalisti\u010dke revolucije i antifa\u0161isti\u010dke borbe, kakvu je hrvatska umjetnost imala u ranom poratnom razdoblju, ponajvi\u0161e izme\u0111u 1945. i 1952. kada se razvijala hrvatska\/jugoslavenska ina\u010dica socijalisti\u010dkog realizma, mo\u017ee se pogledati na nedavno otvorenoj izlo\u017ebi u Hrvatskom dru\u0161tvu likovnih umjetnika (HDLU). A rije\u010d je o nezaobilaznom radu suvremene produkcije i to iz nekoliko razloga. <\/p>\n\n\n\n
Prvi i najva\u017eniji razlog nalazimo u autenti\u010dnosti dru\u0161tvenog anga\u017emana Jurice Pu\u0161enjaka, mladog slikara kojemu je ovo ujedno i prva samostalna izlo\u017eba. Naime, Pu\u0161enjak je donedavno bio student slikarstva zagreba\u010dke Akademije likovnih umjetnosti gdje se tradicionalni mediji tzv. lijepe umjetnost jo\u0161 uvijek podu\u010davaju tradicionalno i u prili\u010dno \u017eivom diskursu koji afirmira isklju\u010divo autonomiju umjetni\u010dkog stvaranja. Stoga je Pu\u0161enjakova slikarska praksa u otklonu od dominantne struje i mo\u017eemo je \u010ditati kao iskaz dru\u0161tveno odgovornog umjetnika koji veliki, anga\u017eirani narativ svog rada izvodi iz dru\u0161tvenog konteksta i izravno u njega intervenira.<\/p>\n\n\n\n
Taj mladi umjetnik sliku afirmira u pro\u0161irenom smislu, odvaja je od plohe zida i koristi kao klju\u010dni element prostorne instalacije samouvjereno demonstriraju\u0107i vladanje izlo\u017ebenim \u017eanrom, uva\u017eavaju\u0107i njezine spacijalne i vi\u0161eslojne prikaziva\u010dke sustave. Sredi\u0161tem izlo\u017ebenog prostora HDLU-a dominira osam metara duga\u010dak i tri metra visok rad koji svojom monumentalno\u0161\u0107u i formom podsje\u0107a na partizanske memorijale \u2015 sve one poru\u0161ene i sustavno uni\u0161tavane spomenike antifa\u0161isti\u010dkoj borbi diljem zemlje. U njemu se stapa niz umjetni\u010dkih i neumjetni\u010dkih referenci, a obuhva\u0107aju suvremenu kritiku historijskog revizionizma i \u201cmra\u010dnu\u201d dru\u0161tvenu klimu koja po tom pitanju desetlje\u0107ima vlada na\u0161im prostorima, zatim memorijalne prakse jugoslavenskog socijalisti\u010dkog projekta, u partizanskoj umjetnosti afirmirani ekspresionizam i njegove neo i neoneo ina\u010dice, bad painting<\/em>, figuration libre, <\/em>enformel, novu sliku, socrealizam, pop art i brojne druge prakse, grade\u0107i pritom prili\u010dno dirljiv i mo\u0107an vizualni narativ.<\/p>\n\n\n\n \u0160areno lice Pu\u0161enjakovog memorijala \u010dine portreti narodnih heroja Jugoslavije izvedeni cijelim nizom slikarskih strategija kakve poznajemo u razvoju povijesti figurativnog prikaza moderne i postmoderne umjetnosti. To \u201cklizanje po povr\u0161ini razli\u010ditih stilova\u201d \u010dini vizualnu povijest razvoja figurativne slike i, sasvim intimnu, Pu\u0161enjakovu pohvalu figurativnom slikarstvu. Suvremeni, gotovo Instagram format svakog portreta izveden u dimenzijama 10 puta 10 centimetara, umjetnik repetitivno sla\u017ee u koloristi\u010dki dinami\u010dnu kompoziciju velikog formata. <\/p>\n\n\n\n Ispred memorijala nalazi se postament na koji je smje\u0161ten klju\u010dni pisani izvor kori\u0161ten prilikom vi\u0161egodi\u0161njeg, gotovo redovni\u010dki posve\u0107enog slikanja portreta narodnih heroina, knjigu enciklopedijskog karaktera pod naslovom \u201cNarodni heroji Jugoslavije\u201d. Nali\u010dje memorijala je crno, s debelim, enformelskim nanosima boje ispod kojih tek mjestimice izvire tekst. Ostaje otvoreno \u0161to se nalazi na prvom, crnom bojom premazanom sloju, no gesta skrivanja teksta crnilom mo\u017ee se \u010ditati i kao komentar na historijski revizionizam, uspon konzervativnih politika, negiranja zlo\u010dina fa\u0161isti\u010dkog pokreta u tzv. NDH, ali i odnosa prema memorijalnoj ba\u0161tini antifa\u0161isti\u010dke borbe u zemlji.<\/p>\n\n\n\n I napokon, rad pod nazivom \u201cUragan\u201d posljednji element instalacije, izveden u ne\u0161to ve\u0107em formatu, portret je Rudolfa Pu\u0161enjaka Uragana, slikarevog pretka, partizana koji je s 15. divizijom prvi u\u0161ao u oslobo\u0111enu Ljubljanu. Usamljen na zidu i suo\u010den s nali\u010djem memorijala funkcionira i kao podsjetnik na individualni anga\u017eman epskih razmjera.<\/p>\n\n\n\n Dok je Pu\u0161enjak izlo\u017ebom istupio kao dru\u0161tveno odgovorni kulturni radnik, etablirani ravnatelji i voditelji galerija i muzeja u Zagrebu, kako \u0107emo vidjeti, svoje izlaga\u010dke prostore vi\u0161e ili manje spretno \u0161tite kao utvrde hegemonisti\u010dke kulture. Njima promocija izlo\u017ebe s anga\u017eiranim narativnim slojem koji artikulira Pu\u0161enjak nije u interesu. Naime, ova izlo\u017eba ima i svoju pretpovijest. Prvotni prijedlog izlaganja instalacije \u201cHeroji\u201d bio je odbijen, odnosno grubo ignoriran od strane zagreba\u010dke Galerije Studentskog centra (SC) gdje se kroz posebno profiliran i financiran program \u201cOni dolaze\u201d trebaju predstavljati upravo prve izlo\u017ebe studenata i tek diplomiranih umjetnika. Kustosica Galerije SC, Ksenija Barunica koja navodno \u201cpodr\u017eava mlade autore\/ice koji \u017eele unutar svojih prijedloga iskoristiti interdisciplinarne mogu\u0107nosti prostora\u201d nije se udostojila ni odgovoriti mladom umjetniku na njegov prijedlog. I hvala joj na tome.<\/p>\n\n\n\n Splet \u0161irih okolnosti tako je omogu\u0107io slikaru da svoju prvu izlo\u017ebu otvori u prostoru koji je za povijest antifa\u0161isti\u010dke borbe i socijalisti\u010dke revolucije va\u017eno mjesto u urbanom tkivu grada, ali i da nakon desetlje\u0107a izbivanja heroje koje volimo<\/em> kona\u010dno vrati ku\u0107i. Naime, monumentalni prostor Hrvatskog dru\u0161tva likovnih umjetnika (HDLU) danas se nalazi na Trgu \u017ertava fa\u0161izma, a koji je u vrijeme okupacije grada od 1941.-1945. funkcionirao je kao strati\u0161te i prostor manifestacije svih u\u017easa fa\u0161isti\u010dkog terora tzv. NDH. Na tada\u0161njem zloglasnom Trgu III\/Trgu Kulina bana, vje\u0161ali su antifa\u0161iste i komuniste sve do oslobo\u0111enja Zagreba u maju 1945. godine. <\/p>\n\n\n\n Zbog te povijesne \u010dinjenice od 1947. na tom Trgu svoj prostor nalazi Muzej revolucije naroda Hrvatske kojeg pak nakon gotovo pola stolje\u0107a djelovanja, nove kulturne politike, u sklopu prvog vala revizionizma, gase. Vrijedni artefakti Muzeja revolucije sredinom 90ih prelaze iz javno dostupnog izlaga\u010dkog prostora u mra\u010dan fundus Hrvatskog povijesnog muzeja. Zadovoljni na\u010dinom njihove obrade, interpretacije i izlaganja u posljednja tri desetlje\u0107a mogu biti samo oni kojima je u interesu kreirati kulturu zaborava kad je antifa\u0161isti\u010dka povijest u pitanju. U svakom slu\u010daju, navedene crtice iz moderne i suvremene povijesti malog zagreba\u010dkog trga u sredi\u0161tu grada Pu\u0161enjakovom radu dodale su kompleksan site specific<\/em> sloj.<\/p>\n\n\n\n I Tomislav Buntak, ravnatelj HDLU-a (ujedno i dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu), sude\u0107i po govoru koji je odr\u017eao na otvorenju izlo\u017ebe, pokazao je nesnala\u017eenje u susretu s nativnim slojevima Pu\u0161enjakovih \u201cHeroja\u201d. U svom govoru jasno je razdvojio umjetnikovo bavljenje slikarstvom (koje tuma\u010di kao \u201cpraznik umjetnosti\u201d) od likovnog (kon)teksta. Njegov poku\u0161aj da instalaciju uokviri \u201cteorijom dvaju totalitarizama\u201d, kroz nevje\u0161ti poku\u0161aj skicoznog predstavljanja povijesti prenamjena Me\u0161trovi\u0107evog paviljona tijekom 20. stolje\u0107a primorala je publiku da pristojnim gledanjem u cipele istrpi neuvjerljiv revizionisti\u010dki vic. Nelagoda je bila time ve\u0107a jer se govor ravnatelja kosio s primarnom intencijom umjetnika.<\/p>\n\n\n\n Pritom, Buntak je zbivanja iz razdoblja Drugog svjetskog rata prili\u010dno zamaglio i sveo na anegdotu o prenamjeni prostora Me\u0161trovi\u0107evog paviljona u d\u017eamiju, a vi\u0161e se usredoto\u010dio na Muzej revolucije, u koji, kako smo mogli \u010duti, on i drugi \u201cpo\u0161teni Zagrep\u010dani nikada nisu kro\u010dili\u201d. Prava je \u0161teta da je taj uva\u017eeni umjetnik propustio \u017eivotnu priliku posjetiti muzejsku instituciju socijalisti\u010dkog dru\u0161tva u kojoj se, s jasnom odgojno-obrazovnom intencijom, izlagala povijest radni\u010dkog pokreta i posebice njegov doprinos borbi protiv fa\u0161izma. Tamo su se, uz ostalo, mogli vidjeti i na\u010dini na koje su se teme antifa\u0161izma provla\u010dile kroz modernu umjetnost, u razli\u010ditim oblikovnim paradigmama i to iz ruke velikih slikara poput Marijana Detonija, Krste Hegedu\u0161i\u0107a, Ismeta Mujezinovi\u0107a \u2015 da nabrojimo samo neke od njih.<\/p>\n\n\n\n U tom slijedu doga\u0111anja Pu\u0161enjakov memorijal poprima jasne elemente institucionalne kritike kojim se lako testiraju (ne)mogu\u0107nosti medijacije postmoderne antifa\u0161isti\u010dke slike u zagreba\u010dkom galerijskom sustavu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U zagreba\u010dkoj “d\u017eamiji”, prostoru Hrvatskog dru\u0161tva likovnih umjetnika (HDLU), jo\u0161 nekoliko dana mo\u017eete pogledati izlo\u017ebu Jurice Pu\u0161enjaka, zasnovanu na portretima narodnih heroja i heroina Jugoslavije. Pu\u0161enjakov rad ne samo da predstavlja zanimljiv umjetni\u010dki tretman na\u0161eg antifa\u0161isti\u010dkog naslje\u0111a ve\u0107 poprima i jasne elemente institucionalne kritike zagreba\u010dkog galerijskog sustava. Vjernu publiku suvremene likovne scene u Hrvatskoj, ali […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":41644,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[808,74],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[169],"class_list":["post-41642","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-antifasizam","tag-kultura","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41642","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41642"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41642\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":41651,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41642\/revisions\/41651"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/41644"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41642"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41642"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41642"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=41642"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=41642"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=41642"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=41642"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Heroji koje volimo vra\u0107eni ku\u0107i<\/h2>\n\n\n\n
Od memorijala do intervencije: pogled u cipele<\/h2>\n\n\n\n