Medijsko pra\u0107enje rata u Ukrajini medijska je tema gotovo koliko i sam rat. U tome nema ni\u0161ta \u010dudno jer je i medijska obrada rata dio samog rata: od najo\u010ditije propagande do naizgled \u010disto tehni\u010dkih postupaka obrade. Medijskoj refleksiji o vlastitoj ulozi pridonosi i agilnost dru\u0161tvenih mre\u017ea u komuniciranju ratnih zbivanja. Rat se ve\u0107 naziva “TikTok ratom” i krsti ga se prvim ratom u povijesti koji je presudno obilje\u017een dru\u0161tvenim mre\u017eama. U podlozi takvih epohalnih prosudbi le\u017ei zaborav ratova na Bliskom Istoku, premda se na stranicama tih istih globalnih i uglednih medija moglo \u010ditati o domi\u0161ljatim taktikama kori\u0161tenja dru\u0161tvenih mre\u017ea u re\u017eiji ISIS-a.<\/p>\n\n\n\n
Razumijevanju ratnih zbivanja ne pridonose samo medijske odluke o tome tko su pouzdani izvori, tko su upu\u0107eni analiti\u010dari i tko su favorizirani politi\u010dari. Itekako presudnu ulogu ima i odabrani na\u010din izvje\u0161tavanja. Pod na\u010dinom izvje\u0161tavanja mislimo prije svega na naslove, nadnaslove, podnaslove i egide koji name\u0107u okvir, diktiraju emocionalne reakcije i pru\u017eaju ad hoc oslonce za stvaranje instant stavova. Vjerojatno najizlizanija analiti\u010dka metafora u posljednjih dvadesetak godina je ona politike kao rijaliti \u0161oua. Ona definitivno ima upori\u0161te u hipermedijatiziranoj politici koja je odustala od predstavljanja kolektivnih interesa i koju usmjeruju PR stru\u010dnjaci, a ne potrebe dru\u0161tvene baze. No, \u010de\u0161\u0107e je upotreba metafore predstavljala analiti\u010dki alibi nego po\u010detnu to\u010dku analize novih trendova. Unato\u010d potro\u0161enosti, metafora u slu\u010daju medijskog pra\u0107enja rata u Ukrajini funkcionira: upravo zato \u0161to nije metafora. Naime, spomenuti na\u010din izvje\u0161tavanja neodoljivo podsje\u0107a na izvje\u0161tavanje iz rijaliti \u0161ouova.<\/p>\n\n\n\n
U svrhu privla\u010denja \u010ditala\u010dke pa\u017enje i, posredno, ogla\u0161iva\u010dkih novaca, na portalima nailazimo na naslove poput “Moskva je ostala \u0161okirana”, “Washington to ne\u0107e vi\u0161e trpjeti”, “Ukrajina to ne\u0107e pre\u0161utjeti”, “Kremlj je svoje rekao”, “Kijev je razo\u010daran”… Ti naslovi kao da su kopirani iz izvje\u0161taja o ju\u010dera\u0161njim zbivanjima u Big Brother ku\u0107i ili na Farmi koji nagla\u0161avaju emotivne reakcije ili poteze likove koji donose nove zaplete. Takav pristup, osim \u0161to svodi kompleksne dru\u0161tveno-politi\u010dke procese na dramaturgiju sapunice, dubinski oblikuje inicijalne reflekse kad su u pitanju dru\u0161tveni entiteti poput nacije ili procedure poput demokracije. I to najuo\u010dljivije u metonimijskom klizanju gore-dolje izme\u0111u naziva dr\u017eave, glavnog grada i rezidencije, Bijele ku\u0107e ili Kremlja, na primjer. Klizanje sugerira proto\u010dnost izme\u0111u naziva, a samim tim i politi\u010dki kontinuitet koji implicira homogenost nacije, \u0161to se onda dodatno podebljava i formulacijama po kojima cijele nacije misle ili osje\u0107aju: “Rusi smatraju da…” ili “Ukrajinci osje\u0107aju…”.<\/p>\n\n\n\n
Ovakvom tipu problematizacije izvje\u0161tavanja mogu se ispostaviti dva, naizgled zdravorazumska prigovora. Prvi bi se zasnivao na obrani koja ka\u017ee da se naprosto radi o ekonomizaciji izraza i da nije mogu\u0107e svaki puta unositi neku vrstu disklejmera ili nijansiranja. Taj je prigovor na\u010delno to\u010dan, ali zanemaruje bitnu stvar, a ti\u010de se medijskog konteksta u kojem se metonimijsko klizanje doga\u0111a: ako je on obilje\u017een psihologizacijom i emocionalnom bremenito\u0161\u0107u onda u\u010dinci nisu isti kao u nekakvom hladnom, analiti\u010dkom tekstu. Drugi bi se ticao ratnog konteksta i opravdavao bi klizanje \u010dinjenicom da su u ratu nacije politi\u010dki homogenije, da je centralizacija upravljanja izra\u017eenija i da naprosto ima manje prostora za nijansiranje. I taj je prigovor na\u010delno to\u010dan, ali je politi\u010dki sporan: upravo bi mediji u razdoblju homogenizacije i centralizacije trebali prevenirati i sanirati sve negativne posljedice takvih trendova. Na primjer, vrlo se lako iz potrebne ili privremeno ispravne homogenizacije sklizne u onu koja svako oponiraju\u0107e mi\u0161ljenje sankcionira.<\/p>\n\n\n\n
Problemi i posljedice su \u0161iri od onih neposrednih. Psihologizacija politi\u010dkih odluka i esencijalizacija nacija koji su neminovni proizvodi ovakvog izvje\u0161tavanja, za po\u010detak, presudno uni\u0161tavaju politi\u010dku pismenost. One zapravo pojednostavljuju povijesne procese i politi\u010dko-ekonomske odnose. Naknadno uzroke sukobe pakiraju u lako probavljivu dramaturgiju koja ograni\u010dava politi\u010dke opcije u budu\u0107nosti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Medijsko pra\u0107enje rata u Ukrajini medijska je tema gotovo koliko i sam rat. U tome nema ni\u0161ta \u010dudno jer je i medijska obrada rata dio samog rata: od najo\u010ditije propagande do naizgled \u010disto tehni\u010dkih postupaka obrade. Medijskoj refleksiji o vlastitoj ulozi pridonosi i agilnost dru\u0161tvenih mre\u017ea u komuniciranju ratnih zbivanja. Rat se ve\u0107 naziva “TikTok […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":41639,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[28,137],"theme":[458],"country":[38,459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-41637","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-mediji","tag-rat","theme-drustvo","country-hrvatska","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41637","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41637"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41637\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":41640,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41637\/revisions\/41640"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/41639"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41637"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41637"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41637"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=41637"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=41637"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=41637"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=41637"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}