Doma\u0107i medijski komentatori prozvali su Anu \u0110uri\u0107 Konstraktu “Marinom Abramovi\u0107 na\u0161eg doba”. Nina Goji\u0107 pi\u0161e o razlici izme\u0111u ovih dviju umjetnica, od kojih je jedna opjevala i sprda se s vlastitim i tu\u0111im prekarijatom, dok ga druga eksploatira. <\/p>\n\n\n\n
Najve\u0107e i najzabavnije muzi\u010dko iznena\u0111enje koje se ovoj regiji dogodilo u posljednjih nekoliko tjedana definitivno je pobjeda pjesme In Corpore Sano<\/em> Ane \u0110uri\u0107 Konstrakte na Beoviziji. Mnogi su odmah uo\u010dili i vezu izme\u0111u nje i Marine Abramovi\u0107, o kojoj je ve\u0107 pisala Mima Simi\u0107 u izvrsnom tekstu<\/a> za portal Kulturpunkt. Mima je ondje detektirala jasnu referencu koju Konstrakta svjesno uspostavlja prema Marini Abramovi\u0107 ne samo najpopularnijim citatom da \u201cumetnica mora biti zdrava\u201d, ve\u0107 i s obzirom na druge Marinine radove, s fokusom na i\u0161\u010ditavanje na\u010dina (samo)reprezentacije postjugoslavenskog i balkanskog prostora u opusima ovih dvaju umjetnica koje ne mogu biti razli\u010ditije. <\/p>\n\n\n\n Upravo na toj \u010dinjenici \u017eelim se zadr\u017eati u ovom tekstu i razumjeti kako ove dvije osobe, vezane mjestom podrijetla, jednim citatom i iznenadnom popularno\u0161\u0107u Konstrakte koja je preko no\u0107i prerasla u medijsku senzaciju, funkcioniraju kao predstavnice dvaju su\u0161tinski razli\u010ditih principa po kojima je kultura prisutna u dru\u0161tvu. No prije toga, kao fusnotu Miminom tekstu podcrtala bih da je tema proturje\u010dja i kompleksnosti postjugoslavenskog prostora puno temeljitije obra\u0111ena u Konstraktinom dvanaestominutnom Triptihu<\/em> nego u bilo kojem radu Marine Abramovi\u0107 kojim je \u017eeljela tematizirati svoje porijeklo. Marinini radovi, poput performansa u kojem le\u017ei u zapaljenoj petokrakoj zvijezdi od pru\u0107a ili si isti taj simbol urezuje u trbuh, precizno epitomiziraju banalnost teze o disidentstvu (koja u njezinom slu\u010daju niti nije to\u010dna) i objelodanjuje njezinu auto-egzotizaciju kojoj \u0107e i kasnije pribjegavati i na njoj nastaviti kapitalizirati tijekom svoje dugovje\u010dne karijere. No pri\u010da o banalnosti i samoljublju tu tek zapo\u010dinje.<\/p>\n\n\n\n Te\u0161ko da postoji razvikanija umjetni\u010dka li\u010dnost koja je potekla s ovih prostora od Marine Abramovi\u0107. Da bi se uva\u017eilo sve na\u010dine na koje je zna\u010dajno doprinijela razvoju umjetnosti performansa, ali i pobrojalo sve izuzetno problemati\u010dne to\u010dke njezinog djelovanja, bio bi potreban cijeli zasebni rad koji bi podjednaku pa\u017enju dao hermeneuti\u010dkim metodama u pristupu njenom radu, kao i kriti\u010dkoj teoriji kojom bi se kontekstualiziralo slabosti kojima oni (ne) komuniciraju sa svojim kontekstom. U nedostatku tog prostora, ovdje \u0107emo podsjetiti na neke od prijepornih to\u010daka zbog kojih je vrijedno suprotstaviti te principe onima koje prakticira Konstrakta.<\/p>\n\n\n\n Osim ranije spomenute auto-egzotizacije, \u010ditav Marinin opus posljednjih desetlje\u0107a temelji se na megalomanijskoj autofeti\u0161izaciji maskiranoj u interes kako \u010duvati znanje o izvedbenim umjetnostima koje po svojoj prirodi zahtijevaju \u017eivu prisutnost publike i izvo\u0111a\u010da i izmi\u010du namjeri arhiviranja. Kruna tog trenda svakako je bila izlo\u017eba u njujor\u0161koj MoMA-i<\/a> 2010. godine na kojoj je Marina anga\u017eirala niz drugih umjetnika da ponovo izvedu njezine najpoznatije radove, dok je ona izvodila jedini performans koji nije mogao izvoditi nitko drugi. \u010citava tri mjeseca koliko je trajala izlo\u017eba, posjetitelji su mogli gledati nadomjestke za Marinu, a Marinu samu moglo se gledati u o\u010di ako se dovoljno dugo \u010dekalo u redu pred muzejom. Uz sav analiti\u010dki trud, ne mogu domisliti uvjerljiv na\u010din \u010ditanja tog performansa osim detektirati da se puno vi\u0161e radi o krajnjem narcizmu nego o kojekakvim tematizacijama prisutnosti ili pomicanju granica iskustva gledanja i svjedo\u010denja izvedbenih umjetnosti. Posebno uzme li se u obzir pojava koja obi\u010dno ide ruku pod ruku s fenomenom narcisoidnih umjetnika, a to je problem eksploatacije drugih, uvijek mla\u0111ih i uvijek manje afirmiranih umjetnika.<\/p>\n\n\n\n Naime, kad je rije\u010d o anga\u017eiranju drugih umjetnika u sklopu svojeg rada, uz Marinu su vezane optu\u017ebe za njihov lo\u0161 tretman: o\u010dekivanje besplatnog rada<\/a> i poni\u017eavanje raznih vrsta<\/a>. Ukratko, iz ovih primjera jasno je da samoprozvana \u201cbaka umjetnosti performansa\u201d itekako koristi svoj status kako bi legitimirala nepla\u0107en ili pora\u017eavaju\u0107e slabo pla\u0107en rad \u010dinjenicom koja bi, iz njene perspektive, valjda trebala biti dovoljna: ne\u010diji kredibilitet u CV-ju potvr\u0111uje se time da je osoba bila blagoslovljena poznanstvom s Marinom. Da je na\u0161a baka performansa sasvim suglasna s tim modelom rada potvr\u0111uje i \u010dinjenica da je uslijed optu\u017ebi protiv belgijskog redatelja Jana Fabrea<\/a> za seksualno maltretiranje i mobbing<\/em> 1<\/a><\/sup> javno podr\u017eala<\/a> svojeg kolegu i to ba\u0161 floskulom da dobra umjetnost sve nadilazi. Ali tko odre\u0111uje \u0161to je dobra umjetnost i koja joj je cijena?<\/p>\n\n\n\n Kao cini\u010dni odgovor na to pitanje, podsjetit \u0107u da je retrospektivna izlo\u017eba Marine Abramovi\u0107 \u010cista\u010d<\/em> odr\u017eana 2019. godine u beogradskom Muzeju savremene umetnosti ko\u0161tala otprilike 1,3 milijuna eura, a po nekim procjenama i vi\u0161e. Bilo kako bilo, za izlo\u017ebu je potro\u0161en iznos koji ta institucija ina\u010de potro\u0161i u godinu dana svojeg normalnog djelovanja, a kao dodatni kuriozitet dodat \u0107u da je izlo\u017eba financijski podr\u017eana i naru\u010dena od najvi\u0161ih instanci srpskih vlasti, to jest, premijerka Ana Brnabi\u0107 dala je sve od sebe da bi omogu\u0107ila Marinin povratak nakon skoro pola stolje\u0107a izbivanja iz rodnog kraja. Srpska javnost bila je podijeljena izlo\u017ebom, a glavni argumenti onih koji su taj potez kritizirali ticali su se navedenih tro\u0161kova koji se nalaze u nesrazmjeru s bilo kojim drugim izdvajanjima za kulturu, ali mnogi komentari istaknuli su i kako je Marinin potez poslu\u017eio kao legitimacija trenutne srpske vlasti. Za\u0161to je itko bio iznena\u0111en ostaje nepoznanicom jer Marina nikad nije bila u jakoj opoziciji ni prema jednom re\u017eimu u kojem je obitavala. Dapa\u010de, svoju politi\u010dku neodgovornost, ali i ignoranciju, jo\u0161 je jednom potvrdila prije nekoliko dana kad je, u povodu ponovnog izvo\u0111enja gore spomenutog performansa iz MoMA-e<\/a> radi prikupljanja dobrotvornih sredstava za \u017ertve rata u Ukrajini, izjavila da ona potje\u010de iz Jugoslavije koju je svojedobno napao Sovjetski Savez. Toliko o Marini.<\/p>\n\n\n\n Osim Mime Simi\u0107, na temu usporedbe djela Marine i Konstrakte bilo je jo\u0161 komentara u doma\u0107im tiskovinama, ali oni se, dodu\u0161e, ne mogu pohvaliti ni pribli\u017enom razinom lucidnosti i informiranosti kao u Miminim tekstu. Primjerice, Bojan Stilin s T-portala nazvat \u0107e Konstraktu Marinom Abramovi\u0107 na\u0161eg doba<\/a>, njezin Triptih <\/em>\u201cneskriveno pretencioznim\u201d, a zaklju\u010diti tekst komentarom da nije sramota zaraditi za zdravstveno osiguranje preko Eurosonga.<\/p>\n\n\n\n Krenimo od kraja. Koliko god bio cini\u010dan, zaklju\u010dak o pla\u0107anju privatnog zdravstvenog osiguranja ne mo\u017ee biti proma\u0161eniji jer je i sama Konstrakta vi\u0161e puta isticala da \u201cumetnica\u201d koja u njezinoj pjesmi mora biti zdrava, a nema knji\u017eicu, stoji za sve neza\u0161ti\u0107ene grupe ljudi koji nemaju osnovno pravo na zdravstveno osiguranje. Konstrakta je u svojim javnim istupima jasna i nedvosmislena oko toga da bi bilo po\u017eeljno da svi imaju jednak pristup zdravstvenom osiguranju. Dapa\u010de, upravo je ta \u010dinjenica, koju mnogi do tad nisu znali, bio jedan od razloga za\u0161to je pjesma postala toliki hit i za\u0161to je, na neki na\u010din, njezina neo\u010dekivana pobjeda postala razlogom optimizma da \u0107e rezultati nadolaze\u0107ih srpskih parlamentarnih izbora biti isto tako neo\u010dekivani. A kako je uop\u0107e mogu\u0107e da je podatak da jedan broj ljudi \u2013 umjetnika \u2013 nema pravo na osnovno zdravstveno osiguranje izazvao toliku zapanjenost, a osobito uzme li se u obzir da se tu skupinu u doma\u0107em kontekstu \u010desto voli diskreditirati oznakama uhljeba, parazita na dr\u017eavnom novcu i opaskom o tr\u017ei\u0161noj neisplativosti? Mo\u017eda jer je jedno od pozitivnih naslje\u0111a \u201cbiv\u0161e dr\u017eave\u201d to da se u javnoj percepciji pravo na zdravlje ipak jo\u0161 uvijek smatra osnovnim ljudskim pravom koje bi trebalo biti zajam\u010deno i dostupno svima pod jednakim uvjetima, kao \u0161to bi to trebali biti i drugi javni servisi, pa i kultura. Iako je u Hrvatskoj situacija za umjetnike bez stalnih oblika zaposlenja ne\u0161to bolja nego u Srbiji 2<\/a><\/sup>, ipak je lo\u0161a i zaslu\u017euje da se na njoj kratko zadr\u017eimo.<\/p>\n\n\n\n Primjerice, samostalni umjetnici koji su \u010dlanovi Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika ostvaruju pravo na pla\u0107eno osnovno zdravstveno osiguranje, ali nemaju pravo na bolovanje prije 42. dana bolesti. Ovaj pora\u017eavaju\u0107i podatak nije se promijenio niti tijekom pandemije, a samo je endemska hrvatska birokratska glupost mogla iznjedriti paradoks da kontakti zara\u017eenih zbog izolacije imaju pravo na naknadu od HZZO-a, dok oboljeli od Covida-19 to pravo nemaju (osim ako im komplikacije s bole\u0161\u0107u ne potraju bar ta famozna 42 dana). Dodatno, honorarni kulturni radnici koji nisu \u010dlanovi HZSU ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje temeljem nezaposlenog statusa s obzirom na to da se rad preko autorskih ugovora iz perspektive dr\u017eave ne smatra radom. Zbog toga, najavljena zdravstvena reforma <\/a>mogla bi dodatno o\u0161tetiti upravo one me\u0111u samostalnim umjetnicima koji su ve\u0107 sad u nepovoljnijoj poziciji. Naime, prema toj reformi oni bi izgubili pravo na osnovno zdravstveno osiguranje i tako se na\u0161li opjevani u Konstraktinoj pobjedni\u010dkoj pjesmi. I sigurno si u tim uvjetima ne bi mogli priu\u0161titi potpla\u0107eni rad za Marinu Abramovi\u0107, kad bi te prilike i bilo.<\/p>\n\n\n\n Za kraj, osvrnimo se i na druge proma\u0161aje Stilinovog teksta, poput ovoga o \u201cneskrivenoj pretencioznosti\u201d Konstraktinog Triptiha<\/em>. \u010citav tekst odi\u0161e diskurzivnim oslanjanjem na autoru samorazumljivu, a ustvari pogre\u0161nu i po pitanju vlastitog kompleksa superiornosti neosvije\u0161tenu, podjelu izme\u0111u \u201cnas i njih\u201d, pri \u010demu smo valjda mi<\/em> ti \u201ckulturnjaci i progresivci\u201d koji se kasnije izrijekom spominju u kontekstu usporedbe Konstrakte i Marine, a oni su estrada, \u201ccece i lukasi\u201d. Ova vrsta podjele jo\u0161 je jedna od slijepih to\u010daka koje su se ponavljale u brojnim napisima i analizama fenomena Konstrakte. Jelena Velja\u010da, primjerice, izjavit \u0107e<\/a>: \u201cAli Ana \u0110uri\u0107 nije camp<\/em>: ona je poput najelegantnije umjetni\u010dke misli\u201d. Kao da se camp <\/em>i umjetni\u010dka misao nu\u017eno nalaze na suprotnim stranama i kao da camp<\/em> nije sposoban poslu\u017eiti analiti\u010dkoj kompleksnosti. Iako ga je jo\u0161 1960-ih Susan Sontag ozna\u010dila depolitiziranim, camp to ve\u0107 odavno nije, za \u0161to se u najve\u0107oj mjeri pobrinula \u010ditava grana povijesti (pop)kulture i umjetnosti feministi\u010dkog i queer <\/em>predznaka, a koja je u velikoj mjeri koristila sli\u010dne strategije kao i Konstrakta: uvu\u0107i se u kontekste koji imaju znatno ve\u0107i doseg od uskog kruga publike suvremene umjetnosti zato da bi se osvojio i otvorio novi prostor politi\u010dke artikulacije. Pritom je Konstrakta u vi\u0161e navrata odbila davati jednozna\u010dne interpretacije svojih pjesama i ponavljala da je interpretacija individualna stvar te da ona kao autorica nije ta koja mo\u017ee dati kona\u010dne odgovore na pitanje o \u010demu je to ili \u010dime se ona bavi. To nije ni pretenciozno, niti je ideolo\u0161ki neopredijeljeno, ve\u0107 je osnova za gra\u0111enje povjerenja izme\u0111u autorice i publike. U svakom kontekstu jednako, bilo da je mjesto tog susreta MoMA ili Eurovizija. Vrijednost Konstraktine geste nalazi se upravo u tome \u0161to odavno neu\u010dinkovitu podjelu na visoku kulturu za elite i popularnu kulturu za mase istovremeno potvr\u0111uje i ismijava podme\u0107u\u0107i je kao kamen o koji \u0107e se opet spotaknuti oni koji jo\u0161 uvijek u tu podjelu iz nekog razloga vjeruju.<\/p>\n\n\n\n I zato Konstrakta nije svjesno pretenciozna niti je suvremena ina\u010dica Marine Abramovi\u0107, nego je osoba s odli\u010dnim smislom za humor i autoironiju, i s vrlo balansiranim senzibilitetom za tanke i uzbudljive granice izme\u0111u popa, tre\u0161a, umjetnosti i promi\u0161ljene dru\u0161tvene kritike, a ni\u0161ta od toga ne bi se moglo ustanoviti za Marinu Abramovi\u0107, \u010dak i njenom odnosu s Lady Gagom usprkos. Jer jedno je opjevati i sprdati se s vlastitim i tu\u0111im prekarijatom, a drugo je tu\u0111i prekarijat eksploatirati i pretencioznim radovima doprinositi tome da suvremena umjetnost \u010desto (i opravdano) postaje predmet sprdnje. Stoga, u\u010dinimo Konstrakti uslugu kakvu zaslu\u017euje, nemojmo ju stavljati u isti ko\u0161 s Marinom. Njih dvije stoje u odre\u0111enoj relaciji, ali ona definitivno nije analogijska. I zato drugim putem dolazim do istog zaklju\u010dka kao i Mima pa neka i na\u0161a dva teksta zavr\u0161e istim rije\u010dima: \u201cdajem sto Marina Abramovi\u0107 za jednu Konstraktu, na repeatu<\/em>, da se smijemo, i pla\u010demo, do posljednjeg takta.\u201d<\/p>\n Doma\u0107i medijski komentatori prozvali su Anu \u0110uri\u0107 Konstraktu “Marinom Abramovi\u0107 na\u0161eg doba”. Nina Goji\u0107 pi\u0161e o razlici izme\u0111u ovih dviju umjetnica, od kojih je jedna opjevala i sprda se s vlastitim i tu\u0111im prekarijatom, dok ga druga eksploatira. Najve\u0107e i najzabavnije muzi\u010dko iznena\u0111enje koje se ovoj regiji dogodilo u posljednjih nekoliko tjedana definitivno je pobjeda […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":41576,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1664,74,1665,1421,643],"theme":[458],"country":[38,11],"articleformat":[450],"coauthors":[1214],"class_list":["post-41573","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-konstrakta","tag-kultura","tag-marina-abramovic","tag-rad-u-kulturi","tag-socijalna-politika","theme-drustvo","country-hrvatska","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41573","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41573"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41573\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":41585,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41573\/revisions\/41585"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/41576"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41573"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41573"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41573"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=41573"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=41573"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=41573"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=41573"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Narcisti\u010dki princip elitisti\u010dke kulture<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Inkluzivni princip kulture u slu\u017ebi javnog dobra<\/strong><\/h2>\n\n\n\n