Baratanje pojmom fa\u0161izma u politi\u010dkim raspravama i analizama pomalo je zeznuta stvar. Vi\u0161e je razloga tome, ali glavni potje\u010de iz njegove, da tako ka\u017eemo, dvostruke funkcije: njime se koristimo kako bi se referirali na takozvani povijesni fa\u0161izam, dakle politi\u010dki pokret i oblik vladavine u me\u0111uratnom periodu, ali slu\u017ei i kao apstraktna politi\u010dka kategorija kojoj je cilj da obuhvati raspon politi\u010dkih pojava desno od desnog centra. Prva varijanta slu\u017ei ekstremnoj desnici koja u svojim politikama sadr\u017ei odre\u0111ene fa\u0161isti\u010dke elemente da izbjegava optu\u017ebu za fa\u0161izam: mi nismo fa\u0161isti jer sami sebe ne zovemo tako kao \u0161to su to \u010dinili fa\u0161isti 30-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Ili u situacijama kada postanu meta antifa\u0161isti\u010dkih organizacija: koja je svrha postojanja antifa\u0161ista kad vi\u0161e ne postoje fa\u0161isti?<\/p>\n\n\n\n
I dok ekstremna desnica nastoji uspje\u0161no manevrirati izme\u0111u povijesne reference i apstraktne kategorija, politi\u010dka formacija koja se nespretno naziva liberalnom ljevicom isuvi\u0161e ekstenzivno barata apstraktnom kategorijom. Fa\u0161izmom se etiketira cijeli niz pojava i samim tim pojam gubi na svojoj preciznosti, ali i na politi\u010dkoj bremenitosti. Naime, pridavanje te etikete nu\u017eno implicira zahtjev za odstranjivanjem onih kojima je pridana iz politi\u010dkog \u017eivota jer demokratski konsenzus to zahtijeva. Desnica, naravno, koristi taj izostanak nijansiranijeg politi\u010dkog djelovanja kako bi dokazala da je fa\u0161izam naprosto izli\u0161an pojam, neutemeljeno sredstvo za njihovu difamaciju. Uz taj aspekt obrane, itekako im je koristan i antikomunizam. Time kod zbunjenih liberala, slu\u017ebenih predstavnika demokracije kao takve, kupuju licencu za ulazak u demokratskih blok.<\/p>\n\n\n\n
Problemi su, dakle, kompleksni i ne postoji nedvosmisleno rje\u0161enje u politi\u010dkom leksikonu koje bi stabiliziralo pojam fa\u0161izma u zna\u010denjskom i nao\u0161trilo u politi\u010dkom smislu. Prvi korak u smjeru u\u010dinkovitije i smislenije upotrebe pojma \u010dini suvislije i izda\u0161nije obja\u0161njenje pojave fa\u0161izma u me\u0111uratnom periodu koje bi onda slu\u017eilo kao oslonac budu\u0107ih politi\u010dkih distingviranja, nijansiranja, ali i napada. No, \u010dini se da opet nemamo vremena za povratak u pro\u0161lost. Rat u Ukrajini je sa sobom donio novi skup problema koji \u0107e dodatno ote\u017eati upotrebu pojma fa\u0161izma i fa\u0161isti\u010dkoj i ne-fa\u0161isti\u010dkoj desnici donijeti jo\u0161 \u0161iri manevarski prostor i jo\u0161 dublje legitimacijske resurse. Putinova agresija je privremeno uti\u0161ala njegove doju\u010dera\u0161nje saveznike na zapadnoeuropskoj ekstremnoj desnici, ali bi joj njeni dugoro\u010dni u\u010dinci mogli vrlo lako i\u0107i u prilog.<\/p>\n\n\n\n
Dva su faktora u igri. Prvi je sam Vladimir Putin. On i njegovi suradnici kao opravdanje za napad na Ukrajinu koriste izraz “denacifikacija”. S obzirom na to da je o\u010dito da Ukrajina nije nacisti\u010dka dr\u017eava i da trenutni Putinov status automatski sve “te\u0161ke” pojmove koje upotrijebi ridikulizira, jasne su politi\u010dke posljedice takve retorike. Pritom ovdje valja napomenuti da u dana\u0161njoj upotrebi nacizam i fa\u0161izam uglavnom funkcioniraju kao sinonimi, s tim da se nacisti\u010dka etiketa \u010de\u0161\u0107e pridaje onima koji se bez izmotavanja pozivaju na dvadesetostoljetne uzore. Dakle, stvar je prili\u010dno jednostavna: Putinovo kori\u0161tenje “denacifikacije” ozbiljno je limitiralo politi\u010dki ugled svim kasnijim, za razliku od njegovog, autenti\u010dnijim politi\u010dkim ambicijama u tom smjeru. I ne samo da je limitiralo: brutalna agresija pravdana “denacifikacijom” je denacificirala samo imid\u017e pravih nacista. I tu dolazimo do drugog faktora koji se nalazi na suparni\u010dkoj strani. A to je notorna bojna Azov koju mahom \u010dine doma\u0107i i strani ekstremni desni\u010dari koji ba\u0161 i ne kriju politi\u010dku inspiraciju u nacizmu. No, njihovo u\u010de\u0161\u0107e u obrani Ukrajini pridonosi normalizaciji njihovih politi\u010dkih stavova. Ta normalizacija ima svoju jasnu medijsku putanju: prvo im se umjesto etikete ekstremne desnice pripi\u0161e ona kontroverznosti, da bi se zatim “pro\u0161uljale” pri\u010de o herojima. Sudjelovanje u obrambenom ratu, pri\u010da nam je dobro poznata iz na\u0161eg konteksta, opasne i neprihvatljive politi\u010dke stavove pretvara u status egzoti\u010dnog glazbenog ukusa, a samu ratnu epopeju u autenti\u010dan politi\u010dki stav.<\/p>\n\n\n\n
Putinova besmislena i agresijom ukaljana upotreba pojmova i normalizacija politi\u010dke pozadine Azova predstavljat \u0107e u budu\u0107nosti dodatnu prepreku antifa\u0161isti\u010dkom djelovanju. Naime, svaka proklamirana antifa\u0161isti\u010dka intervencija susrest \u0107e se diskreditacijom zasnovanom na Putinovoj ridikulizaciji osnovnih pojmova i posljedi\u010dnoj “denacifikaciji” samog Azova. Susretao se, naravno, antifa\u0161isti\u010dki pokret i s izazovnijim problemima u svom djelovanju, ali apdejtanje je nu\u017eno za efikasan odgovor.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Baratanje pojmom fa\u0161izma u politi\u010dkim raspravama i analizama pomalo je zeznuta stvar. Vi\u0161e je razloga tome, ali glavni potje\u010de iz njegove, da tako ka\u017eemo, dvostruke funkcije: njime se koristimo kako bi se referirali na takozvani povijesni fa\u0161izam, dakle politi\u010dki pokret i oblik vladavine u me\u0111uratnom periodu, ali slu\u017ei i kao apstraktna politi\u010dka kategorija kojoj je […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":41547,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[808,137],"theme":[458],"country":[495],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-41545","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-antifasizam","tag-rat","theme-drustvo","country-europska-unija","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41545","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41545"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41545\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":41551,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41545\/revisions\/41551"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/41547"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41545"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41545"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41545"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=41545"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=41545"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=41545"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=41545"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}