U nastojanju da obi\u010dnom puku rastuma\u010de ispravnost uvo\u0111enja mjera \u0161tednje nakon izbijanja financijske krize prije vi\u0161e od 10 godina, ekonomski su stru\u010dnjaci uglavnom posezali za jednostavno usporedbom. Dr\u017eava vam je \u2013 pou\u010davali su nezavisni analiti\u010dari s TV ekrana \u2013 poput ku\u0107anstva, tro\u0161ite onoliko koliko imate. A svi ste, barem jednom, iskusili kako je to \u017eivjeti iznad svojih mogu\u0107nosti. Neminovno slijedi pad i stezanje remena kako bi se “ispravila” ta jednad\u017eba iz socijalne fizike. I ve\u0107ina vas je uzela kredit i znate da vra\u0107anje tog kredita iziskuje smanjenje nekih drugih \u017eivotnih tro\u0161kova. Isto vam je i s dr\u017eavom.<\/p>\n\n\n\n
Samo \u0161to nije isto. Da se ograni\u010dimo samo na jedan primjer: dr\u017eava mo\u017ee zadu\u017eivanjem financirati izgradnju infrastrukture koja \u0107e potaknuti ekonomsku aktivnost i dr\u017eavi osigurati izda\u0161niji priljev poreznih sredstava. Vama zadu\u017eivanje za kupnju nove kuhinje ne\u0107e generirati nove prihode. Nova kuhinja predstavlja \u010disto upotrebnu vrijednost. No, bez obzira na upozorenja brojnih ekonomista na neodr\u017eivost usporedbe, ona je zadr\u017eala politi\u010dku uvjerljivost. Pored toga \u0161to su ti “brojni ekonomisti” ipak u manjini u odnosu na svoje kolege kojima je ta usporedba naprosto nepropitani refleks, dio razloga uvjerljivosti le\u017ei u njenoj efikasnosti. Ljudima se pru\u017ea prilika da svojim iskustvom “shvate” kompleksne makroekonomske i fiskalne procese.<\/p>\n\n\n\n
Na sli\u010dnu se “iskustvenu” komponentu u retori\u010dkoj dimenziji svog vladanja oslanja i srpski predsjednik Aleksandar Vu\u010di\u0107. Uz jedan bitan dodatak: Vu\u010di\u0107 u svojim svakodnevnim obra\u0107anjima gra\u0111anima putem bliskih i kontroliranih televizijskih ku\u0107a dr\u017eavu Srbiju ne tretira samo kao ku\u0107anstvo ve\u0107 i kao mali porodi\u010dni biznis. S obzirom na to da mu slu\u017ebene ovlasti formalno ne dopu\u0161taju da vodi zemlju, morao je prona\u0107i prikladan retori\u010dki i legitimacijski obrazac, a nema prikladnijeg od malog obiteljskog biznisa: nu\u017eno su prisutni zajedni\u0161tvo, “porodi\u010dne vrednosti” koje su zapravo eufemizam za patrijarhalnu hijerarhiju, ali i famozno tr\u017ei\u0161te na kojem taj mali biznis konkurira i koje svojom nemilosrdno\u0161\u0107u legitimira tu nu\u017enu hijerarhiju kao sredstvo opstanka.<\/p>\n\n\n\n
Vu\u010di\u0107eva obra\u0107anja naciji neodoljivo podsje\u0107aju na obiteljski sastanak nakon napornog radnog dana na kojem “CEO familije” ostalim \u010dlanovima u razli\u010ditim statusima obja\u0161njava ekonomsku situaciju te vrednuje svoj i njihov doprinos. Pa tako Vu\u010di\u0107 nerijetko na plo\u010di donosi nekakve matemati\u010dke izra\u010dune koji slu\u017ee tome da poka\u017ee nezavidnu situaciju u kojoj se porodica\/zemlja nalazi ili da uka\u017ee na uspjehe postignute u tim nezavidnim situacijama. Pored samih brojki koje bi trebale jam\u010diti neumoljivost istine, Vu\u010di\u0107 u istupima kombinira razli\u010dite fraze i pozicije kakve se \u010duju na obiteljskim ru\u010dkovima i sastancima. Prva je, dakako, ona strogog oca koji na sebe preuzima sav teret rizika i muka, ali ni ostalima ne dopu\u0161ta uzmak. Ne libi se Vu\u010di\u0107 ni zaigrati ulogu majke i u razli\u010ditim varijantama posegnuti za frazom koja je u\u0161la u popularnu kulturu kao svojevrsni simbol nepolitiziranog nepla\u0107enog ku\u0107nog rada: ja od jutros nisam stala. I to narod, ovog puta u ulozi djece, treba da zna. Nisu rijetke ni situacije u kojima Vu\u010di\u0107 prigrli zajedni\u010dku roditeljsku poziciju i poru\u010di djeci onu poznatu \u0161ifru zajam\u010dene klasne aspiracije: va\u0161e je samo da u\u010dite.<\/p>\n\n\n\n
Srpski se gra\u0111ani, dakle, nalaze na kontinuiranoj kriznoj sjednici malog porodi\u010dnog biznisa na kojem glava porodice saop\u0107ava te\u0161ke vijesti i nudi zahtjevne, ali pravedne puteve za izlazak iz krize. Sli\u010dno kao i na pravim sjednicama takvog tipa, Vu\u010di\u0107 kao inspiracijski i mobilizacijski apel nudi usporedbu sa susjednim malim obiteljskim biznisima. Konstantno tako poru\u010duje da je Srbija u ne\u010demu prestigla Hrvatsku. Pritom su brojke selektivno odabrane, a ra\u010duni mutni. No, to nije ni va\u017eno. Mora se polu\u010diti integracijski efekt: svi smo u ovome zajedno, razlike izme\u0111u pla\u0107enog i nepla\u0107enog rada nisu vidljive, kao ni one izme\u0111u porodi\u010dne solidarnosti i \u010diste eksploatacije. A kad te razlike nisu vidljive onda dolazi do depolitizacije ekonomije. Ideologija malog porodi\u010dnog biznisa istovremeno je “prirodna” za podmazivanje klijentelisti\u010dke mre\u017ee putem koje se vlada, ali djeluje i kao “obja\u0161njenje” za ulogu zemlje na beskompromisnom svjetskom tr\u017ei\u0161tu. Koliko god bila sumanuta, nije puno sumanutija od one koja rje\u0161enje vidi isklju\u010divo u transparentnosti, anti-korupciji i europskim vrijednostima.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
U nastojanju da obi\u010dnom puku rastuma\u010de ispravnost uvo\u0111enja mjera \u0161tednje nakon izbijanja financijske krize prije vi\u0161e od 10 godina, ekonomski su stru\u010dnjaci uglavnom posezali za jednostavno usporedbom. Dr\u017eava vam je \u2013 pou\u010davali su nezavisni analiti\u010dari s TV ekrana \u2013 poput ku\u0107anstva, tro\u0161ite onoliko koliko imate. A svi ste, barem jednom, iskusili kako je to \u017eivjeti […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":41015,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[228,103],"theme":[456],"country":[11],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-41537","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekonomija","tag-ideologija","theme-politika","country-srbija","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41537","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41537"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41537\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":41539,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41537\/revisions\/41539"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/41015"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41537"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41537"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41537"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=41537"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=41537"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=41537"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=41537"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}