Stradanja migranata u \u0161umama vezuju se uz navodno neutralne prirodne sile i “odluku” migranata da kroz njih prolaze. Takva razumijevanja zakrivaju moralnu odgovornost za stradanja migranata u \u0161umama koje su od nepristranog prirodnog okoli\u0161a pretvorene u va\u017ean faktor odr\u017eavanja re\u017eima kontrole granice, “odvra\u0107anja\u201c i istjerivanja izbjeglica i drugih migranata. Objavljujemo prilago\u0111enu verziju znanstvenog \u010dlanka Marijane Hamer\u0161ak i Ive Ple\u0161e originalno objavljenog na engleskom jeziku u \u010dasopisu Etnolo\u0161ka tribina. <\/p>\n\n\n\n
Skriveni migrantski putevi kroz Hrvatsku vode i kroz \u0161umske predjele: kroz \u0161umska podru\u010dja uz dr\u017eavne granice, ali i kroz \u0161ume u unutra\u0161njosti teritorija 1<\/a><\/sup> Za razliku od \u0161uma s vanjske strane granice Europske unije, recimo \u0161uma u okolici Biha\u0107a ili Velike Kladu\u0161e, koje su mjesta prisilne stati\u010dnosti ljudi u pokretu i njihovog skupljanja snage za uvijek nove poku\u0161aje putovanja prema zapadu, \u0161ume u Hrvatskoj ponajprije su prostori kretanja, prolaska, hodanja, svojevrsni poligoni koje u \u0161to kra\u0107em roku treba savladati kre\u0107u\u0107i se od jedne do druge to\u010dke. Ovakvom se podjelom \u0161umskih podru\u010dja krajolik koji u biolo\u0161kom i geomorfolo\u0161kom smislu ina\u010de \u010dini cjelinu (s obzirom na vrste stabala, \u017eivi svijet, reljef itd.) razdvaja na dijelove koji se zbog svoje lociranosti u odre\u0111ena dru\u0161tvena i geopoliti\u010dka okru\u017eja mogu me\u0111usobno i radikalno razlikovati. Primjerice, s bosanskohercegova\u010dke strane dr\u017eavne granice Plje\u0161ivica i s njom povezane \u0161ume mjesta su improviziranih \u0161atorskih migrantskih naselja, odnosno jungle camps<\/em> i polazi\u0161ta za game <\/em>tj. poku\u0161aje skrivenog prelaska granice; s hrvatske strane granice te su \u0161ume mjesta potajnog prolaska, ali i stalnog nadzora.<\/p>\n\n\n\n \u0160ume ljudima u pokretu pru\u017eaju za\u0161titu kao \u0161to su je kroz pro\u0161lost pru\u017eale raznim skupinama na marginama dru\u0161tva, od zbjegova za vrijeme osmanske vlasti do onih iz Drugoga svjetskoga rata, od hajduka do partizana. No osim \u0161to se \u0161umske krajolike mo\u017ee vidjeti kao, makar i surova, uto\u010di\u0161ta i skloni\u0161ta, ili kao zelene tunele do \u017eeljenih odredi\u0161ta, mo\u017ee ih se promatrati i kao popri\u0161ta stradanja i nasilja. Tekst koji slijedi, a koji je nastao povezivanjem na\u0161ih vi\u0161egodi\u0161njih terenskih istra\u017eivanja i javno dostupnih arhivskih, medijskih i drugih izvora, nastoji pokazati kako su \u0161ume od nepristranog prirodnog okoli\u0161a pretvorene u aktivne \u010dinitelje stvaranja i odr\u017eavanja re\u017eima kontrole granice, “odvra\u0107anja\u201c i istjerivanja izbjeglica i drugih migranata.<\/p>\n\n\n\n U \u0161umama se danas, uz odmah uo\u010dljive gigantske tornjeve na vrhovima brda i planina, nalaze i drugi vi\u0161e ili manje sofisticirani te vi\u0161e ili manje uo\u010dljivi tehnolo\u0161ki proizvodi, poput kamera razli\u010ditih vrsta, od fotozamki za znanstveno pra\u0107enje \u017eivotinja preko takozvanih lova\u010dkih kamera do kamera postavljenih s ciljem nadzora vanjske granice Europske unije. U svrhu nadzora granice i njezinih \u0161umskih predjela ne koriste se, me\u0111utim, samo kamere koje su postavljene s takvim ciljem. Primjerice, kamera koju su na brdu Ple\u0161ivica iznad Rupe, u blizini hrvatsko-slovenske granice, postavili lovci kako bi pratili aktivnosti medvjeda, snimila je u lipnju 2019. godine grupu migranata<\/a> koji su “uzvisinu iskoristili za predah na putu preko granice\u201c. U rujnu pak i listopadu 2020. godine snimljene su u Gorskome kotaru fotografije na kojima su “vidljive skupine ilegalnih migranata u kretanju\u201c, kako se to navodi u tekstu hu\u0161ka\u010dkog naslova<\/a> “Kolone izbjeglica prestravile Gorski kotar: grupe naoru\u017eanih ljudi plja\u010dkaju planinare, slu\u010dajne prolaznike, provaljuju u vikendice\u2026\u201c. Te su fotografije prvotno objavljene na osobnom fejsbuk<\/em>-profilu lokalnog \u010duvara granice<\/em> koji “redovito objavljuje informacije o kretanju ilegalnih migranata tim krajem Hrvatske\u201c. Iako se o porijeklu snimki iz njegovih izjava ne saznaje mnogo, mo\u017ee se pretpostaviti da je rije\u010d o snimkama nadzorne kamere lokalne \u0161umarije i da se radi, kao i u slu\u010daju lova\u010dke kamere na Ple\u0161ivici, o neovla\u0161tenom dilanju<\/em> snimljenim sadr\u017eajima. Hrvatske \u0161ume, naime, radi za\u0161tite od po\u017eara, kra\u0111e drva, bacanja glomaznog otpada i sli\u010dnog, kamere postavljaju na razna mjesta u \u0161umi: na stabla, kod \u0161umskih stovari\u0161ta, uz \u0161umske puteve i drugdje. Po \u0161umama tako strate\u0161ki raspore\u0111ene kamere, koje navodno reagiraju na svaki pokret i snimke \u0161alju na mobilne ure\u0111aje nadle\u017enih, ne bi smjele slu\u017eiti, kako nagla\u0161avaju iz Hrvatskih \u0161uma<\/a>, “klasi\u010dnom nadzoru\u201c ili “kontroli kretanja ljudi\u201c. No ipak, kako je vidljivo iz gore navedenih slu\u010dajeva, i snimke se kamera koje su postavljene s drugim svrhama koriste u nekom tipu kontrole ili poku\u0161aja kontrole kretanja, pa makar i neslu\u017ebenim putem, odozdo.<\/p>\n\n\n\n U tom kontekstu neformalni pozivi na postavljanje kamera i na privatnim objektima u \u0161umama tuma\u010de se na dru\u0161tvenim mre\u017eama ne samo kao pozivi na za\u0161titu privatnog vlasni\u0161tva nego i kao pozivi na samoorganiziranu \u201eobranu\u201c granica. Ideja masovnog nadzora koji se provodi odozdo upisana je i u snimkama s privatnih mobitela koje cirkuliraju dru\u0161tvenim mre\u017eama, \u010desto upravo i u grupama<\/a> u kojima se poziva na masovni nadzor ali i oru\u017eane i druge obra\u010dune s migrantima. Rije\u010d je o fotografijama ili filmovima koji prikazuju ljude u pokretu uhva\u0107ene na lokacijama njihovog odmora ili prolaza, koje, vi\u0161e ili manje potajno, snimaju izletnici, planinari ili slu\u010dajni prolaznici te ih objavljuju u privatnim i javnim grupama. Sude\u0107i po broju i vrstama kamera koje potajno snimaju ljude u pokretu, njihovo je kretanje, dok istodobno i samo mora i nastoji biti potajno, zapravo stalno izlo\u017eeno promatranju i snimanju.<\/p>\n\n\n\n Za razliku od civilnih pra\u0107enja migranata koja se provode “spontano\u201c, dr\u017eavno organizirana pra\u0107enja dio su \u0161ireg u sekuritizaciju upregnutog nacionalnog i nadnacionalnog sustava kontrole migracija. Mediji i javno dostupne odluke o dodjeli sredstava iz europskih fondova, prije svega Fonda za unutarnju sigurnost i Schengenskog instrumenta, govore o kamerama \u201cugra\u0111enima\u201d u \u0161umu, ali i mobilnim kamerama i drugim ure\u0111ajima za snimanje i pra\u0107enje, odnosno dnevno\/no\u0107nim kamerama, ru\u010dnim termovizijskim ure\u0111ajima, infracrvenim ru\u010dnim ure\u0111ajima binokularne izvedbe, Flir mobilnim kamerama, Bushnell kamerama, termovizijskim kamerama sa \u017eiroskopskim stabilizatorom, senzorskim kamerama malog dometa, kamerama velikog dometa, dronovima, helikopterima, prikolicama i sli\u010dno. Kako sugerira \u2013 s asocijacijama na kakav kabinet \u010dudesa<\/em> \u2013 ovaj nabrajala\u010dki niz, sredstva vizualnog tehnolo\u0161kog nadzora kretanja brojna su i raznolika, a u reakciji na mobilnost tog kretanja i sama, barem neka od njih, te\u017ee biti mobilna.<\/p>\n\n\n\n Dalekozori, kamere, dronovi i helikopteri predmeti su koje u izvje\u0161tajima o protjerivanjima, tzv. pu\u0161bekovima, objavljenim na stranicama Border Violence Monitoring Network<\/a>, spominju i ljudi u pokretu opisuju\u0107i svoj put kroz \u0161umu odnosno, preciznije, prizore susreta s policijom u \u0161umi ili trenutke koji su im neposredno prethodili. Njihove rije\u010di, citirane ili parafrazirane, dalje u tekstu navodimo u kurzivu. Oni tako spominju ure\u0111aj za koji pretpostavljaju da je pomogao u njihovom hvatanju iako ga zapravo nisu vidjeli, kao primjerice kameru kojom su, vjeruju, uhva\u0107eni na spavanju u \u0161umi<\/em>. Sli\u010dno, za no\u0107ni dalekozor<\/em> pretpostavljaju da su njime pra\u0107eni<\/em> s obzirom na to da su ih policajci, \u010dinilo se, \u010dekali da iskora\u010de iz \u0161ume upravo na mjestu na kojem su doista i iskora\u010dili<\/em>. Od kamera koje su zapazili u hodu ili odmoru jedna je bila postavljena na stablu, u visini o\u010diju<\/em>, druga pak na cesti uz \u0161umu<\/em>, a tre\u0107a na vrhu stabla blizu rijeke na mjestu gdje ih je uhvatila policija<\/em>. Ponekad susretu s policijom prethodi uo\u010davanje svjetala za koja ne mogu sa sigurno\u0161\u0107u re\u0107i kojem ure\u0111aju pripadaju: svjetla koja su ugledali netom prije negoli su im pri\u0161li policajci u crnim uniformama<\/em> mogla su biti svjetla baterijske lampe<\/em> ili pak kamere postavljene na slovenskoj strani grani\u010dne rijeke<\/em>.<\/p>\n\n\n\n I dok se stati\u010dne kamere ili dalekozori koje sa sobom imaju policajci prepoznaju ponajprije vidom, za prepoznavanje drugih, srodnih ure\u0111aja, primarni je, osobito no\u0107u, organ sluha: dok su hodali kroz \u0161umu, oko pono\u0107i, \u010duli su kako dron leti iznad njihovih glava te su uskoro ugledali policajce kako tr\u010de za njima<\/em>; nedugo nakon sumraka za\u010duli su zujanje drona koji ih je naciljao izdaleka, a nakon \u0161to se pribli\u017eio, lebdio je iznad njih nekoliko minuta \u2013 kada su poku\u0161ali pobje\u0107i uz brdo, u zasjedi ih je do\u010dekala grupa “komandosa\u201c<\/em>. Bili dronovi prepoznati primarno po zvuku ili pak po izgledu i letenju, uvijek su povezani s dolaskom policije ili sa zasjedom koja ih uskoro o\u010dekuje.<\/p>\n\n\n\n Svijest o tehnologijskom nadziranju \u0161ume i drugih puteva kojima se ljudi u pokretu poku\u0161avaju domo\u0107i \u017eeljenih destinacija, vezana uz njihova ili tu\u0111a ranija iskustva, dovodi do prilago\u0111avanja i mijenjanja strategija prolazaka. Tako jedno od svjedo\u010denja o poku\u0161aju prolaska kroz Hrvatsku isti\u010de da je va\u017eno poku\u0161ati prije\u0107i granicu u prvim jutarnjim satima s obzirom na to da su policijska privo\u0111enja du\u017e granice no\u0107u nasilnija i k tome potpomognuta s vi\u0161e nadzorne tehnologije<\/em>: “Da, zato \u0161to su no\u0107u tu dronovi. Vidi\u0161 ih, mislim da ih je deset. Oni te vide. Ne mo\u017ee\u0161 prelaziti granicu no\u0107u jer kada te policija uhvati no\u0107u, jako te tuku. Slome te\u201c.<\/p>\n\n\n\n \u0160uma se, dakle, iz razli\u010ditih perspektiva pokazuje kao hipernadzirana iz zemlje i iz zraka. Sredstva vizualne tehnologije se u kontekstu nadzora granice koriste na specifi\u010dne na\u010dine, ponajprije s ciljem alarmiranja i nadila\u017eenja prostorne distance. Vode\u0107i se informacijama dobivenim putem snimki razli\u010ditih ure\u0111aja, organiziraju se i intervencije, hvatanja, zatvaranja i protjerivanja. Me\u0111utim, dio se snimki koristi primarno u dokumentarne svrhe. U literaturi o vizualnom nadzoru na granicama Europske unije posebna pozornost posve\u0107uje se tehnolo\u0161kim sustavima kao \u0161to su EUROSUR ili JORA koji za razliku od tehnolo\u0161ki manje zahtjevnih sustava usmjerenih na alarmiranje u realnom vremenu, vizualni nadzor provode s ciljem arhiviranja i analize budu\u0107ih rizika. Tu se arhiviranju daje prednost u odnosu na alarmiranje, nadzor ustupa mjesto analizi ili istra\u017eivanju, a trenutna intervencija eksperimentiranju i distopijskim scenarijima.<\/p>\n\n\n\n Uz ovo napredno-tehnologijsko naoru\u017eavanje \u0161ume, na terenu se u protu-migrantske svrhe koriste i bazi\u010dno-tehni\u010dke intervencije. Jedna od takvih jest sje\u010da \u0161ume na Plje\u0161ivici o kojoj se u medijima ponajvi\u0161e izvje\u0161tavalo u svibnju 2020. godine i to ponajprije zbog prigovora iz Bosne i Hercegovine da Hrvatske \u0161ume sje\u010dom obuhva\u0107aju i \u0161umu sa bosanskohercegova\u010dke strane. Iako se ovim obaranjem stabala, \u010dini se, barem iz lai\u010dke perspektive, a rje\u010dnikom Zakona o \u0161umama<\/em><\/a>, “remeti gospodarenje \u0161umama i smanjuje budu\u0107a vrijednost \u0161ume\u201c, ono se, pravno gledano, ne podvodi pod pojam protu-okoli\u0161nog djelovanja i pusto\u0161enja \u0161ume s obzirom na institucije koje ga provode i njegovu svrhu. Naime, prema Zakonu o \u0161umama<\/em>, \u0161ume i \u0161umska zemlji\u0161ta u vlasni\u0161tvu Republike Hrvatske mogu se izdvojiti iz \u0161umskogospodarskog podru\u010dja za “potrebe nadzora dr\u017eavne granice odnosno osiguranja vidljivosti grani\u010dne crte\u201c a na zahtjev “sredi\u0161njeg tijela nadle\u017enog za unutarnje poslove\u201c.<\/p>\n\n\n\n Znakovito je da su se na upit o obaranju stabala na padinama Plje\u0161ivice iz policije pozvali<\/a> na tzv. integrirano upravljanje granicom, pojam koji je povijesno sna\u017eno vezan uz zaokret migracijskih i grani\u010dnih politika Europske unije prema sekuritizaciji i menad\u017eerskim strategijama upravljanja kretanjem ljudi. Radi se, me\u0111utim, o (gotovo) praznom ozna\u010ditelju<\/a>, ki\u0161obran pojmu za labavo povezane zakone, politike i aktere koji uklju\u010duje<\/a> i \u201celemente kao \u0161to su pouzdane i redovite analize rizika, pobolj\u0161ana me\u0111uagencijska suradnja i uporaba najsuvremenije tehnologije\u201d. U Hrvatskoj se upravo pod etiketom provedbe Strategije integriranog upravljanja granicom<\/em><\/a>, u \u201cme\u0111uagencijskoj suradnji\u201d Ministarstva unutarnjih poslova s Hrvatskim vodama i Hrvatskim \u0161umama, sustavno \u201c\u010disti\u201d teren, pa je tako od 2016. do 2018. godine samo na podru\u010dju Policijske uprave vukovarsko-srijemske o\u010di\u0161\u0107eno<\/a> oko 163 km odvodnih kanala te cijeli niz \u201crijeka i potoka uz prirodnu granicu izme\u0111u Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine\u201d. Mediji su prenosili samo neke od tih zahvata, s razli\u010ditim stupnjevima odjeka u javnosti. Uz gore spomenutu sje\u010du plje\u0161ivi\u010dke \u0161ume u tom smislu treba spomenuti i sje\u010du vrba i drugog raslinja uz rijeku Unu<\/a>, tako\u0111er na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine. <\/p>\n\n\n\n Povijesno gledano, strate\u0161kasje\u010da \u0161ume zbog migranata nadovezuje se na sli\u010dne zahvate kakvih je bilo i u ovim krajevima, primjerice na tzv. golu sje\u010du \u0161ume uz \u017eeljezni\u010dku prugu, cestu i vojne objekte u Gorskome kotaru koju je za Drugog svjetskog rata zbog partizana poduzimala talijanska uprava i kojom je posje\u010deno 850 hektara \u0161ume s drvnom masom od 425 000 metara kubnih o \u010demu pi\u0161e Du\u0161an Klepac u knjizi Iz \u0161umarske povijesti Gorskoga kotara u sada\u0161njost<\/em>. Iz dalje je pak pro\u0161losti, primjerice u pograni\u010dnom podru\u010dju Slavonije i Osmanskog carstva, potvr\u0111ena metoda zasjeke, o kojoj pi\u0161e Stanko Andri\u0107 u zborniku Slavonske \u0161ume kroz povijest<\/em><\/a>,<\/em> tako\u0111er povezana sa sje\u010dom ali ne radi stvaranja “praznog prostora\u201c nego radi zaprje\u010divanja prolaza oborenim stablima na \u0161umskim putevima. Poput zemljanih nasipa, oborenih stabala i iskopanih jaraka, kao umjetno stvorenih grani\u010dnih crta u slavonsko-turskom pograni\u010dju i drugdje u ugarsko-hrvatskom srednjovjekovlju, betonski blokovi i druge prepreke postavljene na cestama, makadamima i \u0161umskim putevima u okviru pristupanja Schengenskom prostoru<\/a> imaju zaustaviti ne\u010dije kretanje. Na sli\u010dan na\u010din i plje\u0161iva<\/em> linija koju su po nalogu MUP-a na Plje\u0161ivici napravile Hrvatske \u0161ume, dobro vidljiva iz zraka i iz podno\u017eja pa i iz grada Biha\u0107a, ima za cilj zaustaviti kretanje ne\u017eeljenih putnika. Ovdje se ne radi o fizi\u010dkoj prepreci koju je te\u0161ko prije\u0107i, nego o brisanom prostoru na kojemu je neprijatelja \u2013 koji dodu\u0161e nema namjeru okupirati teritorij \u2013 lako uo\u010diti. Na va\u017enost bolje uo\u010dljivosti<\/em> upu\u0107uje, primjerice, na\u010delnik Uprave za granicu<\/a>, govore\u0107i o nadzoru migranata koji se nalaze na bosanskohercegova\u010dkom podru\u010dju, a koji je, nakon \u0161to su se zbog zatvaranja pojedinih kampova u Bosni i Hercegovini migranti “premjestili\u201c bli\u017ee granici s Hrvatskom, jo\u0161 bolji negoli prije: “s na\u0161im sustavima detekcije i promatranja migranata mo\u017eemo dobro vidjeti situaciju i temeljem tih tehni\u010dkih ure\u0111aja s kojima raspola\u017eemo reagirati na vrijeme\u201c. Ili kako se to eksplicitno navodi u izvje\u0161\u0107u<\/a> o provedbi spomenutog integriranog upravljanja, intervencijama tog tipa doprinosi se \u201cpreglednosti dr\u017eavne granice prema Republici Srbiji, Bosni i Hercegovi te operativnoj u\u010dinkovitosti tehni\u010dke opreme (posebice termovizijskih sustava) i reakcijskoj sposobnosti grani\u010dne policije prilikom suzbijanja nezakonitih migracija\u201d. Referencom na tehni\u010dke ure\u0111aje i termovizijske sustave zatvara se tako krug sustava detekcije ljudi u \u0161umama, a tehnolo\u0161ke intervencije koje se u tu svrhu koriste, brojne po vrstama i koli\u010dini, pokazuju se kao ovisne o povijesno proku\u0161anim, opse\u017enim, ali tehnolo\u0161ki elementarnim zahvatima. <\/p>\n\n\n\n U medijima istaknuto mjesto, uz hvatanje krijum\u010dara<\/a> i razbijanje krijum\u010darskih lanaca te provale migranata<\/a> u vikendice, lova\u010dke ku\u0107e, planinarske domove i druge objekte, imaju akcije spa\u0161avanja. “Policija se pohvalila: spa\u0161eno \u0161estero iscrpljenih migranata u \u0161umi kod Plje\u0161evice\u201c<\/sup>, “Policija spasila pothla\u0111ene migrante kod Aljma\u0161a\u201c, “Dramati\u010dno spa\u0161avanje: migranti zapeli u dubokom snijegu, policajci na rukama nosili pothla\u0111enu djecu\u201c \u2013 samo su neki od naslova u doma\u0107im medijima koji, u isku\u0161anoj tradiciji kombinacije su\u0107uti i represije, kroz spektakl spa\u0161avanja dodaju humanitarni obol kontekstu ina\u010de oblikovanom u gotovo isklju\u010divo sigurnosnom klju\u010du.<\/p>\n\n\n\n Drugi izvori, od redovitih, mjese\u010dnih aktivisti\u010dkih izvje\u0161taja s terena, preko istra\u017eiva\u010dko-novinarskih priloga s istupima \u017ertava, svjedoka, lije\u010dnika, pa i policajaca, do na\u0161ih terenskih uvida, pokazuju da susreti migranata s drugim ljudima u \u0161umi, ponajprije s policijom, imaju i druk\u010dija lica te da se \u0161ume u tim susretima pretvaraju u popri\u0161ta \u2013 suprotno spa\u0161avanju \u2013 hvatanja, zastra\u0161ivanja, poni\u017eavanja i protjerivanja. Tako su \u0161ume, prema ranije spomenutim izvje\u0161tajima, primjerice, \u0161uma u blizini granice<\/em>, mala cesta u \u0161umi<\/em>, \u0161umska staza<\/em>, \u0161uma blizu ceste 1<\/em> i druge \u0161ume ili podru\u010dja u njihovoj blizini mjesta na kojima policija presre\u0107e ili \u010deka u zasjedi<\/em>, detektira<\/em>, pronalazi, hvata<\/em>i hapsi <\/em>ljude u pokretu. Kao jedno od takvih mjesta, preciznije kao mjesto “\u010dekanja migranata\u201c predstavljen je, u tekstu anonimnog planinara<\/a>, planinarski dom na Risnjaku u Gorskom kotaru: “Kad smo do\u0161li u dnevni boravak planinarskog doma, ugledao sam automatsku pu\u0161ku na jednom stolu i dvoje specijalaca kako razgovaraju s upraviteljicom doma. U po\u010detku nam ni\u0161ta nije bilo jasno, no ubrzo smo saznali da je specijalna policija postala dio domske svakodnevice. Nismo dobili neko slu\u017ebeno obja\u0161njenje za\u0161to su me\u0111u nama naoru\u017eani specijalci u punoj spremi, ali nam je upraviteljica doma rekla da nas ‘oni \u010duvaju od izbjeglica’\u201c. Te su ve\u010deri specijalci doista i do\u010dekali migrante: “Do\u0161lo ih je nekoliko, i tra\u017eili su vode, na \u0161to im je jedan mla\u0111i par odmah pru\u017eio bo\u010dicu, te su sjeli na pod premoreni i pili vodu. Mladi par nije ih ni stigao upozoriti na to da su u blizini specijalci, ve\u0107 su specijalci izjurili van na dojavu jedne od osoba koja je vidjela dolazak izbjeglica\u201c.<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to kamere u \u0161umi ili u blizini \u0161ume signaliziraju ljudima u pokretu mogu\u0107i skori dolazak policije, tako se i susreti s ljudima, u \u0161umi ili blizu \u0161ume, s prolaznicima, lovcima ili pak s posjetiteljima planinarskih domova, kako je to gore opisano, tako\u0111er mogu razumjeti kao znakovi upozorenja. Da ljudi u pokretu takve susrete do\u017eivljavaju kao mogu\u0107u najavu policijskog djelovanja pokazuje nam, primjerice, susret izletnice s migrantima na jednoj od planinarskih staza. Ona nam je, naime, opisuju\u0107i taj susret, izme\u0111u ostaloga, rekla: jedan se od njih, njihov vodi\u010d, spustio na tlo, ruke kao da moli, i molio da ne zovemo policiju. To je, ka\u017ee ona: tjelesni stav kojim pokazuje da nije agresivan. Druga nam je pak izletnica prepri\u010dala kako je u jednome planinarskome domu svjedo\u010dila dolasku migranata: domarica joj je rekla nek ne izlazi, pozvala je te ljude da im da hrane, a ona je i\u0161la zvati specijalce, ali ljudi su sku\u017eili pa su samo nastavili.<\/p>\n\n\n\n Susreti s ljudima u \u0161umi, u blizini \u0161ume ili na drugim mjestima du\u017e migrantskih staza nu\u017eno ipak ne uklju\u010duju prijave policiji, nego ponekad, dapa\u010de, sasvim druk\u010dije, vi\u0161e prijateljsko pona\u0161anje. Izletnica koja nam je opisala svoj susret s kolonom ljudi na planinarskoj stazi i komunikaciju s njihovim vodi\u010dem, rekla nam je da su ona i njezin suputnik, usprkos nelagodi zbog nenadanog i neo\u010dekivanog susreta u \u0161umi, vodi\u010du dali vodu koju su imali sa sobom i zatim nastavili svoj put. Sli\u010dni se osvrti, iako su mnogo rje\u0111i od onih anti-migrantskih, mogu pro\u010ditati i u medijima, u tekstovima o migrantskim kretanjima u Hrvatskoj. Tako primjerice jedan od sugovornika u osvrtu na prolazak migranata u \u0161umama oko Rijeke ka\u017ee<\/a>: “Umorni, iscrpljeni, prljavi. Zatra\u017eili su vode, jer su bili \u017eedni. Dali smo im pi\u0107a i hrane i oti\u0161li su svojim putem\u201c. Opis susreta iz jednog od izvje\u0161taja o pu\u0161beku, dakle ovdje iz perspektive ljudi u pokretu, tako\u0111er upu\u0107uje na pona\u0161anje koje bi, da nije kriminalizacije pomaganja i solidarnosti te javne hajke na migrante, bilo zapravo o\u010dekivano, pa i tradicijom uspostavljeno pomaganje putniku u nevolji: sreli smo neke dobre ljude koji su sjekli stabla u \u0161umi, koji su nam dali hrane i vode i pokazali nam smjer<\/em>. Opis tog susreta zavr\u0161ava se re\u010denicom koja daje naslutiti da su drvosje\u010de<\/em> na ljude u pokretu ostavili poseban dojam: Tu cestu zovemo cestom drvosje\u010da<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to susreti ljudi u pokretu s drugim ljudima u \u0161umi ili drugdje na putu mogu ali i ne moraju u kona\u010dnici voditi hvatanju a onda i protjerivanju, tako i \u0161uma sama, odnosno njezin teren, konfiguracija tla i sli\u010dno mo\u017ee biti element koji \u0107e pomo\u0107i ili pak odmo\u0107i policiji. Izvje\u0161taji ponekad sugeriraju da je upravo \u0161uma sa svojim stablima koja pru\u017eaju za\u0161titu od pogleda pomogla u bijegu od policije, ali isto tako i obrnuto, da je svojom konfiguracijom bila od pomo\u0107i hvata\u010dima. Ranije spomenuti tekst planinara <\/a>koji opisuje i akciju specijalne policije kod planinarskog doma tako\u0111er otkriva ulogu prirode i konfiguracije tla, ovoga puta u hvatanju: “Izletjeli su van s pendrecima urlaju\u0107i ‘lay on the ground’ (‘lezite na pod’) i po\u010deli ih mlatiti. Izbjeglice su po\u010dele bje\u017eati, na \u0161to je jedan od (ili vi\u0161e) policajaca po\u010deo pucati iz oru\u017eja, iznad njihovih glava. U toj suludoj situaciji, i strahu, jedan od izbjeglica str\u010dao se niz provaliju i prema izjavi jednog o\u010devica, ‘cijeli se polomio’ (ne mo\u017eemo biti sigurni kolike su bile ozljede jer nakon toga vi\u0161e nitko od nas nije smio napustiti dom) \u2013 te je jedan od \u0161estorice uhva\u0107enih (kako saznajemo od specijalaca kasnije i idu\u0107eg dana)\u201c.<\/p>\n\n\n\n Nakon hvatanja, koje je \u010desto pra\u0107eno vikanjima i pucnjevima u zrak, mjesto “susreta\u201c s policijom pretvara se u mjesto daljnjeg policijskog postupanjaprema uhva\u0107enima. Tako sada policija, primjerice, prema izvje\u0161tajima, prisiljava ljude da kle\u010de u snijegu<\/em>, ili da sjede na zemlji koja je mokra od ki\u0161e<\/em>; ispituje ih i pretra\u017euje<\/em>, zabranjuje im da govore<\/em>, oduzima im dokumente, telefone, novac <\/em>i drugu imovinu, razbija telefone<\/em> i punja\u010de, pali vre\u0107e za spavanje i ruksake<\/em>, koristi suzavac<\/em> i elektro\u0161okere<\/em>, prijeti oru\u017ejem<\/em>, pu\u0161ta pse u njihovu blizinu<\/em>, fizi\u010dki nasr\u0107e na ljude<\/em> i tu\u010de ih<\/em>. Dok su neki od ovih elemenata, primjerice ispitivanje i pretraga, uglavnom rezervirani za presretanje i hvatanje, neki se od njih, poput spaljivanja vre\u0107a za spavanje<\/em> ili odje\u0107e<\/em>, javljaju i u zavr\u0161nom dijelu “operacije\u201c pu\u0161bek kada dolazi do doslovnog izbacivanja iz Hrvatske i jo\u0161 \u017ee\u0161\u0107eg nasilja negoli na lokaciji uhi\u0107enja. <\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to nakon hvatanja, imobilizacije i policijskog postupanja na mjestu uhi\u0107enja slijedi, a prije samog izbacivanja, jest prebacivanje migranata do zelene granice. Ponekad je to prebacivanje direktno, a ponekad uklju\u010duje dodatne “postaje\u201c, policijsku stanicu ili, primjerice, improvizirani objekt, gara\u017eu <\/a>koja se, kako se ka\u017ee u jednome od izvje\u0161taja iz 2019. godine, koristi za zatvaranje ljudi u pokretu, osobito u pu\u0161beku: Ona je prljava, tamo nema ni vode ni hrane, nema zahoda, samo prljave boce na hladnom, golom betonskom podu.. <\/sup><\/em>Ponekad prebacivanje<\/em> po\u010dinje i izvan Hrvatske, u Sloveniji\u00a0 ili Italiji\u00a0 te tada ono, kao tzv. lan\u010dani pu\u0161bek, uklju\u010duje i vi\u0161e postaja, primjerice, kamp <\/em>u Italiji, policijsku stanicu u Sloveniji, pa mjesto na kojemu slovenska policija isporu\u010duje ljude hrvatskoj policiji, pa policijsku stanicu u Hrvatskoj itd. Sama vo\u017enja policijskim kombijem, koja se u izvje\u0161tajima \u010desto opisuje kao divlja i bezobzirna, s mnogo ubrzavanja i iznenadnih ko\u010denja<\/em>, traje kra\u0107e onda kada se hvatanje ljudi u pokretu odvija u blizini grani\u010dne crte i mjesta na zelenoj granici “rezerviranog\u201c za izbacivanje, a dulje onda kada su ljudi uhva\u0107eni dublje u teritoriju Hrvatske ili ve\u0107 na samoj granici sa Slovenijom. Na\u010din vo\u017enje koji kod putnika izaziva mu\u010dninu i povra\u0107anje<\/em> i neki drugi postupci poput dodatnog hla\u0111enja zraka u kombiju <\/em>u zimskim, hladnim mjesecima prizivaju slike namjernog iscrpljivanja i mu\u010denja.<\/p>\n\n\n\n Posljednji \u010din protjerivanja zapo\u010dinje izbacivanjem ljudi iz kombija na zelenoj granici gdje ih, primjerice, kako se navodi u izvje\u0161tajima, do\u010dekuje ve\u0107a ili manja grupa ljudi u crnim uniformama i s maskama na licima<\/em>, i pendrecima <\/em>ili drugom vrstom oru\u017eja, poput grana <\/em>kao priru\u010dnog oru\u017eja iz prirode. Opisi nasilnog izbacivanja brojni su, te\u0161ki i mu\u010dni i \u010desto se po svom sadr\u017eaju razlikuju samo u nijansama. Nakon \u0161to su izba\u010deni iz kombija, jedan po jedan prolaze kroz policijski koridor<\/em> ili ulaze u policijski krug<\/em> i bivaju udarani \u0161akama, rukama, nogama<\/em> i palicama. <\/em>A nakon \u0161to budu protjerani s tog mjesta, mokri, promrzli, umorni i dezorijentirani ponekad moraju opet natrag, kao \u0161to je to opisano u sljede\u0107em izvje\u0161taju: Njih su trojica tr\u010dala 50-ak metara, zaustavila se i sakrila. \u010cekali su da policajci odu te su se zatim vratili na mjesto pu\u0161beka da izvade svoje ruksake iz rijeke u koju su ih policajci bacili. Kada su opet bili s one strane granice, ugledali su auto koji je dolazio na isto mjesto i zatim ponovno policajce kako tuku drugu trojicu ljudi<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Prilikom pu\u0161bekova se, kako sugerira i prethodni citat, kao pomo\u0107no sredstvo koristi i prirodna lokacija na kojoj se pu\u0161bek doga\u0111a. Ljude se tako tjera u vodu<\/em> \u2013 rijeku<\/em>, rje\u010dicu<\/em> ili potok<\/em> \u2013 koja istodobno predstavlja i granicu koju moraju prije\u0107i i jo\u0161 jednu to\u010dku nasilja: policajci ih tjeraju da se kre\u0107u prema potoku, udaraju ih palicama po nogama i le\u0111ima kako bi bili br\u017ei<\/em> ili ih guraju u rijeku udarcima nogama, uz povike Go Bosnia! Fuck you!<\/em>. \u010cak i oni koji uspijevaju pobje\u0107i policajcima i tako izbje\u0107i njihove udarce, ne uspijevaju, bje\u017ee\u0107i, izbje\u0107i padanje u vodu<\/em>. Osim vode kao prirodne prepreke koja potpoma\u017ee nasilnu akciju uniformiranih ljudi, spominju se u izvje\u0161tajima i druga oru\u0111a iz prirode, primjerice sru\u0161ena stabla koja slu\u017ee zaustavljanju ljudi u bijegu: \u201eprvi policajac te po\u010dinje tu\u0107i. I ti tr\u010di\u0161. I ne vidi\u0161 prepreku ovdje i pada\u0161 i drugi te po\u010dinje tu\u0107i\u201c. Tako se i drugi elementi iz prirode, zajedno s rijekama, potocima ili strmim bre\u017euljcima niz koje se doslovno gura ljude preko granice, pretvaraju u “prirodna sredstva u asistiranju policajcima\u201c, kako se na krajolike uz granicu referira jedan od aktivisti\u010dkih izvje\u0161taja<\/a> o pu\u0161bekovima u kojemu se nagla\u0161ava upravo uloga prirode u protjerivanjima migranata iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju.\u00a0\u00a0<\/p>\n\n\n\n No kakva god bila uloga prirode u nasilju nad migrantima, to jest vi\u0161e ili manje istaknuta, treba naglasiti da je u svemu do sada navedenome ipak primarna te sasvim jasna i nedvosmislena uloga ljudi kao onih koji nad migrantima vr\u0161e nasilje, nadziru ih, presre\u0107u, hvataju i izbacuju te time dovode u pogibeljne prilike. Za razliku od toga, u nekim je slu\u010dajevima te\u017ee razaznati ulogu \u010dovjeka, time i ulogu dru\u0161tva odnosno politike, u stradanjima koja su vezana uz prirodu. Primjerice, kada se u izvje\u0161tajima o pu\u0161bekovima govori o hladno\u0107i i snijegu uz to se automatski ne asocira djelovanje \u010dovjeka, nego ih se percipira kao ograni\u010denja koja kretanju name\u0107e priroda: bilo je vrlo te\u0161ko hodati jer je snijeg bio visok pola metra<\/em>. Zbog ekstremne hladno\u0107e i predah postaje opasan, a voda za pi\u0107e smrzava se<\/em>. Rastopili bismo snijeg kako bismo mogli popiti vode<\/em>, navodi se u jednom od izvje\u0161taja. Mokra odje\u0107a, obu\u0107a, osobne stvari, pa i vre\u0107e za spavanje<\/em>, pe\u010dati su prirode na mukotrpnom putu, ali i na njegovim postajama i mjestima \u010dekanja: bilo da se radi o \u010dekanju na vodi\u010da, krijum\u010dara ili bolje vremenske uvjete u nekoj od hrvatskih \u0161uma ili o \u010dekanju i pripremi za jo\u0161 jedan game <\/em>u nekoj od bosanskohercegova\u010dkih \u0161uma u kojima se tako\u0111er spava na zemlji, grije uz vatru, oskudijeva u hrani i mo\u010di na snijegu i ki\u0161i.<\/p>\n\n\n\n U subotu 11. kolovoza 2018. godine grupa ljudi stigla je pje\u0161ice u Dre\u017enicu, mjesto na jugoisto\u010dnoj granici Gorskoga kotara prema Lici, opskrbila se u lokalnom du\u0107anu osnovnim namirnicama i vodom te nastavila dalje prema zapadu. Do ve\u010deri su, me\u0111utim, kako prenose mediji<\/a>, “stigli tek do zaseoka Tomi\u0107i i 5 kilometara dalje, u \u0161umi, odlu\u010dili preno\u0107iti\u201c. U no\u0107i je na tome mjestu do\u0161lo do odrona kamenja koji je usmrtio dvojicu mladi\u0107a iz grupe, jednoga \u2013 prema mrtvozornikovim rije\u010dima pogo\u0111enog u podru\u010dje grudnog ko\u0161a i trbuha \u2013 na licu mjesta, i drugoga koji je naknadno iskrvario. Uzrok smrti ove dvojice mladi\u0107a u slu\u017ebenoj bi se statistici vodio kao nesretni slu\u010daj. Nasilna smrt, pa i ona nastala nesretnim slu\u010dajem, za razliku od tzv. prirodne smrti, posljedica je, kako se to slu\u017ebeno<\/a> definira, “djelovanja odre\u0111enog vanjskog uzroka\u201c, u slu\u010daju migranata iz dre\u017eni\u010dke \u0161ume odrona kamenja koje je pokrenula, prema jednoj interpretaciji, ki\u0161a<\/a>, prema drugoj, \u017eivotinja<\/a>, a prema obje interpretacije, dakle, elementi iz prirode.<\/p>\n\n\n\n Vremenske prilike, biljni pokrov, konfiguracija terena, divlje \u017eivotinje, insekti i drugo, sve su to “prirodni elementi\u201c u velikoj mjeri neovisni od onih dru\u0161tvenih. Za razliku od izravnog nasilja sigurnosno-represivnog aparata u kojemu je jasno vidljiva ljudska uloga, odgovornost za ranjavanja i smrti u okru\u017eju prirode ne pripisuje se ljudskom djelovanju. Stradanja migranata u prirodi \u2013 od kojih je smrt samo ono najekstremnije \u2013 tuma\u010de se kao posljedica te prirode i uvjeta u kojima su se ljudi u pokretu na\u0161li. Tako i medijski prilog<\/a> na temelju kojega je ovdje opisan djeli\u0107 putovanja i stradanja grupe migranata u blizini Dre\u017enice izdvaja upravo prirodu, preciznije \u0161umu, kao izvor opasnosti za one koji su na nju nenavikli te primje\u0107uje da je \u0161uma, \u201ciako izgleda pitoma\u201c, zapravo “jako opasna pogotovo u doba ki\u0161e. Odroni kamenja, stabala su svakodnevna pojava (\u2026) a zimi je pro\u0107i i opstati u ovim \u0161umama prakti\u010dki nemogu\u0107e\u201c.<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to diskurs o ugro\u017eenosti migranata od prirode, primjerice od balkanske zime<\/a> kao njihovog neprijatelja ili brojnih rijeka<\/a> kao nepremostivih prepreka migrantskom kretanju, ne prepoznaje, \u010dak ni iz pozicija koje u humanisti\u010dkoj empatiji te\u017ee blagonaklonosti prema ljudima u pokretu, jesu uzroci migrantskog bivanja u prirodi. Za\u0161to migranti danima hodaju po \u0161umskim putevima? Za\u0161to su im skloni\u0161ta \u0161pilje i podno\u017eja planina? Za\u0161to rijeke prehodavaju ili preplivavaju zavezani konopcima? Za\u0161to su se, kona\u010dno, toliki mnogi<\/a> na putu kroz Hrvatsku utopili u rijekama, stradali pri padu ili umrli od pothla\u0111ivanja i iscrpljenosti?<\/p>\n\n\n\n Iako se na prvi pogled \u010dini da ljudi u pokretu sami biraju \u0161umu za mjesto i trasu svojeg kretanja, oni su politikama isklju\u010denja (sustavom granica i hijerarhijama pripadnosti i dr\u017eavljanstva, viznim re\u017eimom, azilnim sustavom i dr.) u nju gurnuti i istjerani. Oni su toj potencijalno pogibeljnoj prirodi svjesno i namjerno prepu\u0161teni, bolje re\u010deno isporu\u010deni. Time se elementi prirode, uz intervencije i sustave nadzora i hvatanja o kojima je bilo rije\u010di u ovome tekstu, pa i onda kada na prvi pogled nisu ni u kakvom doticaju s dru\u0161tvenim elementima, pokazuju kao usko vezani uz djelovanje \u010dovjeka te kao dio dru\u0161tvene i politi\u010dke proizvodnje izlaganja migranata potencijalno opasnoj prirodi. Time se, u kona\u010dnici, i \u0161ume u Hrvatskoj svrstavaju u naoru\u017eane krajolike isklju\u010denja i smrti poput onih pustinjskih, planinskih, maritimnih ili arhipela\u0161kih na nekim drugim meridijanima. 2<\/a><\/sup> One su, rije\u010dju, krajolici koje se preoblikuje i koristi kao jo\u0161 jedno oru\u017eje u opsesivnoj “borbi\u201c protiv “ilegalnih migracija\u201c. Ta se njihova funkcija, me\u0111utim, skriva iza, primjerice, ranije istaknutih povremenih akcija spa\u0161avanja, kao i iza dehistoriziranih i depolitiziranih konstrukcija “prirode\u201c. Takva op\u0107eprihva\u0107ena razumijevanja prirode, kako se to sa\u017eima u literaturi<\/a>, zakrivaju moralnu odgovornost pojedinaca, politika i dru\u0161tava za stradanja migranata u prirodi tako \u0161to ta stradanja vezuju uz navodno neutralne prirodne sile. No ono \u0161to se predstavlja kao neutralni prirodni okoli\u0161, kako smo u ovom tekstu nastojale nazna\u010diti, aktivni je faktor mobilizacije u svrhu isklju\u010denja i odstranjenja ne\u017eeljenih.<\/p>\n Stradanja migranata u \u0161umama vezuju se uz navodno neutralne prirodne sile i “odluku” migranata da kroz njih prolaze. Takva razumijevanja zakrivaju moralnu odgovornost za stradanja migranata u \u0161umama koje su od nepristranog prirodnog okoli\u0161a pretvorene u va\u017ean faktor odr\u017eavanja re\u017eima kontrole granice, “odvra\u0107anja\u201c i istjerivanja izbjeglica i drugih migranata. Objavljujemo prilago\u0111enu verziju znanstvenog \u010dlanka Marijane […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":41530,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[46,840,1410,626],"theme":[456],"country":[35,38],"articleformat":[450],"coauthors":[1660,1661],"class_list":["post-41520","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-migracije","tag-migranti","tag-nasilje-prema-migrantima","tag-sume","theme-politika","country-bih","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41520","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41520"}],"version-history":[{"count":15,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41520\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":41591,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41520\/revisions\/41591"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/41530"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41520"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41520"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41520"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=41520"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=41520"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=41520"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=41520"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\u0160ume nadzora<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
\u0160ume hvatanja i protjerivanja<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
\u0160ume stradanja<\/strong><\/h2>\n\n\n\n