Konsenzualna dijagnoza o sasvim novom medijskom pra\u0107enju rata uglavnom pati od sli\u010dnih problema kao i brojni drugi stavovi o ratu u Ukrajini: ignorira iskustva ratova na Bliskom Istoku u proteklih desetak godina. A samim tim joj i promi\u010de klju\u010dna stavka promjene medijskog pra\u0107enja recentnih ratova, a to je politi\u010dka ekonomija novih medijskih platformi.<\/p>\n\n\n\n
Ako se ruska invazija na Ukrajinu barem u jednom aspektu pozitivno odrazila na podizanje profesionalnih standarda u lokalnom medijskom polju, te\u0161ko je za sada zapaziti bilo \u0161to suvislije od ne\u0161to ve\u0107e uredni\u010dke svijesti o va\u017enosti i funkcijama podnaslova, posebno u digitalnim izdanjima.<\/p>\n\n\n\n
Primjedba, naravno, pretpostavlja prethodno postojanje razine iste svijesti koja bi bila ve\u0107a od nule, \u0161to je razmjerno optimisti\u010dna radna hipoteza \u2014 kada je, recimo, krajem rujna pro\u0161le godine u pregovorima izme\u0111u Beograda i Pri\u0161tine postignut dogovor oko povla\u010denja specijalne jedinice kosovske policije s dvaju grani\u010dnih prijelaza, naj\u010ditaniji doma\u0107i portal vijest je opremio naslovom \u201cKosovo i Srbija postigli dogovor\u201d i podnaslovom \u201cKosovo i Srbija postigli su dogovor\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Budu\u0107i da konkretni primjer, uz ve\u0107a ili manja odstupanja, mo\u017ee poslu\u017eiti kao ilustracija nekakvog operativnog standarda, neobi\u010dno je da je od kraja pro\u0161log mjeseca upravo prostor podnaslova postao jedno od rijetkih relativno pouzdanih uto\u010di\u0161ta novinarskog smisla i vjerodostojnosti. Sveprisutni digitalni medijski format \u201clajva\u201d u pravilu je zahvalno kombiniran s podnaslovima tipa \u201cdanas je x. dan ruske invazije na Ukrajinu\u201d u situaciji u kojoj je razina novinarskog opho\u0111enja s modernim brojevnim sustavom jo\u0161 uvijek ipak ne\u0161to vi\u0161a od razine novinarskog opho\u0111enja s feedom <\/em>ove ili one dru\u0161tvene mre\u017ee. A kako je taj redni broj u podnaslovima postajao ve\u0107i i ve\u0107i, tako se i unutar samog medijskog polja po\u010dela javljati potreba za nekim tipom barem minimalne autorefleksije, odnosno uslijedio je niz vi\u0161e ili manje neuspje\u0161nih prakti\u010dnih primjena onoga \u0161to se u ne\u0161to zdravijim i ve\u0107im nacionalnim medijskim sustavima obi\u010dno naziva medijskom kritikom.<\/p>\n\n\n\n \u201cSve ratove do sada gledali smo iz usta novinara, oni su odlazili na teren, izvje\u0161tavali i vi ste kao gledatelj mogli procijeniti kome mo\u017eete, a kome ne mo\u017eete vjerovati\u201d, primijetila je, primjerice, \u201ckomunikacijska stru\u010dnjakinja\u201d Ankica Mami\u0107 za N1<\/u><\/a>, uz voditeljsku asistenciju prema kojoj se \u201crat u Ukrajini prakti\u010dki prati u\u017eivo.\u201d U pitanju je gotovo konsenzualna lokalna dijagnoza aktualne medijske situacije, odnosno rezultat potrage za onime \u0161to bi se u njoj moglo prepoznati kao specifi\u010dno novo.<\/p>\n\n\n\n Ona je, naravno, potpuno neto\u010dna i ima smisla otprilike kao i formulacija prema kojoj se bilo \u0161to mo\u017ee \u201cgledati iz usta novinara\u201d; dovoljno je, recimo, prisjetiti se doslovnog live-streamanja<\/em> katastrofe iz isto\u010dnog Damaska nakon napada kemijskim oru\u017ejem prije osam i pol godina. No, ne radi se ipak samo o provincijalnom zagreba\u010dkom ahistorizmu \u2014 Nick Bilton, suradnik Vanity Faira<\/em> koji je, na primjer, svojedobno ISIS sasvim efektno opisao <\/u><\/a>kao \u201cnajsmrtonosniji tehnolo\u0161ki start-up na svijetu\u201d, uspio je tvitati <\/u><\/a>(i obrisati) ne\u0161to sli\u010dno, \u0161to je pak potaknulo \u0161iru raspravu o le\u017eernom rasizmu u ratnom izvje\u0161tavanju, najbolje utjelovljenom u ovom slu\u010daju u obliku CBS<\/em>-ova izvjestitelja Charlieja D\u2019Agate koji barem neko vrijeme nije vidio ni\u0161ta problemati\u010dno u tome da u izravnom javljanju iz Kijeva mjesto na kojem se nalazi opi\u0161e <\/u><\/a>\u201ckao relativno civilizirani grad\u201d. U potragu za onime \u0161to bi iz medijske perspektive u ratu u Ukrajini bilo doista novo i druga\u010dije bilo bi, \u010dini se, najzahvalnije krenuti upravo na tom tragu, makar i zaobilazno.<\/p>\n\n\n\n \u010cinjenicu da je medijski tretman razli\u010ditih ratnih sukoba u posljednjih petnaestak godina bio \u201cklasi\u010dniji\u201d u odnosu na ovaj u Ukrajini moglo bi se bolje objasniti skretanjem pa\u017enje na politi\u010dku ekonomiju suvremene infrastrukture sustava distribucije informacija. U teku\u0107oj situaciji u kojoj koncept propagande \u017eivi samo najmla\u0111i od svojih brojnih \u017eivota, glasniji razgovor o vlasni\u010dkoj strukturi i poslovnoj logici Twittera, Facebooka ili Instagrama vjerojatno bi bacio bolje svjetlo na medijsku reprezentaciju svega onoga \u0161to se u Ukrajini doga\u0111a. Ako su dru\u0161tvene mre\u017ee u ne\u010demu krajnje efikasne, onda su, uz pre\u0161utno visoku dozu selektivnosti, krajnje efikasne u plasmanu bilo kakvog tipa sadr\u017eaja u \u0161to je mogu\u0107u \u0161iru distribuciju. Najtrivijalnije komparativno pitanje koje bi se u tom kontekstu moglo postaviti ticalo bi se, recimo, ekonomskih interesa povezanih s \u010dinjenicom da je rije\u010d o ameri\u010dkim kompanijama i \u010dinjenicom da je ameri\u010dka vojna prisutnost na Bliskom istoku bila fizi\u010dka u svakom smislu rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n Drugim rije\u010dima, u ve\u0107em ili manjem izlaganju korisnika ratnom sadr\u017eaju postoje konkretni ekonomski i politi\u010dki ulozi, a u ovom su slu\u010daju toliko visoki da je ve\u0107inu vremena te\u0161ko primijetiti ozbiljniju razliku izme\u0111u onoga \u0161to se obi\u010dno naziva tradicionalnim medijima i dru\u0161tvenih mre\u017ea. Zbog relativne blizine ratnog sukoba, potra\u017enja sa sadr\u017eajem ve\u0107a je nego prije deset godina, a na potra\u017enju se u trenutnoj medijskoj ekonomskoj stvarnosti nu\u017eno mora odgovoriti adekvatnom ponudom. Doista, postoji li trenutno bitnija razlika izme\u0111u \u201cklasi\u010dnog\u201d komercijalnog izvje\u0161tavanja o ratu i danono\u0107nog jahanja po Twitter feedu, gdje je ve\u0107a razina viralnosti ekvivalentna ve\u0107em prometu?<\/p>\n\n\n\n Kada su medijske politike takve kakve jesu, i to na globalnoj razini, potpuno je logi\u010dno da \u201clajv\u201d ovog ili onog digitalnog medija \u2014 uz par izuzetaka \u2014 unutar svojih granica bez problema propu\u0161ta sve i sva\u0161ta. Tre\u0107im rije\u010dima, te\u0161ko je, primjerice, biti potro\u0161a\u010dki suvi\u0161e strog prema doma\u0107em portalu kojemu je tjedan dana od po\u010detka rata potrebno oko 1500 rije\u010di <\/u><\/a>da bi se poku\u0161ao koliko-toliko pribrati i sastaviti listu svega onoga \u0161to se u istom razdoblju napravilo potpuno krivo. Osim toga, budu\u0107i da dru\u0161tvene mre\u017ee svojim korisnicima, uglavnom putem nelokalne proizvodnje i potro\u0161nje sadr\u017eaja, omogu\u0107uju stvaranje la\u017enog osje\u0107aja izravnog sudjelovanja u ratu, poku\u0161aj logisti\u010dke jezi\u010dne potpore<\/u><\/a> Jutarnjeg lista ukrajinskom narodu mo\u017eda ne bismo trebali tuma\u010diti kao suvi\u0161e bizaran, posebno kada je razvidno da su u konkretnom slu\u010daju uredni\u010dko-novinarski kapaciteti takvi da nju nije mogu\u0107e dosljedno odraditi od prve do posljednje stranice jednog dnevnog izdanja.<\/p>\n\n\n\n Sve je skupa istovremeno \u010dudno i nije \u010dudno uop\u0107e. Ameri\u010dki novinar Ryan Broderick, primjerice, to\u010dno je primijetio<\/u><\/a> da postoji bitna razlika izme\u0111u pobjede i poraza u ratu sadr\u017eajem i pobjede i poraza u ratu u ne\u0161to doslovnijem smislu, dakle na terenu. Opis je u smislu aktualnih medijskih standarda i vi\u0161e nego to\u010dan pa u tvrdnji da je od pra\u0107enja ruske invazije na Ukrajinu u medijima pa\u017enju bilo suvislije posvetiti tome kako je mediji prate nema previ\u0161e toga problemati\u010dnog, pogotovo jer se ve\u0107 neko vrijeme radi o mainstream <\/em>\u017eanru, \u0161to mogu, recimo, potvrditi i letimi\u010dni pogledi na The Ringerov podcast The Press Box<\/u><\/a> ili uvijek a\u017eurne rubrike Columbia Journalism Review<\/u><\/a>. Uostalom, bilo lokalno bilo globalno, postoji li bolji primjer od NPR-ovih uputstva za upotrebu <\/u><\/a>u trenutnom kontekstu medijske potro\u0161nje? Opremljen originalno podnaslovom \u201cod tjeskobe pandemije do tjeskobe rata u Ukrajini\u201d, javno-privatno financirana ameri\u010dka medijska ku\u0107a izlistala je pet na\u010dina na koji se njezina publika mo\u017ee uspje\u0161no nositi sa \u201cstresnim ciklusima vijesti\u201d. Kakvu-takvu utjehu mogu\u0107e je vjerojatno prona\u0107i tek na najapstraktnijoj razini, gdje je rat jo\u0161 uvijek ne\u0161to prili\u010dno grozno, ba\u0161 poput suvremenih medijskih poslovnih modela.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Konsenzualna dijagnoza o sasvim novom medijskom pra\u0107enju rata uglavnom pati od sli\u010dnih problema kao i brojni drugi stavovi o ratu u Ukrajini: ignorira iskustva ratova na Bliskom Istoku u proteklih desetak godina. A samim tim joj i promi\u010de klju\u010dna stavka promjene medijskog pra\u0107enja recentnih ratova, a to je politi\u010dka ekonomija novih medijskih platformi. Ako se […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":41494,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[28,137],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[266],"class_list":["post-41492","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-mediji","tag-rat","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41492","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41492"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41492\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":41493,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41492\/revisions\/41493"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/41494"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41492"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41492"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41492"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=41492"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=41492"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=41492"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=41492"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Medijska ekonomija<\/h2>\n\n\n\n
Upute za medijsku potro\u0161nju<\/h2>\n\n\n\n