{"id":4149,"date":"2015-01-19T08:00:42","date_gmt":"2015-01-19T07:00:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=4149"},"modified":"2015-01-19T09:54:17","modified_gmt":"2015-01-19T08:54:17","slug":"politicki-prostor-izmedu-ovlasti-i-zaborava","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=4149","title":{"rendered":"Politi\u010dki prostor izme\u0111u ovlasti i zaborava"},"content":{"rendered":"

Pobjeda HDZ-ove kandidatkinje na nedavnim predsjedni\u010dkim izborima pridonijela je stvaranju paradoksalne politi\u010dke atmosfere u zemlji: i\u0161\u010dekivanje izvjesne neizvjesnosti. Dvije se stvari \u010dine izvjesnima – HDZ \u0107e pobijediti i na parlamentarnim izborima, a ekonomski rast i prosperitet i dalje ostaju nedostupni. Ono \u0161to ostaje neizvjesno jest kako \u0107e se HDZ sna\u0107i u takvoj situaciji i kakvi se prostori otvaraju za druge aktere.<\/strong><\/p>\n

Analiti\u010dki repertoar koji je popratio nedavne predsjedni\u010dke izbore u Hrvatskoj bio je manje-vi\u0161e konsolidiran. Jedino su se krajnje implikacije ili aluzije analiti\u010dkih koraka razlikovale ovisno o politi\u010dkim nagnu\u0107ima komentatora ili analiti\u010dara. Za potrebe ovog teksta izolirat \u0107emo dva momenta iz tog repertoara. Iako se radi o vjerojatno najbanalnijim i analiti\u010dki najimpotentnijim tvrdnjama iz arsenala de\u017eurnog komentarijata, svojom nezgrapno\u0161\u0107u ipak otvaraju \u0161iri prostor za interpretativni zahvat od pone\u0161to utemeljenijih iskaza standardiziranog analiti\u010dkog kratkog dosega kao \u0161to je naprimjer: bira\u010di ka\u017enjavaju SDP zbog katastrofalne ekonomske politike i neumoljivosti ekonomske krize koju ne uspijevaju nadi\u0107i.<\/p>\n

Uvidi na koje \u0107emo se “osloniti” glase: 1) znaju li uop\u0107e gra\u0111ani koje su ovlasti predsjednika? \u010cini se da im to promi\u010de i to je razlog visoke izlaznosti i mobilizacije pristojnih razmjera; 2) kako to da je HDZ, odnosno njegova kandidatkinja uspjela pobijediti, a ne tako davno su otkriveni ogromni korupcijski skandali u stranci i potvr\u0111eni su sudskim presudama? Mora da su bira\u010di zaboravni. Iako su ovi uvidi krajnje nepodesni za konkretan slu\u010daj koji poku\u0161avaju raskrinkati, pogodan su okida\u010d za kratku skicu politi\u010dke dinamike u Hrvatskoj posljednjih tridesetak godina i nu\u0111enje okvira za razumijevanje i pozicioniranje unutar trenutnog odnosa snaga. Dakle, \u0161to smo zaboravili iz posljednjih tridesetak godina i kako su se uspostavljale, legitimirale i gubile politi\u010dke ovlasti u tom periodu? I kojim nas politi\u010dkim, ekonomskim, institucionalnim i ideolo\u0161kim ograni\u010denjima, preprekama i prinudnostima taj prije\u0111eni put odre\u0111uje i diktira ritam dru\u0161tvenog \u017eivota?<\/p>\n

Odnos ekonomskog i nacionalnog<\/strong><\/p>\n

Krenimo malo zaobilazno i na\u010delnije, od pitanja odnosa ekonomije i ideologije, konkretnije nacionalizma. Uspostavimo za orijentir dvije pozicije, na\u010delno suprotstavljene, i njihov tretman nazna\u010denog odnosa. Prva od njih, presudno relevantnija u javnim raspravama, prisutnija je u iskazima eksperata i komentatora nego politi\u010dara i \u010desto slu\u017ei upravo kao ishodi\u0161te kritike stranaka i strana\u010dke politike. Su\u0161tina te pozicije da se otprilike svesti na sljede\u0107e \u2013 moramo se okrenuti ekonomiji, odagnati sve ideolo\u0161ke pri\u010de koje slu\u017ee samo sputavanju nu\u017enih reformi i kona\u010dno uspostaviti pravi kapitalizam. Stranke i njihove neposredni materijalni interesi slu\u017ee kao brana proplamsaju kapitalizma. I iz strana\u010dkih redova mo\u017eemo \u010duti ovakve izjave, ali one su uvijek u funkciji proma\u0161enih optu\u017ebi oponenata i neizbje\u017ean ideolo\u0161ki ukras \u2013 SDP optu\u017euje HDZ da prije\u010di reforme svojim nacionalizmom, a HDZ isto poru\u010duje SDP-u pri\u010dama o lustraciji i misterioznom udba\u0161kom kontinuitetu<\/a> u upravljanju.<\/p>\n

Bez obzira o kojim se to\u010dno reformama radilo i kako njihovi efekti bili interesno distribuirani, u pozadini takve pozicije stoji vrlo neobi\u010dno zami\u0161ljanje kapitalisti\u010dke dinamike i realizacije razli\u010ditih interesa u toj dinamici. Ishod tog zami\u0161ljanja mogli bi prigodno nazvati \u2013 svako jutro je novi dan. Konkurentski izazovi uvijek kre\u0107u iznova, svatko ima priliku, samo da se eliminiraju oblici ne-tr\u017ei\u0161nog privilegiranja. Nekoliko se aspekata u tom eteri\u010dnom svijetu konkurentnosti i izazova zaboravlja \u2013 u konkurentskim odnosima po definiciji postoje gubitnici i oni sigurno ne\u0107e jednostavno priznati poraz i \u010dekati novo jutro s novom idejom; razni porazi utje\u010du i na pobjednike jer bez efektivne potra\u017enje pora\u017eenih te\u0161ko mogu realizirati svoju pobjedu; konkurentska perspektiva pojedinih kapitala nije u stanju, zbog uske prisile profitnog imperativa, sagledati op\u0107e uvjete reprodukcije sistema; konkurencija i globalna podjela rada se odvijaju i na me\u0111udr\u017eavnom nivou i njihovi efekti se ne mogu tek tako suspendirati i krenuti ispo\u010detka. Hendlanje <\/i>i poku\u0161aji amortizacije tih kontradikcija iziskuju razli\u010dite politi\u010dke forme, ustupke ne-tr\u017ei\u0161nog, dr\u017eavnog ili klijentelisti\u010dkog profila, kao i ideolo\u0161ke obrasce legitimacije poput nacionalizma koji ih prate.<\/p>\n

Druga pozicija, na\u010delno potpuno suprotstavljena, tako\u0111er muku mu\u010di s nacionalizmom i sli\u010dnim zastranjenjima. Nju ovdje vi\u0161e insceniramo u heuristi\u010dke svrhe po\u0161to joj je politi\u010dka relevantnost gotovo pa zanemariva u smislu postojanja politi\u010dkog aktera koji bi ju nosio, ali redovito tinja ispod urgentnih rasprava vezanih uz pomo\u0107 obespravljenima i nu\u017ene promjene sustava. Radi se o odre\u0111enom obliku lijeve, anti-kapitalisti\u010dke pozicije koja nastoji eliminirati nacionalizam i paralelni splet politi\u010dkih vrijednosti iz svijesti radnika koji bi trebali biti nositelji po\u017eeljnih politi\u010dkih promjena. To jest, smatra da se nacionalisti\u010dka optika mo\u017ee odstraniti iz radni\u010dke klase prostim uvjeravanjem radnika i radnica da je za njih va\u017enija ekonomija i njihov klasni interes od ispraznih nacionalisti\u010dkih pri\u010da. Koliko god ta pozicija bila ispravna ona svoju politi\u010dku relevantnost ne mo\u017ee ste\u0107i jer ustrajava na vrlo rigidnom razumijevanju kapitalisti\u010dke povijesne dinamike, prvenstveno u aspektu realizacije interesa radni\u010dke klase. Zapravo, a zato smo je i pridru\u017eili gore razmatranoj prvoj poziciji, dijeli s njom vrlo ograni\u010denu predod\u017ebu kapitalizma, pa i metodolo\u0161ki individualizam u gradnji te predod\u017ebe iz perspektive rada.<\/p>\n

Zamke prije\u0111enog puta<\/strong><\/p>\n

Zanemaruju\u0107i neprestane interesne konflikte unutar same radni\u010dke klase u kapitalisti\u010dkom na\u010dinu proizvodnje prelomljene kroz kratkoro\u010dnu i dugoro\u010dnu perspektivu, kroz sektorsku konkurenciju, kroz me\u0111unacionalne okvire i prvenstveno kroz neposredne zahtjeve reprodukcije, ta pozicija razvoj klasne svijesti radnika zami\u0161lja na na\u010din da se svaki radnik i radnica svako jutro pred ogledalom pitaju: jel’ mi va\u017enija nacija ili klasa? I kad postepeno sve ve\u0107i broj njih odgovori klasa, stvorit \u0107e se relevantna politi\u010dka snaga koja \u0107e ugroziti kapitalizam. No taj tip oklade ne prolazi i skoro da mo\u017eemo kopipejstati zaklju\u010dak o \u0107orsokaku prve pozicije koju smo naveli: Hendlanje <\/i>i poku\u0161aji amortizacije tih kontradikcija iziskuju razli\u010dite politi\u010dke forme, ustupke ne-tr\u017ei\u0161nog, dr\u017eavnog ili klijentelisti\u010dkog profila, kao i ideolo\u0161ke obrasce legitimacije poput nacionalizma koji ih prate. Naravno, ne u smislu da se radni\u010dka pozicija treba koristiti tim formama, ustupcima i ideolo\u0161kim obrascima, naprotiv, ve\u0107 da ih sagleda kao u jednom momentu plauzibilna rje\u0161enja za same radnike i poku\u0161a doku\u010diti na koja su pitanja i kontradikcije ta rje\u0161enja postala nepo\u017eeljan, ali plauzibilan odgovor.<\/p>\n

Koja nam je analiti\u010dka i politi\u010dka korist od razmatranja kontradikcija dviju poluinsceniranih politi\u010dkih pozicija u razumijevanju pobjede HDZ-a (na predsjedni\u010dkim i vjerojatno na parlamentarnim) i budu\u0107ih politi\u010dkih odnosa u zemlji? Vratimo se ovlastima i zaboravu, njihovoj kombinaciji, preprekama razvoja lijeve politike i HDZ-u kao ”prirodnoj”, odnosno strukturnoj stranci na vlasti. Za razumijevanje pobjede HDZ-a puno je zna\u010dajniji analiti\u010dki zaborav nastanka i reprodukcije hrvatskog nacionalizma od bira\u010dkog zaborava HDZ-ovih korupcijskih skandala. Hrvatski nacionalizam stje\u010de snagu krajem osamdesetih kao odgovor na gubitak legitimiteta socijalisti\u010dkog projekta, ekonomsku krizu u Jugoslaviji i kao dostupni institucionalni i ideolo\u0161ki odgovor na me\u0111urepubli\u010dku ekonomsku konkurenciju. Zbog specifi\u010dne politi\u010dke konfiguracije u zemlji, uloge Saveza komunista, podjele rada izme\u0111u federacije, republika i ekonomskih aktera, sna\u017ean radni\u010dki bunt kroz osamdesete u vidu iznimnog porasta \u0161trajka\u010dkih aktivnosti nije uspio artikulirati politi\u010dkog predstavnika i relevantnu poziciju na jugoslavenskom nivou. Nacionalizam uska\u010de i nudi plauzibilnu alternativu iscrpljenom jugoslavenskom projektu. Me\u0111utim, ono \u0161to se presudno zaboravlja jest da nacionalizam nije bio samo alternativa renovaciji socijalisti\u010dkog projekta i da nije bio odgovor na unutarnje kontradikcije socijalizma kao modela, ve\u0107 da je bio odgovor na kontradikcije kapitalizma u nominalno socijalisti\u010dkoj dr\u017eavi koja je tr\u017ei\u0161nim reformama jo\u0161 davno prije osamdesetih, ovisno\u0161\u0107u o stranom kapitalu u akumulacijskom procesu i integrirano\u0161\u0107u u svjetsko tr\u017ei\u0161te ve\u0107 prije dovela u pitanje svoju socijalisti\u010dku budu\u0107nost.<\/p>\n

Hegemonija u uvjetima uskih upravlja\u010dkih ovlasti<\/strong><\/p>\n

U tako uspostavljenom okviru HDZ dobiva hegemonijsku bitku: kombinacija neuspje\u0161nog socijalizma i srpske prevlasti na federativnom nivou unazadile su razvoj Hrvatske, sami \u0107emo odlu\u010divati o svojoj sudbini, idemo prema Europi, uvodimo demokraciju i privatno vlasni\u0161tvo koje \u0107e osigurati ekonomski prosperitet. A rat je dodatno prisna\u017eio hegemonijsku poziciju i zauzeo neprijepornu ulogu ishodi\u0161ta dr\u017eavnosti. Mo\u017eda najbolje o snazi te hegemonije svjedo\u010di izborna parola Socijaldemokrata Hrvatske na izborima 1992. godine: I radnici su Hrvati. Pritom valjda podrazumijevaju\u0107i koja se rije\u010d nalazi u prvom, neizre\u010denom dijelu konjunkcije. HDZ, nakon neuspje\u0161nog poku\u0161aja stvaranja suverene nacionalne bur\u017eoazije na otvorenom tr\u017ei\u0161tu, barem od prodaje bankarskog sektora naovamo, uz potporu SDP-a, delegira ovlasti upravljanja dr\u017eavom na druge instance, prvenstveno me\u0111unarodne politi\u010dke i ekonomske aktere, prije svega Europsku uniju, kroz preostale ovlasti osigurava klijentelisti\u010dku mre\u017eu ovisnih kroz zapo\u0161ljavanja u javnom sektoru i prijevremena umirovljenja. A branitelje, kao neintegrirano integrirani (kroz prora\u010dun) dio dru\u0161tva koristi kao funkcionalni podsjetnik na svoju ishodi\u0161nu hegemonijsku pobjedu, jedinu pobjedu bilo koje vrste koja se dogodila u zadnjih tridesetak godina. Dok SDP, osim dovr\u0161enih i o\u010digledno neuspje\u0161nih eurointegracijskih procesa, poljuljane vjere u branik od korupcije i jo\u0161 poljuljanije vjere u branik od eskalacije nacionalizma nema skoro ni\u0161ta za ponuditi.<\/p>\n

S obzirom na navedeno ostaje nazna\u010diti okvire mogu\u0107ih scenarija budu\u0107ih politi\u010dkih okolnosti. Iako se kao prvi dojmovni refleks izazvan pobjedom HDZ-ove kandidatkinje i prate\u0107om retorikom javlja figura povratka u devedesete stvari su ipak ne\u0161to kompleksnije. HDZ \u0107e se, vjerojatnom pobjedom i na parlamentarnim izborima, nalaziti u prili\u010dno druk\u010dijoj poziciji nego u prethodne dvije epizode obna\u0161anja vlasti. Uspostava dr\u017eave, ratno iskustvo i privatizacijski procesi nosili su potpuno druk\u010diji legitimitet i okvir za ekonomsku politiku i nacionalisti\u010dka orgijanja u devedesetima, dok ih je ekonomska konjunktura i priljev stranih kredita u sanaderovskom periodu li\u0161avala odgovornosti ekonomskog upravljanja i aktivnog ispunjavanja obe\u0107anja van klijentelisti\u010dke baze.<\/p>\n

Trendovi u optjecaju<\/strong><\/p>\n

Prvi put se nalaze u situaciji dugotrajne ekonomske krize bez mogu\u0107nosti obe\u0107avanje prosperiteta koji ne uklju\u010duje standardne obrasce<\/a> strukturnih reformi, prora\u010dunski resursi su sve sku\u010deniji, a nacionalisti\u010dka matrica je iscrpljena u proaktivnom smislu dr\u017eavnog projekta. To ne zna\u010di da se negativni trendovi u tom smjeru ne\u0107e dogoditi na raznim institucionalnim razinama, ali primjerice, \u010desto zazivani orbanovski smjer u analizama, nije toliko izvjestan zbog prili\u010dno razli\u010dite ekonomske i ideolo\u0161ke situacije u Ma\u0111arskoj. Prvenstveno jer je Orban krizu mogao tuma\u010diti optu\u017euju\u0107i strani krupni kapital (Ma\u0111arska se me\u0111u prvima i najvi\u0161e u isto\u010dnoj evropi devedesetih otvorila direktnim stranim investicijama) i direktnom materijalnom podr\u0161kom srednjoj klasi i srednjim poduzetnicima osigurati vlast. \u010cini se da osim klijentelisti\u010dke logike<\/a> HDZ-u u smislu materijalnog integriranja podre\u0111enih klasa ne preostaje puno i valja vidjeti kako \u0107e se unutar takvih odnosa razvijati nacionalisti\u010dka retorika i praksa.<\/p>\n

S druge strane, iako su ih specifi\u010dna dinamika i rezultat drugog kruga predsjedni\u010dkih izbora trenutno ostavili po strani, svjedoci smo sve izra\u017eenijem nagrizanju duopola HDZ-a i SDP-a u strana\u010dkom \u017eivotu. Za sada svi ti poku\u0161aji<\/a> ple\u0161u oko kontradikcija dviju insceniranih pozicija koje smo ocrtali na po\u010detku teksta. Bilo da se radi o onima koji su svu pa\u017enju i kapacitete usmjerili ka kontradikcijama na ni\u017eem nivou (od delo\u017eacija do reforme javne uprave kao ultimativnog rje\u0161enja) ili onima koji izra\u017eenijim sistemskim pitanjima s jedne i druge strane politi\u010dko-ekonomskog spektra tra\u017ee svoje mjesto, morat \u0107e se nositi sa su\u017eenim ovlastima i zaboravom politi\u010dke povijesti, koji nije efekt ljudske prirode, ve\u0107 prije\u0111enog politi\u010dkog i ekonomskog puta. Za po\u010detak bilo koje progresivne intervencije, i analiti\u010dke i politi\u010dke, nu\u017eno je razmotriti strukturu razli\u010ditih klasnih interesa, ovisnosti i njihovih artikulacija u dru\u0161tvu, kako bi politi\u010dko djelovanje i vrijednosti rezonirali u konkretnim okvirima, a ne da ostanu svedeni na retori\u010dku borbu dru\u0161tveno izoliranih vrijednosti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Analiti\u010dki repertoar koji je popratio nedavne predsjedni\u010dke izbore u Hrvatskoj bio je manje-vi\u0161e konsolidiran…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":4156,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[12],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-4149","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-izbori","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4149","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4149"}],"version-history":[{"count":15,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4149\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4168,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4149\/revisions\/4168"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4156"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4149"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4149"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4149"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=4149"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=4149"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=4149"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=4149"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}