<\/p>\n\n\n\n
Rat u Ukrajini bli\u017ei traje skoro mjesec dana. To zna\u010di da je pro\u0161lo dovoljno vremena da je ve\u0107ina onih koji konzumiraju medije \u0161to profesionalno \u0161to kao tzv. obi\u010dna publika, usvojilo kakve takve protokole pra\u0107enja samih ratnih de\u0161avanja. Obi\u010dno nakon prvog \u0161oka i intenzivnog pra\u0107enja svakog metra proboja ruske vojske ili pak tik-tok videa ukrajinskih dobrovoljaca koji taj isti proboj nastoje zaustaviti, na\u0161a gra\u0111anska pa\u017enja se ipak adekvatnije raspodijelila jer, u najmanju ruku, i dalje nas \u010deka na\u0161 privatni mirnodopski \u017eivot sa svim svojim svakodnevnim obavezama i rasporedima u kojem se nema vremena za pra\u0107enje rata iz minute u minutu. To nu\u017eno zna\u010di da smo se primorani u informiranju sve vi\u0161e oslanjati na one sadr\u017eaje do kojih je najlak\u0161e do\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
U hrvatskom medijskom prostoru taj sadr\u017eaj do kojeg je najlak\u0161e do\u0107i \u010desto je upravo na stranicama Jutarnjeg lista. I bit \u0107u vrlo otvoren, va\u0161 autor nekim neobja\u0161njivim automatizmom zna tamo \u010desto zavr\u0161iti. Nekad, u vremenu dok nije bilo paywallova (hvala bogu na tome!), znao sam i oti\u0107i dalje od naslova zaintrigiran ludilima koje sam tamo nalazio, a onda jo\u0161 vi\u0161e diskrepancijom izme\u0111u naslova i onoga \u0161to stoji u tekstu. Ono \u0161to sam tad nau\u010dio, dok sam jo\u0161 “\u010ditao” Jutarnji list, jeste \u010dinjenica da je ve\u0107ina me\u0111unarodnog sadr\u017eaja na tim stranicama zapravo (nemu\u0161ti) prijevod ili kompilacija vijesti britanskih dnevnih novina, odnosno portala. I to ne Guardiana koji (u gra\u0111anskim krugovima, nota bene) slovi kao pristojno liberalno glasilo ili pak Independenta koji je poznat po svojim profesionalnim izvjestiteljima s ratnih \u017eari\u0161ta. Ne! Jutarnji list isklju\u010divo prenosi tekstove Daily Maila i Telegrapha. Sumnjam da se to promijenilo zadnjih nekoliko tjedana, a pogotovo otkad je jedna ovakav me\u0111unarodni sukob postao tzv. prijelomna vijest.<\/p>\n\n\n\n
E sad, kakva su to glasila i kakve su to njihove vijesti da iziskuju da im se posveti posebna pa\u017enja i upozorenje. I jedan i drugi su, jer te\u0161ko je utvrditi razliku izme\u0111u ova dva medija, notorna konzervativna, torijevska glasila kojima je omiljeni sport denunciranje ostataka ljevice u Velikoj Britaniji. Drugim rije\u010dima, predstavnici britanske vi\u0161e klase koji srednju klasu hrane sadr\u017eajem kao u tabloidima za radni\u010dku klasu, samo s malo vi\u0161e kartica teksta. Nakon \u0161to su zajedno s medijima u vlasni\u0161tvu Ruperta Murdocha (tabloid The Sun) prvo posmicali sindikalni pokret osamdesetih, onda su dali sve od sebe da se idu\u0107ih nekoliko decenija ne ponovi iole realna lijeva alternativa u Ujedinjenom Kraljevstvu. A kad se to dogodilo dolaskom na \u010delo Laburista Jeremya Corbyna, on im je postao jedina meta i vijest kojom su se bavili godinama. Na vanjsko-politi\u010dkom planu, ova dva medija su ono \u0161to se u ameri\u010dkom politi\u010dkom \u017eargonu zove warmongering, iliti ratni hu\u0161ka\u010di. To u realnosti zna\u010di da se na stranicama ovih medija rat doga\u0111a onda i kad ga nema, a kad ga doista ima – mo\u017eete samo zamisliti kakvo je to ludilo. U ovom slu\u010daju, sve je jo\u0161 dodatno oki\u0107eno rusofobijom koja je postala svojevrsni standard me\u0111u britanskim konzervativnim glasilima posljednjih nekoliko godina.<\/p>\n\n\n\n
Naravno, cijela ova pri\u010da ne po\u010dinje ni sa Ukrajinom ni sa Daily Mailom i Telegraphom, nego sa hrvatskim medijima koji nekriti\u010dki prenose bilo kakav sadr\u017eaj da bi popunili vlastite stranice. To pogotovo do\u0111e do izra\u017eaja u vremenu me\u0111unarodnih sukoba kao \u0161to je rat u Ukrajini kada se ispostavi da u godinama devastiranom sektoru koji je svoje gastro kolumniste obasipao ogromnim honorarima, a potpla\u0107ivao novinare koji im proizvode ve\u0107inu sadr\u017eaja, nema netko da napi\u0161e suvislu vijest koja nije istovremeno \u0161irenje panike, stvaranje anksioznih napada i bazi\u010dno dezinformiranje. Takvom medijskom sustavu ne preostaje ni\u0161ta drugo nego da provu\u010de tekst s lo\u0161ih britanskih portala kroz google translator i isporu\u010di svojim napa\u0107enim \u010ditateljima kao relevantnu vijest za koju jo\u0161 trebaju platiti i mjese\u010dnu pretplatu. U svakom slu\u010daju, ne otvarajte Jutarnji list. Zahvalit \u0107ete mi kasnije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Rat u Ukrajini bli\u017ei traje skoro mjesec dana. To zna\u010di da je pro\u0161lo dovoljno vremena da je ve\u0107ina onih koji konzumiraju medije \u0161to profesionalno \u0161to kao tzv. obi\u010dna publika, usvojilo kakve takve protokole pra\u0107enja samih ratnih de\u0161avanja. Obi\u010dno nakon prvog \u0161oka i intenzivnog pra\u0107enja svakog metra proboja ruske vojske ili pak tik-tok videa ukrajinskih dobrovoljaca […]<\/p>\n","protected":false},"author":11,"featured_media":41491,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[588,547,28,1652],"theme":[458,456,455],"country":[38,459],"articleformat":[205],"coauthors":[1630],"class_list":["post-41489","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-britanija","tag-hrvatska","tag-mediji","tag-rat-u-ukrajini","theme-drustvo","theme-politika","theme-rad","country-hrvatska","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41489","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/11"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41489"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41489\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":41502,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41489\/revisions\/41502"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/41491"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41489"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41489"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41489"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=41489"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=41489"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=41489"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=41489"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}