Prili\u010dno ispod radara je u mejnstrim medijima pro\u0161la vijest o pogubnom utjecaju rata u Ukrajini na financijsku imovinu mirovinskih fondova u Hrvatskoj. Ili prevedeno: na visinu na\u0161ih budu\u0107ih mirovina. Nakon financijske krize iz 2008. godine i pandemijskog \u0161oka iz 2020., ratne prilike predstavljaju jo\u0161 jedan dokaz nu\u017enosti ukidanja tzv. drugog stupa. Kao \u0161to su to u\u010dinile ostale postsocijalisti\u010dke zemlje.<\/p>\n\n\n\n
Na pomolu je nova velika nevolja za hrvatske mirovinske fondove. Ustvari, ve\u0107 se de\u0161ava: radni\u010dka \u0161tednja u tzv. drugom stupu odnedavno se po\u010dela ubrzano topiti uslijed globalnotr\u017ei\u0161nih previranja izazvanih ruskom invazijom na Ukrajinu. Dok smo proteklih tjedana slu\u0161ali kako nam analiti\u010dari op\u0107e prakse najavljuju predproljetnu rasputicu koja \u0107e zaustaviti agresiju, zaglibili smo dakle u specifi\u010dnom talogu hrvatskog mirovinskog sustava. Naravno, o tome doma\u0107i srednjostruja\u0161ki mediji ne izvje\u0161tavaju adekvatno gromko. Prije negoli okopni sav ukrajinski snijeg i led, fondovi \u0107e ionako ponuditi nekakva utje\u0161na obja\u0161njenja.<\/p>\n\n\n\n
No dotad imamo dovoljno vremena da poku\u0161amo i sami razumjeti \u0161to se to posebno zbiva s na\u0161im kapitaliziranim mirovinskim uplatama. U osnovi, posrijedi je ista pojava koja ih je zadesila 2008. i 2020. godine. Tad su burzovni padovi bili izazvani drugim uzrocima, sad pak ratom na ovom kontinentu, ali smo bar imali prigodu nau\u010diti da je drugi stup stabilan isklju\u010divo onda kad Europom i Hrvatskom vlada kakva-takva op\u0107a stabilnost.<\/p>\n\n\n\n
Sve ostalo predstavlja opasnost za tu skalameriju od bankovno-osiguravateljskog koncepta ili modela. U nj se odvaja jedna \u010detvrtina radni\u010dkih davanja, a oni ju navodno oplo\u0111uju na tr\u017ei\u0161tu u na\u0161e ime, savjesno kupuju\u0107i dr\u017eavne ili korporativne obveznice i dionice, i tako ve\u0107 preko dva desetlje\u0107a. Kad je prvi stup, onaj zasnovan na me\u0111ugeneracijskoj solidarnosti, dospio u probleme zbog sve ni\u017ee stope zaposlenosti u RH, drugi je nametnut kao ingeniozno i nadasve spasonosno rje\u0161enje. Ovo je tako ve\u0107 tre\u0107i pozama\u0161an dokaz da zamisao u praksi ne funkcionira po teorijskim postavkama. \u0160tovi\u0161e, ostale europske postsocijalisti\u010dke dr\u017eave, kojima je drugi stup bio namijenjen u viziji Svjetske banke, mahom su ga odbacile.<\/p>\n\n\n\n
I ne samo to, nego je i u RH odavno rastuma\u010deno da ta radni\u010dka \u0161tednja uop\u0107e nije \u0161tednja, niti onih dosad prikupljenih oko 130 milijardi kuna u ovda\u0161njim bankovnim mirovinskim fondovima doista postoji kao pouzdana te opipljiva \u010dinjenica. Sada\u0161nja kriza drugog stupa mogla bi nam pomo\u0107i da bolje shvatimo o kakvoj se tu financija\u0161koj alkemiji zapravo radi.<\/p>\n\n\n\n
Javnobud\u017eetsko izdvajanje za drugi stup, koje je lani prema\u0161ilo sedam milijardi kuna, naime, odmah se tro\u0161i na spomenute vrijednosnice. Potonje nemaju fiksnu cijenu, kao ni bilo \u0161to drugo na burzi, nego se upravo iz te promjenljivosti razvija \u010ditava \u0161pekulacijska igra s poku\u0161ajem namicanja pozitivne razlike i samim tim zarade. Kad pojedina\u010dna dionica ili obveznica pada, me\u0111utim, onda govorimo o minusu i gubitku s kakvim ba\u0161 sad ponovno imamo posla. O tome kakvu i koliko mijenu konkretno bilje\u017ei financijska imovina mirovinskih fondova u Hrvatskoj danas, pregledno je pro\u0161li tjedan izvijestio<\/a> portal Mirovina.hr.<\/p>\n\n\n\n No bez obzira na hvalevrijedan doprinos tog medija alarmiranju ina\u010de podinformirane doma\u0107e javnosti, moramo dometnuti kako ne stoji konstatacija u prilo\u017eenom \u010dlanku da “mirovinska \u0161tednja nije casino na burzi”. Osim ako autor nije mislio da ona to ne bi trebala biti<\/em>, jer se glavnina problematike ovdje i sastoji u naravi kockarskog poslovanja radni\u010dkim novcem.<\/p>\n\n\n\n Jasno, banke i njihovi fondovi pritom ne riskiraju ni\u0161ta, i na du\u017ei rok se pokazuju kao jedini dobitnici ovog dijaboli\u010dnog aran\u017emana u kojem uvijek ra\u010dunaju s izda\u0161nim naknadama. Radnici-osiguranici su za\u0161ti\u0107eni tek garantiranim prinosom fondova, ali i to samo naizgled. Da pojasnimo: fondovi ipak jam\u010de odre\u0111eni minimum godi\u0161njeg prinosa, e da bi se po njegovu izra\u010dunavanju vidjelo kako je posrijedi vulgarna podvala kakve bi se postidio i zadnji \u0161ibicar. Ukratko kazano, zajam\u010deni godi\u0161nji prinos odre\u0111uje se po visini prinosa u prethodne tri godine. Pa, iole koncentriran \u010ditatelj lako \u0107e prokljuviti u \u010demu se zatim sastoji taj najtanji led ispod kojeg vreba \u017eivo blato.<\/p>\n\n\n\n I vi\u0161e od toga je shvatio npr. Radimir \u010ca\u010di\u0107, neposredno uo\u010di pokretanja drugog stupa, kao prvi potpredsjednik Vlade RH. Okorjeli vara\u017edinski liberal tad je, pomalo zgranut, izjavio da bi garantirani prinos valjda trebao pokrivati makar gubitak zbog inflacije koja ina\u010de postoji gotovo stalno, u stanovitoj mjeri. No ta je njegova izjava i generalno uvjetovanost drugog stupa naro\u010dito bitna sad kad nas inflacija ovako \u017eestoko gazi, a pri \u010demu se ne mo\u017eemo nadati skorome njezinu jenjavanju.<\/p>\n\n\n\n Evo poante: garantirani prinos je ove godine lagano negativan, \u0161to ho\u0107e re\u0107i da je zajam\u010den samo maksimum gubitka u totalu imovine fondova. Imovine koja se u me\u0111uvremenu topi kao, dobro, ne\u0107emo vi\u0161e s ledom i snijegom u ratnom kontekstu, ali situacija ni tamo ni op\u0107enito ne sluti na bolji rasplet u dogledno vrijeme. Ako je sada\u0161nji garantirani prinos ve\u0107 ispod nule zbog ekonomske krize koju je potaknuo lockdown<\/em> prije dvije godine, pretpostaviti je da \u0107e uskoro biti jo\u0161 ni\u017ei. Probajmo zamisliti kalkulaciju na osnovi tri godine od kojih je prva odre\u0111ena pandemijskim \u0161okom, a posljednja ratom.<\/p>\n\n\n\n Ili nemojmo, ali uzmimo u obzir da je to samo dio problema s drugim stupom mirovinskog sustava. Ima ih jo\u0161 \u010ditav niz: nedemokratsko upravljanje poslovanjem, nemogu\u0107nost podizanja cjelokupne svote u\u0161te\u0111evine pri odlasku u penziju, mogu\u0107nost fondovskog manipuliranja vrijedno\u0161\u0107u izabranih firmi, fatalan utjecaj na deficit javnog prora\u010duna, kao i rast javnog duga, itd.<\/p>\n\n\n\n Rije\u010dju ili mo\u017eda ipak re\u010denicom, drugi stup je najve\u0107i pojedina\u010dni generator javnog duga u RH, i okvir za ovda\u0161nju najve\u0107u pojedina\u010dnu te konstantnu plja\u010dku javnog novca. Hrvatska nije imala dovoljno novca za mirovine iz obaveznih doprinosa ni prije uvo\u0111enja drugog stupa, kamoli nakon izuzimanja \u010detvrtine tog iznosa radi genijalno osmi\u0161ljenog tovljenja banaka. Uzgred re\u010deno, inovirali su ga notorni Chicago Boys pod mentorskom paskom ekonomista-neoliberala Miltona Friedmana u \u010cileu, za diktature Augusta Pinocheta. Nadalje, rastu\u0107a je bud\u017eetska rupa u RH zahtijevala podizanje novih i novijih kredita s nimalo povla\u0161tenim kamatama.<\/p>\n\n\n\n Kona\u010dno, ni\u010dija penzija ne\u0107e zbog takvog drugog stupa biti ve\u0107a, naprotiv, s izuzetkom radnika s najve\u0107im pla\u0107ama. Onih koje u pravilu ne zovemo radnicima, ako \u0107emo pravo, nego menad\u017eerima ili tome sli\u010dno. Obi\u010dnim radnicima, debelo potpla\u0107enim, a koji doprinose imovini drugog stupa u ogromnoj ve\u0107ini njegove financijske mase, to dabome nije re\u010deno.<\/p>\n\n\n\n Podjednako nisu upozoreni na prirodu kapitalisti\u010dke ekonomije: to \u0161to katkad bilje\u017eimo godine zadovoljavaju\u0107e pozitivnog prinosa drugog stupa, jest naprosto interval me\u0111u dvama cikli\u010dkim padovima. A nije im razja\u0161njeno ni da su ovakvom praksom financijske industrije postali varijabla u novoj relaciji funkcioniranja kapitala. Umjesto zaklju\u010dka, prenijet \u0107emo jednu akrobatski preciznu definiciju: “(…) burzovno-trgovinski odnos mijenja se na na\u010din da ‘kapital kapitalista vs. kapital kapitalista’ postaje ‘kapital kapitalista vs. kapital stotina milijuna radnika kojim upravlja kapitalist'”.<\/p>\n\n\n\nOvisnost o kapitalisti\u010dkim ciklusima<\/h2>\n\n\n\n