Dok se uredski radnici polako vra\u0107aju na svoja radna mjesta i u korporativne rutine, mnogi se od njih pitaju ima li dana\u0161nja osmosatna organizacija rada smisla. Nagli pomaci u radnim strukturama poput onih koje je izazvala pandemija nagla\u0161avaju besmislenost brojnih poslova i dobrog dijela njihove satnice, a mo\u017eda i otvaraju mogu\u0107nosti za druga\u010diju organizaciju rada i \u017eivota. <\/p>\n\n\n\n
Ukidanjem ve\u0107ine preostalih epidemiolo\u0161kih mjera za\u0161tite stanovni\u0161tva od pandemije koronavirusa u ve\u0107em dijelu svijeta dolazi do postepenog (negdje br\u017eeg i lak\u0161eg, negdje uz ve\u0107i otpor) povratka uredskih radnika\/ica na njihova stara ili nova mjesta rada. One\/i kojima je rad od ku\u0107e bio dobrodo\u0161la pojava sada se ponovno moraju privikavati na svakodnevno putovanje na radna mjesta, \u010desto samo kako bi u uredima obavljali Zoom sastanke koje su za vrijeme provo\u0111enja epidemiolo\u0161kih mjera obavljali u (\u010desto improviziranim) ku\u0107nim uredima. Za mnoge to zna\u010di i povratak u nepregledni niz sastanaka diskutabilne koristi ili mindfulness<\/em> seminara, kao i povratak pod budno oko nadre\u0111enih. Drugi su takvim razvojem doga\u0111aja zadovoljni; ve\u0107 umorni i depresivni od manjka dru\u0161tvenog kontakta licem u lice i le\u017eernih uredskih \u0107askanja ili usamljene pauze za ru\u010dak. Ono \u0161to u drugom slu\u010daju zvu\u010di zabrinjavaju\u0107e jest \u010dinjenica da je velikom dijelu zaposlenih radno okru\u017eenje jedino mjesto gdje mogu zadovoljiti svoje dru\u0161tvene potrebe. Za takvu situaciju mo\u017ee biti odgovoran niz faktora kao \u0161to je potreba za dodatnom zaradom kroz drugi posao ili prekovremeni radni sati, jer porast produktivnosti nije popra\u0107en porastom pla\u0107a, rad u kompetitivnom radnom okru\u017eenju, ali primjerice i privatne obaveze kao \u0161to su djeca ili briga za starije \u010dlanove obitelji.<\/p>\n\n\n\n Radni obrasci dinami\u010dne su dru\u0161tvene kategorije koje se potaknute raznim faktorima drasti\u010dno mijenjaju kroz vrijeme, pa je za o\u010dekivati da \u0107e globalna pandemija oblikovati radne navike prema nekom druga\u010dijem obrascu. Me\u0111utim, u koju god skupinu pripadali, onu koja \u017eeli nastaviti raditi od ku\u0107e ili se vratiti u urede, \u010dini se kako je upravljanje vremenom centralno pitanje na putu ka postizanju radnog zadovoljstva. Drugim rije\u010dima, to naj\u010de\u0161\u0107e zna\u010di nedostatak slobodnog vremena za ve\u0107inu radnika\/ica. Tako\u0111er, uzmemo li u obzir postojanje onoga \u0161to David Graeber u svojoj hvaljenoj knjizi “Bullshit Jobs<\/a>\u201c naziva glupim ili besmislenim poslovima, valja se zapitati ima li dana\u0161nja organizacija rada smisla kao \u0161to je nekad mo\u017eda imala. Pritom naravno postoje manje i vi\u0161e zahtjevni poslovi, no obi\u010dno je na svima potrebno zadovoljiti vremensku normu od osam ili vi\u0161e radnih sati kako bi radnica opravdala \u010dinjenicu da je uop\u0107e zaposlena. U situaciji gdje nema korisnog posla koji valja obaviti ali je osoba svejedno du\u017ena ostati na svom mjestu i fingirati zaposlenost, francuska rije\u010d za posao – travail<\/em>, od latinskog tripalium <\/em>\u2013 sprave za mu\u010denje za koju su zatvorenici vezani te potom \u017eivi spaljivani, potencijalno dobiva sasvim novu dimenziju. Preispitivanje radne strukture od osam sati rada, osam sati odmora i osam sati slobodnog vremena nije nova pojava, no nagli pomaci u radnim strukturama poput onih koje je izazvala pandemija otvaraju nove mogu\u0107nosti za druga\u010diju, humaniju organizaciju ljudskih \u017eivota, mo\u017eda i s 15-satnim radnim tjednom, kako je svojedobno najavio John Maynard Keynes.<\/p>\n\n\n\n Odgovor na pitanje kako je uop\u0107e do\u0161lo do toga da vrijeme prodajemo za novac, zapravo je povijest najamnog rada \u2013 od seoskih satova srednjeg vijeka preko d\u017eepnih satova na odijelu vlasnika tvornice u 19.st., do suvremenih satova za evidenciju radnog vremena \u2013 jednom kad je vrijeme podijeljeno u mjerljive jedinice i postalo predmetom prodaje poslodavcu, vrijeme je postalo valuta koja se mo\u017ee tro\u0161iti<\/em>. Premda ve\u0107ini iz dana\u0161nje perspektive takva organizacija izgleda sasvim prirodno i logi\u010dno, ona je u dana\u0161njem obliku produkt industrijskog kapitalizma koji je na zahtjeve za radnom disciplinom odgovorio moralnom i tehnolo\u0161kom revolucijom poimanja vremena. U praksi je to zna\u010dilo racionalizaciju sva\u010dijeg vremena kao ograni\u010denog resursa koje je u su\u0161tini neovisno o onome \u0161to<\/em> se radi i koliko<\/em> se ne\u010dega proizvodi. Ako ovakvu situaciju promatramo isklju\u010divo iz liberalno-ekonomskog stajali\u0161ta, problema naizgled nema \u2013 radni\u0161tvo \u0107e raditi onoliko koliko tr\u017ei\u0161te zahtjeva, a da bi se profit odr\u017eao ili pove\u0107ao. Me\u0111utim, kako Graeber primje\u0107uje, postoji \u010ditav niz poslova (i to u privatnom sektoru!) koji spadaju u rastu\u0107i uslu\u017eni sektor, a odnose se uglavnom na administrativne poslove poput telemarketinga, odjela podr\u0161ke, odnosa s javno\u0161\u0107u ili ljudskih resursa gdje zaposlenici iako pla\u0107eni za puno radno vrijeme, efektivno rade po tri sata dnevno dok ostatak vremena ili ne rade ni\u0161ta ili sudjeluju u bezna\u010dajnim korporativnim<\/a> ritualima. Takve poslove naziva besmislenim (bullshit<\/em>) poslovima. On ih svrstava u nekoliko kategorija poput onih sa svrhom popravka\/izgradnje reputacije nadre\u0111enih ili disfunkcionalnog poslovnog procesa koji bi se lako mogao automatizirati, ili primjerice poput nepotrebnog administrativnog osoblja koje ne samo da ne olak\u0161ava poslovne procese ve\u0107 ih i nepotrebno komplicira. Osim \u0161to nemaju nikakvu dru\u0161tvenu korist (prema rije\u010dima onih koji ih obavljaju), \u010desto se svode na trivijalne administrativne zadatke poput pisanja nepotrebnog izvje\u0161\u0107a ili izrade vremenika (sic!) koje nitko nikada ne\u0107e pro\u010ditati. Svako tko je radio jedno takvo izvje\u0161\u0107e da bi zadovoljio administrativnu formu primjerice jednog europskog projekta zna o \u010demu je rije\u010d.<\/p>\n\n\n\n Graeber takve poslove naziva demoraliziraju\u0107im radom, psiholo\u0161kim nasiljem koje nije obja\u0161njivo samo ekonomskim razlozima. Entuzijasti neoliberalne ekonomije prema definiciji smatraju kako je nemogu\u0107e da tr\u017ei\u0161te stvara takve poslove jer ono iznad svega cijeni u\u010dinkovitost. Klasi\u010dni argument ide ovako: ako takvi poslovi i postoje u privatnom sektoru, oni su sigurno produkt dr\u017eavnog intervencionizma u ekonomiju. Me\u0111utim, Graeber vrlo uspje\u0161no pokazuje kako je u privatnom obrazovnom sektoru SAD-a u periodu od 1975. do 2005. broj administrativnih slu\u017ebenika narastao vi\u0161e nego dvostruko u odnosu na broj administrativnih slu\u017ebenika u javnom obrazovnom sektoru u istom periodu. Dakle, doga\u0111a se upravo suprotno \u2013 javni sektor je pod stalnim politi\u010dkim pritiskom smanjenja tro\u0161kova i racionalizacije poslovanja jer je du\u017ean odgovarati javnosti. Kako tr\u017ei\u0161na ra\u010dunica u ovom slu\u010daju ipak nema smisla, razloge za besmislene poslove stoga treba osim u ekonomskoj sferi potra\u017eiti i u moralnoj kao i onoj politi\u010dkoj.<\/p>\n\n\n\n Kako je vrijeme mogu\u0107e kupiti ili prodati za novac, tako ga je mogu\u0107e i ukrasti. Moralna logika prodaje vremena za nov\u010danu naknadu zna\u010di i sljede\u0107e: ako zaposlena osoba radno vrijeme provodi ne rade\u0107i, ona krade novac. U lokalnom kontekstu za fenomen sli\u010dan besmislenim poslovima imamo pojam “uhljeb\u201c. Me\u0111utim, uhljeb nije samo javno-financirani pandan besmislenom poslu, on je aktivna prepreka ekonomskog razvoja: “Uhljebljivanje se odvija po strana\u010dkoj, obiteljskoj ili bilo kojoj tre\u0107oj liniji koja se ne preklapa sa sposobnostima radnika, pa ga onda takvog, nekompetentnog, usmjerava prema poslovima kojima nije dorastao ili su, \u010dak, upravo za njega izmi\u0161ljeni, a zapravo posve nepotrebni<\/a>.\u201c U imaginariju lokalnih zagovara\u010da tr\u017ei\u0161ne ekonomije uhljeb postaje stigmatizacijska alatka<\/a> u slu\u017ebi promicanja vrijednosti neoliberalnog kapitalizma. Kako je u istom imaginariju nemogu\u0107e da tr\u017ei\u0161te stvara takva radna mjesta, mora da je rije\u010d o krivici dr\u017eavne intervencije. Premda je te\u0161ko pore\u0107i da dr\u017eava igra ulogu u stvaranju nekih nepotrebnih, besmislenih poslova, \u010dini se ipak kako je taj mehanizam dominantno kapitalisti\u010dkog porijekla. Obrnuta psihologija u slu\u017ebi je ideolo\u0161kog rata koji ti isti zagovara\u010di tr\u017ei\u0161ta vode i protiv javno financiranih usluga od stvarne dru\u0161tvene koristi, a koji za svrhu ima prikrivanje krizne naravi kapitalizma. Dovoljno je pogledati nekoliko zadnjih velikih ekonomskih kriza gdje \u0107e vrlo brzo postati jasno kako za niti jednu od njih nije odgovorna javna potro\u0161nja usmjerena na socijalne usluge. Pojam je unato\u010d tome do danas u\u0161ao u mejnstrim upotrebu, pa se tako koristi u situacijama kad je definicijski odgovaraju\u0107i, ali vrlo \u010desto i kada to nije \u2013 pa je naj\u010de\u0161\u0107e dovoljno da se osoba nalazi s krive strane dr\u017eavnog prora\u010duna neovisno o tome radi li uistinu dru\u0161tveno koristan posao ili ne.<\/p>\n\n\n\n Bez obzira radi li se o zaposlenju u privatnom ili javnom sektoru, promjene i pomaci koji se doga\u0111aju u radnim strukturama kao posljedice pandemije, rata ili politi\u010dkih odluka uz mnoge neizvjesnosti otvaraju i prozore za organizirano radni\u010dko djelovanje. Bilo da je rije\u010d o povratku u korporativne rutine uslijed pandemijskog zati\u0161ja ili pak o zahtijevanju smislenog zaposlenja, tehnolo\u0161ki napredak uistinu jest mnogima otvorio mogu\u0107nost za rad u uvjetima koje ranije nije bilo mogu\u0107e niti zamisliti. Me\u0111utim, tehnolo\u0161ki napredak ne mo\u017ee biti svrha samome sebi, stoga ne preostaje ni\u0161ta drugo nego ugrabiti i onaj politi\u010dki.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Dok se uredski radnici polako vra\u0107aju na svoja radna mjesta i u korporativne rutine, mnogi se od njih pitaju ima li dana\u0161nja osmosatna organizacija rada smisla. Nagli pomaci u radnim strukturama poput onih koje je izazvala pandemija nagla\u0161avaju besmislenost brojnih poslova i dobrog dijela njihove satnice, a mo\u017eda i otvaraju mogu\u0107nosti za druga\u010diju organizaciju rada […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":41390,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1656,1655,1654,1555],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1341],"class_list":["post-41386","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-besmisleni-poslovi","tag-bullshit-jobs","tag-radno-vrijeme","tag-uhljebi","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41386","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41386"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41386\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":41392,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41386\/revisions\/41392"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/41390"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41386"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41386"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41386"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=41386"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=41386"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=41386"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=41386"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}9 do 5 ili 9 do 12<\/h2>\n\n\n\n
S krive strane dr\u017eavnog prora\u010duna<\/h2>\n\n\n\n