{"id":4136,"date":"2015-01-16T08:00:47","date_gmt":"2015-01-16T07:00:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=4136"},"modified":"2015-01-15T23:25:41","modified_gmt":"2015-01-15T22:25:41","slug":"dzimi-barka-zivi-vjecno-reality-show-i-rezervna-armija-rada","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=4136","title":{"rendered":"D\u017eimi Barka \u017eivi vje\u010dno: reality show i rezervna armija rada"},"content":{"rendered":"

Najgledaniji i nesumnjivo produkcijski najskuplji dio regionalnog televizijskog programa \u010dine tzv. talent showovi<\/em>, nerijetko fran\u0161iza velikih produkcijskih ku\u0107a. No, dramaturgija ovih reality showova<\/em> zapravo otkriva puno vi\u0161e o na\u0161oj tranzicijskoj stvarnosti<\/strong> nego \u0161to bi to entuzijasti\u010dni voditelji i blje\u0161tava scenografija na prvi pogled sugerirali.<\/strong><\/p>\n

Povijest televizije u tranziciji slojevita je tema kojoj bi trebalo posvetiti puno vi\u0161e redaka nego \u0161to ovaj tekst dopu\u0161ta. Kroz tu povijest te povijest televizijskih \u017eanrova i narativa mo\u017ee se iscrtati paralelna pri\u010da o ideolo\u0161kom radu tranzicije, reprezentaciji i institucionalizaciji njenih ekonomskih i socijalnih posljedica i(li) uvjeta. A u toj povijesti bi va\u017eno mjesto zauzele i “dramatizacije iskustva neoliberalizma”, kako ameri\u010dki povjesni\u010dar Gabriel Winant naziva reality showove \u2013 televizijski \u017eanr svojstven zadnjoj fazi razvoja ovog medija (po\u010detak dvijetisu\u0107itih), ali i u\u0161tedama u samoj produkciji programa. Naime ako cijelu pri\u010du o televizijskim \u017eanrovima svedemo na njihove bazi\u010dne materijalne uvjete, onda je doista rije\u010d o produkcijama koje su se mogle ostvariti jedino u kontekstu komercijalizacije TV-medija, ali i unutar zahtjeva za racionalizacijom u njihovoj proizvodnji. Tako da se sve vi\u0161e novca upumpavalo u nagradu koju osvaja tek jedan (pobjednik) ili u odr\u017eavanje statusa ve\u0107 postoje\u0107ih zvijezda kroz voditeljske ili \u017eiri-figure, dok je izvedbeni rad ostavljen rezervnoj armiji “talenata” koji su naj\u010de\u0161\u0107e pjevali, a ne\u0161to rje\u0111e pristajali na otkrivanje vlastite intime ili slijepo podvrgavanje scenaristi\u010dkim zamislima produkcijske “velike bra\u0107e” koja su se vodila jedino gledano\u0161\u0107u kao kriterijem vlastitog programa.<\/p>\n

Ako se vratimo na\u0161em televizijskom okoli\u0161u, onda se taj “zaokret” u obliku dominacije reality showa kao gotovo jedinog \u017eanra koji popunjava ne\u0161to \u0161to smo prije zvali “zabavni program” doga\u0111ao postepeno, zapo\u010dev\u0161i svoj put na prvim komercijalnim televizijama. U ovoj kratkoj uvodnoj analizi izbor pada na dva medijska polja s prostora biv\u0161e dr\u017eave koji funkcioniraju kao nacionalni tr\u017ei\u0161ni nastavlja\u010di Jugoslovenske radio-televizije, odnosno njenog gledateljskog bazena koji zahva\u0107a ve\u0107i dio biv\u0161e dr\u017eave. Televizije u Srbiji i Hrvatskoj zadr\u017eale su svoju distribucijsku i recepcijsku dominaciju koja proizlazi iz njihove produkcijske snage i mogu\u0107nosti programske realizacije, \u0161to si nijedna od “manjih republika” trenutno ne mo\u017ee dopustiti. Iz tog razloga reality-programi u produkciji televizija iz Srbije funkcioniraju kao “regionalni”, nalaze\u0107i u manjim republikama medijske partnere (a nekad i bez toga). Danas televizije u BiH \u2013 i to od javne Federalne televizije do privatnih ku\u0107a poput OBN-a \u2013 nedostatak vlastite produkcije zabavnog programa popunjuju emitiranjem emisija privatnih televizija iz Srbije. Hrvatska je u tom smislu ostala vjerna suverenisti\u010dkoj politici i produkciji, osim u slu\u010daju nekih specifi\u010dnih op\u0107ejugoslavenskih projekata (minus Slovenija i Kosovo), poput Operacije Trijumf (koprodukcija B92 i RTL Televizije) iz 2008. i 2009. godine. Takvi su projekti nastajali vi\u0161e zbog nemogu\u0107nosti da jedna televizija podnese sav financijski teret samostalne produkcije nego iz nekih politi\u010dkih razloga.<\/p>\n

Sukob produkcijskih titana<\/strong><\/p>\n

U Hrvatskoj su taj tranzicijski \u017eanrovski zaokret pokrenule dvije komercijalne televizije s nacionalnom frekvencijom \u2013 Nova TV kao pionir idol\/talent-showova i RTL Televizija kao uvoznik fran\u0161ize Big Brother u doma\u0107i eter. U Srbiji su ne\u0161to kasnije sli\u010dnu ulogu odigrali RTV Pink i B92 da bi im se zadnjih godina pridru\u017eila i nova komercijalna mre\u017ea “zgodnog” naziva Prva srpska televizija ili samo Prva. Javne su se televizije u tom kontekstu \u010desto pona\u0161ale kao tromi pratitelji svojih \u017eivahnih komercijalnih drugova na medijskom tr\u017ei\u0161tu. HRT se neslavno oku\u0161ao u prvim izdanjima Survivora i ve\u0107 davno zaboravljenim talent-showovima da bi se kona\u010dno usidrio u lakonskom preuzimanju BBC-jevih fran\u0161iza poput plesanja, pjevanja ili, recentno, dirigiranja sa zvijezdama, u \u010demu se dobro snalazi jer, jednostavno, raspola\u017ee puno boljim ljudskim resursima, tj. voditeljskim kadrom. RTS je pak vodio sli\u010dnu borbu, ali na puno okrutnijem terenu koji nije uklju\u010divao samo borbu za gledanost nego i srazove velikih muzi\u010dkih produkcija i diskografskih ku\u0107a koje su \u010desto stajale iza pojedinih reality showova, a ni bud\u017eet ni zakonska regulativa statusa RTS-a nisu dopu\u0161tali neke ve\u0107e produkcijske eskapade, pa se javni RTV-emiter Srbije jednostavno isklju\u010dio iz ovog sraza privatnih televizijskih ku\u0107a koji je svoj vrhunac do\u017eivio u ovogodi\u0161njoj programskoj shemi.<\/p>\n

Tako \u0107emo ove godine svjedo\u010diti nekolicini programa koji su prili\u010dno sli\u010dni i baziraju se na formatu klasi\u010dnog reality talent showa s manjim dramatur\u0161kim razlikama. U Hrvatskoj se javna televizija nakon dugo godina ponovno uklju\u010duje u otvoren tr\u017ei\u0161ni sraz s privatnim televizijama u sektoru zabavnog programa. Gledanost je o\u010dito prihva\u0107ena kao jedina slu\u017ebena mjera kvalitete programa i njegova kreiranja, a kako ve\u0107 lagano gubi postotke gledanosti u domenama u kojima je dosad dominirao \u2013 poput informativnog programa \u2013 HRT se okre\u0107e produkciji reality-\u017eanra preuzimanjem fran\u0161ize iz reality-tvornice nizozemskog medijskog tajkuna Johna De Mola, The Voice. Konkurencija \u0107e im parirati sli\u010dnom formom kroz X-Factor (RTL Televizija u koprodukciji s Prvom srpskom televizijom), dok je Nova TV o\u010dito sve svoje kapaciteta utro\u0161ila na poprili\u010dno popularno Tvoje lice zvu\u010di poznato.<\/p>\n

U tom se smislu primjer s medijskog tr\u017ei\u0161ta Srbije \u010dini puno zanimljivijim i zaigranijim jer uklju\u010duje svojevrstan sukob produkcijskih titana ili \u010dak vrhunac tranzicijske povijesti televizijskog i muzi\u010dkog tajkunstva u ovoj dr\u017eavi. S jedne strane nalazi se RTV Pink \u017deljka Mitrovi\u0107a, a s druge strane Grand Produkcija Fahrete Jahi\u0107 \u017divojinovi\u0107 (poznatije pod umjetni\u010dkim imenom Lepa Brena) i Sa\u0161e Popovi\u0107a koja je dosad opslu\u017eivala upravo program Mitrovi\u0107eve RTV Pink da bi nakon dugo godina partnerstva morala na\u0107i drugi medijski pogon za vlastitu verziju The Voicea nazvanu Zvezde Granda. Mitrovi\u0107eva kontra s gotovo istovjetnim showom Pinkove Zvezde otvorena je borba za dio tr\u017ei\u0161nog kola\u010da ne samo na televizijskom nego i na diskografskom polju s obzirom na to da se iza ovih showova kriju dvije najja\u010de diskografske ku\u0107e: Grand Produkcija i City Records. Mo\u017eemo zaklju\u010diti da se istinski reality show vodi prvenstveno na tom planu, a puno manje na planu izbora nove pjeva\u010dke zvijezde na ionako zasi\u0107enom tr\u017ei\u0161tu. Strogo dramatur\u0161ki gledano, okosnicu obaju showova \u010dini upravo izvedba \u017eirija: ekstravagancije, dijalozi i sukobi najve\u0107ih zvijezde srpske novokomponirane narodne muzike (plus Bora \u010corba). Inscenacije sukoba Ace Lukasa i Dragana Stojkovi\u0107a Bosanca s jedne te Miroslava Ili\u0107a i Harisa D\u017einovi\u0107a s druge strane ono je \u0161ta zauzima ku\u0107ice u uskim tabloidnim formatima, a rad rezervne armije (budu\u0107ih) kulturnih radnika na pozornici ima tek ornamentalnu funkciju u samom showu, tj. u samom pakovanju tr\u017ei\u0161nog proizvoda.<\/p>\n

Da stvar bude gora, tj. jo\u0161 transparentnija, njihov rad postaje vidljivim tek kada zadovolji istan\u010dan ukus stru\u010dnog \u017eirija, \u0161to rezultira podizanjem zastora\/fotelja pred kojim se onda ukazuje figura slobodnog kulturnog radnika odnosno slobodne kulturne radnice.1<\/a><\/sup><\/p>\n

Gubitnici tranzicije pod svjetlima reflektora<\/strong><\/p>\n

Nerijetko je pritom taj istan\u010dani ukus tek pitanje svi\u0111anja, pode\u0161enosti na vlastiti slu\u0161ni aparat ili ne\u010dije \u0107udljivosti. Tako da se kulturno i hermeneuti\u010dki najzanimljiviji trenuci dese kada npr. \u0160aban \u0160auli\u0107 za\u010du\u0111eno pilji dok netko iza zastora pjeva Gibonnijev hit koji je potpuno izvan njegova muzi\u010dkog registra. U tom jednom kadru je, mo\u017eemo re\u0107i, sa\u017eeta kulturna povijest biv\u0161e dr\u017eave (uloge mogu biti i obrnute, naravno) koja onda otvara riznicu referenci za koje nije potrebno duboko kopati jer su one ve\u0107 sadr\u017eane u tropima repertoara pjesama koje kulturni radnici (to be) izvode na pozornici. Rije\u010d je o tropima iz (kulturne) povijesti koja nam se stalno vra\u0107a kao nedovr\u0161ena pri\u010da, kao utopija, ali u ovom slu\u010daju i kao vi\u0161estruko podcrtana i iskazana “realnost” tog reality showa. I to ne samo kroz na\u0161u gra\u0111ansku pretpostavku o socijalnoj stvarnosti iz koje izvo\u0111a\u010d dolazi nego i kroz iskaz o njoj samom izvedbom pri\u010de o kontinuitetu namjere s kojom do\u0111o\u0161e<\/a> u veliki grad ili o staroj majci ra\u0161irenih ruku<\/a> koja ih do\u010dekuje nekad u rodnom kraju, a danas u tzv. sobi emocija, kako se naziva backstage u kojem u\u017ea i \u0161ira familija do\u010dekuje gubitnike i dobitnike ovog “razgovora za posao” dok voditelj donosi kratke crtice o njihovu \u017eivotu. Jer ovo doista jeste prije svega javni i medijski razgovor za posao u ne\u0161to druga\u010dijoj formi. Ljudi koji dolaze u ve\u0107ini slu\u010dajeva u tome vide izlazak iz vlastite nezavidne egzistencijalne pozicije ili pozicije na tr\u017ei\u0161tu rada. To je gotovo klasi\u010dna slika iz povijesti (kriza) o lutalicama, vagabundima i uli\u010dnim svira\u010dima i(li) glumcima koji na taj na\u010din poku\u0161avaju nadi\u0107i krizu rada. A sli\u010dne suvremenije slike smo mogli na\u0107i u jugoslovenskoj kinematografiji \u0161ezdesetih.<\/p>\n

Jedna epizoda Zvezda Granda, osim \u0161to ima svoju jasnu tr\u017ei\u0161nu misiju u srazu velikih produkcijskih ku\u0107a, ponekad izgleda kao suvremeni nastavak ili bar suvremena verzija filmske pri\u010de o D\u017eimiju Barki, ovaj put u novoj \u017eanrovskoj dominanti, reality showu. \u017danr zabavnog programa ne dopu\u0161ta voditelju da donosi sumorne podatke i zaklju\u010dke o tranzicijskim gubitnicima, dijelu rezervne armije rada ili \u017ertvama strukturne nezaposlenosti, nego onako pristojno izdvoji one koji su diplomanti dru\u0161tveno-humanisti\u010dkih fakulteta, apsolventi muzi\u010dke akademije, sredovje\u010dne pevaljke s iskustvom istro\u0161enog glasa, nesvjestan da upravo time govori o ovim gore pre\u0161u\u0107enim gubitnicima i lutalicama u tranzicijskim uvjetima rada. U tim je biografskim crticama koje voditelj non\u0161alantno izgovara sadr\u017eana kratka povijest tranzicijskih mjera u nekoliko sektora, ali i jedan od razlog zbog kojeg se de\u0161ava poplava ovakvih showova i njihovih adresata. Rije\u010d je o tipi\u010dnoj rezervnoj armiji rada, rekli bismo ozbiljnije, koju je u Jugoslaviji \u0161ezdesetih predstavljao D\u017eimi Barka iz filma \u017divojina Pavlovi\u0107a Kad budem mrtav i beo. D\u017eimi je isto tako gubitnik novih radnih uvjeta, a onda i jedne sli\u010dne audicije i \u017eute medijske konstrukcije poput ovog talent showa. U kona\u010dnici, rije\u010d o filmskom liku uslijed nezavidnih socioekonomskih okolnosti i zavr\u0161etka sezone nadni\u010denja bio prinu\u0111en egzistencijalni izlaz na\u0107i u kulturnoj industriji \u2013 u kojoj ste opet prisiljeni na nadni\u010denje osim ako ne “uspijete” tj. osim ako show ne uspije. Tako se zaklju\u010dak Borisa Budena o Pavlovi\u0107evu filmu kao mra\u010dnoj istini o na\u0161oj medijskoj sada\u0161njosti ostvaruje i potvr\u0111uje upravo u reality showovima kao najmasovnijem kulturnom \u017eanru na\u0161e tranzicije.<\/p>\n

  1. Namjerno koristim sintagmu kulturni radnici, a ne estradni radnici. Pritom, razlog nije gra\u0111ansko-sanitarne prirode nego \u017eelim pokazati da i estrada i radnici u estradi, a pogotovo oni koji nisu jo\u0161 stekli status zvijezde dijele neke sli\u010dne karakteristike i radne i \u017eivotne uvjete s radnicima u kulturi (u u\u017eem smislu) pogotovo s onim u neinstitucionalnim anga\u017emanima i aran\u017emanima.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Kroz povijest televizije u tranziciji te povijest televizijskih \u017eanrova i narativa mo\u017ee se iscrtati paralelna pri\u010da o ideolo\u0161kom radu tranzicije, reprezentaciji i institucionalizaciji njenih ekonomskih i socijalnih posljedica i(li) uvjeta…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":4139,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[74,34],"theme":[458,455],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[60],"class_list":["post-4136","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-kultura","tag-tranzicija","theme-drustvo","theme-rad","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4136","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4136"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4136\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4148,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4136\/revisions\/4148"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4139"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4136"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4136"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4136"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=4136"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=4136"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=4136"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=4136"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}