Nakon \u0161to je Telekom Srbije pod izravnom kontrolom predsjednika Aleksandra Vu\u010di\u0107a kupio prava na englesku nogometnu ligu s ciljem da zada politi\u010dki udarac Draganu \u0160olaku, “glavnom opozicijskom tajkunu”, ovaj se “osvetio” tako \u0161to je po\u010detkom godine kupio engleski nogometni klub Southampton FC. Kako je do\u0161lo do toga da su travnjaci najpopularnije nogometne lige na svijetu postali popri\u0161te politi\u010dkih obra\u010duna u Srbiji?<\/p>\n\n\n\n
S prvim danima sije\u010dnja regionalne medije opsjela je pomalo i iznena\u0111uju\u0107a vijest kako je Dragan \u0160olak, srpski poduzetnik s prebivali\u0161tem u \u0160vicarskoj, zaklju\u010dio kupnju ve\u0107inskog udjela u Southampton FC, engleskom nogometnom klubu koji je ujedno i \u010dlan tamo\u0161nje Premier lige, najkomercijalnije nogometne lige na svijetu. Me\u0111utim ta akvizicija je, ponajprije u \u0160olakovoj rodnoj Srbiji, isprovocirala naizgled za\u010du\u0111uju\u0107u razinu agresivne retorike vladaju\u0107ih politi\u010dara.<\/p>\n\n\n\n
Tako se srpska premijerka, Ana Brnabi\u0107, odmah po objavi \u0160olakove kupnje na Twitteru oglasila s izjavom kako ta akvizicija “jasno pokazuje kakva je Srbija bila oligarhija u prvom desetlje\u0107u 2000-ih, dok su je vodili \u0160olakovi politi\u010dki i poslovni partneri”, uz napomenu kako je cijeli posao “napravljen novcem gra\u0111ana Srbije, zloupotrebom dr\u017eavnih resursa (Telekoma) i politi\u010dke mo\u0107i”. I Aleksandar Vulin, ministar unutarnjih poslova, pridru\u017eio se napadima na \u0160olaka, poru\u010duju\u0107i ponajprije onim gra\u0111anima koji izlaze na antivladine prosvjede, a koje on naziva “protestima koje organiziraju \u0160olak i Dragan \u0110ilas”, kako \u0107e se tako “idu\u0107i put sudjelovanjem na protestima boriti da \u0160olak kupi Liverpool”.<\/p>\n\n\n\n
\u0160olak je za 80-postotni udjel u vlasni\u0161tvu Southamptona, prema navodima engleskih medija, dotada\u0161njem vlasniku – kineskom nekretninskom mogulu Gau Jishengu – platio preko 120 milijuna eura. Kako je to\u010dno jedna takva puka akvizicija iz domene sportskog biznisa postala prvoklasni politi\u010dki skandal, i to ne samo u Srbiji, ve\u0107 u \u010ditavoj regiji?<\/p>\n\n\n\n
Dok tabloidi bliski srpskoj vlasti \u0160olaka opisuju kao “tajkuna”, koji zajedno s samoprozvanim liderom opozicije, Draganom \u0110ilasom, “sipa lovu po inostranstvu” u doba krize, mnogi liberalniji mediji iz regije nude druga\u010diju sliku misterioznog poduzetnika. Za njih je pak \u0160olak “trn u oku srpskim vlastima i njihovoj autoritarnoj vladavini” i naprosto “druga\u010diji” poduzetnik, onaj koji se tobo\u017ee u tranziciji nije okoristio uskim politi\u010dkim vezama, \u0161tovi\u0161e. Portal N1 tako prenosi izjavu Marka Milosavljevi\u0107a, \u0161efa katedre za komunikaciju na Sveu\u010dili\u0161tu u Ljubljani, koji nagla\u0161ava kako \u0160olak nije “niti biv\u0161i politi\u010dar, niti politi\u010dki povezan biznismen”, ve\u0107 je tek gradio “vlastitu kompaniju”. Ona koja je, uzgred budi re\u010deno, ujedno i vlasnik samog portala N1, kao i TV ku\u0107e koja stoji iza njega.<\/p>\n\n\n\n
\u0160olakov uspon do medijskog carstva te\u0161kog preko milijardu i pol eura uistinu je zapo\u010deo u tranziciji, kada je u rodnom Kragujevcu 1990. osnovao producentsku ku\u0107u VANS, specijaliziranu za trgovinu glazbenim autorskim pravima. Izbijanjem rata na prostorima biv\u0161e Jugoslavije seli prvo u Ljubljanu, a onda i u Prag, makar i dalje posluje na prostoru tada\u0161nje SR Jugoslavije. Tako je 2000., dok je Srbija prolazila kroz smjenu vlasti i kraj vladavine Slobodana Milo\u0161evi\u0107a, \u0160olak osnovao novu tvrtku, Kablovski distributivni sustav (KDS), potpisav\u0161i ubrzo i ugovor vrijedan 10 milijuna dolara sa Southeast Europe Equity Fund-om, \u0161to je ujedno bila i prva strana investicija u post-milo\u0161evi\u0107evskoj Srbiji. \u0160olak je zatim nastavio s akvizicijama razli\u010ditih medijskih i telekomunikacijskih tvrtki diljem biv\u0161e Jugoslavije, pa je tako osim Serbia Boardbanda, najve\u0107eg kabelskog operatera u Srbiji, stekao izme\u0111u ostalog vlasni\u0161tvo i nad Telemachom, najve\u0107im kabelskim i internetskim operaterom u Sloveniji te Bosni i Hercegovini. Taj medijski cluster <\/em>je onda 2013., okupljenog pod ki\u0161obranom tvrtke United Group, prodao ameri\u010dkom investicijskom fondu Kohlberg, Kravis, Roberts & Co. L. P. (KKR), odnosno jednom od njegovih novoosnovanih “globalnih instituta”, i to pod rukovodstvom Davida Petraeusa, biv\u0161eg \u0161efa CIA-e koji je s te pozicije uslijed seksualnog skandala morao odstupiti godinu dana prije no \u0161to \u0107e odobriti kupnju United Group. Iznos za koji je KKR-ov Global Institute utr\u017eio United Group nikada nije javno objavljen, ali se u kuloarima spominje iznos od preko milijarde i pol eura.<\/p>\n\n\n\n \u0160olak je pritom zadr\u017eao 21,34 posto vlasni\u0161tva nad tvrtkom, s ulogom glavnog \u010dovjeka za “strate\u0161ko upravljanje i razvoj”. Jedna od prvih odluka bila je i pokretanje N1 televizije, koja \u0107e postati i ekskluzivni CNN-ov medijski partner. Njen rad, pogotovo na podru\u010dju Srbije, uvelike karakterizira veoma kriti\u010dki stav ba\u0161 spram Aleksandra Vu\u010di\u0107a i njegovih kabineta, zbog \u010dega je sam Vu\u010di\u0107 zajedno sa svojim bliskim suradnicima \u010desto posezao za sintagmama poput “ameri\u010dka televizija”, ali i “CIA televizija”, aludiraju\u0107i jasno na \u0160olakovo poslovanje s nekada\u0161njim glavnim ameri\u010dkim obavje\u0161tajcem. Vu\u010di\u0107 je zapravo \u010ditavo vrijeme tra\u017eio na\u010din na koji \u0107e izbaciti United Grupu iz srpskih ku\u0107anstava, a svoj idealni manevar prona\u0161ao je kroz nogomet.<\/p>\n\n\n\n Pro\u0161log je ljeta tako objavljeno kako, nakon 12 godina emitiranja na programima Sportkluba, regionalnog sportskog IPTV kanala tako\u0111er u vlasni\u0161tvu United Grupe, engleska Premier liga – ina\u010de najgledanija strana liga – prelazi na ekrane Arena Sporta. Iako naizgled vijest nije iznena\u0111uju\u0107a, u njenoj pozadini<\/a> se odvilo ono \u0161to se u stru\u010dnoj medijskoj literaturi naziva media capture<\/em>, a gdje se politi\u010dki utjecaj na medije odvija kroz neo\u010digledne kanale; u ovom slu\u010daju je rije\u010d o nogometnim prijenosima. Sport Klub je TV prava na englesku Premier ligu pla\u0107ao u prosjeku 12 milijuna eura po sezoni, dok je ta pro\u0161loljetna akvizicija Arena Sporta – koja je pak u vlasni\u0161tvu Telekoma Srbije, dakle dr\u017eavnog teleoperatera – nadma\u0161ila iznos od nevjerojatnih 600 milijuna eura za \u0161estogodi\u0161nja TV prava na najpopularniju nogometnu ligu na svijetu. U prijevodu, Telekom Srbije je ulo\u017eio milijun eura za svaku utakmicu u trajanju od 90 minuta. I ne samo to, ve\u0107 je Telekom Srbije preuzeo i TV prava na gotovo sve pra\u0107enije europske i svjetske lige, od Lige prvaka pa do ko\u0161arka\u0161kog NBA, koje se sada, tako\u0111er uz dozu golemog prepla\u0107ivanja za prava na njihovo emitiranje, emitiraju ekskluzivno na Arena Sportu.<\/p>\n\n\n\n Jednim potezom li\u0161enim bilo kakvih tr\u017ei\u0161nih regula Vu\u010di\u0107 je tako, preko dr\u017eavnog telekoma, \u0160olaku izbio komercijalnu vrijednost i utjecaj na regionalnom tr\u017ei\u0161tu. Naravno da je tu interes gledatelja za prijenose sportskih natjecanja tek most kojim se do\u0161lo do glavnog trna u oku Vu\u010di\u0107evoj vlasti, a to su N1 televizija, ali i Nova TV, s fran\u0161izama diljem biv\u0161e Jugoslavije. Gubitkom TV prava na najve\u0107e sportske doga\u0111aje \u0160olak ujedno gubi i milijune korisnika na cjelokupnom regionalnom tr\u017ei\u0161tu, na koje je osim sporta plasirao i kriti\u010dki sadr\u017eaj kroz informativne kanale u vlasni\u0161tvu tvrtke na \u010dijem je \u010delu. Tim je raspletom doga\u0111aja djelovalo kao da je Vu\u010di\u0107 apsolutno uspio u svom naumu, i to ba\u0161 sredstvima za koja je njegova najbli\u017ea suradnica, Ana Brnabi\u0107, izjavila kako ih je \u0160olak “zloupotrebio” za akviziciju Southamptona.<\/p>\n\n\n\n Novinar engleskog Guardiana <\/em>Shaun Walker, koji je medijskim istupima ina\u010de veoma nesklonog \u0160olaka ekskluzivno intervjuirao u Milanu nakon kupovine Southamptona, naglasio je na samom po\u010detku intervjua kako je \u0160olak “pristao odgovarati na pitanja oko Southamptona”, ali je “zapravo \u017eelio razgovarati o politi\u010dkoj situaciji” u rodnoj mu Srbiji. \u0160olak je tako, prije nego \u0161to \u0107e pri\u010dati o bilo kakvoj viziji i planiranju budu\u0107nosti jednog od najbogatijih engleskih – a samim tim i svjetskih – klubova, pohitao pri\u010dati o tome kako je “njegov pravi fokus stavljanje naglaska na situaciju oko slobode medija u Srbiji”, s Vu\u010di\u0107em kao “primjerom toga koliko diktator mo\u017ee daleko dogurati u Europi ako se samo pretvara fin i pristojan”.<\/p>\n\n\n\n Iako \u0160olak u kontinuitetu odbija pomisli o bilo kakvom politi\u010dkom anga\u017emanu, kao i o vezama s \u0110ilasom, u intervjuu tako\u0111er tvrdi kako je “Vu\u010di\u0107eva logika koristiti nogomet kao sredstvo odvra\u0107anja ljudi od njegovih paketa kabelskih televizija”, samim tim i “kriti\u010dki nastrojenih informativnih kanala”. Istovremeno pak inzistira i na tome kako njegov ulazak u Southampton nema veze s tim obra\u010dunom, iako se u \u010dlanku ipak priznaje kako je tajming njegove kupnje neobi\u010dno prikladan. Uostalom, i sada je ra\u010dunica dosta jasna; distribucija tih golemih sredstava od TV prava u engleskoj Premier ligi dijeli se po principu jednakog postotka od polovine ukupno ste\u010denih sredstava koji ide svim klubovima, dok se preostalih 50% dijeli prema pojedina\u010dnom plasmanu na kraju sezone, kao i na tzv. facility fees<\/em>, koji se baziraju na brojci prijenosa u\u017eivo svake mom\u010dadi. S obzirom na to da Southampton trenutno dr\u017ei vi\u0161e nego ugodno deveto mjesto od ukupno 20 klubova, jasno je da \u0107e vi\u0161e nego solidan iznos od Vu\u010di\u0107eve goleme investicije zapravo zavr\u0161iti natrag u \u0160olakovom d\u017eepu.<\/p>\n\n\n\n \u0160olak je tako upotpunio svoj “osvetni\u010dki” sportswashing <\/em>manevar, \u0161to je specifi\u010dan termin za investiciju koja kao glavnu svrhu nema nu\u017eno stjecanje profita kroz vlasni\u010dki udjel u sportskom kolektivu, ve\u0107 stjecanje dru\u0161tvenopoliti\u010dke mo\u0107i putem iskori\u0161tavanja emotivnog zaloga koji nogomet kao najpopularniji globalni sport neosporno posjeduje. Engleska Premier liga je pritom mo\u017eda i najprominentnije okru\u017eenje za takve manevre; Newcastleov primjer jedan je od najrecentnijih primjera tog “pranja obraza<\/a>“, ba\u0161 kao i onaj londonskog Chelseaja, \u010diji navija\u010di sada uvelike relativiziraju rusku invaziju na Ukrajinu striktno iz razloga \u0161to je vlasnik njihovog kluba, ruski oligarh Roman Abramovi\u010d, svoje bogatstvo koje preta\u010de u klub stekao ba\u0161 uz pomo\u0107 Vladimira Putina. Udar na Abramovi\u010da i njegove financije bio bi velik udar i na sam klub \u010diji je on, jasno, daleko najve\u0107i financijer.<\/p>\n\n\n\n \u0160olakova dinamika se dijelom razlikuje od te, ali je svejedno posrijedi mehanizam iskori\u0161tavanja kapitala – pritom onog za kojeg postoje ozbiljne indicije kako je u procesu njegove akumulacije \u0160olak izbjegavao pla\u0107anje poreza u nizu dr\u017eava biv\u0161e Jugoslavije – u svrhe politi\u010dkog obra\u010duna. Nasuprot njemu stoje prora\u010dunska sredstva dr\u017eavnih kompanija, koje Vu\u010di\u0107 i njegova vlast koriste kao bankomat ne samo za kontrolu cjelokupnog medijskog polja u zemlji, ve\u0107 i za direktne obra\u010dune s kriti\u010darima. Premda je Gil Scott-Heron u svojoj poznatoj opasci “revolucija ne\u0107e biti ekranizirana” na umu imao pone\u0161to druk\u010diji politi\u010dki sadr\u017eaj, vjerojatno bi da vidi ovaj slu\u010daj dodatno promislio o uvjerljivosti kultnog slogana.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nakon \u0161to je Telekom Srbije pod izravnom kontrolom predsjednika Aleksandra Vu\u010di\u0107a kupio prava na englesku nogometnu ligu s ciljem da zada politi\u010dki udarac Draganu \u0160olaku, “glavnom opozicijskom tajkunu”, ovaj se “osvetio” tako \u0161to je po\u010detkom godine kupio engleski nogometni klub Southampton FC. Kako je do\u0161lo do toga da su travnjaci najpopularnije nogometne lige na svijetu […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":41359,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[49,469],"theme":[456],"country":[11],"articleformat":[450],"coauthors":[1592],"class_list":["post-41357","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-sport","tag-srbija","theme-politika","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41357","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41357"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41357\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":41358,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41357\/revisions\/41358"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/41359"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41357"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41357"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41357"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=41357"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=41357"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=41357"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=41357"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Jasna politi\u010dka motivacija<\/h2>\n\n\n\n
Osvetni\u010dki sportswashing<\/em><\/h2>\n\n\n\n