Ne treba posebno isticati ili podsje\u0107ati koliki je \u0161ok predstavljalo izbijanje pandemije koronavirusa prije dvije godine. No, valja se prisjetiti mehanizama, prventsveno onih intelektualnih, no\u0161enja sa svim dimenzijama tog epohalnog doga\u0111aja. Epidemiolo\u0161ka neizvjesnost, politi\u010dko-ekonomski potezi bez presedana i promjene u hijerarhiji presudnih znanja za upravljanje \u017eivotima nisu pru\u017eali puno uto\u010di\u0161ta za razumijevanje i obrazlaganje onoga \u0161to nam se doga\u0111a. Naravno, izvla\u010dili su se primjeri iz povijesti epidemija i tra\u017eile su se odr\u017eive paralele, ali u tih se prvih nekoliko mjeseci, ako izuzmemo nadobudne stru\u010dnjake za sve, intelektualni napor uglavnom odvijao na brisanom prostoru.<\/p>\n\n\n\n
I zato ne \u010dudi da su refleksije o pandemiji \u010desto ostavljale dojam pisanja povijesti u realnom vremenu. Naprosto je \u0161ok bio toliki da klasi\u010dni apsorpcijski mehanizmi nisu bili dovoljni i da je jedini mogu\u0107i pristup bio onaj povjesni\u010dara koji pi\u0161e o onome \u0161to se upravo doga\u0111a. Taj dojam potvr\u0111uje i niz knjiga koji se pojavio u drugoj polovici pro\u0161le godine, dakle 18 mjeseci nakon pojave virusa, a koje nose status svojevrsne povijesti pandemije koja je i dalje prisutna. I pritom se nije radilo o ad hoc znanstvenicima ili Slavoju \u017di\u017eeku \u010dija manufaktura ionako ne ovisi o vanjskim doga\u0111ajima. Vjerojatno najpoznatiju i najutjecajniju “povijest pandemije” napisao je poznati povjesni\u010dar i ekonomist Adam Tooze, a njen naslov glasi: Shutdown: How Covid Shook the World’s Economy.<\/em><\/p>\n\n\n\n Naravno, nakon prvog razdoblja \u0161oka, pandemijske okolnosti su postale, kako se to popularno ka\u017ee, nova normalnost. U na\u0161e vokabulare su u\u0161li izrazi i pojmovi koji su dotad uglavnom bili rezervirani za akademske i znanstvene rasprave, a politi\u010dki sukobi vezani za “upravljanje pandemijom” prilagodili su se prevladavaju\u0107oj matrici politike danas: takozvanim kulturnim ratovima. I tek \u0161to se, barem u javnom prostoru, bolnice \u017eive svoj paralelni \u017eivot, “normalizirala” politi\u010dko-epidemiolo\u0161ka scena, pojavio se novi \u0161ok: rat. Unato\u010d tome \u0161to sada u medijima izlaze nebrojeni \u010dlanci kojima se pokazuje i dokazuje da je ruska invazija na Ukrajina bila sasvim o\u010dekivana, nastupile su op\u0107a zapanjenost i konsternacija. Pritom one nisu bile mobilizirane samo strahom od rata ve\u0107 i svojevrsnim strahom od nemogu\u0107nosti njegova obja\u0161njenja. Otuda i sve ona potrage za “smislom” ratu u Putinovom psiholo\u0161kom profilu i emotivnim oscilacijama.<\/p>\n\n\n\n