Generacijska optika nije ba\u0161 najpouzdaniji alat za razumijevanje dru\u0161tvenih procesa. Nekoliko je razloga tome, a dva se isti\u010du. Tom se optikom bri\u0161u socijalne razlike unutar generacije i samim tim se razli\u010dite dru\u0161tvene grupe tretiraju kao homogeni entitet. Drugi se razlog ti\u010de pridavanja prevelikog eksplanatornog zna\u010daja specifi\u010dnim kulturnim obrascima i trendovima koji obilje\u017eavaju pojedine generacije: od muzike do kulture svakodnevice. Me\u0111utim, skepsa prema generacijskoj optici kao sociolo\u0161kom alatu ne zna\u010di da bi ju trebali u potpunosti napustiti. Razlog je sasvim jednostavan: tako bismo napustili i povijesnu dimenziju na\u0161ih dru\u0161tava.<\/p>\n\n\n\n
Politi\u010dke i ekonomske promjene kroz koje dru\u0161tva prolaze oblikuju i generacije. Na primjer, ratni periodi presudno oblikuju stavove generacija koje su ih pre\u017eivjele: bilo intenzivnijim iskustvom politi\u010dkih podjela bilo druk\u010dijim odnosom prema smrti. No, ne moraju posrijedi biti ekstremna iskustva da bi nastali generacijski tragovi. Generacije koje su se formirale u periodima zna\u010dajnije uloge sindikata ili u vrijeme kad rje\u0161avanje stambenog pitanja nije bilo oslonjeno isklju\u010divo na tr\u017ei\u0161ne silnice, imaju ne\u0161to druk\u010dije poglede na probleme iz sfere rada ili stanovanja. Naravno, kao \u0161to smo napomenuli na samom po\u010detku, treba uzeti u obzir da su generacijska iskustva obilje\u017eena presudno klasnim razlikama. Ali treba imati na umu da su neke generacije, kao ove iz sugeriranog potonjeg primjera, \u017eivjele u periodima manjih klasnih razlika. A i nije naodmet ni prisjetiti se slavne Marxove parole: vladaju\u0107e ideje svake epohe su ideje vladaju\u0107e klase.<\/p>\n\n\n\n
Rezervirana osjetljivost prema generacijskim razlikama ne slu\u017ei nam samo da nijansiranije pristupamo povijesti na\u0161ih dru\u0161tava ve\u0107 i da razvijemo skepsu prema prevladavaju\u0107im tuma\u010denjima trenutnih dru\u0161tvenih problema. Naime, \u010desto ta tuma\u010denja svoje “korijene” imaju u nekim prija\u0161njim generacijskim iskustvima. Ta se iskustva tretiraju kao samorazumljiva i njihovi dru\u0161tveni izvori se ne tra\u017ee u politi\u010dko-ekonomskim okolnostima ve\u0107 u (ne)racionalnim odlukama pojedinaca. Generacijski raskorak u tuma\u010denju danas je itekako prisutan u razmatranju problema dostupnosti stanovanja. Unato\u010d tome \u0161to cijene kvadrata kontinuirano rastu u zapadnom svijetu, a i kod nas, \u010desto optu\u017eba za nerje\u0161avanje stambenog pitanja nije “upu\u0107ena” tr\u017ei\u0161tu nekretnina ve\u0107 prema mla\u0111oj generaciji koja si ne uspijeva priu\u0161titi samostalno stanovanje. Uzrokom tog generacijskog raskoraka nedavno se u \u010dlanku<\/a> u New Statesmanu pozabavila Sarah Manavis.<\/p>\n\n\n\n \u010clanak naslovljen “Boomer mathematics: why older generations can’t understand the millenial struggle to buy a house” (Boomerska matematika: za\u0161to starije generacije ne mogu razumjeti borbu milenijalaca pri kupnji ku\u0107e) kre\u0107e, naravno, od avokada. Donedavno je konzumacija avokada bila simbol rastro\u0161nosti milenijalaca koja ih onemogu\u0107ava u rje\u0161avanju stambenog pitanje. Avokado je u me\u0111uvremenu i\u0161\u010deznuo iz medija i zavr\u0161io u memovima, ali ta je optu\u017eba za luksuz, navodi Manavis, itekako prisutna. Uvrije\u017eilo se mi\u0161ljenje da mladi previ\u0161e tro\u0161e na luksuz, pogotovo u sferi zabave, i da zbog toga nisu u stanju “pozabaviti” se klju\u010dnim problemom. Nedostaje im financijske pismenosti, kako glasi didakti\u010dki eufemizam za nedostatak financija. No, problem je u tome \u0161to starije generacije nerijetko dostupnu \u0161iroku paletu zabavnih sadr\u017eaja \u2013 od streaming servisa do putovanja \u2013 smatraju luksuzom. Ti su sadr\u017eaji danas prili\u010dno dostupni i ono \u0161to ometa prethodnu generaciju da samo usporedi brojke jest slabija dostupnost takvih sadr\u017eaja u njihovo vrijeme.<\/p>\n\n\n\n Ali kako upozorava Manavis, nije to jedini faktor smetnje u boomerskoj matematici. Ona iz jedna\u017ebe isklju\u010duje politi\u010dko-ekonomski kontekst u kojem su oni rje\u0161avali stambeno pitanje. Stanovanje u tom periodu nije bilo isklju\u010divo tr\u017ei\u0161na kategorija, a i kad je bilo, omjer cijena kvadrata u odnosu na ostale robe bio je zna\u010dajno ni\u017ei. Nije problem u tome \u0161to mladi tro\u0161e na “luksuz” ve\u0107 u tome \u0161to je stanovanje postalo luskuz. Postoji jo\u0161 jedan faktor smetnje u toj matematici, a mo\u017eemo ga uvjetno karakterizirati kao moralno-psiholo\u0161ku satisfakciju. Radi se o jo\u0161 jednoj rundi generacijske dijagnostike koja se zasniva na navodno kontinuiranoj dekadenciji mla\u0111ih generacija. Starije generacije su si mogle priu\u0161titi rje\u0161avanje stambenog pitanja jer su naprosto donosile pametnije odluke. I bile spremne na sitne \u017ertve kako bi si omogu\u0107ile krov nad glavom. Milenijalci, eto, nisu toliko pametni, a ni moralno usidreni.<\/p>\n\n\n\nMaskiranje nejednakosti<\/h2>\n\n\n\n